Poslovni broj: P-408/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Ivani Klaić Žlepalo, u pravnoj stvari tužiteljice ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Oreškovićeva 6D/1, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko,Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženice, 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210816515/07 od 13. rujna 2007., koji je solemniziran po Javnom bilježniku Darija Gringillo Ramljak br. OV-10112/07-1 dana 24. rujna 2007., sklopljenog između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora i tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita,

a koje u dijelu čl. 1. glase: „…u iznosu kunske protuvrijednosti od 97.255,65 CHF (devedesetsedam tisućadvjestopedesetpeti65/10c0hf) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita ... uz valutnu klauzulu,...”; u dijelu čl. 2. „...u anuitetima… od 97.255,65 CHF (devedesetsedamtisuća dvjestopedesetpeti65/10c0hf).....sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja“;

u dijelu čl. 7. glase "… u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne Banke važećem na dan plaćanja za CHF… anuitet iznosi 610,57 CHF.…“

te čl. 23. točka J koja glasi “Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu, te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovora.“

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužitelju ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 5.561,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:

- na iznos od 144,05 EUR od 02.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 153,35 EUR od 02.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 151,99 EUR od 02.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 161,55 EUR od 02.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 147,48 EUR od 02.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 145,18 EUR od 02.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 146,55 EUR od 02.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 145,11 EUR od 02.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 150,26 EUR od 02.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 153,59 EUR od 02.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 155,22 EUR od 02.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 161,02 EUR od 02.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 155,16 EUR od 02.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 143,14 EUR od 02.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 146,33 EUR od 02.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 143,55 EUR od 02.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 139,56 EUR od 02.05.2014. godine do isplate

- na iznos od 140,42 EUR od 02.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 143,27 EUR od 02.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 145,54 EUR od 02.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 146,12 EUR od 02.09.2014. godine do isplate

- na iznos od 148,78 EUR od 02.10.2014. godine do isplate

- na iznos od 152,41 EUR od 02.11.2014. godine do isplate

- na iznos od 152,71 EUR od 02.12.2014. godine do isplate

- na iznos od 153,22 EUR od 02.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.02.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.03.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.04.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.05.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.06.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.07.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.08.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.09.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.10.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.11.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.12.2015. godine do isplate

- na iznos od 152,96 EUR od 02.01.2016. godine do isplate

sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita od odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 4.065,01 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II Nalaže se tuženici Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, da tužiteljici ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.444,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od petnaest dana.

III Odbija se kao neosnovan tužiteljičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 830,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10. lipnja 2023. podnijela tužbu u kojoj je u bitnome navela da je s tuženicom kao kreditorom dana 13. rujna 2007. sklopila namjenski Ugovor o kreditu broj 3210816515/07 kojim joj je odobren kredit u iznosu od 97.255,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) na dan isplate kredita uz fiksnu redovnu kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora od 4,50%, odnosno promjenjivu redovnu kamatnu stopu nakon isteka razdoblja od dvije godine od stavljanja kredita u otplatu do konačne otplate kredita s time da je rok vraćanja kredita ugovoren 240 mjeseci s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima kunska protuvrijednosti od 610,57 CHF obračunatim po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Navela je da o valutnoj klauzuli, ugovorne i parnične stranke nisu posebno pregovarale, s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru kreditora/tuženika, na sadržaj kojeg tužitelj nije imao mogućnosti utjecati te da ovlaštena osoba tuženika nije posebno pojašnjavala niti ukazala na mogućnost promjene iznosa anuiteta kredita. Tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Odredbe kojima se glavnica veže uz CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta. Dalje je navela da je 3. veljače 2016. s tuženikom zaključila Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 3210816515/01/2016 (dalje: Aneks), kojim Aneksom je sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju izvršena konverzija predmetnog kredita uz valutnu klauzulu u EUR. Smatra da konvertiranjem kredita i sklapanjem Aneksa od 3.veljače 2016.nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana odnosno nije nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju u vidu ugovorene valutne klauzule. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je pretplatila s osnove primjenjive kamatne stope i valutne klauzule s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 3210816515/07 od 13. rujna 2007. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navela je kako tužiteljica nije dokazala da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe, a što se ne presumira. Istaknula je i prigovor zastare jer se na na zahtjev tužiteljice za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe članka 126. ZZP-a u svezi odredbe članka 230. ZOO-a. Osim toga, da bi za sva potraživanja tužitelja dospjela prije 10. lipnja 2018. nastupila zastara. Također, da su tužiteljica i tuženica dana 3. veljače 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15) čime je položaj tužiteljice je izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužiteljica prihvatila i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Dalje je naveo da je zahtjev kojim tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća istih u potpunosti neosnovan te bi tužiteljica eventualno imala pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe jer je tek podnošenjem predmetne tužbe postavila zahtjev prema tuženici za povrat stečenog bez osnove, a tuženica u trenutku stjecanja nije bila nepoštena. Predlaže odbiti tužbene zahtjeve tužitelja i naložiti tužiteljici da tuženici naknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

3. Tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev 7. veljače 2025. (list 313-314 spisa), a nakon što je sudski vještak za financije izradio nalaz i mišljenje, te traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u dijelu članka 1. predmetnog Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, u dijelu članka 2. u pogledu anuiteta, u dijelu članka 7. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu te u članku 23. u pogledu primjene izmijenjenih odredbi Općih uvjeta poslovanja tuženice na predmetni ugovorni odnos. Tužiteljica također traži isplatu iznosa od 5.561,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica je djelomično povukla tužbu za iznos od 4.065,01 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženica je podnesak tužiteljice zaprimila 10. studenoga 2023., te se djelomičnom povlačenju tužbe nije protivila. Stoga je, na temelju odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14, 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu (list 6 do 9 spisa), pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103808747 (list 10 spisa), tabelu na listu 11 do 13 spisa, obavijest o izračunu efekata konverzije (list 14 spisa), promete po kreditu (list 15 do 40 spisa), promete po kreditu/ specifikaciju uplata (list 49 do 53 spisa i list 189 do 193 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (list 54 do 57 spisa), Izračun konverzije (list 172 do 177 spisa), Prijedlog izmjene ugovora o kreditu (list 178), izvještaj KPMG od 14. studenoga 2015. (list (187 do 188 spisa), saslušao tužiteljicu te izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 229 do 233 spisa).

5.1. Sud nije izveo otkazni prijedlog saslušanjem djelatnika banke jer je na ročištu održanom 8. svibnja 2024. tuženica od tog dokaznog prijedloga odustala.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev konačno postavljen podneskom od 7. veljače 2025. (list 313 do 314 spisa) u cijelosti osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je zaključen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210816515/07 od 13. rujna 2007., kojim je tuženica tužiteljici stavila na raspolaganje iznos od 97.255,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) na dan isplate kredita uz fiksnu redovnu kamatnu stopu na dan sklapanja ugovora od 4,50%, odnosno promjenjivu redovnu kamatnu stopu nakon isteka razdoblja od dvije godine od stavljanja kredita u otplatu do konačne otplate kredita s time da je rok vraćanja kredita ugovoren 240 mjeseci s početno ugovorenim mjesečnim anuitetima kunska protuvrijednosti od 610,57 CHF obračunatim po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Također nije sporno da su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz valute švicarski franak u valutu euro.

8. Između stranaka je sporno je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, te pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe, te s obzirom na to da su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, je li ta konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, dakle sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li nastupila zastara.

9. U prvom redu valja reći da prigovor zastare potraživanja s osnove valutne klauzule nije osnovan. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9.1. S obzirom na to da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

9.2. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine": broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO), jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.

9.3. S obzirom na to da je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2023., to potraživanje tužiteljice nije u zastari jer nije protekao petogodišnji zastarni rok zbog čega je prigovor zastare ovaj sud ocijenio neosnovanim.

10. Iz ugovora o namjenskom kreditu broj 3210816515/07 vidljivo je da su ga stranke zaključile 13. rujna 2007. i da je korisniku kredita, ovdje tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 97.255,65 CHF (članak 1. Ugovora). Rok otplate kredita iznosi 240 mjeseci (članak 3. Ugovora). Namjena kredita je kupnja stana (članak 6. Ugovora). Redovna kamata je promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje.

11. U ovom postupku tuženica osporava da je predmetni Ugovor potrošački ugovor te osporava tužiteljici svojstvo potrošača i tvrdi da je na tužiteljici teret dokaza o suprotnome, jer da se potrošačka svrha ne presumira. Kao dokaz da je tužiteljica potrošač saslušana je tužiteljica.

12. Tužiteljica saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da je predmetni ugovor o kreditu sklopila s tuženicom negdje u ljeto 2007. na iznos od 97.000 CHF pri čemu su joj u banci prilikom dizanja kredita rekli da je kreditno nesposobna za kredit u kunama ili u eurima i da je najbolje da uzmem kredit u CHF jer da za te kredite ne treba jamac već samo sudužnik, a to je bio njezin suprug. Vezano uz kamate i kamatnu stopu, u banci joj nisu ništa posebno o tome rekli. Kredit je dizala radi kupnje stana te ga je otplaćivala sama, a nakon što su rate "abnormalno" počele rasti, više nije imala dovoljno primanja i novaca kako bi otplaćivala kredit, na početku joj je falilo oko 300 kuna, a kasnije kako su rate i nadalje rasle, i više, te je, da bi mogla nastaviti otplaćivati kredit, morala naći drugi posao, a u konačnici otići u Njemačku i tamo potražiti posao. Radila je u Njemačkoj 9 godina, tamo je digla i kredit kako bi mogla otplatiti kredit koji je prethodno uzela kod tuženice. Navela je da je njezin kredit bio konvertiran te da misli da ga je otplatila 2017. Istaknula je da joj od strane banke nije bilo pojašnjeno što znači valutna klauzula, a što promjenjiva kamatna stopa. Navela je da joj je s laičke strane, samo po smislenom tumačenju riječi promjenjiva kamatna stopa bilo jasno da je to nešto što se mijenja, ali joj u banci nije objašnjeno sa stručne strane što to znači i što može očekivati. Navela je da stan nije nikada iznajmljivala, da ga ne iznajmljuje niti sada te da je to stan za njezine osobne potrebe i potrebe njezine obitelji. vezano uz konverziju navela je da se ne sjeća postupka konverzije te je li prije toga od banke dobila kakvu obavijest, budući da je ona to vrijeme radila i živjela u [adresa]. Navela je da je njezin suprug išao u banku gdje je dobio dokument na kojem je stajala svota kredita u eurima koju još mora otplatiti 2016. i da kada joj je banka dala obavijest koliko još kredita ima za otplatiti, ta svota da je iznosila oko 30.000 eura. Također je navela da je njezin suprug u banci pitao na koji način se može ta svota otplatiti, a u banci su mu rekli da on i tužiteljica mogu dići životno osiguranje.

13. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u cijelosti kao vjerodostojan budući da je ista iskazivala životno, jasno i uvjerljivo. Iz okolnosno uvjerljivog iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru te da joj djelatnik banke s obzirom da se radilo namjenskom kreditu nisu niti jednu odredbu ugovora posebno objasnili, kao to da ona nije mogla pregovarati niti o jednoj odredbi iz tog ugovora tj. nije mogla mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu, te da je namjena predmetnog ugovora o kreditu, a kako to proizlazi i iz ugovora o kreditu bila kupnja stana u svrhu osobnog stanovanja, a ne korištenja nekretnine u komercijalne svrhe, pa stoga ovaj sud prihvaća njezino svojstvo potrošača.

14. Dalje je bilo potrebno utvrditi jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u predmetnom Ugovoru o kreditu bile jasne, lako razumljive i uočljive, odnosno jesu li nepoštene, a posljedično tome i ništetne, te pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe, te s obzirom na to da su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu, je li ta konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

15. Naime, nije sporno da se u predmetu poslovni broj P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ovaj postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6 kolovoza 2007. i to članka 81., 82. i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125 /07 i dr.) i to članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11). Dakle, i tuženica je povrijedila kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

16. Na temelju odredbe članka 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Ništetnost ugovorne odredbe slijedi i iz činjenice da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a koje utvrđenje proizlazi iz ovog konkretnog parničnog postupka s obzirom na to da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno, što je ta odredba teško razumljiva i suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo stoga što je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te stoga što je, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kamatna stopa bila 4,50 % godišnje, a povećala se maksimalno na 6,30 % i to jednostranom odlukom tuženice, a o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju nije se pojedinačno pregovaralo.

18. Analizirajući predmetni ugovor o kreditu ocjena je ovog suda da su predmetne odredbe za prosječnog potrošača nerazumljive. Način i obračun kamata vezan je za pojam „ tržišni uvjeti“ te akte tuženice s time da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovima, a što dakle znači da je iste tužitelju kao potrošaču nisu mogle biti razumljive, kao što je i pojam „tržišni uvjeti“ sam za sebe nedovoljno definiran i za prosječnog potrošača nejasan. Tuženica u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije navela objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženica je to učinila na nerazumljiv način. Pri tome se ističe da je nesporna činjenica da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u smislu da je način i obračun kamate vezan za promjenu tržišnih uvjeta, već se radi o jednostranom aktu tuženice, pa je neodređena formulacija nerazumljiva za prosječnog potrošača, a kakva je i tužiteljica, te je takva formulacija i dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, tuženica nije dokazala da je u konkretnom slučaju tužiteljicu upozorila na rizike valutne klauzule CHF pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj u banci rekli da ni ne može podići kredit u kojoj drugoj valuti osim u valutu CHF čime je tuženica tužiteljicu zapravo dovela u situaciju "uzmi ili ostavi".

18.1. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05; dalje ZOO) podrazumijeva da su sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženica, je, bez obzira na to što je njezin krajnji cilj kao financijske ustanove, ostvarivanje zarade, dužna u sklapanju poslova postupati kao dobar i odgovoran gospodarstvenik. To podrazumijeva da je bila dužna, nudeći svoje proizvode na tržištu maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču, pa i tužiteljici i pomoći joj da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi tuženičinim uslugama, ali nikada na štetu potrošača. Zato je tuženica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bila dužna tužiteljicu kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i riziku ugovaranja valutne klauzule u CHF te joj skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, te moguće rizike vezivanja kredita uz valutu CHF, što međutim nije učinila, već upravo suprotno, tužiteljicu je uvjerila da jedino u valuti CHF može ostvariti kredit. Takva ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, 46/07 koja je važila u vrijeme sklapanja ugovora predmetnog Ugovora; dalje ZZP) nepoštena ugovorna odredba, te kao takva ništetna sukladno odredbi članka 102. stavak 1. ZZP-a. Navedeno proizlazi i iz sudske prakse - presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-827/18 od 10. lipnja 2020. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-281/19 od 21. svibnja 2020. dok je u ovom postupku jasno utvrđeno da je tuženica kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržala u člancima 1., 2. i 7. ugovora, na formuliranom standardnom ugovoru, te tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu, dok je odredbom članka 23. točka J ugovora o kreditu određeno da tuženica može jednostrano mijenjati Opće uvjete poslovanja koji će se onda u izmijenjenom opsegu primjenjivati na predmetni ugovor.

19. Slijedom navedenog, budući da je utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredbi članka 1., 2., 7. te članka 23. točka J. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210816515/07 u dijelu u kojemu se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog ugovora obzirom da isti može opstati bez djelomične ništetnosti odnosno u opsegu visine kamatne stope i tečaja kako su isti prvotno ugovoreni (članak 324. stavak 2. ZOO), sud je na temelju odredbe članka 322. ZOO-a presudio kao u točki I izreke ove presude.

20. Slijedom iznijetih razloga, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a utvrđena je obveza tuženice da tužiteljici u smislu odredbe članka 1111. ZOO, vrati iznose koje je temeljem takvih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu od njega primila zbog stjecanja bez osnove, a sve iz razloga što su se u konkretnom slučaju tužiteljici morali na transparentan način objasniti razlozi i pojedinosti mehanizama promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora te rizici ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.

21. Dalje, odnosu na prigovor tuženice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita što, prema stajalištu tuženice isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi budući da je tužiteljica na konverziju pristala te je između stranaka nastao novi odnos, ovaj sud cijeni da je takav prigovor neosnovan. Prema ocjeni ovog suda, činjenica što su stranke provele konverziju ne može isključiti kontrolu nepoštenosti ugovornih odredbi.

22. Prema odredbi članka 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023) cilj konverzije je da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

23. Stoga je sud trebao utvrditi je li tom konverzijom položaj tužiteljice kao potrošača ispravljen u odnosu na posljedice uzrokovane promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

24. Radi utvrđivanje te odlučne činjenice, sud je u postupku proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, a čiji nalaz i mišljenje u ovaj sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan i napravljen u skladu s pravilima struke. Zadatak vještaka bio je, pod pretpostavkom ništetnosti ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, utvrditi je li i koliki je iznos tužiteljica preplatila uslijed mijenjanja kamatne stope te je li konverzijom tužiteljica u potpunosti obeštećena s osnove ništetnih ugovornih odredbi.

25. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka (list 229 do 233 spisa) proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije iznose 10.846,89 EUR, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije nije mogao mijenjati tečaj. Dalje je vještakinja utvrdila da je na dan provođenja konverzije 3. veljače 2016. godine utvrđena glavnica u iznosu 42.962,68 EUR što primjenjivim tečajem na dan 3. veljače 2016. iznosi 328.830,51 kn (tečaj 7,653864 kn za 1 EUR) te da bi, pod pretpostavkom da se tužiteljici za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužiteljice na dan konverzije, 3. veljače 2016. prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 3.921,77 EUR. Vještakinja je utvrdila da je prilikom obračuna konverzije tuženica uzela u obzir sve uplate tužiteljice te da je, sukladno članku 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, a da njihova razlika predstavlja preplatu tužitelja koja na dan provođenja konverzije (3. veljače 2016.) iznosi 5.285,80 EUR. Pod pretpostavkom da se preplata priznata u konverziji prebija sa ukupno više plaćenim iznosima po kreditu u CHF, iznos ukupno više plaćenih iznosa zbog promjene tečaja na više vezanog za otplatu kredita u CHF nakon prebijanja iznosi 5.561,08 EUR.

26. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje dok je tuženica podneskom od 14. siječnja 2025. istaknula primjedbu na nalaz i mišljenje financijske vještakinje navodeći da tužiteljica uopće nema pravo na restituciju zbog čega predmetni nalaz vještaka uopće nije relevantan za odluku. Navela je da je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev na način da od tuženice zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate, bez da je umanjila taj iznos za iznos preplate koji joj je tuženica priznala u konverziji kao i za iznos za koji je tuženica više umanjila glavnicu prilikom konverzije, a što dovodi do ne pripadajuće imovinske koristi za tužiteljicu, i to u visini dvostrukog iznosa koji je tužiteljici kao preplata već priznat konverzijom.

26.1. Budući da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, dok je tuženica imala primjedbu u pogledu pravnih pitanja navedenih u prethodnoj točki obrazloženja, to nisu tražile da vještak svoj nalaz i mišljenje iznese usmeno na ročištu pa sud, vodeći računa o ekonomičnosti postupka (članak 10. ZPP-a) nije pozivao vještakinju da svoj nalaz i mišljenje usmeno iznese na glavnoj raspravi.

27. Vezano uz primjedbu tuženice valja ukazati na to da je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (list 313 do 314 spisa) tužiteljica umanjila traženi iznos za iznos preplate koji joj je tuženica priznala u konverziji.

28. Slijedom navedenog, budući da je utvrdio kako tužiteljica nije konverzijom u potpunosti obeštećena u smislu odredbe članka 19. b Zakona o potrošačkom kreditiranju, imajući u vidu da je glavnica nakon konverzije utvrđena u višem iznosu od onog koji je početno ugovoren, odnosno da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR valjalo je tužiteljici dosuditi razliku između ukupne preplate u iznosu od 10.846,89 EUR kako je ona utvrđena nalazom financijske vještakinje Petre Blašković i iznosa to za iznos od 5.285,80 EUR, valjalo je, ukupan iznos preplata kredita uslijed ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope koji je nalazom financijske vještakinje Petre Blašković utvrđen u iznosu od 10.846,89 EUR umanjiti za preplatu na dan konverzije koja je istim nalazom financijskog vještaka utvrđena u iznosu od 5.285,80 EUR, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 5.561,08 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužiteljici nije bio priznat predmetnom konverzijom te je, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO-a utvrđeno da tužiteljici pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je tuženica na temelju takvih odredbi stekla, do isplate, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, budući se tuženicu, zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem. Slijedom navedenog, presuđeno kao u točki II izreke ove presude.

28.1. Dakle, tužiteljica, po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platila primjenom tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je stekla tuženica temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

29.1. Tužiteljica je podneskom od 9. studenoga 2023. djelomično povukla tužbu za iznos od 442,28 eura, čemu se tuženica nije protivila niti je zatražila naknadu troška.

29.2. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

29.3. Tužiteljica je glede osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, a u pogledu visine, s obzirom na djelomično povlačenje tužbe, uspjela je u omjeru od 57,77% što znači da je njezin uspjeh u ovoj parnici 78,89% (100% glede osnove i 57,77% glede visine podijeljeno sa 2 daje uspjeh od 78,89%), dok tužena glede osnove nije uspjela, a glede visine uspjela je u omjeru od 42,23% što znači da je njezin uspjeh u ovom sporu 21,12%.

29.4. Stoga, kada se od postotka uspjeha tužiteljice od 78,89% oduzme postotak uspjeha tuženice od 21,12% proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 57,77% te joj u tom omjeru pripadaju osnovani i opravdani troškovi, a koji se odnose na trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 115,54 eura (100 bodova množeno s vrijednošću boda od 2,00 eura i omjerom uspjeha tužiteljice od 57,77 %) u skladu s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 8. svibnja 2024. u skladu s Tbr. 9. t. 2. OT u iznosu od 57,77 eura, trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanima 17. srpnja 2024. i 15. svibnja 2025. u iznosu od po 115,54 eura po radnji u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT, trošak sastavljanja podnesaka od 1. veljače 2024. i 6. veljače 2025. u iznosu od po 115,54 eura po radnji u skladu s odredbom Tbr. 8. t. 1. OT, sve uvećano za PDV po stopi od 25%, što iznosi 794,34 eura. Trošak vještačenja koji je bio potreban za vođenje ove parnice u iznosu od 650,00 eura, a koji iznos je tužiteljica uplatila 12. travnja 2023., tužiteljici pripada u cijelosti, neovisno u omjeru uspjeha u postupku zbog čega je tužiteljici priznato pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 1.444,34 eura te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

29.5. Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška postupka u dijelu u kojem se odnosi na zastupanje na pripremnom ročištu u iznosu preko iznosa određenog prema odredbi Tbr. 9. t. OT ( 57,77 eura) nije osnovan jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi, dok je zahtjev za naknadu troška radi pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 250,00 eura neosnovan jer ovaj sud cijeni da taj trošak nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-.a Naime, prema odredbi članka 335. stavak 6. ZPP-a ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Dakle, radnja zastupanja na ročištu za objavu presude nije potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a neovisno o tome što OT predviđa naknadu tog troška odvjetniku. Naknadu tog troška, ukoliko mu stvarno nastane, odvjetnik može ostvarivati prema odredbi Tbr. 43. OT od stranke koju zastupa. Slijedom iznijetih razloga, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 830,60 te je odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.

29.6. Imajući u vidu prethodno navedene razloge, tuženici nisu priznati zatraženi troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura te je odlučeno kao u točki IV izreke rješenja.

Velika Gorica, 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.