Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P Ob-115/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima OD Vuljak i dr. iz Koprivnice, protiv tuženika VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku EC, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i tužiteljice osobno, a odsutnosti tuženika i posebne skrbnice, 11. lipnja 2025., kao dana objave,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se plan o zajedničkog roditeljskoj skrbi sklopljen između tužiteljice NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sklopljen 16. lipnja 2020., a odobren rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, br. R1 Ob-249/2020-3 od 7. rujna 2020. i to na slijedeći način:

- ocu HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj],

- majka NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. SC i mlt. IC,

- tuženik VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obvezuje se na ime uzdržavanja mlt. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi umjesto iznosa od 1.250,00 kn mjesečno za svako dijete, a na koji iznos se obvezao Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. lipnja 2020., odobren rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. R1 Ob-249/2020-3 od 7. rujna 2020., sada s iznosom od po 225,00 EUR (dvjestodvadesetpet eura) mjesečno za svako dijete, počevši od 29. veljače 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je za period od 29. veljače 2024. do 11. lipnja 2025. dužan platiti razliku na ime dospjelog iznosa od ukupno 886,50 EUR (osamstoosamdesetšest eura i pedeset centi) i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a dospjevajuće počevši od 12. lipnja 2025. pa na dalje u iznosu od 225,00 EUR mjesečno do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja, zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, na tekući račun majke i z.z. NC, IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod Privredne banke d.d.

r i j e š i o  j e

I. Radi zaštite prava i dobrobiti mlt. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], određuje se privremena mjera koja glasi:

1. Zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa između mlt. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj] te mlt. IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i oca VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

2. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

3. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je, po punomoćnici, podnijela tužbu protiv tuženika radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, načinu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta te uzdržavanju. U tužbi navodi da su stranke bivši supružnici čiji je brak razveden rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. R1 Ob-249/2020 od 7. rujna 2020. te je istovremeno i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kojim Planom je određeno da djeca mlt. SC i mlt. IC stanuju s majkom, da će s ocem ostvarivati osobne odnose te da će otac doprinositi za uzdržavanje djece s iznosima od po 1.250,00 kn mjesečno. U međuvremenu je došlo do narušenja odnosa oca i djece te stranaka međusobno budući da je otac fizički nasrnuo na mlt. kćer pljusnuvši je otvorenim dlanom zbog čega su djetetu zaostale modrice. Zbog navedenog događaja je kazneno prijavljen te mu je rješenjem ODO u Koprivnici izrečena mjera zabrane približavanja mlt. kćeri. Roditeljima je izrečena od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Koprivnica i mjera stručne pomoći i potpore te se tijekom provođenja mjere došlo do zaključka kako su djeca psihički i emocionalno zlostavljana od strane oca te kako je ocu primarni cilj kontrolirati majku, a ne pružati svojoj djeci adekvatnu skrb. Sve navedeno rezultiralo je time da je u predmetu ovog suda br. R1 Ob-1042/2023 ovdje tuženiku zabranjeno približavanje maloljetnoj djeci na udaljenost manju od 50 metara te neovlašteno uspostavljanje veze s mlt. djecom na bilo koji drugi način. Nadalje, presudom Općinskog suda u Koprivnici br. Pp-85/2023 od **.**.2023. VC je proglašen krivim radi počinjenja prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. 3., odnosno zbog nasilja u obitelji spram bivše supruge, ovdje tužiteljice. Ističe kako smatra da joj se treba odobriti samostalna roditeljska skrb budući da je otac odbio dati suglasnost za promjenu prebivališta djece niti je htio vratiti osobne dokumente mlt. djece, pa kako bi se to ubuduće izbjeglo, predlaže da joj se odobri samostalna roditeljska skrb u pogledu statusnih pitanja djece, liječenja i školovanja. U pogledu osobnih odnosa oca i djece smatra kako bi se isti trebali odrediti na način da otac s djecom provodi svaki drugi vikend od petka do nedjelje te dva puta tjedno po tri sata, pola svih praznika te svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik. Što se tiče uzdržavanja navodi kako iznos određen Planom više nije dostatan za uzdržavanje djece. Ističe kako je tuženik vlasnik OPG-a te ima velika mjesečna primanja, nema druge djece na uzdržavanju te je isti u mogućnosti doprinositi s iznosom od po 225,00 EUR za svako dijete.

2. Kako su interesi stranaka suprotstavljeni u odnosu na mlt. djecu to je sud zatražio od nadležnog Zavoda za socijalni rad – Područni ured Koprivnica da mlt. djeci postavi posebnog skrbnika sukladno čl. 240. Obiteljskog zakona (dalje ObZ-a, NN br. 103/15, 98/19, 156/23), što je i učinjeno te je sukladno navedenom donijeto rješenje od strane Zavoda dana 11. travnja 2024. te je mlt. djeci postavljen skrbnik u osobi EC, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb.

3. Predmetna tužba dostavljena je tuženiku 11. srpnja 2024., no isti na tužbu nije dao odgovor niti se na bilo koji drugi način očitovao o istoj.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid dokumentaciju u spisu te je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, dok tuženika, koji je uredno pozvan, sud nije saslušao obzirom da se pozivu suda nije odazvao, iako je bio upozoren da će se provesti dokaz njegovim saslušanjem.

5. Tijekom postupka, a u skladu s odredbom čl. 357. ObZ-a sud je zatražio od nadležnog Zavoda mišljenje u svezi tužbenog zahtjeva tj. zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi te održavanju osobnih odnosa s drugim roditeljem.

6. Zavod je u dostavljenom mišljenju naveo kako je roditeljima određena mjera stručne pomoći i potpore iz nadležnosti Zavoda tijekom koje mjere je tuženik bio nesuradljiv s time da je na isti način nastavio postupati i nakon izricanja mjere zabrane približavanja djeci. Nakon događaja nanošenja tjelesnih ozljeda mlt. OC te izrečenih sigurnosnih mjera, otac se istih pridržavao, a u prisustvu voditeljice mjere „ne pokazuje nikakve emocije osim rezignirane izjave da zna da je pretjerao“. Iz izvješća voditeljice mjere proizlazi da je otac ogorčen činjenicom da ima zabranu ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. Prijeti da neće plaćati uzdržavanje dok ne počne viđati djecu, stava je da o djeci treba brinuti sustav, odnosno oni koji su odlučili da ih on ne smije viđati. Inzistira na ostvarivanju osobnih odnosa s djecom „pola-pola“, ne uviđa položaj djece i ozbiljnost situacije. Prema izvješćima, u rujnu 2023. prestao je plaćati uzdržavanje te je majka pokrenula postupak prisilne naplate. Tijekom siječnja 2024. voditeljica mjere nije ostvarila kontakt s ocem – nije u [adresa] ili ne može u predloženom terminu, a što ne iznenađuje obzirom na njegov stav od zadnjeg susreta da on djecu nema, neka o njima brinu oni koji su ih uzeli. Djeca redovito viđaju baku i djeda po ocu, vesele se susretima, majka ih redovito omogućava. U periodu od siječnja 2024. pa nadalje nema značajnijih promjena u funkcioniranju obitelji. Otac se distancirao i od obitelji te prijatelja. Osobe iz tuženikove okoline primjećuju promjene u njegovom ponašanju te mu sugeriraju da potraži stručnu pomoć, a što on odbija. Obzirom na sve iznijeto Zavod smatra kako davanje mišljenja u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa oca i djece izlazi iz okvira kompetencija stručnog tima. Očeva ponašanja pokazala su se nepredvidljivima s povremenim nasilnim ispadima, a koji su eskalirali nasiljem prema samom djetetu. Smatraju kako je potrebno provesti kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje, a kako bi se utvrdilo jesu li osobni odnosi djece i oca u njihovom interesu odnosno postoje li rizici za djecu u vrijeme kada su s ocem te jesu li iskazana ponašanja i obrasci funkcioniranja oca potencijalno rezultat teškoća mentalnog zdravlja.

7. Očitovanjem od 18. rujna 2024. Zavod ističe kako nakon provedenog postupka te procjene sigurnosti i razvojnih rizika djece od strane stručnog tima je procijenjeno kako djeca s ocem nisu sigurna – njegovo ponašanje je ocijenjeno nepredvidivim s elementima nasilja, a izrečene mjere nisu dovodile do promjena na strani oca. Ističu kako je mjera zabrane približavanja djeci donesena kao privremeno rješenje, radi čega je i predloženo vještačenje. Otac ne kontaktira i ne surađuje sa stručnim timom, voditeljicom mjere kao niti s majkom djece. Radi izostanka suradnje od strane oca koji je nedostupan vođenju te nema nikakvih kontakata s majkom i stručnjacima, kao i temeljem podataka prikupljenih dosadašnjim postupanjima, smatraju kako je majčin prijedlog za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi opravdan.

8. Podneskom od 3. listopada 2024. tužiteljica specificira zahtjev na način da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu te da otac doprinosi za uzdržavanje djece s iznosom od 225,00 EUR mjesečno za svako dijete umjesto dosadašnjih 165,90 EUR za svako dijete.

9. Podneskom od 28. listopada 2024. tužiteljica predlaže da se odredi privremena mjera kojom bi se zabranili osobni odnosi oca i djece.

10. Dopunskim mišljenjem od 15. studenog 2024. Zavod ističe kako je tuženik i nadalje pasivan, ne surađuje sa sudom, Zavodom, tužiteljicom, kao što nije surađivao niti s voditeljicom mjere te svojim ponašanjem pokazuje kako nije zainteresiran za ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djecom. Procjenjuju kako postoji visoka razina rizika da tuženik neće surađivati ni s vještacima niti s drugim stručnjacima niti će se odazvati vještačenju što će dovesti do bespotrebnog odugovlačenja postupka i nesvrhovitog trošenja sredstava. Stoga su suglasni s prijedlogom tužiteljice da se ocu zabrane osobni odnosi s djecom, da majka roditeljsku skrb ostvaruje samostalno te da otac doprinosi za uzdržavanje djece.

11. Podneskom od 12. veljače 2025. tužiteljica konačno specificira zahtjev na način da se ocu zabrane osobni odnosi s djecom, da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, da otac doprinosi za uzdržavanje djece i to od utuženja do donošenja odluke s iznosom od 59,10 EUR mjesečno (obzirom da se istome već usteže iznos od 165,90 EUR mjesečno), a od donošenja presude pa na dalje iznos od 225,00 EUR mjesečno.

12. Što se tiče zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, valja navesti kako je čl. 105. st. 5. ObZ-a propisano da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a.

13. U čl. 100. st. 1. ObZ određeno je da se zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, dok je u st. 2. citiranog članka propisano da je zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz st. 1. citiranog članka valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.

14. Kod donošenja odluke o predmetnom zahtjevu, valja prije svega reći kako je Zavod dao mišljenje da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb, budući da otac uopće ne surađuje te je nedostupan vođenju, s majkom nema nikakav kontakt kao niti sa stručnim osobama, a s kojim zahtjevom se usuglasila i posebna skrbnica, pri čemu je posebno značajnim ocijenjena okolnost da je otac bio fizički nasilan prema djetetu zbog čega mu je i u kaznenom postupku izrečena mjera opreza zabrane približavanja mlt. OC i to još rješenjem od 2. listopada 2023. od kada otac ne viđa djecu, ne pita za njih niti na bilo koji način sudjeluje u ostvarivanju roditeljske skrbi, a majci je, kao uostalom i sudu, isti bio u potpunosti nedostupan. Sukladno svemu navedenom, temeljem čl. 105. ObZ-a, odlučeno je kao u izreci.

15. Što se tiče prijedloga tužiteljice da se zabrane osobni odnosi oca i djece, ukazuje se na odredbu čl. 95. st. 1. ObZ-a kojom je propisano da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

16. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

17. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ovog Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

18. Odredbom čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona je propisano da kad sud donosi odluku iz st. 1. ovog članka dužan je: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

19. Uzimajući u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je roditeljska komunikacija izrazito narušena, odnosno da je u posljednje vrijeme u potpunosti izostala te je u svrhu poboljšanja stanja u obitelji od strane Zavoda izrečena mjera stručne pomoći i potpore i to 9. kolovoza 2023. Prilikom provođenja mjere uočeno je da se roditeljski odnos nije popravio već se pogoršao, s time da je upravo otac taj koji neadekvatno surađuje, da otac i nadalje vrši pritisak na djecu posebno mlt. SC, preko djece pokušava kontrolirati suprugu, nema uvida u svoje ponašanje. Ne surađuje s voditeljicom mjere, ne sluša savjete, majci poruke prenosi preko djeteta, odbija joj dati svoj broj telefona, djecu ostavlja same kad su kod njega, da bi u konačnici početkom listopada 2023. isti istukao mlt. OC na način da ju je ispljuskao po licu, a za što je u konačnici i kazneno prijavljen te mu je i izrečena mjera zabrane približavanja djetetu. Stoga i Zavod ističe kako djeca s ocem nisu sigurna, njegovo ponašanje ne nepredvidljivo, s elementima nasilja te predlaže da se ocu zabrane osobni odnosi s mlt. djecom.

20. Dakle, razvidno je da su ranije pokušane blaže mjere od strane Zavoda kojima se htjelo postići kvalitetnije ostvarivanje osobnih odnosa oca i djece u kojim odnosima bi djeca bila zaštićena i sigurna, međutim tuženik svojim ponašanjem nije pokazao nikakav napredak u smjeru poboljšanja svojih roditeljskih kompetencija, već naprotiv, svojim ponašanjem i postupcima ugrozio je dobrobit djece budući da je u listopadu 2023. isti bio fizički nasilan prema mlt. OC na način da ju je ispljuskao po licu.

21. Prilikom donošenja odluke o načinu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika kao oca sa djecom odnosno eventualne zabrane ostvarivanja tih osobnih odnosa sud je vodio računa i o odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom ("Narodne novine", br. Međunarodni ugovori broj 7/08), kojom se u stavku 2. navodi da kontakt može biti ograničen ili isključen samo ako je to potrebno u najboljem interesu djeteta.

22. Iz navedenog normativnog okvira je razvidno da je zabrana kontakata roditelja s maloljetnom djecom krajnja mjera ograničavanja maloljetne djece i roditelja u odnosu na održavanje njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno i to u slučajevima u kojem za to postoje posebno ozbiljni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena.

23. Razmatrajući sve okolnosti slučaja i vodeći se najboljim interesom maloljetne djece, ovaj je sud mišljenja da ne postoji mogućnost poduzimanja bilo kakvih drugih blažih mjera kojima bi se zaštitila dobrobit djece, tim više što otac, unatoč provođenju mjere obiteljsko-pravne zaštite, nije surađivao sa institucijama i majkom, nije usmjeren na dobrobit djece već preko djece nastoji kontrolirati majku, ne obazire se na emocionalne potrebe mlt. djece i njihove reakcije već ustraje u ponašanjima koja su štetna po njihov razvoj pa čak i do mjere fizičke agresije prema mlt. djeci.

24. Slijedom navedenoga, a primjenom citiranih odredbi čl. 95. st. 1. i 2., čl. 119. st. 1. i 2. , čl. 123. i čl. 413. ObZ-a i čl. 3. i čl. 4. st. 2. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

25. Upravo iz gore navedenih razloga, a vezano uz predloženu privremenu mjeru od 28. listopada 2024., sud smatra kako je u određivanje predmetne privremene mjere u najboljem interesu mlt. djece.

25.1. U osmom dijelu, glavi V. Obiteljskog zakona su navedeni posebni postupci osiguranja a čl. 529. su propisani posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom te privremene mjere radi uzdržavanja, a mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja.

25.2. Odredbom čl. 536. ObZ-a je propisano odlučivanje o privremenoj mjeri u slučaju ako, u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, roditelji nisu postigli sporazum da sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

25.3. Osobna prava djeteta su propisana čl. 84. ObZ-a tj. da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a u slučaju da dijete ne stanuje s oba roditelja da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje.

25.4. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja temeljem čl. 91. i 92. ObZ-a, a temeljni sadržaji roditeljske skrbi su pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.

25.5. Prijedlog za određivanjem privremene mjere podnijela je majka mlt. djece, a mjera se odnosi na pitanje ostvarivanja osobnih odnosa oca i djece, što znači da su ispunjene pretpostavke iz čl. 536. ObZ-a.

25.6. U svezi predmetnog zahtjeva, valja navesti kako okolnost da je tuženik počinio kazneno djelo na štetu mlt. djeteta i to fizičkim nasrtajem na dijete ukazuje na nepredvidivost ponašanja tuženika kao i smanjenu samokontrolu, što ukazuje na opasnost ponavljanja takvog čina u slučaju boravka djece kod oca, tim više što je isti u predmetu Kzd-25/2024 Općinskog suda u Koprivnici pravomoćno osuđen za predmetno kazneno djelo, a i ovom presudom sud je zabranio ostvarivanje osobnih odnosa djece i oca, što dodatno ukazuje na opravdanost određivanja ove privremene mjere, zbog čega je sud ocijenio osnovanim prijedlog tužiteljice te je odlučio temeljem odredbe čl. 531. st. 1. ObZ, u svezi čl. 529. st. 1 t. 1. ObZ, te čl. 536. st. 1. ObZ, kao u izreci.

26. Što se tiče zahtjeva za povišenjem uzdržavanja, valja navesti kako su se stranke Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. lipnja 2020. koji Plan je odobren rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. R1 Ob-249/2020 od 7. rujna 2020., u sporazumjele da tuženik doprinosi za uzdržavanje mlt. djece sa iznosima od po 1.250,00 kn mjesečno po djetetu.

27. Valja stoga ocijeniti jesu li se u međuvremenu promijenile okolnosti na temelju kojih mlt. tužitelji traže povišenje uzdržavanja u toj mjeri koji bi opravdavao dosuđenje traženih iznosa, odnosno koje su potrebe mlt. tužitelja te mogućnosti oca za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja.

28. Prema čl.285. ObZ, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

29. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 16. lipnja 2020. određen je iznos uzdržavanja prema sporazumu roditelja, sukladno čemu nisu posebno utvrđivane potrebe djece. Međutim, obzirom na navode majke tužitelja, sud zaključuje kako je u to vrijeme mlt. IC imao godinu dana, a mlt. SC šest godina, a njihove potrebe su bile očito uobičajene potrebe djece te dobi.

30. Tužiteljica je u pogledu predmetnog navela kako je IC sada u dobi od 6 godina, a SC u dobi od 11 godina. IC ide u isti vrtić kao i prilikom razvoda braka, a istoga plaća 113,00 EUR mjesečno. Za odjeću i obuću za svako dijete izdvaja godišnje oko 500,00 EUR, za higijenske potrepštine za svakoga po 30,00 EUR mjesečno, za hranu po 150,00 EUR mjesečno. Dodala je kako njih troje živi u stanu za kojeg plaća režije oko 100,00 EUR mjesečno. Za školske potrepštine za SC izdvojila je oko 100,00 EUR, IC odlazi na engleski jezik za što izdvaja 20,00 EUR mjesečno, dok SC odlazi na plivanje za što plaća 30,00 EUR mjesečno. Dodala je kako je njena plaća sada oko 1.850,00 EUR dok je 2020. bila manja i iznosila je oko 1.300,00 EUR. Nadalje, dodaje kako SC svake godine odlazi na terensku nastavu za što izdvaja oko 300,00 EUR. Dodala je kako je tuženik vlasnik OPG-a koji se bavi proizvodnjom mlijeka te je taj OPG u sustavu PDV-a.

31. Roditelji su dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl. 307. st. 3. OBZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, a imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. SC, prema zaključku suda (a temeljeno na iskazu tužiteljice), oko 292,00 EUR, a za mlt. IC oko 362,00 EUR (za hranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, školske potrepštine, izvannastavne aktivnosti, vrtić, režije i dr.).

32. Obzirom na potpunu pasivnost tuženika u ovome postupku, sud nije mogao utvrditi njegove socioekonomske prilike.

33. Analizirajući iskaz majke mlt. tužitelja sud je utvrdio da su se od donošenja ranije odluke o tuženikovom doprinosu za uzdržavanje promijenile okolnosti na strani mlt. tužitelja obzirom na njihovu dob i potrebu za školovanjem. Budući da djeca imaju potrebe s osnova odjeće i obuće, higijenskih potrepština, sudjelovanja u režijskim troškovima te troškovima hrane, a isto tako i potrebe s osnova školovanja (knjige, bilježnice, školske potrepštine) te vrtića, pri čemu ti troškovi, prema prikazu majke, iznose za mlt. SC – 292,00 EUR, a za mlt. IC 362,00 EUR, s time da majka tužbom potražuje u ime mlt. djece po 225,00 EUR, a što je evidentno niži iznos od prikazanih potreba mlt. djece te koji su zatraženi očito vodeći računa o činjenici da tuženik ima obvezu uzdržavanja više djece, a ne obzirom na stvarne potrebe djece.

34. Analizirajući dostavljene podatke od strane Porezne uprave sud zaključuje kako tuženik ostvaruje značajne mjesečne prihode s osnova svog OPG-a te isti iznose 6.262,91 EUR mjesečno.

35. Kako se mjesečne potrebe djeteta mogu jedino kretati u okviru materijalnih mogućnosti roditelja kao obveznika uzdržavanja i dijete sukladno čl. 311. OBZ-a, a isto proizlazi i iz čl. 27. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 12/1993) ima pravo na životni standard u skladu sa svojim potrebama, ali i mogućnostima osoba koje su ga dužne uzdržavati, to upravo vodeći računa o materijalnim mogućnostima tuženika, a imajući u vidu općepoznatu činjenicu cijena te troškova vezanih uz potrebe djece životne dobi tužitelja, a koje potrebe se sastoje od troškova hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, školskog pribora, režija i sl., to sud ocjenjuje da su se od vremena donošenja ranije odluke doista promijenile okolnosti u vidu povećanih mjesečnih troškova uzdržavanja tužitelja te da iznos utvrđen ranijom odlukom više nije dovoljan da se podmire uobičajeni troškovi njihovog uzdržavanja, tim više što je sud utvrdio te potrebe u iznosu od oko 292,00 EUR za SC te 362,00 EUR za IC.

36. Prilikom određivanja visine obveze tuženika za uzdržavanje tužitelja, sud je u skladu s odredbom čl. 313. OBZ-a bio dužan uzeti u obzir i njegove mogućnosti uzdržavanja, što znači uzeti u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

37. Iz dostavljenih podataka sud nedvojbeno utvrđuje da tuženik ostvaruje određene prihode u iznosu oko 6.262,91 EUR mjesečno te da osim tužitelja nema trećih osoba na uzdržavanju. Ocjenjujući ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, a sukladno članku 313. ObZ-a sud je uzeo u obzir njegove ukupne prihode od prosječno 6.262,91 EUR mjesečno, dok je visinu uzdržavanja odredio vodeći računa o Odluci o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 48/23, dalje Odluka) za platni razred prihoda obveznika uzdržavanja od 6.262,91 EUR propisan je mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta do 6 godina u visino od 677,00 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina u iznosu od 796,00 EUR, dok prema Odluci o Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (Narodne novine broj 49/24) je propisan iznos od 705,00 EUR, a za dijete od 7 do 12 godina iznos od 830,00 EUR te konačno prema Odluci objavljenoj u NN br. 75/2025 za dijete do 6 godina iznos uzdržavanja iznosi 757,00 EUR mjesečno, a za dijete od 7-12 godina iznosi 890,00 EUR mjesečno.

38. Obzirom na prikupljene podatke kao i potpunu pasivnost tuženika, koji nije niti u jednom trenutku osporio zatraženi iznos uzdržavanja, sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja s traženim iznosima i to za svako dijete s iznosom od po 225,00 EUR mjesečno tim više što nakon odbitka navedenog iznosa tuženiku još preostaje iznos od 5.812,91 EUR za vlastite potrebe. Obvezu plaćanja uzdržavanja sud je odredio 29. veljače 2024., kao dana podnošenja tužbe, a kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom, sukladno odredbi čl. 306. ObZ, s time da obzirom na činjenicu da tuženiku uredno svaki mjesec se putem Financijske agencije usteže iznos od 165,90 EUR po djetetu, od podnošenja tužbe do donošenja odluke određeno da isti plati samo razliku do dosuđenih 225,00 EUR po djetetu, a nakon toga ukupni iznos od 225,00 EUR po djetetu.

39. Isto tako sud je odredio dospijeće obroka uzdržavanja do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec obzirom da je na taj način bilo određeno dospijeće Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te je na isti način zatraženo i tužbenim zahtjevom. Sud je obvezao tuženika na isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. Odluka o troškovima temelji se na čl. 366. ObZ prema kojem u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

40.1. Sukladno navedenom, a obzirom da se ovdje radi o odlučivanju o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima između mlt. djece i tuženika, kao oca, kao i o uzdržavanju mlt. djece, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u kojem niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, a glede roditeljske skrbi i visine uzdržavanja se moglo odlučiti samo u sudskom postupku, valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Varaždinu 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. OD Vuljak i dr. iz Koprivnice

2. VC, [adresa] i putem e-oglasne ploče (anonimizirano)

3. posebna skrbnica EC - Centar za posebno skrbništvo Zagreb – Podružnica Virovitica

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 2, nakon pravomoćnosti