Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-159/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IN, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-82/2025-1 od 5. ožujka 2025., izmijenjene na raspravi 6. lipnja 2025., nakon javne rasprave održane 3. i 11. travnja, 12. i 28. svibnja te 6. lipnja 2025., potonjeg dana u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu PN te okrivljenog IN i njegova branitelja Tomislava Kosa, odvjetnika u Varaždinu, 11. lipnja 2025. objavio, izrekao i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08,

okrivljeni IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin HN i DN, rođene I, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, trgovac, zaposlen u TD G-MONT d.o.o. Maribor, s mjesečnim primanjima od oko 1.300,00 do 3.000,00 eura, razveden, otac dvoje djece u dobi od 21 i 9 godina, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-280/01-9 od 18. prosinca 2001., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 3 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-251/02 od 21. svibnja 2004., zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz čl. 318. st. 3. KZ/97, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, broj K-31/06 od 16. studenog 2007., zbog kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci – zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 dana

- Općinskog suda u Varaždinu broj, K-115/07 od 29. listopada 2008., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 3. u vezi st. 1. KZ/97 i kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ/97, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci, uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu broj, K-1024/10-31 od 27. siječnja 2011., zbog kaznenog djela izigravanja zabrana sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude iz čl. 308. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 61. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 mjeseci,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-358/14 od 20. svibnja 2015., zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. st. Kaznenog zakona, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje u trajanju od 4 godine. Posebna obveza – popravak štete počinjene kaznenim djelom na rok od 1 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-286/15-18 od 2. srpnja 2015., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-114/16 od 29. siječnja 2019., zbog kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona, djelomična uvjetna osuda – bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci i uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 1 mjesec, uz rok kušnje u trajanju od 5 godina. Napomena: istek izrečene bezuvjetne kazne zatvora je 22. listopada 2022. Sigurnosna mjera: oduzimanje predmeta,

- Općinskog suda u Zadru, broj K-70/20 od 16. srpnja 2020., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 godine. Sigurnosna mjera: obvezno liječenje od ovisnosti,

- Općinskog suda u Zadru, broj K-678/21 od 7. travnja 2022., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine. Sigurnosna mjera: oduzimanje imovinske koristi,

- Općinskog suda u Zadru, broj K-282/2019 od 5. listopada 2021., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci,

- Općinskog suda u Zadru, broj Kv-306/22 od 15. prosinca 2022., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 7 mjeseci, Kv-306/22 objedinila je slijedeće presude: K-114/16 od 29. 1. 2019., pravomoćne 28. veljače 2019. i K-678/21 od 7. travnja 2022., pravomoćne 26. srpnja 2022.,

- Općinskog suda u Zadru, broj Kv-26/23 od 6. veljače 2023., zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona, kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona i kaznenog djela krivotvorenja novca iz čl. 274. st. 1. Kaznenog zakona, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 11 mjeseci, Kv-26/23 objedinila je slijedeće presude: Kv-306/22 od 15. prosinca 2022., pravomoćne 19. siječnja 2023. i K-282/2019 od 5. listopada 2021., pravomoćne 11. listopada 2022.

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi dana 18. siječnja 2025., u 16,34 sati, u Varaždinu, sa svog mobilnog uređaja putem aplikacije Viber nazvao bivšu suprugu MN na njezin mobilni uređaj, te ju u pozivu tražio da vidi zajedničko malodobno dijete ĐN, pa kada ga je odbila, u cilju da ju ustraši, rekao joj da se ne boji nikoga, pa ni policije, da će ju odslužiti, te da ako on neće imati dijete da ga nitko neće imati,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljenika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenog IN u uvodu navedenu optužnicu zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog po čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, a kažnjivog po čl. 139. st. 3. KZ/11.

1.1. Na raspravi 6. lipnja 2025. zastupnik optužbe izmijenio je činjenični opis optužnice na način da se u prvom redu tekst "oko 16,10 sati" zamijeni s tekstom "u 16,34", dok u preostalom dijelu optužnica ostaje neizmijenjena.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje se tereti.

2.1. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci MN i KN (na raspravi **.**.2025.), ŠN (na raspravi **.**.2025.) i UN (na raspravi 28. svibnja 2025.), provedeno je psihijatrijsko vještačenje okrivljenika te je uz suglasnost stranaka pročitan nalaz i mišljenje vještakinje Mirne Zagrajski Brkić, dr. med., od 28. travnja 2025., nakon čega je imenovana vještakinja dopunski ispitana na raspravi 28. svibnja 2025., na raspravi 12. svibnja 2025. uz suglasnost stranaka izvršen je uvid u mobilni uređaj okrivljenika uz vještačenje informatičkog vještaka Tomislava Crničkog, pročitana je kopija službene bilješke naslovljena kao "PREDMET UREDOVANJA; ĆN - OBITELJSKO- PRAVNA -OPĆENITO" od 21. siječnja 2025., pročitan je podnesak PU zadarske od 4. lipnja 2025. te izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom je uz suglasnost stranaka reproducirana DVD snimka ispitivanja IN po čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku od 16. veljače 2025. i pročitan zapisnik o njegovu ispitivanju od istog dana, kao i DVD snimka prvog ispitivanja IN od 17. veljače 2025. i pročitan zapisnik o njegovu ispitivanju od istog dana.

3.1. Stranke su na kraju dokaznog postupka izjavile da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da nije nikada prijetio svojoj bivšoj supruzi MN niti bilo kojoj drugoj ženskoj osobi. Prema muškarcima je bio nasilan, dok ženske osobe on isključivo štiti. Dodao je da je MN, njegova bivša supruga, osuđena za maltretiranje njihova djeteta, osim toga prijavljivala je njegova oca, majku i sestru. On je doista ranije bio kažnjavan i to je "masno platio", no sve to bilo je nevezano uz dijete i obitelj. Zaposlio se u Njemačkoj i dobio skrbništvo nad njihovim djetetom, a što sigurno ne bi, s obzirom na njegovu kažnjavanost, da je nasilan. Dijete je živjelo s njim, kriv je jedino zbog toga što je otišao u [adresa] i MN dao dijete na čuvanje. Ona ranije nije dobila skrbništvo jer je napala socijalnu radnicu. Ponovio je da nije kriv za počinjeno kazneno djelo, a na pitanje predstavnika optužbe zbog čega bi ga MN prijavila ako joj nije prijetio, odgovorio je da zbog toga da bi ga maltretirala preko djeteta i da može dijete maltretirati kada ga nema. Njoj je dijete trofej i smatra da će mu se opet nešto desiti sada kada živi s MN, a njega nema. Na pitanje predstavnika optužbe sjeća li se spornog poziva, odgovorio je da se ne sjeća datuma, a ako su razgovarali da su razgovarali oko djeteta, no prijetio joj sigurno nije. Kada je upitan vezano za sadržaj poruka pročitanih na ranijoj raspravi, odgovorio je da 22. siječnja 2025. nije bio kod MN u [adresa] jer je već tada bio u Njemačkoj.

4.1. U obrani danoj prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika te prilikom prvog ispitivanja IN također je porekao da bi počinio predmetno kazneno djelo odnosno da bi prijetio bivšoj supruzi. Dopustio je mogućnost da je došlo do razgovora, navodeći da sina ĐN inače zove na njegov mobitel, a kada mu se ne javi onda ga zove na mobilni uređaj bivše supruge MN. Samo mu je u interesu da čuje svog sina, a bivša supruga ga više ne zanima. S istom ima podijeljeno skrbništvo oko sina ĐN pa ga stoga ima pravo zvati i čuti kako je. Više puta znao je zvati sina iz inozemstva gdje radi, ali nijednom, pa tako ni ovaj puta, nije bivšoj supruzi uputio prijetnje te smatra da ga je prijavila iz razloga kako bi imala potpuno skrbništvo nad djetetom.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenik i žrtva MN bivši bračni drugovi koji imaju zajedničkog malodobnog sina ĐN, rođenog 2015. Sporno je, s druge strane, bilo je li okrivljenik inkriminirane zgode putem telefonskog poziva u aplikaciji Viber uputio prijetnju usmrćenjem imenovanoj žrtvi na način opisan u činjeničnom opisu optužnice.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

7. Oštećena MN u svojem je svjedočkom iskazu na raspravi navela da je s okrivljenim IN bila u braku od 2015. pa formalno do 2024., time da je bračna zajednica trajala negdje do 2018./2019. Postojao je problem okrivljenika s viđanjem njihova zajedničkog djeteta ĐN, koji je uzrokovao Centar za socijalnu skrb, a ne ona, a spornog dana **.**.2025. ĆN je slavio rođendan u igraonici u [adresa]. Okrivljenik ju je zvao i prije, ali i toga dana, vezano za viđanje djeteta, na što mu je rekla da zove Centar za socijalnu skrb, ali on to nije prihvaćao. Oko 16 sati toga dana ostavila je dijete u igraonici, te su ona i njezin suprug KN krenuli prema [adresa], automobilom, da bi ju negdje nakon 10 minuta nazvao okrivljenik putem aplikacije Viber. U tom razgovoru rekao joj je da će doći po dijete, da ga ne zanima, kao i da ga boli briga za sve, za policiju, i da ih bude riješil. Smatra da je on znao da ne može doći po dijete, te misli da nije bio uračunljiv prilikom tog razgovora. Po njezinu mišljenju okrivljeniku je potrebna stručna pomoć, a nakon izrečenih riječi, odnosno prijetnje, nije joj bilo svejedno. Te zgode automobilom je upravljao njezin suprug, ona se nalazila na suvozačkom sjedalu te je suprug KN čuo sam razgovor. Okrivljenik se te prigode derao, zvučao je nervozno i živčano. Kada joj se predočen da je u ranijem iskazu pred ODO u Varaždinu navela da joj je okrivljenik sporne prigode rekao između ostalog: "da će me odslužiti te da ako on neće imati dijete da ga neće imati nitko", dok je u iskazu na raspravi navela da joj je rekao da ih bude riješil, pojasnila je da je točno ono kako je iskazala u ranijem iskazu, da je do danas možda nešto i zaboravila, zbog čega se ispričava. Zbog spornog razgovora bila je u šoku, a na daljnje pitanje odgovorila je da sporne prijetnje nije prijavila odmah, već nakon dva do tri dana. Na pitanje zbog čega nije događaj prijavila odmah odgovorila je da je taj dan bio rođendan njezina sina te je morala "behandlati" djecu i roditelje na tom rođendanu, a na pitanje zbog čega je onda tek par dana kasnije događaj prijavila, odgovorila je da je s okrivljenikom, s kojim je bila u braku, i ranije imala probleme pa se zbog toga najprije nije odlučila prijaviti događaj, no dok je razmislila i zaključila da bi okrivljenik mogao ostvariti prijetnje, iste je odlučila prijaviti. Na pitanje branitelja ima li zabilježen na svojem mobitelu sporni telefonski razgovor s okrivljenikom odgovorila je da nema, izbrisala ga je ona ili dijete. Po njezinu mišljenju okrivljenik je sporne prigode bio pod utjecajem alkohola ili droga, a na pitanje na koji način je suprug mogao čuti predmetni razgovor nje i okrivljenika odgovorila je da je ona te zgode mobilni telefon držala ispred sebe, razgovarali su putem aplikacije Viber i to audio pozivom, nije se radilo o video pozivu, dok je na pitanje je li navedeni poziv emitirala putem zvučnika mobitela rekla da jest. Kada joj je predočeno da je u ranijem iskazu navela "pojašnjavam da kada je okrivljenik počeo vikati te riječi ja sam mobitel držala ispred sebe u ruci, mislim da ga nisam stavila na zvučnik ali čulo se kako okrivljenik govori te riječi, te je to sve mogao i dobro čuti moj suprug", te je upitana da pojasni navedeno odstupanje s obzirom da je na raspravi iskazala da je sporni poziv emitirala putem zvučnika mobitela, odgovorila je da u ovom trenutku misli da sporni poziv jest stavila na zvučnik, a u svakom slučaju zna da se jako dobro čuo razgovor u vozilu. Na pitanje predstavnika optužbe kako doživljava riječi da će je okrivljenik odslužiti, odgovorila je da je shvatila da će ih ubiti, čemu je dodala da se i dalje boji za dijete, pogotovo jer je okrivljenik stjeran pred zid, budući da ga je majka izbacila iz kuće.

7.1. Iz iskaza oštećene MN sa zapisnika od 3. ožujka 2025. proizlazi da je bila u braku sa IN s kojim ima zajedničko dijete ĐN, rođenog **.**.2015. Dana 18. siječnja 2025. oko 16,10 sati na njezin broj mobitela preko aplikacije Viber nazvao ju je okrivljeni i rekao joj da želi vidjeti njihovo dijete, a budući da je ĆN imao proslavu rođendana u igraonici u [adresa], rekla mu je da ne može vidjeti dijete, na što joj je okrivljenik rekao da se on ne boji nikoga da će ju odslužiti te da ako on neće imati dijete da ga nitko neće imati. Ujedno ju je u pozivu vrijeđao raznim pogrdnim riječima i psovao. Izrečene prijetnje koje joj je okrivljeni uputio izazvale su strah za njezin život te se boji da bi joj okrivljeni mogao nešto učiniti, odnosno ubiti ju jer je rekao da je spreman odslužiti ju. U svom mobitelu više nema poziv koji joj je inkriminiranog dana uputio okrivljeni jer ga je obrisala ili ona ili njezin sin.

8. Svjedok KN, suprug žrtve MN, u svojem je iskazu na raspravi naveo da su sporne prigode MN i on ostavili njezina sina ĐN u igraonici u [adresa] oko 16 sati i krenuli automobilom, kojim je upravljao on, dok se MN nalazila na mjestu suvozača. Nakon kratkog vremena MN je zazvonio telefon te je on nakon što se ona javila, a sugovornik počeo govoriti, čuo da ju zove njezin bivši suprug IN. Sadržaj razgovora čuo se s obzirom da je Matejin mobitel bio glasno pojačan, a poziv nije emitiran putem zvučnika. Sjeća se da je okrivljenik MN najprije uputio pogrdne riječi kao što su kurva i slično, dok je potom rekao i "riješit ću vas", da ga "boli kurac za policiju i zatvor i sve". Zbog navedenih prijetnji okrivljenika bili su u strahu, u vezi čega je naveo kako on radi u Njemačkoj te je MN sama kod kuće. Navedeni rođendan bio je u subotu, oni su u ponedjeljak kontaktirali socijalnu radnicu, a nakon toga izvršili i prijavu policiji. Na pitanje zbog čega su policiji događaj prijavili tek s odmakom odgovorio je da je taj dan kada su prijetnje izrečene bio rođendan Matejina sina, a osim toga bili su u šoku te nisu znali kako se postaviti odnosno što napraviti. Rođendan o kojem je iskazivao bio je u subotu 18. siječnja 2025. u 16 sati, djelatnica Centra za socijalnu skrb k njima je došla u ponedjeljak i nakon toga odlučili su izvršiti prijavu policiji. On je u Njemačku otišao u utorak oko 11 sati, a kada mu je branitelj predočio da iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave proizlazi da je prijava izvršena 22. siječnja 2025., dakle u srijedu, te ga upitao kako to objašnjava, odgovorio je da nije siguran je li taj tjedan možda bio duže doma. Misli da je na policiji bio u utorak, zajedno s MN, time da ne zna je li se sada možda pogubio. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je da kada je mobitel MN zazvonio da su se oni vozili, MN se javila držeći telefon lijevom rukom, dakle mobitel je imala kraj svojeg lijevog uha, odnosno tridesetak centimetra od njegova desnog uha, dakle on je poziv čuo na svoje desno uho. Okrivljenik je sporne prigode zvučao rastrojeno, i to zato jer je upućivao riječi kao što su "kurva" odnosno "riješit ću vas", a iste je izgovarao povišenim tonom. Na pitanje predstavnika optužbe je li čuo cijeli sporni razgovor, odgovorio je da taj razgovor nije dugo trajao, možda dio potkraj razgovora nije čuo, sjeća se da je supruzi rekao da poklopi. Na daljnje pitanje koje je točno riječi čuo, a s obzirom da je na raspravi iskazao da bi okrivljenik govorio da će riješiti, odgovorio je da se sjeća riječi riješiti, boli me kurac, a na pitanje je li bilo spominjano da će okrivljenik MN odslužiti, odgovorio je da moguće, ali da se do tog trenutka nije posebno fokusirao na razgovor. Vezano za socijalnu radnicu koju je spomenuo rekao je da je MN njoj ispričala što se dogodilo, a prilikom tog razgovora pokraj njih je bio i on. Ime socijalne radnice je ŠN, a zaposlena je u Hrvatskom zavodu za socijalni rad u [adresa].

8.1. Iz iskaza svjedoka KN sa zapisnika od 3. ožujka 2025. proizlazi da se 18. siječnja 2025. oko 16,10 sati nalazio u društvu svoje supruge jer su dijete ĐN ostavili u igraonici u [adresa] na proslavi rođendana, a za vrijeme vožnje MN je na njezin mobilni uređaj nazvao bivši suprug IN te je on čuo dio razgovora u kojem je isti govorio MN da njega „boli kurac za policiju i zatvor“, da će ih riješiti. Također, vrijeđao ju je pogrdnim riječima zbog čega je MN, koju je taj poziv uznemirio, a i izgledala je uplašeno, prekinula razgovor.

9. Svjedokinja ŠN u svojem je iskazu navela da MN poznaje isključivo kao voditelj mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora koja je njoj i okrivljenom IN određena rješenjem od 24. listopada 2024. Na pitanje je li joj nešto poznato vezano za siječanj 2025. odgovorila je da ona kao voditelj mjere dvaput tjedno dolazi u obitelj, dok roditelji inače komuniciraju sa socijalnom radnicom vezano za neka njihova prava, a komuniciraju i sa njome vezano za dijete i općenito njihovu obitelj. Kao socijalna radnica za ovu obitelj zadužena je kolegica UN. Ona je naknadno u travnju 2025. čula, i to od MN, da je prijavila da bi joj jedan vikend u siječnju IN uputio prijetnju, a na pitanje zna li kojim riječima, odgovorila je da je upotrijebila riječ "riješio". Ona joj je te prilike detaljnije govorila o događaju koji bi se dogodio 18. siječnja 2025., a glede tog razdoblja u siječnju, konkretno tjedna iza navedenog datuma, sjeća se da je ona MN posjetila 21. siječnja 2025., bio je utorak, kada joj ista nije ništa pričala o nekom problemu s IN. Također se sjeća da ju je IN zvao 20. siječnja 2025. jer se htio vidjeti s ĐN, da bi dan kasnije MN odbila prijedlog da se ĆN vidi s ocem. U srijedu **.**.2025. MN joj je poslala poruku u kojoj je navela da je prijavila IN za prijetnje i maltretiranje i da bude uslijedila kaznena prijava, a prilikom njezina posjeta u petak **.**.2025. MN joj je potvrdila da je prijavila IN, ponovno za prijetnju i maltretiranje, jer da više to nije mogla trpjeti, međutim, tada nije ulazila u detalje događaja. Kada joj je branitelj predočio dio iskaza svjedoka KN iz kojeg proizlazi da bi djelatnica Centra za socijalnu skrb odnosno HZSR u [adresa] k njima došla u ponedjeljak koji je uslijedio nakon subote 18. siječnja 2025., kao i da je MN njoj ispričala što se dogodilo, prilikom kojeg razgovora bi bio i imenovani svjedok, odgovorila je da ona nije socijalni radnik, nego socijalni pedagog u HZSR Ludbreg, a nadalje i da ona zasigurno u obitelji MN i KN nije bila u ponedjeljak 20. siječnja 2025., već je istu posjetila u utorak. Ne sjeća se da bi joj prilikom potonje navedenog posjeta MN i KN išta pričali o prijetnji, već su pričali o Nikovom rođendanu. Sigurno bi zabilježila informaciju o tome da bi MN bila upućena prijetnja od strane IN, da joj je ista to rekla, dok je informaciju koju je dobila putem poruke u srijedu 22. siječnja 2025. zabilježila u svojem mjesečnom izvješću kao voditelj mjere. Kada je dalje upitana kada joj je u travnju 2025. MN detaljnije ispričala o prijetnji od strane bivšeg supruga, odnosno je li to bilo nakon ili prije 11. travnja 2025., rekla je da je to sigurno bilo nakon 11. travnja 2025. Na daljnje pitanje branitelja odgovorila je da joj je poznato da je MN ranije bila osuđena za kazneno djelo povrede djetetovih prava, a što tiče poziva okrivljenika njoj 20. siječnja 2025. odgovorila je da ju je on zvao vezano za ĐN, žaleći se da mu MN ne da vidjeti dijete. Dan kasnije ona je, kako je već i iskazala, razgovarala s MN i rekla joj da bi bilo najbolje da se dogovori viđanje ĐN i ovdje okrivljenog u područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad u [adresa]. MN to je odbila i rekla da je bila šokirana kada joj je kolegica UN u telefonskom razgovoru rekla da je IN zvao i tražio da vidi dijete, a pritom je radi razumijevanja konteksta ova svjedokinja pojasnila da su postojali problemi s viđanjem i komunikacijom s djetetom od strane IN jer ga on, prema njezinim saznanjima, od 22. studenog 2024. nije vidio te mu je i samo dijete zamjeralo što ga nije posjetio za Božić i rođendan.

10. Svjedokinja UN u svojem je iskazu navela da je ona socijalna radnica na Odjelu za zaštitu djece, mladih i obitelji u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Ludbreg, te su u početku imali svakotjedne kontakte, pogotovo s MN, koja im se javila i prije ustupa samog spisa. Izrekli su oštećenici i okrivljeniku mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, voditeljica koje je bila ŠN, a koja je dva puta tjedno odlazila u obitelj. Ona se s IN prvi puta fizički susrela 22. siječnja 2025., u vezi kojeg posjeta joj se on javio dan ranije, dok su se prije toga čuli telefonskim putem. S MN komunicirala je vezano za viđanje djeteta, ona joj je tako navela da dijete pruža otpor prema viđanju okrivljenika, dok je na pitanje je li odlazila u posjet MN odgovorila da je u posjeti bila moguće u dva navrata, pri čemu prvi puta u listopadu ili studenom 2024., dok se s istom čula i putem telefona. Na pitanje predstavnika optužbe je li joj MN prilikom kontakta spominjala kakav incident s ovdje okrivljenim IN odgovorila je da prema bilješkama koje je konzultirala prije rasprave ispada da ju je ista kontaktirala 21. siječnja 2025., kada joj je rekla da je tijekom vikenda došlo do nesuglasica s IN, a vezano za viđanje mldb. sina ĐN, time da je spomenula i od strane okrivljenog poslanu joj SMS poruku da on dolazi po dijete, na što mu je ona odgovorila da je dijete u školi. Dodala je da komunikacija prilikom opisanog kontakta nije bila mirna, dok je na daljnje pitanje je li dan prije ili poslije tog dana ili taj isti dan bila kod MN odgovorila da nije. Prilikom navedenog kontakta s MN od 21. siječnja 2025. ista joj nije spominjala da bi joj okrivljeni IN uputio kakve prijetnje, već ju je sljedeći dan, 22. siječnja 2025., nazvala rekavši joj da je policiji prijavila prijetnje i uznemiravanje od strane IN. Nije joj precizirala o kakvim bi se prijetnjama radilo, a kasnije joj također nije ništa ispričala o sadržaju tih prijetnji. Na daljnje pitanje odgovorila je da, koliko joj je poznato, nitko od djelatnika HZSR-a Ludbreg u ponedjeljak 20. siječnja 2025. nije bio u posjeti kod MN, dok je na pitanje branitelja ima li evidentirane posjete i kontakte odnosno na koji način vodi bilješke navela da evidentira sve terenske obilaske i telefonske razgovore, a na pitanje bi li zabilježila činjenicu da je stranka prijavila supružnika za prijetnju, odgovorila je da bi. Na pitanje branitelja glede razdoblja od 18. siječnja 2025. u 16 sati do kraja dana 21. siječnja 2025. koje sve događaje ima evidentirano, rekla je da sa sobom nema sve bilješke, ali da može da za vikende ne radi, no da dežurni nisu javili da bi bio prijavljen nekakav incident, za 20. siječanj 2025. nema ništa zabilježeno, a za 21. siječanj 2025. iz njezine bilješke proizlazi da ju kontaktirala MN. Također kod sebe trenutno nema ni izvješće voditelja mjere, a na posebno pitanje branitelja rekla je da ima zabilježeno da bi joj MN u razdoblju do 21. siječnja 2025. komunicirala nesuglasice s okrivljenikom, ali ne i prijetnje. Konačno, kada joj je predočen dio iskaza ŠN s rasprave od 12. svibnja 2025. iz kojeg proizlazi da je ona MN rekla da bi bilo najbolje da se viđanje ĐN i okrivljenika dogovori u područnom uredu HZSR-a [adresa], odgovorila je da je točno da je MN i IN bilo predloženo da se dogovori viđanje u navedenom područnom uredu, no ne zna kojeg datuma.

11. Na raspravi 12. svibnja 2025. izvršen je uz suglasnost stranaka uvid u mobilni uređaj okrivljenog IN marke Samsung Galaxy A51, naziv modela SM-A515F/DSM, IMEI: 351017185065637 i 353646775065637, kojeg je sud pribavio s pologa okrivljenika (kao istražnog zatvorenika) u Zatvoru u Varaždinu. Navedeni uređaj dostavljen je sudu, potrebnu pomoć sudu prilikom pregledavanja istog pružio je prisutni informatički vještak Tomislav Crnički, a na provedeni dokaz nije bilo primjedbi.

11.1. Informatičkom vještaku Tomislavu Crničkom na navedenoj je raspravi naloženo na navedenom mobilnom uređaju okrivljenika izvršiti uvid u aplikaciju "Viber" i provjeriti telefonske kontakte između broja [broj telefona] (broj okrivljenog IN) i broja [broj telefona] (broj oštećene MN) u inkriminirano vrijeme, prvenstveno 18. siječnja 2025. Nakon što je izvršio predloženi uvid u mobilni uređaj okrivljenika informatički vještak najprije je utvrdio da je broj [broj telefona] u telefonskom imeniku pohranjen pod nazivom odnosno imenom "Mmm". Vezano za datum 18. siječnja 2025., nadalje je utvrdio da je u aplikaciji Viber zabilježen odlazni poziv u 16,34 h prema navedenom kontaktu "Mmm" sa navedenim telefonskim brojem, dok je prije toga vidljiva razmjena poruka između kontakta "Mmm" i vlasnika telefona toga dana. Vidi se da je poziv upućen u 16,34 h, dok je također ispod vidljivo da je nakon toga također u 16,34 h upućena poruka od strane okrivljenog prema kontaktu "Mmm". Na pitanje branitelja o sadržaju poruka koje su uslijedile nakon poziva u 16,34 sati odgovorio je da je:

- u poruci u Viber aplikaciji također u 16,34 h (dakle 18. siječnja 2025.) vlasnik telefona naveo "netsmi se više",

- potom stiže odgovor kontakta Mmm u 16,34 h "Ja nisam centar",

- nastavlja P u 16,35 h "Zovi tu u ludbreg na centar" i u 16,35 h još dvije poruke prvo "I s njima riješi" i potom poruka "Pozz",

- nakon toga vlasnik telefona šalje poruku Mmm u 16,36 h "Pa bil mi je ventar doma i nemre nprmalno bot nek s policijpm",

- kontakt Mmm odgovara u 16,36 h "Ne možeš uzeti dijete dok ti centar ludbreg ne odobri",

- u 16,37 h nastavlja P "Riješi s njima" i sljedeća poruka "Doviđenja",

- vlasnik telefona odgovara u 16,37 h "Jrsam jer si ti prijavila",

- slijedi poruka vlasnika telefona u 16,39 h "Odobrili su mi",

- sljedeća poruka uslijedila je 19.1.2025. u 14,36 h od strane vlasnika telefona prema kontaktu P sadržaja "Morem ga dobit jer se ne javlja", te zatim 20.1.2025. u 16,18 h sadržaja "To ti sve ide u korist",

- dok u poruci od 21.1.2025. poslanoj od strane kontakta P vlasniku mobilnog telefona u koji se vrši uvid, u 21,05 h piše "Bok.. Daj ako sutra ideš za ludbreg moreš mi odma novce donesti za ĐN to ti je sad već 3 puna mj i 4- ti ti ide kak nisi ništ dal a ništ mu ni kupil.. 460e ti je to.. Nebi te htjela blokirati i tužbe ti stavljati ali morala budem ako ne riješiš jer to nisu moji novci nego od djeteta a zakon je takav!",

- a nakon toga slijedi poruka od strane vlasnika mobitela kontaktu Mmm sadržaja "I tebi", koja je bila 22.1.2025. u 1,50 h, nakon čega istog dana slijedi odlazni poziv u 17,40 h koji nije uspostavljen, odnosno vidi se da je trajao 0,00.

12. Iz službene bilješke naslovljene kao "PREDMET UREDOVANJA: ĆN – OBITELJSKO-PRAVNA - OPĆENITO" od 21. siječnja 2025. (stranica 245), sastavljene po UN, proizlazi da je **.**.2025. MN kontaktirala Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Ludbreg, koja da je navodila da je cijeli vikend dolazilo do nesuglasica s IN oko mlljt. ĐN, da joj je IN u petak uputio SMS da dolazi po ĐN, na što mu je pokušavala objasniti da je dijete u školi pa da ga trenutno ne može vidjeti, no da je on još više puta upućivao nečitljive poruke. Navela je i da je bio bezobrazan u komunikaciji te nisu uspjeli razgovarati konstruktivno i mirno pa je ona završila komunikaciju, time da sumnja da je on bio pod utjecajem alkohola budući da je nepovezano razgovarao i pisao nečitljive poruke. Konačno, iz navedene bilješke proizlazi da je 21. siječnja 2025. kontaktiran IN te je dogovoreno da 22. siječnja 2025. dođe u 12 sati do Područnog ureda u Ludbregu.

13. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje Mirne Zagrajski Brkić, dr. med., od 28. travnja 2025. proizlazi da su kod okrivljenika zadovoljeni kriteriji za dijagnozu ovisnosti o alkoholu uz karakternu izmijenjenost te oštećenje jetre koje upućuje na Hepatitis C te da su tempore criminis njegove sposobnosti shvaćanja vlastitog postupanja i upravljanja svojom voljom bile smanjene u manjoj mjeri. Dopunski ispitana na raspravi 28. svibnja 2025. vještakinja je navela da je s obzirom na utvrđenu ovisnost o alkoholu kod okrivljenika te razinu utjecaja njegovog psihičkog stanja na mogućnost shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom predložila izricanje posebne obveze u vidu liječenja alkoholne ovisnosti, dok nema kriterija za izricanje sigurnosne mjere u vidu psihijatrijskog liječenja ili liječenja od ovisnosti, pod čime je smatrala da razina smanjene ubrojivosti i procjene vjerojatne opasnosti po okolinu u budućnosti nije na toj razini da bi predložila izricanje sigurnosne mjere.

14. Iz podneska PU zadarske od 4. lipnja 2025. (stranica 257) proizlazi da su policijski službenici PP Zadar ranije postupali prema kaznenoj prijavi MN od 9. rujna 2020. protiv njezina svekra HN zbog kaznenog djela prijetnje te je nakon kriminalističkog istraživanja Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru podnijeto Opće posebno izvješće. Također, da se MN vodi kao počinitelj prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji odnosno da su ona i njezin suprug prekršajno prijavljeni jer su se međusobno verbalno i fizički sukobili, a isto tako da je MN evidentirana i kao žrtva prekršaja iz istog Zakona od strane svoje svekrve DN.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da nije dokazano da bi okrivljeni IN počinio kazneno djelo prijetnje, stavljeno mu na teret predmetnom optužnicom.

16. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

17. Okrivljeni IN tijekom cijelog postupka osporava počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Ovlašteni tužitelj optužnicu zasniva na iskazima žrtve MN i njezina sadašnjeg supruga KN, koji su na raspravi i neposredno ispitani. Žrtva MN opisala je u svojem svjedočkom iskazu da je spornog dana 18. siječnja 2025. njezin (i okrivljenikov) sin ĆN slavio rođendan u igraonici u [adresa]. Nakon što je oko 16 sati dijete ostavila u igraonici, ona i suprug KN krenuli su automobilom prema [adresa] kada ju je, negdje nakon 10 minuta, putem aplikacije Viber nazvao okrivljenik koji joj je u tom razgovoru rekao da će doći po dijete, da ga ne zanima, kao i da ga boli briga za sve, za policiju, i da ih bude riješil. Kada je žrtvi predočeno da je u ranijem iskazu navela da joj je okrivljenik sporne prigode rekao između ostaloga "da će me odslužiti te da ako on neće imati dijete da ga neće imati nitko", dok je u iskazu na raspravi navodila da joj je rekao da ih bude riješil, pojasnila da je točno ono kako je iskazala u ranijem iskazu, da je do rasprave možda nešto zaboravila. Osim toga, navela je da je njezin suprug mogao čuti predmetni razgovor jer je te zgode mobilni telefon držala ispred sebe, a na pitanje je li navedeni poziv emitirala putem zvučnika mobitela odgovorila je da jest. Kada joj je predočeno da je u ranijem iskazu navela "pojašnjavam da kada je okrivljenik počeo vikati te riječi ja sam mobitel držala ispred sebe u ruci, mislim da ga nisam stavila na zvučnik ali čulo se kako okrivljenik govori te riječi, te je to sve mogao i dobro čuti moj suprug", upitana da pojasni navedeno odstupanje s obzirom da je na raspravi iskazala da je sporni poziv emitirala putem zvučnika mobitela, odgovorila je da u ovom trenutku misli da sporni poziv jest stavila na zvučnik, a u svakom slučaju zna da se jako dobro čuo razgovor u vozilu. Iz iskaza svjedoka KN, supruga žrtve MN, također proizlazi da su sporne prigode MN i on ostavili njezina sina ĐN u igraonici u [adresa] oko 16 sati i krenuli automobilom, kojim je upravljao on, dok se MN nalazila na mjestu suvozača. Nakon kratkog vremena MN je zazvonio telefon te je on nakon što se ona javila, a sugovornik počeo govoriti, čuo da ju zove njezin bivši suprug IN. Sadržaj razgovora čuo se s obzirom da je Matejin mobitel bio glasno pojačan, no poziv nije emitiran putem zvučnika. Sjeća se da je okrivljenik MN najprije uputio pogrdne riječi kao što su kurva i slično, dok je potom rekao i "riješit ću vas", da ga "boli kurac za policiju i zatvor i sve". Kada je mobitel MN zazvonio oni su se vozili, MN se javila držeći telefon lijevom rukom, dakle mobitel je imala kraj svojeg lijevog uha, odnosno tridesetak centimetra od njegova desnog uha, dakle on je poziv čuo na svoje desno uho. Na pitanje koje je točno riječi čuo, a s obzirom da je na raspravi iskazao da bi okrivljenik govorio da će riješiti, odgovorio je da se sjeća riječi riješiti, boli me kurac, a na pitanje je li bilo spominjano da će okrivljenik MN odslužiti odgovorio je da moguće, ali da se do tog trenutka nije posebno fokusirao na razgovor.

18. Žrtva i njezin sadašnji suprug iskazuju, dakle, o prijetnji koji bi žrtvin bivši suprug uputio putem putem mobilnog telefona tijekom njihove vožnje u automobilu. Njihovi se iskazi djelomično razlikuju, i to u pogledu točnog sadržaja prijetećih riječi (pri čemu je MN dijelom različito iskazivala na raspravi, navodeći da je rekao "da nas bude riješil", i tijekom istraživanja, kada je iskazivala o prijetnji "da će me odslužiti", pripisujući to proteku vremena i mogućem zaboravu, dok je KN u oba navrata spominjao riječ "riješiti", dopuštajući, međutim, da je okrivljenik prijetio koristeći riječ "odslužiti") te opisa načina na koji je KN mogao čuti razgovor (MN je, ispitana na raspravi, navela da je mobilni telefon držala ispred sebe, a poziv je emitirala putem zvučnika mobitela, dok je KN na raspravi iskazao da je Matejin mobitel bio glasno pojačan, no poziv nije emitiran putem zvučnika, time da se MN javila držeći telefon lijevom rukom, dakle mobitel je imala kraj svojeg lijevog uha, odnosno tridesetak centimetra od njegova desnog uha, pa je on poziv čuo na svoje desno uho).

19. Prema čl. 455. st. 1. ZKP/08, sud će presudu kojom se optuženik proglašava krivim izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

19.1. Nakon provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da nema temelja za nedvojbeno utvrđenje da je okrivljenik inkriminirane zgode počinio kazneno djelo prijetnje na štetu MN. Iskaz svjedoka dokaz je predviđen Zakonom o kaznenom postupku te u situaciji kada materijalnih dokaza nema nesporno može predstavljati temelj za utvrđenje odlučnih činjenica u kaznenom postupku. Potrebno je, međutim, posebnu pažnju obratiti na takav iskaz/takve iskaze odnosno na sve okolnosti relevantne za ocjenu njihove vjerodostojnosti.

20. Prema činjeničnom opisu optužnice, kako je izmijenjena prije kraja dokaznog postupka, predmetna prijetnja upućena je 18. siječnja 2025. u 16,34 sati (izvornom optužnicom kao vrijeme radnje stajalo je "oko 16,10 sati"). Kaznenu prijavu žrtva je podnijela 22. siječnja 2025., a na pitanje zbog čega događaj nije prijavila odmah odgovorila je da je taj dan bio rođendan njezina sina te je morala "behandlati" djecu i roditelje na tom rođendanu, a s okrivljenikom, s kojim je bila u braku, i ranije je imala probleme pa se zbog toga najprije nije odlučila prijaviti događaj, no dok je razmislila i zaključila da bi okrivljenik mogao ostvariti prijetnje iste je odlučila prijaviti. Svjedok KN pojasnio je da je taj dan kada su prijetnje izrečene bio rođendan Matejina sina, a osim toga bili su u šoku te nisu znali kako se postaviti odnosno što napraviti, time da su prijavu izvršili nakon kontakta sa socijalnom radnicom ŠN (u ponedjeljak 20. siječnja 2025. kod njih) kojoj je MN, u njegovu prisustvu, ispričala što se dogodilo.

21. Iz iskaza svjedokinje ŠN – kojeg sud u cijelosti prihvaća jer je logičan, neproturječan, potpuno jasan i dan od nepristrane osobe koja saznanja crpi po osnovi svojeg posla (voditeljica mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora), a čija vjerodostojnost ni na koji način nije dovedena u pitanje – proizlazi, međutim, da ona u obitelji MN i KN nije bila u ponedjeljak 20. siječnja 2025., već u utorak kada joj MN ništa nije pričala o nekom problemu s IN. Sjeća se da su te prilike pričali o Nikovom rođendanu, a ne i da bi joj MN i KN išta pričali o prijetnji, što bi sigurno zabilježila, kao što je u svojem mjesečnom izvješću kao voditelj mjere zabilježila informaciju koju je dobila putem poruke od MN u srijedu 22. siječnja 2025., konkretno da je ista okrivljenika prijavila za prijetnje i maltretiranje. Navedenu prijavu potvrdila joj je i prilikom posjeta ove svjedokinje 24. siječnja 2025. (ne ulazeći u detalje događaja), dok joj je o prijetnji detaljnije ispričala nakon 11. travnja 2025. Iz iskaza imenovane svjedokinje također proizlazi da ju je okrivljenik zvao 20. siječnja 2025. žaleći se da mu MN ne da vidjeti dijete, da bi dan kasnije ona razgovarala s MN i rekla joj da bi bilo najbolje da se dogovori viđanje ĐN i ovdje okrivljenog u područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad u [adresa], što je MN odbila i rekla da je bila šokirana kada joj je kolegica UN u telefonskom razgovoru rekla da je IN zvao i tražio da vidi dijete.

22. Nakon svjedokinje ŠN na raspravi je ispitana i svjedokinja UN. Iz njezina iskaza – kojeg sud također u cijelosti prihvaća jer je jednako prethodno izloženom i on logičan, neproturječan, posve jasan, argumentiran i dan od nepristrane osobe koja saznanja crpi po osnovi svojeg posla (socijalna radnica na Odjelu za zaštitu djece, mladih i obitelji u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Ludbreg), a čija vjerodostojnost ni na koji način nije dovedena u pitanje – proizlazi da niti ona 20. siječnja 2025. nije bila u obitelji KN i MN, već ju je MN kontaktirala 21. siječnja 2025. kada joj je rekla da je tijekom vikenda došlo do nesuglasica s IN, a vezano za viđanje mldb. sina ĐN. Prilikom navedenog kontakta s MN (**.**.2025.) ista joj nije spominjala da bi joj okrivljeni IN uputio kakve prijetnje, već ju je sljedeći dan, 22. siječnja 2025., nazvala rekavši da je policiji prijavila prijetnje i uznemiravanje od strane IN, pritom ne precizirajući o kakvim bi se prijetnjama radilo. Ima zabilježeno da bi joj MN u razdoblju do 21. siječnja 2025. komunicirala nesuglasice s okrivljenikom, ali ne i prijetnje.

23. Iz navedenih iskaza nepristranih svjedokinja proizlazi, dakle, suprotno iskazu svjedoka KN koji je naveo da je prijava izvršena nakon kontakta sa socijalnom radnicom ŠN (u ponedjeljak 20. siječnja 2025. kod njih) kojoj bi MN, u njegovu prisustvu, ispričala što se dogodilo. Pritom, pored činjenice da ŠN navedenog dana nije bila u obitelji KN, iz iskaza svjedokinja ŠN i UN proizlazi i da im MN uopće – prije nego što je podnijela kaznenu prijavu – nije ispričala o tome da bi joj okrivljeni IN prijetio (već obje svjedokinje navode da bi ih o tome obavijestila tek po podnošenju kaznene prijave), dakle sve suprotno iskazu svjedoka KN iz kojeg proizlazi da je prijava izvršena nakon kontakta sa socijalnom radnicom ŠN u ponedjeljak 20. siječnja 2025. kod njih, kojoj da bi MN, u njegovu prisustvu, ispričala što se dogodilo. Na tom tragu, kada je riječ o sadržaju onoga što je i kada žrtva prezentirala djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg, jest i sadržaj službene bilješke naslovljene kao "PREDMET UREDOVANJA: ĆN – OBITELJSKO-PRAVNA - OPĆENITO" od 21. siječnja 2025., sastavljene po UN, iz kojeg proizlazi da je **.**.2025. MN kontaktirala navedeni Zavod navodeći da je cijeli vikend dolazilo do nesuglasica s IN oko mlljt. ĐN, da joj je IN u petak uputio SMS da dolazi po ĐN, na što mu je pokušavala objasniti da je dijete u školi pa da ga trenutno ne može vidjeti, no da je on još više puta upućivao nečitljive poruke. Navela je i da je bio bezobrazan u komunikaciji te nisu uspjeli razgovarati konstruktivno i mirno. Iz navedene službene zabilješke nije nigdje vidljiv spomen prijetnje upućene MN.

24. Kraj činjenice da je kazneno djelo prijavljeno četvrti dan po događaju, glede čega tvrdnju žrtvina supruga o prijavi nakon razgovora s djelatnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kojoj da bi u njegovoj prisutnosti ispričala što se dogodilo, demantiraju ispitane djelatnice tog Zavoda, a ne potvrđuje niti priložena službena zabilješka (u kojoj se spominju nesuglasice, ali ne i prijetnja), valja se osvrnuti i na dio iskaza žrtve MN s rasprave, iz kojeg proizlazi da ona najprije nije odlučila prijaviti događaj jer je s okrivljenikom i ranije imala probleme, no dok je razmislila i zaključila da bi okrivljenik mogao ostvariti prijetnje, iste je odlučila prijaviti. S time u vezi valja, naime, sagledati dinamiku i sadržaj komunikacije žrtve i okrivljenika predmetnog dana.

24.1. Naime, iz sadržaja poruka razmijenjenih među navedenim akterima tog 18. siječnja 2025. uočava se da je u istoj minuti (u 16,34), u kojoj je putem aplikacije Viber uspostavljen sporan poziv od strane okrivljenika prema žrtvi, upućena poruka od strane okrivljenika prema istoj žrtvi MN (u mobilnom uređaju okrivljenika memoriranoj kao kontakt "Mmm"), nakon čega MN odgovara (u 16,34 do 16,37 sati) porukama sadržaja "Ja nisam centar", "Zovi tu u ludbreg na centar", "I s njima riješi", "Pozz", "Ne možeš uzeti dijete dok ti centar ludbreg ne odobri", "Riješi s njima" i "Doviđenja". Iz sadržaja prezentirane komunikacije MN nakon prijetnje, kako je okrivljeniku stavljena na teret, proizlazi da ni na koji način ne spominje niti okrivljeniku predbacuje odnosno zamjera da bi joj uputio prijetnju (smrću), niti je vidljiv kakav strah zbog upućenih riječi, već je sadržaj razgovora usmjeren na problem oko djeteta.

24.2. Kada bi se i navedeno apstrahiralo uvažavajući argumentaciju žrtve i njezina supruga da je u tom trenutku bio u tijeku rođendan žrtvina sina, što je s njezine strane nedvojbeno podrazumijevalo koncentraciju i brigu oko istog, relevantna je poruka žrtve MN od 21. siječnja 2025. poslana okrivljenom IN u 21,05 sati, sadržaja: "Bok.. Daj ako sutra ideš za ludbreg moreš mi odma novce donesti za ĐN to ti je sad već 3 puna mj i 4-ti ti ide kak nisi ništ dal a ništ mu ni kupil.. 460e ti je to.. Nebi te htjela blokirati i tužbe ti stavljati ali morala budem ako ne riješiš jer to nisu moji novci nego od djeteta a zakon je takav!". Dakle, ne samo da niti iz jedne žrtvine poruke nije vidljivo da bi ona iskazivala strah zbog toga što bi joj okrivljenik zaprijetio smrću, iz citirane poruke od 21. siječnja 2025. proizlazi da ona okrivljeniku verbalizira nezadovoljstvo zbog (može se zaključiti) neurednog doprinosa za uzdržavanje njihova zajedničkog sina te ga, tim povodom, čak poziva da joj donese novce. Navedena okolnost ozbiljno dovodi u sumnju tezu da bi okrivljenik toj istoj žrtvi tri dana prije prijetio smrću, a ujedno čini nelogičnim dio njezina iskaza, citira se: "no dok sam razmislila i zaključila da bi okrivljenik mogao ostvariti prijetnje, iste sam odlučila prijaviti". Naime, budući da je prijava izvršena 22. siječnja 2025., navedena poruka poslana okrivljeniku dan prije toga, a inkriminirana prijetnja navodno upućena 18. siječnja 2025., nije logično ni životno, već je krajnje neuvjerljivo, da bi žrtva, nakon što se tijekom par dana nije odlučila upustiti u prijavu kaznenog djela, najprije odlučila okrivljenika pozvati da joj donese novce za uzdržavanje, a potom zaključiti da bi mogao ostvariti prijetnje i odmah drugo jutro isto prijaviti. Pritom valja reći i da iz iskaza svjedokinja ŠN i UN proizlazi da je od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad 21. siječnja 2025. žrtvi prezentirano da okrivljenik traži viđanje djeteta i predloženo da se isto dogovori u Područnom uredu u Ludbregu, što je ista odbila i rekla da je bila šokirana kada joj je UN u telefonskom razgovoru rekla da je IN zvao i tražio da vidi dijete.

25. Slijedom naprijed navedenog, uzimajući u obzir da je žrtva MN kazneno djelo prijavila tek četvrti dan po događaju, dan prije prijave (isti koji joj je predloženo da dogovori viđanje djeteta s okrivljenikom u Hrvatskom zavodu za socijalni rad u [adresa], što je ona odbila) pozivala okrivljenika da joj donese novce za uzdržavanje djeteta (zbog čega je sasvim neuvjerljiv njezin svjedočki navod da je prijetnje odlučila prijaviti dok je razmislila i zaključila da bi ih okrivljenik mogao ostvariti), djelatnicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad prilikom ranijih kontakta nije ništa govorila o prijetnjama okrivljenika, dok je spominjala određene nesuglasice (što ukazuje da im je otvoreno verbalizirala probleme u odnosu s okrivljenikom pa je realno za očekivati da bi istovremeno spomenula i prijetnju da je do iste došlo – što je uostalom navodio i žrtvin suprug KN, koji je u tom dijelu, međutim, demantiran od strane djelatnice Zavoda), u porukama neposredno po spornom pozivu ni na koji način nije okrivljeniku predbacivala da bi joj netom izrekao prijetnju niti izražavala strah te je ton poruka takav da ničime ne odaje dojam da je riječ o razgovoru između osoba koje su upravo bile akteri prijetnje (dok su jasno razvidne nesuglasice oko djeteta), sve navedene okolnosti ozbiljno dovode u sumnju istinitost iskaza MN i KN, zbog čega ih ovaj sud u pogledu tvrdnje o prijetnji okrivljenika prema žrtvi ne cijeni kao istinite, nasuprot iskazu okrivljenika koji kazneno djelo dosljedno poriče, a kojeg sud kao takvog prihvaća. Svjedok KN je suprug žrtve, što njegovu iskazu samo po sebi ne oduzima vrijednost, no u opisanim okolnostima ovog slučaja i tu činjenicu valja cijeniti kao indikativnu, a s obzirom i na ranije obrazloženo demantiranje dijela njegova iskaza vezano za vrijeme i sadržaj komunikacije žrtve s djelatnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad sve navedeno i istinitost njegova iskaza dovodi u sumnju. Pritom valja ponoviti i da se iskazi ovih supružnika djelomično razlikuju, kako je to detaljnije opisano u toč. 17 i 18. ovog obrazloženja, u pogledu točnog sadržaja prijetećih riječi te opisa načina na koji je KN mogao čuti razgovor odnosno gdje je MN držala mobitel i je li isti bio na zvučniku. Navedene okolnosti same po sebi također ne bi predstavljale dostatan temelj za njihovu diskreditaciju kao vjerodostojnih svjedoka, međutim, kada se sagledaju u kontekstu svih ranije opisanih okolnosti, dodatno otvaraju prostora sumnji u istinitost njihovih iskaza.

26. Prema čl. 28. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) i čl. 3. st. 1. ZKP/08 svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

26.1. Za donošenje osuđujuće presude potrebno je, treba ponoviti, nedvojbeno utvrđenje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen (čl. 455. st. 1. ZKP/08). Teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika je na tužitelju, osim ako zakonom nije drukčije propisano (čl. 3. st. 2. ZKP/08).

26.2. Nakon provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, ne može se zaključiti da postoje dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje koje mu je stavljeno na teret. Okrivljenik, ponavlja se, dosljedno poriče počinjenje djela, dok se iskazi svjedoka koji ga terete uslijed svih ranije opisanih momenata ne mogu smatrati uvjerljivim i pouzdanim. Ne može se, stoga, s potpunom sigurnosti zaključiti da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Ovdje valja reći da sud vještačenje informatičkog vještaka Tomislava Crničkog na raspravi odnosno njegov iskaz prihvaća cijeneći ga argumentiranim, jasnim i potpunim, time da isti nije ni na koji način doveden u pitanje od strane stranaka, dok sud cijeni vjerodostojnom i svu materijalnu dokumentaciju.

26.3. Pritom u odnosu na dio završnog govora tužitelja u kojem ukazuje da je okrivljenik imao motiv prijetiti žrtvi jer mu je ista branila viđanje djeteta valja reći da to može biti točno, ali samo po sebi nikako ne može predstavljati dostatno i relevantno uporište za zaključak da joj je uslijed takve situacije doista i zaprijetio smrću. Usporedno s tim može se, s druge strane, ukazati i na poziciju žrtve koja je dan prije izvršene prijave kaznenog djela djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koja joj je predložila da se dogovori viđanje djeteta koje okrivljenik traži, izrazila nezadovoljstvo i to odbila, da bi potom prijavila prijetnju od strane okrivljenika.

26.4. Okrivljeni IN nesporno je višestruko osuđivana osoba, za raznovrsna kaznena djela. U ovom postupku proveo je određeno vrijeme u istražnom zatvoru, između ostalog i na osnovi ove činjenice, uz postojanje osnovane sumnje u počinjenje na teret mu stavljenog kaznenog djela. Takva njegova osuđivanost, međutim, ne predstavlja dokaz počinjenja kaznenog djela niti može za njega predstavljati bilo kakvu otežavajuću okolnost zbog koje bi trebalo diskreditirati njegovu obranu odnosno njegovu vjerodostojnost u ovom postupku. On je i sam u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka, nastavljajući osporavanje prijetnje stavljene mu na teret, iskreno priznao da (za razliku od ženskih osoba, kako navodi) prema muškarcima jest bio nasilan odnosno da je "masno platio" to što je ranije činio kaznena djela. Navedeni moment dodatno govori u prilog zaključku o istinitosti njegove obrane u kojoj dosljedno osporava počinjenje kaznenog djela.

27. Budući da je, dakle, za osudu za kazneno djelo i kažnjavanje, pa makar i djelomično uvjetnom kaznom zatvora kakvu tužitelj naposljetku predlaže, potrebno postojanje jasnog, čvrstog i nedvojbenog temelja u provedenim dokazima, odnosno potrebno je nedvojbeno utvrditi da je kazneno djelo počinjeno, sukladno čl. 455. st. 1. ZKP/08, te s obzirom da ovdje nema uporišta za nedvojbeno utvrđenje da bi okrivljeni IN počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo prijetnje, zbog svega naprijed navedenog sud je primjenom odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio optužbe da bi počinilo to kazneno djelo. S obzirom na oslobađajuću presudu nije od odlučnog značaja nalaz i mišljenje psihijatrijske vještakinje, kojeg, valja uzgred reći, ovaj sud prihvaća kao jasnog i uvjerljivog.

28. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljenika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu 11. lipnja 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-82/2025

2. Okrivljeni IN, [adresa]

3. Oštećena MN, [adresa]