REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5619/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika S&B PROFIL d.o.o., OIB: 52947859210, iz Podravskih Sesveta, Dravska 57, kojeg zastupa punomoćnik Vatroslav Šego, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i zamjenika njegovog punomoćnika i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku S&B PROFIL d.o.o. isplatiti tužitelju RĐ iznos od 3.277,28 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1.255,25 EUR od 29. siječnja 2020. do isplate,

- 464,53 EUR od 4. svibnja 2020. do isplate,

- 464,53 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate,

- 464,53 EUR od 2. srpnja 2020. do isplate,

- 464,53 EUR od 4. kolovoza 2020. do isplate,

- 163,91 EUR od 22. rujna 2021. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 406,57 EUR, zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 464,53 EUR od 1. srpnja 2020. do 2. srpnja 2020., kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 163,91 EUR od 18. veljače 2021. do 21. rujna 2021.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.219,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio 23. siječnja 2020. ugovore o kupnji PVC stolarije broj 8-2020 i 9-2020, koji ugovori su sačinjeni prema ponudama prodavatelja br. 20-0149 i br. 20-0143, prema kojim ugovorima se tuženik obvezao, u roku od 4-6 radnih tjedana od dana uplate, isporučiti i ugraditi ugovorenu stolariju za stan tužitelja koji se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa]. Tužitelj je uplatio cjelokupni ugovoreni iznos od 39.050,00 kn na ime kupoprodajne cijene dana 29. siječnja 2020. Rok u kojem se tuženik obvezao za isporuku i ugradnju predmetne stolarije protekao je dana 16. ožujka 2020., dok je tuženik nakon isteka ugovorenog roka, tek dana 30. svibnja 2020. isporučio i ugradio samo dio predmetne stolarije obuhvaćene pod stavkama br. 01-03 u R1 računu br. 44-1-1 od 28. veljače 2020, s tim da isporučena i ugrađena stolarija ne odgovara ugovorenim uvjetima, te ima materijalnih nedostataka, zbog kojih je tužitelj dana 6. srpnja 2020. uputio pisanu reklamaciju na koju se tuženik oglušio. Tuženik je jednostrano raskinuo predmetni ugovor 1. srpnja 2020. pozvavši se na nemogućnost ispunjenja ugovora, zbog kršenja poslovnih obaveza od strane njegovog dobavljača, čime su preostale stavke, navedene pod br. 04., 05., 07., 08. i 09. u računu R1 44-1-1 od 28. veljače 2020., ostale neispunjene, te se obvezao unutar tjedan dana od obavijesti o raskidu ugovora, izvršiti povrat uplaćenih sredstava na račun tužitelja, a što nije učinio. Tužitelj tvrdi da je tuženiku prilikom sklapanja ugovora bila poznata činjenica da od ugradnje predmetne stolarije, koju je tuženik trebao izvršiti, ovisi završetak ostalih radova u predmetnom stanu, te je tuženik s radovima trebao završiti 16. ožujka 2020., a preostali radovi na renovaciji predmetnog stana nakon ugradnje stolarije, trebali su biti dovršeni do 1. svibnja 2020., kada je tužitelj trebao useliti u predmetni stan. Zbog održavanja tužitelja u zabludi, kašnjenja s radovima i neispunjenja ugovornih obveza od strane tuženika, tužitelj nije mogao useliti u predmetni stan u planiranom roku, te je morao i nadalje plaćati najamninu za unajmljeni stan, kao i režije za isti i to u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 1. rujna 2020., čime su mu nastali troškovi režija i najamnine i to najamnine u iznosu od po 3.500,00 kn za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2020. Slijedom navedenog, zatražio je da mu tuženik isplati ukupno iznos od 41.922,94 kn, od čega zbog neisporučene stolarije iznos 19.634,71 kn i to sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2020. do isplate, na ime materijalnih nedostataka na ugrađenoj stolariji iznos od 5.674,58 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2020. do isplate, te na ime najamnine i režijskih troškova za iznajmljeni stan iznos od ukupno 16.613,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedine najamnine, odnosno režijskog troška, do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim do dana donošenja presude do isplate. Tužitelj je naveo i da se prije pokretanja postupka obratio tuženiku s opomenom pred utuženje i podnošenje kaznene prijave, kojom mu je predložio da mu vrati iznos plaćen prema računu od 28. veljače 2020. s pripadajućim PDV-om od ukupno 19.634,71 kn i to sa zateznim kamatama tekućim od 29. siječnja 2020. do isplate te i daljnji iznos od 5.674,58 kn na ime sniženja cijene, kao i troškove najma i režija u razdoblju od 1. svibnja do 1. rujna 2020., međutim, tuženik se na to oglušio. Tijekom postupka, s obzirom da mu je tuženik u međuvremenu isplatio iznos od 19.634,71 kn, snizio je tužbeni zahtjev za taj iznos te je zatražio isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od 29. siječnja 2020. do dana povrata tog iznosa, odnosno 17. veljače 2021. u iznosu od 1.234,99 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. veljače 2021. do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, usklađujući isti s važećom valutom, tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 3.683,85 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 1.315,00 EUR (sniženje cijene zbog nedostataka u izvedenim radovima), od 29. siječnja 2020. do isplate, zatim na iznose od po 464,53 EUR (najamnina) od dana plaćanja do isplate, kao i na troškove režija za iznajmljeni stan od dana plaćanja istih do isplate, te na iznos uglavničenih zateznih kamata od 163,91 EUR (na iznos od 19.634,71 kn isplaćen tijekom postupka) s tijekom od 18. veljače 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da prema Ugovorima broj 8-2020 i 9- 2020, kojih su sastavni dio ponude br. 20-0149 i 20-0143 od 23. siječnja 2020., nisu navedene nikakve obveze izvođača radova tj. tuženika prema kupcu tj. tužitelju ukoliko dođe do eventualnih problema s isporukom stolarije, stoga smatra da nema osnove za dodatne troškove koje tužitelj potražuje, dok je iznos od 20.134,71 kn, koji se odnosi na povrat sredstava za neisporučenu stolariju, tuženik u međuvremenu uplatio na račun tužitelja i to dana 17. veljače 2021. Tijekom postupka naveo je i da je tom uplatom podmireno potraživanje tužitelja u iznosu od 19.634,71 kn, koje se odnosi na povrat uplaćenog iznosa od strane tužitelja zajedno s PDV-om za stolariju koja nije isporučena, dok se ostatak iznosa odnosi na klupčice za prozore od kojih je tužitelj odustao, pa mu je novac vraćen. Osporio je potraživanje tužitelja s naslova sniženja ugovorene cijene za iznos od 5.674,58 kn, jer je osporio da bi ugrađeni prozori bili neodgovarajuće kvalitete, a osporio je i ostatak potraživanja koji se odnosi na troškove najma i režijske troškove. Istaknuo je i kako je razlog neisporuke klizne stijene bio u tome što je ista tuženiku otuđena, zbog čega je vođen kazneni postupak, a do kašnjenja u isporuci je došlo i zbog proglašenja pandemije, odnosno korona krize i lockdowna, zbog čega je tuženik morao prestati obavljati djelatnost u razdoblju od dva mjeseca. Tijekom postupka je ustvrdio i da je odlukom Državnog inspektorata ugovoreno otpuštanje zateznih kamata ukoliko vrati tužitelju u roku uplaćeni iznos na ime neisporučene klizne stijene, pa s obzirom da odvoz otpada nije bio ugovoren, smatra da je ostatkom iznosa isplaćenog tijekom postupka podmirio tužitelju djelomice zatezne kamate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u ponudu broj 20-0149, ponudu br. 20-0143, Ugovor o kupnji PVC stolarije br. 8-2020 od 23. siječnja 2020. (dalje: Ugovor 8-2020), Ugovor o kupnji PVC stolarije broj 9-2020 od 23. siječnja 2020. (dalje: Ugovor 9-2020) račun br. 44-1-1, dopise upućene e-mailom, račun br. 066/P01/01 društva BAK-BI d.o.o., Ugovor o najmu od 1. veljače 2018., ispise naloga, opomenu pred utuženje i kazneni progon, prijavu Državnom inspektoratu, obračun zateznih kamata, ispis poruka s WhatsApp-a, presudu zbog propuštanja Općinskog suda u Bihaću broj Ps 109786 20 od 12. siječnja 2021., idejni projekt, fotografije te članak s portala www.glas-slavonije.hr, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora te vještačenjem po vještaku građevinske struke CĐ, dipl. ing. koji se pisano očitovao te je isti i slušan, a saslušani su i tužitelj te direktor tuženika.

4. Ocjenjujući u postupku provedene dokaze sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I izreke.

5.

Konačno postavljajući tužbeni zahtjev, tužitelj je isti preinačio u dijelu zatražene naknade zbog umanjene vrijednosti radova, koju preinaku je sud dopustio, jer je rezultat usklađivanja tužbenog zahtjeva s utvrđenjima vještaka, pa se radi o opravdanoj preinaci u smislu čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Među strankama nije sporno da su stranke dana 23. siječnja 2020. sklopile Ugovor 8-2020, kao i istog dana Ugovor 9-2020, što i proizlazi iz sadržaja istih ugovora, iz kojih proizlazi i da je prvi sklopljen za kupnju i ugradnju PVC stolarije prema Ponudi br.20-0149, koja je sastavni dio tog Ugovora, a iz istog te potonje Ponude proizlazi da se ista odnosila na vrhunski i najkvalitetniji njemački profil Salamander i to kupnju i ugradnju istog za cijenu od 30.000,00 kn uz PDV u iznosu od 7.500,00 kn, odnosno ukupno za 37.500,00 kn, u koju cijenu je uključena demontaža i montaža uz poštivanje važećih standarda i pravila struke, s ugovorenim rokom izrade stolarije od 4-6 radnih tjedana od dana uplate predujma. Iz Ugovora 9- 2020 proizlazi da je isti sklopljen prema Ponudi br. 20-0143 te iz sadržaja tog Ugovora i Ponude proizlazi i da je predmet tog Ugovora dostava, demontaža i montaža PVC stolarije, vrhunski i najkvalitetniji njemački profil Salamander, i to unutarnja bijela klupica i aluminijska vanjska klupica za cijenu od 1.550,00 kn, u koju je uključen PDV, te je ugovoren isti rok isporuke kao i u prvom Ugovoru.

7. Nije sporno niti da je tužitelj 29. siječnja 2020. uplatio tuženiku cjelokupni iznos prema računu br. 44-1-1 od 28. veljače 2020. u kojem je obuhvaćen iznos iz oba ugovora, odnosno isti je izdan na iznos od 39.050,00 kn, te su u specifikaciji navedeni tri komada prozora različitih dimenzija (po cijeni od 5.941,56 kn, 4.595,34 kn i 4.595,33 kn), zatim klizna stijena po cijeni od 12.799,98 kn, plisirani komarnik (1.067,79 kn), odvoz otpada (400,00 kn), kran (600,00 kn), te PVC klupica bijela unutarnja (530,00 kn) i aluminijska vanjska (720,00 kn) uz PDV na te iznose (7.810,00 kn), a okolnost uplate tužitelja navedenog dana proizlazi i iz e-mail dopisa direktora tuženika od 30. siječnja 2020.

8.

Nadalje, nije sporno niti da je tuženik sa zakašnjenjem isporučio i ugradio samo dio naručene stolarije, odnosno prozore, dok nije isporučio ostalo, odnosno kliznu stijenu, niti klupčice, a ni komarnik, te nije sporno niti da je tužitelju nakon podnošenja tužbe uplatio iznos od 20.134,71 kn, koji se odnosi na povrat sredstava za neisporučenu stolariju, a nije sporno niti da zatezne kamate na taj iznos od dana uplate tužitelja do dana povrata iznose 1.234,99 kn, odnosno sada 163,91 EUR.

9. Sporno je ima li ugrađena stolarija materijalne nedostatke i pripada li tužitelju pravo na naknadu po toj osnovi, kao i je li tužitelj pretrpio štetu zbog neizvršenja ugovora u cijelosti (neisporuke sve ugovorene stolarije, odnosno klizne stijene), odnosno kašnjenja s izvršenjem ugovora i isporukom stolarije koja je isporučena (prozori), a koja se sastoji u visini troškova najma za drugi stan, kao i režija koje je morao platiti za isti, s obzirom na tvrdnju da su radovi na adaptaciji trebali ranije biti gotovi i on ranije useliti u stan za koji je stolarija naručena, u slučaju da nije bilo kašnjenja u isporuci stolarije i neizvršenja ugovora u cijelosti.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2019. kupio stan u [adresa] u [adresa], koji je trebao potpunu renovaciju. U to vrijeme je bio podstanar te je stan kupio radi rješavanja stambenog pitanja, a dotadašnji najmodavac mu je bila AĐ, kojoj je mjesečnu najamninu plaćao u iznosu od 3.500,00 kn. U prosincu 2019. sklopio je ugovor s građevinskom firmom za adaptaciju stana te su radovi trebali biti okončani do 1. ožujka, a jedino je vanjsku stolariju naručio od tuženika, s tim da se radilo o dva prozora i jednoj podiznoj kliznoj stijeni, za što je po savjetu majstora trebalo istu ukopati i obaviti pripreme za to. S tuženikom se dogovorio o isporuci stolarije nekoliko dana prije 29. siječnja 2020., a 29. siječnja je izvršio uplatu prema ponudi, u kojoj je rok isporuke bio 4-6 tjedana od uplate, što je po njegovoj računici bilo 11. ožujak 2020., s tim da je on trebao osigurati da se pripremni radovi za to izvedu te je sve i bilo spremno, a tuženik je preuzeo obvezu isporuke i montaže stolarije te klupčica, kao i osigurati dizalicu za podizanje klizne stijene do stana, a isto tako i odvoz stare stolarije. On je tražio visokokvalitetne PVC profile te je našao da te uvjete zadovoljava njemačka tvrtka Salamander i tuženik se obvezao tu najkvalitetniju, odnosno vrhunsku stolariju isporučiti. Nakon ugradnje stolarije, bilo je potrebno još mjesec i pol dana za dovršetak radova, jer se dio radova mogao tek tada obaviti i to niveliranje podova, postavljanje i sušenje parketa, te gletanje i maljanje zidova. Iako je tuženik trebao demontirati postojeću kliznu stijenu, te radove je izvršio izvođač ostalih radova u sklopu pripreme za ugradnju stijene. 10. ožujka 2020. mu je stigla mailom faktura za uplatu od 29. siječnja, te je tuženik u tom e- mailu naveo da će isporuka stolarije biti idući tjedan, da bi 16. ožujka dobio e-mail s informacijom da firma prestaje s radom na dva tjedna. Misli da je nakon toga počeo lockdown zbog korona krize, tako da sljedećih mjesec dana nije kontaktirao tuženika, a kada ga je kontaktirao u travnju, nakon Uskrsa, rečeno mu je da su kamioni zapeli na špediciji. Nakon toga je dobio informaciju da će se stolarija ugraditi 26. svibnja, a u međuvremenu je pokušao dogovoriti da mu se vrati novac ili isporuči naručena oprema, međutim, tuženik na to nije pristao. 30. svibnja stigli su samo prozori, te su iste došli ugraditi vanjski suradnici tuženika i tada je shvatio da nije isporučena klizna stijena te da okovi kasne, što je saznao dva dana prije isporuke prozora. Nakon 10- tak dana je iz razgovora s direktorom tuženika shvatio da klizna stijena nije još niti naručena i da on uopće nije računao na to da je potrebna dizalica, pa se on onda angažirao da pronađe tu dizalicu, a kada ju je našao, tuženik je rekao da je cijena koja se traži za to previsoka, s obzirom da je tuženik to trebao platiti, te je rekao da će se snaći. Kako se isporuka klizne stijene odugovlačila, tužitelj je u konačnici rekao da je krajnji rok za isporuku 1. srpanj i ukoliko do tada ne bude isporučena, da odustaje od ugovora, a 1. srpnja mu je direktor tuženika e-mailom poslao obavijest da nisu u mogućnosti isporučiti kliznu stijenu i da će mu za taj dio vratiti novce u roku od tjedan dana. On je odmah naručio drugu kliznu stijenu koja je došla za 12 dana te su radovi nakon montaže iste nastavljeni i dovršeni u roku od planiranih mjesec i pol dana, tako da su se početkom rujna uselili u stan. Kada mu je došao majstor koji je trebao montirati kliznu stijenu, zamolio ga je da pogleda prozore koje je montirao tuženik, a to je bilo početkom srpnja 2020., te mu je majstor rekao da jedan prozor viri van za jedan centimetar i nije dobro izoliran, te da gume koje su u prozoru i koje je potrebno zavariti, nisu zavarene, nego samo preklopljene, tako da izolacija nije dobra, a rekao mu je i da se ne radi o originalnoj Salamander stolariji već o jeftinijoj verziji, vjerojatno negdje s Balkana. Tada je shvatio i da radovi koje je tuženik izveo imaju nedostatke te mu je 6. srpnja uputio reklamaciju u kojoj je tražio sniženje cijene radova, odnosno da mu se vrati 30% uplaćenog iznosa za prozore, na koju reklamaciju mu tuženik nikada nije odgovorio, a tada je zatražio i naknadu pretrpljene štete zbog prolongiranja radova. Naime, za naredna četiri mjeseca od 1. svibnja do 1. rujna 2020. je morao plaćati najamninu u podstanarskom stanu u iznosu od 3.500,00 kn, a za koji stan je plaćao i režije u prosjeku u iznosu od oko 1.500,00 kn, dok je istodobno morao u tom razdoblju plaćati i režije za kupljeni stan, u kojem nije mogao živjeti, jer radovi još nisu bili dovršeni, te ih je plaćao u prosjeku oko 1.000,00 kn i to prema računu GSKG za pričuvu, za toplu vodu, komunalije i odvoz otpada, a plaćao je u tom razdoblju još i vodu i struju. Zbog svega je podnio pritužbu Državnom inspektoratu, po kojoj je tuženiku naloženo da mu izvrši povrat novca za kliznu stijenu, te je isti upozoren zbog izostanka odgovora na reklamaciju za prozore. Dodao je i da je odmah te prve zime bilo vidljivo da su prozori vlažni do 1/3, unatoč tomu što se stan vjetrio, te se pojavila i plijesan u dječjoj sobi, a i u dnevnoj sobi uz prozor, koju je morao uklanjati, što se više puta ponavljalo. Iskazao je i da su prema planu radovi na adaptaciji doista trebali biti do 1. ožujka izvedeni, međutim, izvođač je trebao dozvolu gradske toplane za skidanje radijatora, s obzirom da su se isti izvodili u sezoni grijanja, te je ta dozvola kasnila i došla tek 5. veljače, tako da je to prolongiralo radove za mjesec i pol dana. Inače je izvođač odmah bio započeo s radovima, još u prosincu, te su tada već pristupili uklanjanju parketa, struganju zidova, demontaži kupaonice, keramike, odnosno svega osim radijatora, na što se moralo čekati, ali nisu vezano za to radili anekse ugovora. Dodao je i da je ugovor o najmu sklopio u siječnju 2018. te je od tada bio prijavljen u tom stanu i plaćao najamninu, tako da je vršio uplate na ime najamnine do kraja razdoblja u kojem je koristio stan, odnosno do 1. rujna 2020. Priznao je da je tuženiku napisao da nema povjerenja u njegove sposobnosti, s obzirom na sve što se dogodilo i da zato ne želi da otklanja nedostatke, nakon čega se više nisu čuli. Napomenuo je i da mu je tuženik vratio novac tek nakon što je pokrenut ovaj postupak i nakon aktivnosti Državnog inspektorata, a to je bilo u veljači 2021. Upitan zašto nije raskinuo ugovor odmah u ožujku 2020., kada mu nisu isporučili stolariju, iskazao je da je tada počela korona kriza, pa je imao razumijevanja za to razdoblje kašnjenja, no krajem travnja kad su se čuli shvatio je da to neće biti niti tada, te mu je tuženik rekao da će novac dobiti jedino sudskim putem.

11. Direktor tuženika VĐ je iskazao da je s tužiteljem dogovorio isporuku stolarije krajem siječnja 2020. te mu je ispostavljena ponuda, nakon što je izvršena izmjera u prostoru, po kojoj ponudi je on izvršio uplatu 29. siječnja 2020. te je točno da je stolarija, tj. tri prozora i podizno-klizna stijena, trebala biti isporučena u roku od 4-6 tjedana. Međutim, tada je već bila u svijetu prisutna pandemija korona virusa, a iako još nije bio lockdown, kasnili su im materijali iz Italije i Njemačke, zbog čega su sa starim zalihama uspjeli napraviti prozore, ali su zbog svega toga već polovicom ožujka obustavili rad, a nakon nekoliko dana je uslijedio lockdown. Prozori su bili pri kraju, a za kliznu stijenu im je bilo rečeno da će doći od dobavljača iz Austrije u svibnju. Ista i je došla u svibnju, ali su tada imali problem s manjkom radnika, tako da su za stijenu morali angažirati vanjske suradnike, jer su imali kvalitetan kadar jedino za prozore. Angažirali su jednu ekipu vanjskih suradnika, koji su preuzeli stijenu, međutim, zbog bolesti i izolacije zbog korona virusa, oni su istu dali drugoj ekipi, kako su im rekli, i to iz Slavonije, da izvrši ugradnju, međutim ispostavilo se da je stijena završila u Bosni te su ih od tamo ucjenjivali da ponovno uplate vrijednost stijene, kako bi je vratili, što su oni čak i bili učinili, a na kraju su vidjeli da ništa od stijene. Smatra da su pogriješili jer su u tom razdoblju obećavali tužitelju da će je isporučiti, a kada su vidjeli da to neće biti moguće, odustali su od isporuke i obavijestili tužitelja o tome. Direktor tuženika je iskazao i da su prozori montirani krajem svibnja te je ustvrdio da je ta montaža izvršena kako treba, odnosno po pravilima struke, a moguće da se radi o tankim zidovima pa da zbog toga za pola do centimetar prozor strši, ali to nije njihova greška, jer se radi o debeloj stolariji, te je unatoč tomu toplinska izolacija zagarantirana i nema prodora hladnoće u stan. Iskazao je i da je moguće da se događa u prvoj godini po ugradnji, odnosno 6-8 mjeseci nakon ugradnje, da se pojavljuje vlaga na prozorima jer se to zove proces sušenja stana, a moguće je i da nije bilo adekvatno provjetravanje, što dokazuje pojava plijesni. Moguće je i da zidari koji su vršili naknadno završnu obradu, nisu adekvatno brtvili prostor između prozora i zida. Dodao je i da nikakvih primjedbi, niti problema nije bilo kada su prozori ugrađeni, a kada je tužitelj prigovorio, oni su htjeli prozore poštelati, što se uobičajeno radi, ali on je to odbio zbog nedostatka povjerenja. Isto tako oni bi i ranije vratili novce, da tužitelj nije podnio prijavu Državnom inspektoratu i tada je baš inspektorica sugerirala da pričekaju i postupe po njezinoj odluci. Nadalje, smatra da su se svi građevinski radovi mogli izvoditi do kraja, neovisno o montaži stolarije, jer i danas to rade na takav način, tj. ugrađuju stolariju u kompletno opremljenim stanovima te se tada odreže dio parketa jer stolarija ima plitki prag. Upitan o tome, iskazao je da su stolariju naručili dijelom od svojih partnera iz Slovenije, a dijelom iz Austrije te su prozori stigli iz Slovenije, a napomenuo je i da se nije radilo o standardnim dimenzijama, već se radilo po mjerama. Dodao je i da je 10. ožujka 2020. prozorima nedostajalo još samo ostakljivanje, međutim, isti nisu isporučeni još mjesec i pol dana jer je bio lockdown, a stakla su trebala stići iz Slovenije, te im nisu isporučena. Ustvrdio je da se radi o originalnim prozorima Salamander, što se vidi, jer na njima stoji SIB, što znači Salamander Industry Betribe, te je to dokaz da se radi o njemačkom profilu, a isti su naručeni izvana, ali oni nisu računali s tim će se sve zakomplicirati, a radilo se o profilu koji je tužitelj naručio, tj. Blue Evolution 82 sa 6 komora, 3 brtve i 3 stakla, tako da su koeficijenti protoka topline onakvi kao kod pasivne niskoenergetske kuće. Iskazao je i da je vanjski suradnik, koji je trebao ugraditi kliznu stijenu, društvo Murka iz Osijeka. Upitan o tome, iskazao je da ne zna kako se zove ta firma iz Bosne koja ih je tražila uplatu, iz razloga što im se stijena razbila pa da je treba popraviti, ali da za montažu neće morati platiti ništa. Pojasnio je i da su okvire za prozore imali na zalihi, ali su stakla, koja su trebali dobiti iz Slovenije kasnila. Dodao je i da je njihov profesionalni mjerač vršio izmjeru te da se kod iste ne može vidjeti hoće li prozor stršati, jer je to teško procijeniti i kada se vidi da su zidovi tanki. Još je dodao i da ne zna kakvi su bili uvjeti za uvoz stolarije nakon prvog lipnja 2020. te da su oni u ponudi dali garanciju na stolariju i ugradnju.

12. Izvedenim očevidom u stanu tužitelja te vještačenjem po vještaku građevinske struke CĐ, dipl. ing., utvrđeno je da je po tuženiku ugrađena PVC vanjska stolarija u stanu tužitelja i to prozor u dnevnom boravku, za koji je vještak u nalazu naveo da profili vire izvan fasade, te da je spoj zida i profila nezaštićen, kao i da nema izolacije niti pokrovne letvice i vidi se neuredna izvedba. Utvrđeno je i da su ugrađeni prozori u dvjema sobama, te da su u prvoj sobi zatečeni tragovi kondenzacije i gljivica iznad prozora, kao i da su vanjske klupčice izvedene neuredno, te omogućuju prodor vode kod svih prozora, a isto tako i da su i gumene brtve izvedene neuredno, tj. nisu lijepljene, te je spoj na pravom kutu, što je mimo preporučenog spajanja na ravnom dijelu, dok je u drugoj sobi isto tako prisutna pojava kondenzacije i gljivica, s tim da gornji dio prozora ima slobodan ulazak zraka u kutiju rolete te su gornji okovi bez pokrovnih kapica. Na temelju navedenih utvrđenja prilikom pregleda stolarije, vještak je mišljenja kako se radi o nizu nedostataka kod ugradbe, dok je vezano za ugrađene profile, koji su ugovoreni kao "njemački Salamander", naveo da u spisu nema atesta ili računa koji bi potvrđivali navedeno, pa se o istom ne može izjasniti. Međutim, pri dobavi, montaži i ugradnji takve stolarije, sama nabavka Salamander profila (postoje tvornice, osim u Njemačkoj, i u Španjolskoj te Poljskoj) ne garantira konačnu kvalitetu prozora. Naime, profili se kupuju posebno, a posebno se kupuju čelični unutrašnji profili, okovi i brtve te od krojenja, slaganja i montaže istih, zavisi konačan rezultat. Na temelju pregleda ugrađenih prozora (tri komada) i limenih klupčica, utvrđen je niz nedostataka, odnosno da radovi nisu izvedeni po svim pravilima struke te smatra da bi se po toj osnovi cijena izvedenih radova trebala umanjiti za 50%. Naime, prema propisima se umanjenje vrijednosti izvedenih radova izvodi u postotku 0%, 25%, 50%, 75%, 100%. Međustupnjevi nemaju opravdanja, jer bi bili podložni subjektivnim procjenama, dok se kod pet stupnjeva koji su predloženi, isto svodi na što manju mjeru. Ukupna vrijednost tri prozora iznosi 18.915,29 kn plus aluminijske klupčice 900 kn (uključen PDV 25%), tako da ukupno umanjenje izvedenih radova iznosi 9.907,65 kn ili 1.315,00 EUR.

13. Na primjedbe i prijedloge stranaka vještak se pisano očitovao, navodeći da mu nije bilo dano u zadatak utvrditi vrijednost radova potrebnih za otklanjanje nedostataka, a glede dogovora između stranaka te dostavljene korespondencije, naveo je da se o vjerodostojnosti te dokumentacije i pojedinih iskaza stranaka on ne može očitovati. Na primjedbe tuženika, naveo je da se ukupno umanjenje cijene radova odnosi na same prozore, kao i na montažu istih. Na očevidu je utvrđeno da su sastavni dijelovi prozora (brtve, okovi) i prozorskih klupčica izvedeni neuredno i mimo pravila struke, a i montaža samih prozora i klupčica je izvedena mimo pravila struke. Sama stolarija je neutvrđenog porijekla (prema stanju spisa), bez certifikata kojima bi se dokazalo porijeklo. Dodao je i da su nedostaci u samoj montaži jasno vidljivi te nemaju veze sa završnom ili naknadnom obradom, a umanjenje od 50% cijene obračunato je na sve radove za koje je ispostavljen račun, te su u to su uključene i prozorske klupčice, jer iz spisa ne proizlazi da bi netko drugi te klupčice dostavljao ili montirao.

14. U usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja, vještak je ustrajao kod pisanog očitovanja na primjedbe stranaka te je naveo da se utvrđeni nedostaci mogu sanirati na više načina, a najjednostavniji i najjeftiniji način bi bio postavljanjem dodatne izolacije i pokrovnih lajsni s vanjske strane prozora te izolacije u kutiji za rolete, kao i ponovnim ugrađivanjem gumenih brtvi na pravilan i uredan način, dok se o cijeni tih radova ne može očitovati u usmenom obrazloženju, s obzirom da se radi o sitnim i nespecifičnim radovima, pa cijene mogu varirati, a niti mu je to bilo dano u zadatak. Nadalje, vještak je iskazao da je u nalazu i mišljenju, prilikom utvrđivanja snižene cijene radova zbog nedostataka, uzeo u obzir i klupčice, a s obzirom da su iste u računu tuženika bile navedene te da su i plaćene. Međutim, nakon što je upoznat s tim da je nesporno između stranaka kako ih tuženik nije isporučio ni ugradio, već treća osoba, te upitan o utjecaju te okolnosti na njegova utvrđenja, naveo je da bi onda ukupno umanjenje, ako se maknu klupčice iz obračuna, iznosilo 9.457,65 kn ili 1.255,25 EUR. Naime, ukoliko su radovi koje je izveo tuženik naplaćeni ukupno 18.915,29 kn, i to bez klupica, umanjenje od 50% iznosi 9.457,65 kn, odnosno tužitelj je u tom iznosu preplatio radove. Upitan jesu li se nedostaci mogli vidjeti laičkim pregledom nakon završetka radova, dodao je da to ovisi o tehničkoj stručnosti tužitelja, a pretpostavlja da on nije tehnički stručan za takve radove, te nije bio dužan analizirati takve radove na pravi način, a osim toga tek se nakon nekog vremena moglo utvrditi da nedostaci postoje, jer je naknadno došlo do vlaženja prostorije u koje su prozori ugrađeni. Dodao je i da su radovi na adaptaciji stana, zbog kašnjenja sa stolarijom te potrebe naknadnog naručivanja neisporučene klizne stijene, prolongirali i ostale radove, jer se završni radovi u stanu nisu mogli izvoditi dok se stolarija nije izvela, npr. lakiranje parketa, ličenje zidova, s obzirom na mogućnost utjecaja atmosferskih prilika, što ovisi o tome kako je stan zaštićen. Nadalje, naveo je da se niveliranjem zidova nije mogao riješiti problem loše ugrađene stolarije, jer stolarija strši van na fasadi te je ustrajao u tome da je način ugradbe doveo do pojave vlaženja, a isključio je mogućnost da bi pojava vlaženja bila u vezi sa završnim radovima koje nije izveo tuženik. Isto tako to vlaženje nije u vezi s duljinom trajanja završnih radova, a dodao je i da vlaženje nije jedini problem, te da je iz fotografija u nalazu razvidno kako su ti prozori ugrađeni, tj. da su neki spojevi potpuno nezaštićeni i da nema izolacije koja je obavezna, a brtve koje je postavio tuženik su, po njegovom mišljenju, katastrofalno postavljene i one onemogućavaju normalnu funkciju, tzv. dihtanje prozora. Naveo je i da su i dijelovi stolarije nekvalitetni, npr. brtve, kao i neujednačeni gornji i donji okovi i slično. O samim profilima ne može se izjasniti bez dostave atesta i certifikata, dostava kojih je, inače, obavezna, a koji kupcu nisu uručeni. Međutim, to je dio problema, a ostatak se odnosi na nestručnu ugradnju. Obrada špaleta, tj. rubne strane prozora, uključuje radove na finiširaju nakon ugradnje stolarije i oni se odnose na fine radove na spojevima zida i stolarije, a ne saniranje rupe koje je nastala radi nestručne ugradnje. Nadalje je naveo i da se klupčice postavljaju s vanjske strane prozora, a obrada se radi nakon toga, te napominje da je rijetko vidio u zadnje vrijeme tako loše izvedene radove, kao i da niti jedna obrada zidova to ne može sanirati, što nije niti predviđeno. Dodao je i da mu nije poznato je li izvođač klupčica upozorio tužitelja na nestručno postavljanje prozora.

15. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke i zadatku vještačenja, u kojem mu niti nije naloženo utvrditi radove potrebne za otklanjanje nedostataka, jer na to niti nije bio usmjeren tužbeni zahtjev. Nadalje, primjedbe tuženika vještak je obrazloženo otklonio u pisanom očitovanju, kao i u usmenom obrazloženju svojih utvrđenja, jasno i određeno navodeći iz kojih razloga je utvrdio da stolarija i ugradnja iste izvedena po tuženiku ima nedostatke i u čemu se oni sastoje. Za dodati je i da okolnost koja proizlazi iz utvrđenja vještaka, tj. da nema dokaza da se radi o ugovorenoj kvaliteti stolarije, proizlazi i iz presude zbog propuštanja Općinskog suda u Bihaću broj Ps 109786 20 od 12. siječnja 2021., kojom je tuženiku dosuđena naknada štete od društva ZAJA- MONT d.o.o. iz Bihaća zbog neisporučene stolarije i plaćanja penala kupcu iste zbog neisporučene robe, u obrazloženju koje se spominje uplata na račun punomoćnika tužitelja povodom predmetne opomene pred tužbu od 15. listopada 2020., iz čega je razvidno da se nije radilo o originalnoj njemačkoj stolariji, već o stolariji naručenoj u Bosni i Hercegovini.

16. Iskaze stranaka sud je prihvatio u dijelu u kojem su logični i uvjerljivi te međusobno sukladni, kao i sukladni utvrđenjima vještaka. Sud nije prihvatio dio iskaza tužitelja jedino glede količine prozora (vjerojatno se radi o omašci u iskazu), jer iz dokumentacije te nalaza vještaka proizlazi da se radilo o tri, a ne dva prozora, isporučena i ugrađena po tuženiku, dok iskaz direktora tuženika u pretežnom dijelu sud nije prihvatio kao neuvjerljiv i usmjeren na izbjegavanje odgovornosti tuženika za kašnjenje isporuke, odnosno neisporuku, posebice u dijelu navoda kojima opravdava kašnjenje u isporuci korona krizom, jer je općepoznato da je tzv. lockdown zbog krize izazvane pandemijom korona virusa nastupio iza 19. ožujka 2020., kada je već bio protekao rok za isporuku naručene stolarije, s obzirom da je rok od 6 tjedana od uplate iz oba Ugovora, imajući u vidu uplatu od 29. siječnja 2020. protekao 12. ožujka 2020. Nadalje, sud nije prihvatio niti da se radi o originalnoj Salamander stolariji, te da se čekala isporuka iste iz Austrije i Slovenije, s obzirom ne samo na izostanak atesta, koji je prema vještaku obavezan, već i na citiranu presudu Općinskog suda u Bihaću koja govori u prilog suprotnome, odnosno da se ne radi o originalnoj njemačkoj Salamnder stolariji, već stolariji naručenoj od proizvođača iz Bosne i Hercegovine. Isto tako nije prihvatio njegove navode kojima pokušava odgovornost prebaciti na tanke zidove u stanu tužitelja i izvođača koji je izvodio ostale radove na adaptacija istog, te navode o tome da su se radovi po istome mogli izvoditi, neovisno o ugradnji stolarije, jer je u tom dijelu u suprotnosti s utvrđenjima i mišljenjem vještaka.

17. Dakle, u postupku je utvrđeno da su stranke ugovorile za stan u vlasništvu tužitelja isporuku i ugradnju po tuženiku PVC stolarije njemačkog profila Salamader i to vrhunsku i najkvalitetniju, a radilo se o tri prozora, s vanjskim i unutarnjim klupčicama, te kliznoj stijeni. Utvrđeno je i da su radovi na adaptaciji stana u vrijeme ugovaranja navedene isporuke već bili u tijeku po drugom izvođaču, te da je tužitelj izvršio svoju obvezu uplatom cjelokupnog ugovorenog iznosa od 39.050,00 kn, dana 29. siječnja 2020., za što mu je tuženik naknadno ispostavio račun u tom iznosu, kao i osigurao da svi pripremni radovi budu izvedeni do proteka roka za isporuku i ugradnju stolarije, dok tuženik nije u ugovorenom roku od 4-6 tjedana isporučio i ugradio ugovorenu stolariju, nakon čega je uslijedio lockdown, tj. kada je tuženik već bio u kašnjenju, što je dodatno prolongiralo isporuku i ugradnju stolarije. U postupku je utvrđeno i da je tuženik tek 30. svibnja 2020. isporučio, i po vanjskim suradnicima izvršio ugradnju prozora, dok klizna stijena i klupčice nisu isporučene, te nakon što mu je tužitelj dao dodatni rok do 1. srpnja za ispunjenje ugovorne obveze i u tom dijelu, jer će u protivnom raskinuti ugovor, kako to proizlazi i iz e-mail korespondencije stranaka, direktor tuženika je, nakon daljnjeg odugovlačenja i obećavanja da će stijenu montirati, kako to proizlazi i iz korespondencije stranaka (e- mail i WhatsApp poruka), obavijestio tužitelja mailom da nije u mogućnosti isporučiti kliznu stijenu i da će mu vratiti novac za taj dio. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odmah od drugog izvođača naručio kliznu stijenu koja mu je isporučena u roku od 12 dana, te da su po drugom izvođaču izvedene i klupčice na prozorima, a utvrđeno je i da je mu je izvođač koji je došao radi klizne stijene početkom srpnja 2020. ukazao na sve nedostatke stolarije i ugradnje koja je izvršena po tuženiku, nakon čega je 6. srpnja 2020. prijavio nedostatke tuženiku, međutim s obzirom na loše iskustvo s njim, nije htio omogućiti tuženiku otklanjanje nedostataka, već je zatražio sniženje ugovorene cijene. Još je utvrđeno i da je ostatak radova koji je trebao biti izvršen nakon ugradnje stolarije, izvršen u ugovorenom roku od mjesec i pol dana nakon ugradnje klizne stijene po drugom izvođaču, odnosno krajem kolovoza 2020., te da se tužitelj početkom rujna preselio u adaptirani stan.

18. U postupku je utvrđeno i da se radilo o nizu nedostataka ugrađene stolarije, odnosno nedostataka kod ugradbe i poslu obavljenom mimo pravila struke (profili vire izvan fasade, spoj zida i profila je nezaštićen, nema izolacije, niti pokrovne letvice te se vidi neuredna izvedba, gumene brtve su izvedene neuredno, tj. nisu lijepljene, te je spoj na pravom kutu, što je mimo preporučenog spajanja na ravnom dijelu, te je dovelo do tragova kondenzacije i gljivica iznad prozora, gornji dio prozora ima slobodan ulazak zraka u kutiju rolete te su gornji okovi bez pokrovnih kapica i sl.), zbog čega je tužitelj preplatio radove izvedene po tuženiku, kada se izuzmu klupčice koje on nije ugradio, za iznos od 1.255,25 EUR, odnosno tužitelju bi pripadalo pravo na sniženje cijene za taj iznos koji predstavlja 50% ugovorenog iznosa za taj dio.

19. Naime, predmetni pravni posao predstavlja ugovor o djelu iz čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), kojim se tuženik obvezao izvršiti izradu i ugradnju odgovarajuće stolarije u stan tužitelja, a tužitelj mu za to platiti naknadu, te je tuženik, sukladno čl. 597. ZOO, bio u obvezi izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke i to u ugovorenom roku. U postupku je utvrđeno da tuženik djelomice nije izvršio ugovor, jer nije isporučio kliznu stijenu i ugovorene klupčice (a ni komarnik), a za dodati je i da, sukladno čl. 342. st. 3. ZOO, za štetu zbog djelomične ili potpune nemogućnosti ispunjenja dužnik odgovara čak ako istu nije ni skrivio, ali je ona nastupila nakon njegovog dolaska u zakašnjenje. Utvrđeno je i da je za taj dio (neisporučena stolarija), sukladno čl. 360. ZOO, što je i nesporno između stranaka, ugovor raskinut 1. srpnja 2020., zbog obavijesti tuženika o nemogućnosti ispunjenja, te je utvrđeno da je tuženik tek naknadno, tj. nakon podnošenja tužbe i donošenja odluke Državnog inspektorata o tome, izvršio povrat dijela ugovorene cijene u iznosu od 20.134,71 kn i to za neizvedene radove koje je naplatio od tužitelja, u smislu čl. 368. st. 2. ZOO, s tim da bi se prema računu taj iznos odnosio na neisporučene kliznu stijenu, klupčice, komarnik i trošak krana, koji iznose ukupno s PDV-om 19.634,71 kn, te trošak odvoza otpada, koji s PDV-om iznosi 500,00 kn. Glede naknadnog navoda tuženika da su tom uplatom zapravo podmirene djelomice zatezne kamate, za istaknuti je da je sud cijenio okolnost da je tuženik najprije priznao, pa kasnije osporio da bi tom uplatom bio vraćen tužitelju iznos koji se odnosio na isporučene klupčice, odnosno ostatak neisporučene robe i neizvedene radove, te je, po mišljenju suda, naknadna izmjena očitovanja o tome usmjerena na onemogućavanje tužitelja da ostvari svoja prava zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika. Pritom je za dodati i da je naknadno očitovanje proturječno i nelogično, jer tuženik najprije ističe kako mu je odlukom Državnog inspektorata (koju nije priložio) bio "ugovoren" otpust zateznih kamata, a onda da je dio vraćenog iznosa isplaćen upravo na ime tih "otpuštenih" kamata. Nadalje, s obzirom da razlika do iznosa od 20.134,71 kn (od nespornih 19.634,71 kn, koji se prema ispostavljenom računu odnosni na neisporučene kliznu stijenu, komarnik, klupčice i trošak krana) iznosi 500,00 kn, koliko upravo iznosi trošak odvoza otpada s PDV-om prema tom računu, koji je bio ugovoren, ali očito ne i izvršen, proizlazi da se ostatak uplate odnosi upravo na tu stavku, što i tvrdi tužitelj, navodeći da je tuženiku to i naloženo odlukom Državnog inspektorata. Stoga, s obzirom da nije dokazao da je podmirio i zatezne kamate od dana uplate tužitelja, tj. 29. siječnja 2020. do dana povrata, tj. 17. veljače 2021., koje nesporno iznose 163,91 EUR, koliko i proizlazi iz obračuna zateznih kamata, te koje je tuženik dužan platiti tužitelju, sukladno čl. 368. st. 5. ZOO, dosuđen mu je iznos od 163,91 EUR na ime zateznih kamata i to sa zateznim kamatama, tzv. procesne kamate, sukladno čl. 31. st. 2. ZOO, tekućim od dana kada je postavio zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos neisplaćenih kamata, odnosno od 22. rujna 2021. do isplate, dok je odbijen dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na neisplaćene zatezne kamate tekućih od dana plaćanja glavnice, odnosno od 18. veljače 2021. do 21. rujna 2021.

20. Glede isporučenih i ugrađenih prozora i nedostataka vezano za taj dio radova, valja reći da iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj kao nestručna osoba nije mogao odmah znati da radovi imaju nedostatke, pa se radi o skrivenim nedostatcima, za koje je on saznao tek početkom srpnja 2020., kada ga je s tim upoznao novi izvođač koji je kao stručna osoba pregledao radove izvedene po tuženiku, te je tužitelj postupio u smislu čl. 605. st. 1. ZOO, odnosno obavijestio odmah o tome i to 6. srpnja 2020. tuženika, što tuženik niti ne spori, te i proizlazi iz e-maila upućenog od strane tužitelja tuženiku dana 6. srpnja 2020., a s obzirom da je predmetna tužba podnesena 17. studenog 2020., proizlazi i da tužitelj nije izgubio svoja prava po toj osnovi, jer do tada još nije proteklo dvije godine od obavijesti o nedostacima (čl. 606. st. 1. ZOO). Nadalje, s obzirom da je tuženik radove obavio u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, odnosno nije utvrđeno da je isporučio i ugradio vrhunsku i najkvalitetniju stolariju i to profile njemačkog Salmandera, radi se o situaciji koju regulira odredba čl. 609. ZOO, prema kojoj u tom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu štete, bez da je prethodno omogućio tuženiku otklanjanje nedostataka, pa kako je utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu jer je platio 50% veći iznos od onoga koliko vrijedi ugrađena stolarija i radovi bez nedostataka, odnosno preplatio svoju obvezu za iznos od 1.255,25 EUR, isti mu je i dosuđen i to sa zateznim kamatama tekućim od dana izvršene uplate, tj. 29. siječnja 2020. (čl. 29. st. 1. ZOO), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa po ovoj osnovi od 59,75 EUR.

21. Tužitelj je postavio i zahtjev za naknadu štete zbog djelomičnog raskida ugovora, odnosno kašnjenja u izvršenju preostalog dijela ugovora, na koju naknadu mu pripada pravo primjenom čl. 368. st. 1. ZOO, prema kojoj se odredbi u slučaju raskida ugovora zbog neispunjenja obje strane oslobađaju svojih obveza, osim obveze naknade štete zbog toga, te sukladno odredbi čl. 342. st. 3. ZOO, prema kojim odredbama dužnik odgovara za štetu zbog zakašnjenja s ispunjenjem i kada mu je vjerovnik dao primjeren naknadni rok za ispunjenje. Vezano za ovaj zahtjev, u postupku je utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu, jer je adaptacija stana u koji se trebao preseliti iz podstanarskog stana trebala inicijalno biti završena do početka ožujka, međutim, iako su radovi tekli po planu, isti su se djelomice prolongirali zbog ishođenja dozvole za skidanje radijatora, što je bilo riješeno prije proteka roka za isporuku i ugradnju stolarije, a to je 12. ožujak 2020. te s obzirom da su još oko mjesec i pol dana trebali trajati završeni radovi, koji se niti prema utvrđenjima vještaka nisu mogli izvoditi prije ugradnje stolarije, koliko je to na kraju i trajalo nakon isporuke klizne stijene, naknadno naručene od drugog izvođača, proizlazi da bi, u slučaju da je tuženik izvršio u cijelosti i na vrijeme svoju ugovornu obvezu, adaptacija stana tužitelja bila dovršena i stan useljiv početkom svibnja 2020., iz čega slijedi da je tužitelj pretrpio štetu plaćanjem najamnine za stan u kojem je bio podstanar u daljnjem razdoblju nakon toga, tj. od početka svibnja do početka rujna 2020., odnosno za mjesece svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2020., za što je prama Ugovoru o najmu od 1. veljače 2018., koji je sklopljen s najmodavcem AĐ, te prema ispisima naloga, platio za svaki mjesec po 3.500,00 kn, odnosno 464,53 EUR, koliko je tužitelj i zatražio, pa su mu isti iznosi i dosuđeni po toj osnovi, odnosno, ukupno 1.858,12 EUR. Dosuđene su mu i zatezne kamate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa, koji datum je razvidan iz ispisa naloga, odnosno od 4. svibnja 2020., 1. lipnja 2020., 2. srpnja 2020. i 4. kolovoza 2020., a sukladno čl. 1086. ZOO, dok je odbijen zahtjev za zatezne kamate tekuće na iznos od 464,53 EUR s tijekom od 1. do 2. srpnja 2020., jer je najamnina za srpanj, prema ispisu naloga plaćena 2. srpnja 2020. Glede pak troškova režija za stan u kojem je tužitelj bio podstanar, za istaknuti je da iz priloženih računa za režije i doprinos za sredstva zajedničke pričuve proizlazi da je on imao te troškove u utuženom iznosu od ukupno 346,82 EUR, međutim, isti predstavljaju redovite troškove njegovog stanovanja, te se ne radi o šteti koju je on pretrpio zbog neispunjenja, odnosno kašnjenja u ispunjenju ugovorenih obveza od strane tuženika. Štetu bi predstavljali daljnji troškovi koje je imao istodobno plaćajući režije za svoj stan u kojem su se radovi na adaptaciji prolongirali zbog kašnjenja tuženika, visinu kojih, kao ni datume plaćanja režija, tužitelj nije dokumentirao, već tek iz njegovog iskaza proizlazi da su ti troškovi iznosili u prosjeku oko 1.000,00 kn, pa nema osnove za dosudu naknade štete u ovom dijelu, slijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 346,82 EUR.

22. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa). Naime, kada se uzme u obzir uspjeh u osnovi i uspjeh u visini proizlazi da je tužitelj nije uspio u postupku s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa mu pripada pravo na naknadu parničnog troška u cijelosti.

23. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava opomene pred tužbu po Tbr. 32 (25 bodova), sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (100 bodova), trošak sastava četiri obrazložena podneska i to podnesaka od 22. rujna 2021., 11. ožujka 2022., 27. svibnja 2022. i 19. kolovoza 2024., sve po Tbr. 8. toč. 1. (4x100 bodova), trošak sastava podnesaka od 21. siječnja 2025. i 25. ožujka 2025., oba po Tbr. 8. toč. 3. (2x50 bodova), trošak sastava podnesaka od 19. studenog 2020. i 22. studenog 2023., oba po Tbr. 8. toč. 4. (2x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 14. ožujka 2022., 12. prosinca 2022., 14. studenog 2023., 2. prosinca 2024., 17. veljače 2025. i 12. svibnja 2025., sve po Tbr. 9 toč. 1. (6x100 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 1. travnja 2025. po Tbr. 9. toč. 5. (25 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (100 bodova), trošak PDV-a u iznosu od 700,00 EUR, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 102,06 EUR i presudu u iznosu od 102,06 EUR, te trošak očevida i vještačenja u ukupnom iznosu od 514,01 EUR i poštarine za opomenu u iznosu od 1,53 EUR, dok mu nije priznat trošak sastava podnesaka od 16. veljače 2021. i 13. listopada 2021., kojima nepotrebno požuruje postupanje suda, kao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na isto.

24. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 4.219,66 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP, tekućim od dana donošenja presude do isplate.

25. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika