Poslovni broj: Povrv-3859/2021-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MEPA STAN d.o.o. Zagreb, Borovci 7A-7B, OIB: 39777918920, zastupan po punomoćniku Larisi Silviji Marić odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Stajčić i Larisa Silvija Marić iz Zagreba, Trg Nikole Šubića Zrinskog 10, protiv tuženika ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FB, odvjetničkog vježbenika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta, Ninska 3 u dijelu u kojem je tuženiku ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju MEPA STAN d.o.o. Zagreb, Borovci 7A-7B, OIB: 39777918920 iznos od 54,20 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to:

- iznos od 2,71 eur od 21.07.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.08.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.09.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.10.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.11.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.12.2019. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.01.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.02.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.03.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.04.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.05.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.06.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.07.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.08.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.09.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.10.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.11.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.12.2020. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.01.2021. godine pa do isplate,

- iznos od 2,71 eur od 21.02.2021. godine pa do isplate,

sve do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju MEPA STAN d.o.o. Zagreb, Borovci 7A-7B, OIB: 39777918920 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 181,11 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u svom ovršnom prijedlogu koji se sada smatra tužbom navodi da mu tuženik duguje utuženi iznos sa pripadajućim kamatama i troškovima. Tijekom postupka tužitelj navodi da je odluka o određivanju pričuve zakonita jer je donesena sukladno ugovoru i aneksima između ovlaštenog predstavnik suvlasnika i upravitelja te da je tuženik pasivno legitimiran za plaćanje pričuve za garažu u navedenom objektu obzirom da je u zemljišnim knjigama bio evidentiran kao vlasnik u utuženom razdoblju. Što se tiče same visine zahtjeva tužitelj je naveo na ročištu 06. lipnja 2024. godine da se vrijednost pričuve vrijedi iz čl. 11. međuvlasničkog ugovora te da je mjesečna visina određena formulom površine 13,56 m2 x 0,50 koeficijent x 3,00 kn. Ističe da se tuženik nalazi upisan kao vlasnik pod brojem 193 u vlastovnici zemljišnoknjižnog izvatka. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te potražuje trošak ovršnog i parničnog postupka, sve s pripadajućim kamatama.

Povodom ovršnog prijedloga tužitelja javni bilježnik Sanja Ledić iz Sesveta, Ninska 3, je pod poslovnim brojem Ovrv-31/21 dana 08.04.2021. godine donijela rješenje o ovrsi kojim je usvojila ovršni prijedlog tužitelja te je istovremeno odlučila o troškovima postupka.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je uložio prigovor u kojem je prvenstveno istaknuo da tužitelj nije dokazao gdje je dostavljao prve uplatnice te gdje je i kada određen prvi sastanak suvlasnika. Ukazuje na činjenicu da je tvrtka Paron jedino plaćala pričuvu za garaže te da je ista ujedno i osnivač Mepa Stan d.o.o. s kime je potpisan ugovor o održavanju zgrade. Ovim tuženik prigovara načinu kakao je došlo do izbora suvlasnika, zatim prigovara kako je reguliran promet u navedenoj garaži te se protivi plaćanju pričuve. Na ročištu održanom 06. lipnja 2024. godine navodi da je garažno mjesto kupio 2018. godine, a prodao u 10. mjesecu 2023. godine te da utužene iznose nije platio, ali da je kasnije počeo plaćati pričuvu.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Povodom prigovora tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu je svojim rješenjem broj: Povrv-3859/21 od 13.01.2023. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-31/21 od dana 08.04.2021. godine doneseno od strane javnog bilježnika Sanje Ledić iz Sesveta u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), karticu dužnika (list 9 spisa), korespondenciju (list 14-19 spisa), ugovor o upravljanju garažom u Zagrebu, Lovrinčevićeva ulica (list 34-40 spisa), međuvlasnički ugovor (list 41-61 spisa), anekse međuvlasničkih ugovora (list 62-24 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 65-311 spisa) i sudska praksa (list 312- 323 spisa). Time su provedeni svi predloženi dokazi.

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Vezano uz pitanje aktivne legitimacije upravitelja zgrade da u sudskom postupku potražuje u ime i za račun suvlasnika neplaćenu pričuvu sud upozorava da takva ovlast upravitelja proistječe iz odredbe čl. 90 st. 1 i 3 te čl. 93 st. 2 Zakona o Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu ZV). U tom smislu je donijeto i više odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kao npr. U-III- 3671/03, U-III-3974/2004 i U-III-752/2007.

U ovom parničnom postupku sud odlučuje o zahtjevu tužitelja koji potražuju neplaćenu zajedničku pričuvu od tuženog koji je u utuženom razdoblju bio vlasnik garaže u zgradi koja se nalazi u Zagrebu, Lovrinčevićeva ulica.

Slijedom navedenog sud polazi od odredbe čl. 90 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, u daljnjem tekstu ZV) koji određuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

Nadalje, sud je prilikom odlučivanja imao u vidu i slijedeće propise. Člankom 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV) propisano je da troškove za održavanje i poboljšanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Člankom. 90 st. 1 ZV-a se određuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Člankom 90. st. 2. istog Zakona između ostalog propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova.

Člankom 375. st. 1. istog Zakona propisano je da se uzajamni odnosi svih suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), a st. 3 navedenog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

Odredbom čl. 380 ZV-a određeno je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu te da isti ne može biti manji od 0,54 % vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje te da su taj iznos dužni uplaćivati mjesečno.

Odredbom čl. 381 ZV-a je određeno da dok se ne utvrde vrijednosti posebnih dijelova nekretnine udio vlasnika posebnog dijela nekretnine u troškovima upravljanja odredit će se na način da visina udjela odgovara udjelu korisne površine stana ili samostalne prostorije koja je u njegovom vlasništvu prema zbroju korisnih površina svih stanova i drugih samostalnih prostorija u nekretnini.

Sud je uvidom u međuvlasnički ugovor i to posebno u njegov čl. 11. – 13. istog utvrdio obvezu suvlasnika da učestvuju u održavanju predmetne nekretnine na način da plaćaju 3,00 kn/m2 uz koeficijent za parkirno mjesto u garaži od 0,50. Sud je izvršio uvid u potpis suvlasnika međuvlasničkog ugovora iz listopada 2015. te utvrdio daje zapravo tvrtka Paron bila suvlasnik u većinskom dijelu istog te je stoga taj međuvlasnički ugovor pravovaljan. Sklopljeni su još i tri aneksa međuvlasničkog ugovora, no oni nisu promijenili način obračuna pričuve.

Sud je izvršio uvid u ugovor o upravljanju garažom, Zagreb, Lovinčićeva te je utvrdio da su suvlasnici dužni plaćati pričuvu do 20,-tog u mjesecu za tekući mjesec.

Sud je izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak te je utvrdio da je od brojem 193 upisano parkirno garažno mjesto oznake 57 u podrumu -1 korisne površine 13,65 m2 (neto korisne površine 8,19 m2) u ulici Branka Perice br. 3 te da je kao vlasnik iste nekretnine upisan ZB iz [adresa] (list 91 spisa). U svom očitovanju danom na ročištu koje je održano dana 06. lipnja 2024. godine tuženik je izjavio da je navedeno parkirno mjesto kupio kad i stan 2018. godine, a da ga je prodao u 10. mjesecu 2023. godine. Kako je utuženo razdoblje od srpnja 2019. do zaključno lipnja 2021. godine to je sud utvrdio da je u tom razdoblju tuženik bio vlasnik predmetnog garažnog prostora te je time sud utvrdio postojanje pasivne legitimacije tuženika u ovoj pravnoj stvari.

Sukladno svim navedenim utvrđenjima sud je utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja kao upravitelja zgrade te pasivnu legitimaciju tuženika kao jednog od suvlasnika parkiranog prostora u garaži te je time utvrdio postojanje pravnog odnosa vezano uz zakonsku obvezu plaćanja pričuve sukladno odredbama Zakona o vlasništvu.

Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 183. st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

Odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 29 st. 2 određena je i visina stope zakonske zatezne kamate.

Samu visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio sukladno naprijed citiranim odredbama Međuvlasničkog ugovora te Ugovora o upravljanju zgradom te površine parkirnog prostora tuženika u garaži. Slijedom navedenog sud je primijenio formulu površine 13,56 m2 x 0,50 koeficijent x 3,00 kn te je dobivene iznos primijenio u EUR sukladno službenom konverzijskom tečaju, a istovremeno bez prekoračenja visine tužbenog zahtjeva.

Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 54,20 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove glavnice te je u tom dijelu sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je odlučio kao u tč. I izreke ove presude.

Vezano uz pitanje zastare valja naglasiti da je odredbom čl. 226 st. 1 ZOO-a određeno je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarjevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Prema mišljenju ovog suda potraživanje zajedničke pričuve predstavlja periodično povremeno davanje koje dospijeva mjesečno, u kom slučaju se primjenjuje zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a ne neki drugi rok (tako i u Gž-1437/06).

Sud je uvidom ovjerovljeni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja koji sud prihvaća kao relevantan dokaz o visini i dospijeću potraživanja te danu kada je ovršni prijedlog predan - a to je bio dana 15.03.2021. godine, utvrdio da su svi utuženi iznosi dospjeli unutar tri godine od dana dospijeća do dana podnošenja ovršnog prijedloga pa je sud sukladno i naprijed navedenom utvrdio da niti jedan dio potraživanja tužitelja nije u zastari.

Odluku o visini stope zakonske zatezne kamate sud je donio za period do 31.12.2022. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO NN 35/05), a od 01.01.2023. godine pa do 29.12.2023. godine temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22, NN 156/22 i 155/23) te od 30.12.2023. godine pa do isplate temeljem odredbe čl. 29 st. 2 ZOO-a (NN 114/22 i NN 155/23).

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud je tužitelju priznao sastav prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi od 20,00 EUR, trošak javnobilježničke naknade od 24,89 EUR, trošak jednokratne naknade od 100,00 EUR što ukupno daje 144,89 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV pa se dobiva iznos od 181,11 EUR koji je iznos sud dosudio tužitelju na teret tuženika sukladno uspjehu u sporu.

Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 11. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste, pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku