Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž R-79/2025-2

U  M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Hofer kao predsjednice vijeća, Lane Putrić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Tanje Novak-Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Dom zdravlja Sisačko-moslavačke županije, Sisak, Kralja Tomislava 1, OIB: 86277572218 i 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8200/2021-36 od 10. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba 2. tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8200/2021-36 od 10. veljače 2025. potvrđuje u dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

II. Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-8200/2021-36 od 10. veljače 2025. u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se I tuženiku Dom zdravlja Sisačko-moslavačke županije, Sisak, Kralja Tomislava 1, OIB: 86277572218 i II tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da solidarno naknade tužitelju II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.700,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. listopada 2020. i iznos od 1.632,00 eura zajedno sa kamatama koje teku od 10. veljače 2025. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se I i II tuženiku solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.640,44 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa iznosom od 1.892,24 eura kao neosnovan, kao i sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.632,00 eura tekućim od 30. listopada 2020. do 10. veljače 2025. kao neosnovan.“

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. i II. izreke žalbu je podnio 2. tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u žalbom pobijanim dijelovima preinači u skladu sa žalbenim navodima. Traži troškove sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba 2. tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je naknada štete koju tužitelj potražuje zbog ozljede na radu koju je pretrpio kao zaposlenik Doma zdravlja Petrinja (prednik 1. tuženika) 6. lipnja 2019. kada je prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta ozlijedio palac lijeve šake te zadobio multifragmentarnu frakturu distalne falange s dijastazom ulomaka.

6.1. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj dokazao da se štetni događaj desio prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, da se zbog potrebe prilagođavanja djelomične proteze na pacijentici morao koristiti mikro motorom, a uslijed korištenja istog došlo je do ozljede kada mu je zahvatio palac lijeve ruke i zarezao kost. Dakle radilo se o uobičajenom radnom procesu, koji je tužitelj kao stomatolog radi pružanja stomatološke zaštite provodio uobičajeno u svom radu.

6.2. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je primijenio čl. 111. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje: ZR) kojim je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi takvu štetu po općim propisima obveznog prava, kao i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.) kojim je propisno da poslodavac odgovara radniku po načelu objektivne odgovornosti, a koje se može osloboditi ili ograničiti ako se radi o događajima nastalih zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je utvrdio da I-tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja u skladu sa citiranim zakonskim člancima, te da je dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu, dok je II-tuženik dužan naknaditi štetu na temelju sklopljene Police osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 804120746 za 2019. te Ugovora o osiguranju od 10. siječnja 2019.

7.1. U svrhu utvrđivanja opsega i sadržaja po tužitelju pretrpljene neimovinske - i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, prvostupanjski sud je proveo medicinsko vještačenje po dr. EI (specijalisti opće i plastične kirurgije) koji je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 6. lipnja 2019. zadobio komplicirani prijelom članka palca lijeve ruke koji kao posljedica ima kontraktura (zakočenost) malih zglobova palca lijeve ruke uz manju atrofiju jagodice i oslabljen osjet, ukupno AFT 80X, cca. 4 mjeseca. Uslijed zadobivene povrede tužitelj je pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta 1-2 dana (vezano za stanje neposredno nakon ozljede), srednjeg intenziteta mjesec dana (period koji je zahtijevao imobilizaciju žicama i kontinuirano analgetike), slabog intenziteta: 2 mjeseca (uključuje i period fizikalne terapije) te povremenog karaktera: doživotno - pribrojeno duševnoj boli zbog smanjenja životne aktivnosti (i dalje uzima analgetike po potrebi). Nadalje, tužitelj je pretrpio primarni strah (strah od životne ugroženosti i tjelesnog ozljeđivanja), kratkotrajan, intenzivan; sekundarni strah (proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica) jačeg stupnja: 1-2 dana (do smirivanja akutne neuro-vegetativne simptomatologije), srednjeg stupnja: 1,5 mjesec (zabrinutost za zdravlje - dio skidanja K-žica) te lakog stupnja: 3 mjeseca (bojazni i strahovanja za ishod liječenja). Opisana ozljeda je ostavila posljedicu koja je dovela do smanjenja životnih i radnih aktivnosti u iznosu trajno 5% s kirurškog motrišta. Tužitelj trebao tuđu pomoć i njegu četiri sata dnevno kroz period imobilizacije (6 tjedana) i dva sata dnevno još četiri mjeseca (period fizikalne terapije - održavanje osobne higijene, oblačenje-svlačenje, nabava životnih potrepština, odlazak na preglede i terapiju, svakodnevni kućni poslovi i sl.). Kod tužitelja je zaostala naruženost: kozmetski defekt radi uredno saniranog ožiljka jagodice palca lijeve ruke. Zaključno a u skladu s medicinskom dokumentacijom kontinuirano liječenje tužitelja je trajalo do kraja ožujka 2020.

7.2. Prosuđujući iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbe čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. ZOO prvostupanjski sud je pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete ocijenio iznos od 5.700,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

7.3. S osnova imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći, rukovodeći se utvrđenjima medicinskog vještaka o opsegu i trajanju takve pomoći od ukupno 408 sati, prvostupanjski sud je satnicu takve pomoći očiglednim pozivom na odredbu čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) utvrdio u iznosu od 4,00 EUR pa je tužitelju pozivom na odredbu čl. 1095. ZOO priznao novčanu naknadu u iznosu od 1.632,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

8. Iznesena činjenična utvrđenja i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na visinu tužitelju dosuđene neimovinske - i imovinske štete ovaj sud nalazi u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima 2. tuženika.

9. Pobijajući opisanu presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka 2. tuženik žalbenim sadržajem (da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji jesu izneseni da su nejasni i međusobno proturječni) upućuje na bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno žalbenom stajalištu 2. tuženika utvrđeno je da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje. Također u primjeni odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je ispitivao jesu li eventualno počinjene bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih.

10. Nastavno, 2. tuženik ističe da je tijekom cijelog postupka osporavao pasivnu legitimaciju, na koju okolnost tužitelj nije dostavio nikakve dokaze, već da je nakon preotvaranja glavne rasprave po rješenju suda sam 2. tuženik dostavio policu osiguranja kao i ugovor o osiguranju za izvanugovornu odgovornost, te stoga ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka u vezi s čl. 221.a i 7. ZPP kojom je po mišljenju 2. tuženika obuhvaćena pobijana presuda. Međutim prema ustaljenoj sudskoj praksi pitanje aktivne i pasivne legitimacije je materijalno-pravno, a ne činjenično pitanje na koje bi se primjenjivala pravila o teretu dokazivanja, pa je u situaciji kad je istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije, suprotno tvrdnji 2. tuženika, sud o istom ovlašten i dužan voditi računa tijekom cijelog postupka. Pritom je prigovor promašene pasivne legitimacije na kojem je 2. tuženik ustrajao tijekom cijelog postupka neosnovan.

11. Nastavno 2. tuženik u izjavljenoj žalbi osporava visinu tužitelju dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete pri čemu preocjenjuje izvedene dokaze, ističući da sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja, o sadržaju i intenzitetu kvalifikatornih kriterija pogotovo u odnosu na naruženost tužitelja, Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade, no razmatranjem tužitelju dosuđene visine pravične novčane naknade, ovaj sud zaključuje da je ista sukladna i ranije iznesenoj materijalno-pravnoj osnovi sadržanoj u odredbi čl. 1100. ZOO, a i izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima iz 2020., a dakako i sadržaju, opsegu i intenzitetu po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenih kvalifikatornih kriterija. Pri tome suprotno navodima 2. tuženika, a prema ustaljenoj sudskoj praksi, kozmetski defekt radi uredno saniranog ožiljka jagodice palca lijeve ruke predstavlja naruženje lakog stupnja.

12. Nadalje, 2. tuženik osporava i tijek zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu smatrajući da ista dospijeva danom presuđenja. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud odredio da obveza plaćanja neimovinske štete u skladu s odredbom članka 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva, slijedom čega i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana osim ako je šteta nastala nakon toga. Upravo takvo pravno shvaćanje zauzeto je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Su-IV-168/16-2) održanoj 30. svibnja 2016., te je izraženo i nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev 27/2022-2 od 16. studenoga 2022.). U odnosu na imovinsku štetu u situaciji kada sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete, teku od donošenja sudske odluke (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 702/2022- 2 od 6. srpnja 2022. i Rev 1050/2024- 2 od 28. kolovoza 2024.), kako je i pravilno suđeno prvostupanjskom presudom. U odnosu na pozivanje 2. tuženika na sudsku praksu od prije 10 i više godina, prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu, same po sebi, smatrati suprotnima Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17). Štoviše, zahtjev pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu/stečenu sudsku praksu jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.

13.1. Konačno, prilikom odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka konačno postavljenim zahtjevom smanjio tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, time da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, ali samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-1428/2009-2 od 27. listopada 2010., broj Rev-402/2004-2 od 21. rujna 2005. i broj Rev 2603/2011-2 od 19. veljače 2013.).

13.2. U ovom predmetu smanjenje tužbenog zahtjeva nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od je ista kao u odnosu na raniji zahtjev istaknut u tužbi u iznosu od jer oba iznosa ulaze u isti razred Tarife (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-39/2025-2 od 5. ožujka 2025.)

13.3. Kraj činjenice što 2. tuženik odluku o troškovima postupka pobija očito samo zbog načina obračuna, a ne osporava visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

14. Obzirom na sve izneseno valjalo je dakle žalbu 2. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pozivom na odredbu čl. 368. ZPP.

15. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom III. izreke ostaje neizmjenjena.

16. Zaključno, 2. tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer u njemu nije uspio.

U Varaždinu, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer