Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2825/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ZČ, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, od 29. siječnja 2025., KLASA: 211-07/25-1/1365, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljene ZČ kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena ZČ dužna je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljena ZČ proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 59. stavka 1. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljenici je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Okrivljenica je nadalje obvezana naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.1. Okrivljenica moli za umanjenje novčane kazne, budući da do sada nikada nije kažnjavana te da je studentica bez ikakvih primanja i ta da joj je potrebna vozačka dozvola kako bi studentskim poslovima održala svoju egzistenciju.
2.2. Okrivljenica predlaže da se njen prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena jer je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljenici za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u najnižem propisanom iznosu. U vezi s tim treba istaknuti da je za predmetni prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, a prvostupanjsko prekršajno tijelo je okrivljenici za navedeni prekršaj odredilo novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj te vijeće ovog Suda izrečenu novčanu kaznu smatra primjerenom s obzirom na težinu i značaj djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenice.
6. Imajući u vidu pogibeljnost počinjenog prekršaja, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja u konkretnom slučaju, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem pa nije bilo osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenice. Također, treba naglasiti da okrivljenica u svom prigovoru ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirala osobu i materijalne prilike, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
7. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenica u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda prigovora, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, sukladno odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, opravdano i zakonito izreklo navedenu zaštitnu mjeru. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobnima ličnosti okrivljenice koja je kao vozač očito nedovoljno svjesna opasnosti i pogibeljnosti ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U vezi paušalnih navoda prigovora da joj je vozačka dozvola potrebna za studentske poslove, ističe se da istima okrivljenica nije dovela u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja, tim više što navode prigovora nije potkrijepila nikakvim relevantnim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona.
7.2. Osim toga, okrivljenica je upravljajući vozilom trebala voditi računa o svim okolnostima dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustila učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.
8. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenicu.
