Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2507/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog PT, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) i dr., odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Vrbovec, od 21. veljače 2025., KLASA: 211-07/25-3/3157; URBROJ: 511-19-42-25-1, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenog PT kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni PT dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni PT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članka 229. stavka 1. i 5. istog Zakona, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 690,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 77,36 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Okrivljenik ne poriče izvršenje djela, do kojih je došlo zbog iznenadnog događaja, zbog čega se kaje. Moli sud da mu ublaži kaznu jer nigdje ne radi, nema primanja i živi s roditeljima. Ujedno moli ukidanje zabrane upravljanja motornim vozilom, ovo posebno jer mu je vozačka dozvola nužna pošto ima stare i bolesne roditelje (otac 1948. i majka 1949. god.), koje stalno mora voziti doktorima i sada na fizikalne terapije u Vrbovec.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, iako je prvostupanjsko prekršajno tijelo propustilo za svako pojedino djelo prekršaja utvrditi novčanu kaznu kako je to propisano odredbom članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, navedena povreda nije na štetu okrivljenika, jer je izrečena kazna jednaka zbroju posebnim zakonom minimalno propisanoj novčanoj kazni za prekršaj iz članka 199. stavka 2 i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 660,00 eura i fiksno propisanoj kazni za prekršaj iz članka 229. stavka 1. i 9. istog Zakona u iznosu od 30,00 eura. Tako izrečenu kaznu i ovaj Sud prihvaća primjerenom težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik ne ističe (i ne dokumentira) nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže mjere izrečene novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda prigovora ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, sukladno odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, opravdano i zakonito izreklo navedenu zaštitnu mjeru. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobnima ličnosti okrivljenika koji je kao vozač očito nedovoljno svjestan opasnosti i pogibeljnosti ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U vezi navoda prigovora da mu je vozačka dozvola neophodno potreban radi starih i bolesnih roditelja, koje stalno vodi doktorima i na fizikalnu terapiju, ističe se da istima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja. Naime, okrivljenik je prilikom konzumiranja alkohola, prije nego je započeo vožnju, trebao voditi računa o svim navedenim okolnostima, dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustio učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.
8. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Vrbovcu 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
