REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. P-800/2022-58.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, OIB: 14036333877, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, OIB: 14478211640, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te punomoćnika tuženika odvjentika ČG, na ročištu 11. lipnja 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu, broj 016- 2017/2006, zaključen dana 30.8.2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d.."

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 2017/2006, zaključenog dana 30. kolovoza 2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA- BANK d.d., kao kreditora, a solemniziranog kod Javnog bilježnika, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, koje su odredbe sadržane u čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu, i u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita, koja je odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom u iznosu od 35,99 EUR (trideset-pet eura i devedeset- devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima do dana 31. 7. 2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana od dana 1. 8. 2015. godine do 31. 12. 2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od dana 1. 1. do 31. 12. 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 8,12 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 8,63 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 9,03 EUR od dana 21.2.2009.g. do potpune isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uplaćeni iznos na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosu od 366,69 EUR (tristo-šezdeset-šest eura i šezdeset-devet centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. 9. 2006.g. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31. 12. 2007. godine, od dana 1. 1. 2008. godine do dana 31. 7. 2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana od dana 1. 8. 2015. godine do 31. 12. 2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od dana 1. 1. do 31. 12. 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.055,93 EUR (dvije-tisuće-pedeset-pet eura i devedeset-tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HG podnio je 5. listopada 2022. tužbu protiv tuženika Addiko Bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su 30. kolovoza 2006. tužitelj i tuženik (pod ranijim nazivom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) sklopili ugovor o kreditu broj 016-2017/2006 koji je solemniziran kod Javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OU- 2034/06, kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 47.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HNB-a, s kamatnom stopom u visini od 5,25 % godišnje, koja je promjenjiva jednostrano od strane kreditora, da je kredit tužitelj otplaćivao u mjesečnim anuitetima, da je putem svojeg punomoćnika dana 28. rujna 2022. zatražio od tuženika da mu dostavi svu dokumentaciju koja mu je potrebna da mogao postaviti točan, određen i precizan tužbeni zahtjev, što tuženik nije učinio, pa je zbog navedenog tužitelj primoran sukladno odredbama čl.186.b. Zakona o parničnom postupku predložiti sudu da naloži tuženiku da u spis dostavi svu dokumentaciju koju je propustio dostaviti tužitelju (otplatni plan predmetnog kredita, pregled kamatnih stopa i kretanja visine istih kroz razdoblje otplate kredita, knjigovodstvena kartica s pregledom svih uplata po predmetnom kreditu itd.). Po dostavi svih traženih podataka i dokumentacije, a za slučaj da sud ne bi našao osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, tužitelj predlaže sukladno odredbama čl.186.b. ZPP provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u svrhu utvrđenja visine iznosa koji je tuženik stekao bez osnove uslijed jednostrane promjene kamatnih stopa i ugovaranja otplate kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, a nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj će sukladno odredbama čl.186.b ZPP-a postaviti određen tužbeni zahtjev. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene su i pravomoćno presudom Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04.07.2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih ovdje tuženik, u razdoblju od 01. studenog 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te ZOO. Odredbe čl. 2.

4. Ugovora o kreditu djelomično su nepoštene ugovorne odredbe budući da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Nepoštene ugovorne odredbe su ništetne. Druga nepoštena odredba, usko vezana uz gore navedenu, je ona o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa se mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti druge ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. U bitnome ovo znači da tuženik ugovorenu kamatnu stopu, prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a bitan sastojak ugovora o kreditu, mijenja samovoljno, bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Tuženik je pored porasta tečaja i cjelokupne glavnice duga još i nezakonito mijenjao ugovorenu kamatnu stopu više puta. Tužitelj je u ugovorni odnos s tuženikom pristupio s načelom povjerenja te i nije imao razloga posumnjati u namjere tuženika pa je tužitelj s povjerenjem prihvatio informacije koje mu je tuženik pružio u predugovornoj i ugovornoj fazi ovog odnosa. Tuženik tako u pogledu sporne odredbe ugovora kojom se kunska protuvrijednost kredita vezuje uz švicarski franak, kao i uostalom odredbe o kamatnoj stopi, nije tužitelju prezentirao nikakav poseban rizik.

Tužitelj posebno ističe kako posebnu težinu predstavlja činjenica da je istom ugovoru ugovorena i valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, jer se na taj način predmet ugovora i cijena vežu za dva promjenjiva bitna elementa - promjenjivu glavnicu i promjenjivu kamatnu stopu, što bitno utječe na obvezu tužitelja tako da je čini još rizičnijom. Na ovaj način, činjenica što obveza tužitelja istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu tužitelja i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Odredbama čl. 1021. i 1022. ZOO-a propisano je da su bitni sastojci Ugovora o kreditu novčani iznos koji je predmetom obveze vraćanja, vrijeme i način vraćanja tog iznosa kao i iznos ugovorenih kamata kao cijene Ugovora o kreditu. Budući da su ništetni bitni sastojci Ugovora, jasno je kako je ništetan cijeli Ugovor o kreditu br. 016-2017/2006, jer Ugovor ne može opstati kada ništetnost pogađa odredbe bitne za postojanje samog Ugovora. Tuženik nikakve Akte ili Odluke o naknadama nikada nije uručio tužitelju ili ga na bilo koji način upoznao sa sadržajem istih. Isto tako, tuženik nikada tužitelju nije prezentirao niti parametre za određivanje visine naknade niti je iste unio u Ugovor o kreditu koji se morao sklopiti u pisanom obliku. Odredbom čl. 5. Ugovora određeno je: “Prije isplate odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita .” Odredbama čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Navedenom odredbom definirano je što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate. Iz navedenog je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021. ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Tužitelj je zbog korištenja ništetne odredbe sadržane u čl. 5. Ugovora tuženiku bio dužan uplatiti i uplatio iznos na ime naknade za obrdu kredita, a koji će se iznos utvrditi provođenjem financijskog vještačenja. Odredbama čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) propisno je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. Odredbama čl. 81. st. 1. ZZP-a, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača- Nadalje, odredbama čl. 81.st.2. ZZP-a je propisano da smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,

poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3. Istog članka ZZP-a propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Konačno, odredbama čl. 81.st. 4. ZZP-a propisano je ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Tužitelj naglašava kako on s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj odredbi Ugovora o kreditu, neovisno o tome radi li se o odredbama kojima je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu CHF, odredbama o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika ili pak o odredbama koje se odnose na naplatu naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita. Zbog navedenog, jasno je kako su sve te odredbe svakako ništetne. Tužitelj ističe da, ukoliko sud ne bi utvrdio da je cijeli Ugovor o kreditu br. 016- 2017/2006 ništetan, sukladno odredbama čl. 188.st.2. ZPP-a postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži da se temeljem ranije navedenih pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu gdje je presuđeno u korist potrošača, utvrdi da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 016-2017/2006, u dijelu u kojemu je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da se promjene ugovorene kamatne stope mogu jednostrano vršiti u skladu s važećim odlukama tuženika te u dijelu u kojem su iste iskazane u valuti švicarski franak te potražuje i preplaćene novčane iznose po toj osnovi. S obzirom da su ranije citiranim pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda utvrđene ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu, to je tuženik sukladno čl. 323. ZOO-a (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl.1111. i čl. 1115. ZOO. Slijedom navedenog predlaže da sud donese sljedeće rješenje:

"Nalaže se tuženiku da za sud i tužitelja u roku od 15 dana dostavi svu dokumentaciju vezanu uz predmetni Ugovor o kreditu broj 016-2017/2006, a posebice sljedeću dokumentaciju: - početni otplatni plan (u kojem su svi anuiteti jednaki) i cjelokupni otplatni plan - podatak o visini kamatne stope od početka otplate kredita pa do isplate ugovora o kreditu, te podatak o visini mjesečnog anuiteta u odnosu na kamatnu stopu, - plan otplate kredita od početka otplate pa do isplate ugovora o kreditu koji će sadržavati svaku promjenu visine mjesečnog anuiteta naznačeno u CHF valuti i u kunama, - specifikaciju uplata po kreditu, s time da iznosi budu navedeni u kunama i CHF - svi uplaćeni anuiteti u CHF i kunskim iznosima, - promet po kreditu s uplatama u valuti i u kunama (obavezno se mora vidjeti iznos kamate i iznos glavnice), - obavijesti o svim promjenama kamate, - knjigovodstvenu karticu, - specifikaciju uplata, - te drugu dokumentaciju koja će vještaku biti potrebna za izradu nalaza i mišljenja."

Predlaže i da nakon dostave zatražene dokumentacije i nakon provedenog vještačenja sud donese sljedeću presudu:

"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu, broj 016- 2017/2006, zaključen dana 30.8.2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d..

Za slučaj da sud ocijeni da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se čitav Ugovor o kreditu utvrdi i proglasi ništetnim, a sud utvrdi da su djelomično ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu, tužitelj sukladno odredbama čl.188. st.2. ZPP-a postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i:

2. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-2017/2006, zaključenog dana 30.8.2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d., kao kreditora, a solemniziranog dana 24.4.2007. godine kod Javne bilježnice Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, pod posl. brojem OV-3551/07, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak koje su odredbe sadržanu u čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje obrade kredita koja je odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu.

3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu koji će tužitelj točno i određeno naznačiti nakon što tuženik dostavi cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, te nakon što se provede financijsko vještačenje, sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana. Tužitelj se sukladno odredbama čl. 186.b. ZPP-a obvezuje određeni, precizirani i konačan tužbeni zahtjev postaviti po dostavi cjelokupne kreditne dokumentacije od strane tuženika, kao i provedbe financijskog vještačenja.

4. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uplaćeni iznos na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosu koji će iznos tužitelj točno i određeno naznačiti nakon što tuženik dostavi cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, te nakon što se provede financijsko vještačenje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja iste naknade pa do isplate po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 01.01.2008. godine do dana 31.07.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8.

ZOO-a, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

2. U podnesku od 23. studenog 2022. tuženik je dao odgovor na tužbu kojim joj se u cijelosti usprotivio navodeći u bitnome kako nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe, da je tražbinu s osnova predmetnog ugovora o kreditu ustupio 30. 6. 2017. novom vjerovniku DDM Invest III Ag sa sjedištem u [adresa], Švicarska, OIB: 42497989050, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže otpočetoj parnici obavijestiti to trgovačko društvo. Ističe da se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž- 6632/2017 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku, da je u konkretnom postupku dokazati postojanje svih onih pretpostavki na kojima je zasnovana presuda donesena u kolektivnom sporu pod uvjetom da je ista primjenjiva u ovom postupku, a što tuženik osporava, da zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu nije osnovan, kakav stav je zauzeo je i sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u postupku povodom kolektivne tužbe posl. br. Pž-6632/2017, da odredbe o valutnoj klauzuli nije nepoštena i ništetna, da ugovorna odredba čl.5. ugovora o kreditu na temelju koje je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita jasno je i razumljivo sastavljena te je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne ugovorne odredbe za njega proizlaze. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora a podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa, da je naknada za obradu kredita naplaćena 20. rujna 2006., slijedom čega je i po toj osnovi protekao petogodišnji zastarni rok, da naknada za obradu nije ni obuhvaćena kolektivnim presudama. Ističe i da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predlaže tužbu odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom od dana donošenja presude do isplate.

3. Na prijedlog tuženika dopisom suda od 20. travnja 2023. o ovoj je parnici obaviještena 3. osoba DDM Invest III AG, Švicarska, međutim, nakon primitka te obavijesti nije stupila u parnicu kao umješač.

4.1. Rješenjem posl. br. P-800/2022-12 od 5. rujna 2023. naloženo je tuženiku da dostavi dokumentaciju vezanu uz predmetni ugovor o kreditu. Tuženik je postupio po tom rješenju, nakon čega je provedeno knjigovodstveno- financijsko vještačenje.

4.2. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 3. ožujka 2025. postavio određene tužbene zahtjeve za isplatu.

Predlaže donošenje sljedeće presude:

"1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu, broj 016- 2017/2006, zaključen dana 30.8.2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d.."

Za slučaj da sud ocijeni da je neosnovan tužbeni zahtjev da se čitav ugovor o kreditu utvrdi i proglasi ništetnim, a sud utvrdi da su djelomično ništetne pojedine odredbe ugovora o kreditu, tužitelj sukladno odredbama čl.188.st.2. ZPP postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako slijedi:

"2. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-2017/2006, zaključenog dana 30.8.2006. godine između tužitelja GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, pod ranijim nazivom tvrtke društva HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d., kao kreditora, a solemniziranog kod Javnog bilježnika, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak koje su odredbe sadržane u čl. 2. i 4. Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita koja je odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu.

3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom u iznosu od 35,99 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 8,12 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 8,63 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od dana 4.2.2009.g. do potpune isplate,

- na iznos od 9,03 EUR od dana 21.2.2009.g. do potpune isplate,

u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uplaćeni iznos na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosu od 366,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20.9.2006.g. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do dana 31.12.2007. godine, od dana 1.1.2008. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

5. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 da tužitelju GG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

4.3. Tuženik je u podnesku od 13. ožujka 2025.naveo da se protivi preinaci tužbe.

4.4. Po ocjeni suda nije riječ o preinaci tužbe već o postavljanju određenih tužbenih zahtjeva sukladno odredbi čl.186.b st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: ugovor o kreditu br. 016-2017/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 30. kolovoza 2006. solemniziran kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba br. OU-2034/06, ugovor o prijenosu sredstva osiguranja od 18. rujna 2017., otplatni plan, specifikacija uplata, obavijest o promjenama kamatnih stopa, pregled prometa za klijenta,

- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Rašić računovodstvo i revizija d.o.o.,

- saslušan je tužitelj.

5.2. Prijedlog tuženika sa saslušanje svjedoka JG (javnog bilježnika koji je ovjerio predmetni ugovor o kreditu) odbijen je jer odlučne činjenice u najvećoj mjeri nisu bile sporne, a u preostalom dijelu utvrđene su iz ranije izvedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu nije osnovan. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i za isplatu su osnovani.

7. Nesporne činjenice:

- tužitelj i tuženik sklopili su 30. kolovoza 2006. ugovor o kreditu br. 016- 2017/2006 (s namjenom kupovine kuće; op. dakle, riječ je o potrošačkom ugovoru) kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju iznos od 47.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF HNB-a, s kamatnom stopom od 5,25 % godišnje, promjenjivom prema odluci banke, i rokom otplate od 20 godina,

- u čl.2. i 4. ugovoreno je korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak, a u čl.5. plaćanje naknade za obradu kredita u visini od 1,25% iznosa kredita,

- tuženik je ugovorom od 18. rujna 2017. ustupio tražbinu po predmetnom ugovoru o kreditu zajedno sa sredstvima osiguranja (založno pravo na nekretnini upisnoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bjanko mjenica, obična zadužnica, vinkulirana polica osiguranja) cesionaru DDM Invest III AG, Švicarska.

8.1. Sporno je bilo je li se o ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita pojedinačno pregovaralo, a sporan je bio i iznos razlika između plaćenih rata kredita i rata kredita obračunatih bez primjene valutne klauzule u CHF odnosno uz primjenu početnog tečaja CHF kroz razdoblje otplate.

8.2. U ovoj pravnoj stvari u manjoj mjeri su bile sporne činjenice, a temeljni prijepor bio je vezan za pravna pitanja: je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj parnici, jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i o naknadi za obradu kredita nepoštene i ništetne, treba li u ovoj pravnoj stvari primijeniti pravna utvrđenja iz kolektivnog spora (predmet Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12) i je li ovaj parnični sud vezan za ta utvrđenja, je li nastupila zastara tražbine.

9. Sadržaj izvedenih dokaza:

9.1. Autentičnost dokumentacije o predmetnom kreditu i njegovoj otplati nije bila sporna. Sadržaj te dokumentacije bio je predmet stručne analize od strane knjigovodstveno-financijskog vještaka te se posebno ne izlaže.

9.2. Tužitelj HG je iskazao:

"Ne sjećam se točno koje godine sam podigao kredit u nekadašnjoj Hypo- Alpe-Adria-Bank u [adresa] u [adresa], ali to je bilo 2000. -ih godina. Podnio sam zahtjev za kredit u visini od 30.000 EUR. Novac mi je bio potreban za kupnju kuće u kojoj sam namjeravao stanovati s obitelji. Sredstvima kredita kupio sam jednu neuređenu kuću u [adresa].

U to vrijeme bio sam zaposlen u jednoj građevinskoj firmi kao voditelj gradilišta i radili smo u Istri, tako da sam tamo želio kupiti kuću za potrebe stanovanja. Nisam imao namjeru koristiti tu kuću u neke druge svrhe osim stanovanja. Tu sam kuću počeo uređivati ali nisam ju nikada dovršio jer sam ju prodao prije nekoliko godina. Što se tiče samog kredita mogu reći da mi je bila namjera podići kreditu u EUR i takav zahtjev sam podnio banci, međutim, bilo mi je rečeno da ne mogu dobiti takav kredit i ponuđen mi je kredit u CHF. Nisam mogao birati i bilo je "uzmi ili ostavi". Ne sjećam se pobliže uvjeta tog ugovora, ali sjećam se da je u početku mjesečna rata iznosila oko 1.200,00 ili 1.400,00 kn, a kasnije je s vremenom porasla tako da je dosegnula i 50% više od početnih rata. Nakon nekog vremena sam zbog gubitka posla i obiteljskih problema prestao otplaćivati taj kredit tako da on sve do danas nije otplaćen. Prije podizanja ovog kredita nisam se kod drugih banaka informirao o uvjetima podizanja kredita, već sam ciljano išao u Hypo-Alpe-Adria Banku koja je pratila građevinsku firmu u kojoj sam radio. U toj banci nisam imao otvoren nikakav račun ali oni to nisu ni postavljali kao uvjet za davanje kredita. Ugovor o kreditu nisam nosio na ovjeru kod javnog bilježnika, već me u banci čekao potpisani primjerak. Sam ugovor sam pročitao naknadno. Prije sklapanja ugovora nisam bio svjestan, a nisam bio ni posebno upozoren, da bi visina mjesečnih rata mogla varirati ovisno o promjenama tečaja CHF u odnosu na kunu. Također nisam bio upozoren da se naplaćuje i naknada za obradu kreditnog zahtjeva, već sam samo vidio naknadno da mi je isplaćen kredit umanjen za tu naknadu. Ne sjećam se više točno ali mislim da sam prije potpisivanja ugovora bio pozvan u banku i da sam bio upoznat s visinom anuiteta. Ne sjećam se više koliko je prema ugovoru iznosila naknada za obradu kreditnog zahtjeva, ali mislim da je iznosila između 300 i 500 EUR. O toj naknadi nije bilo nikakvog govora u banci prije sklapanja ugovora. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nisam razumio pojam valutne klauzule i nitko mi nije u banci objasnio da bi rate mogle porasti čak 50%. Uopće mi nisu objasnili ni da bi moglo doći do ikakvih promjena u visini mjesečnih rata. Nisam imao uvjete niti za jednu drugu vrstu kredita u toj banci osim u CHF, a moj kreditni zahtjev koji je bio u EUR je odbijen. Od strane banke nisam bio upozoren na rizike promjene tečaja CHF i na parametre o kojima ovisi promjena tečaja. U banci mi nije bila prikazana razlika između kredita u CHF i u EUR jer mi je zahtjev za kredit u EUR bio odbijen. Odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva nije mi bila jasna i razumljiva, niti mi je objašnjeno koliko tu uslugu plaćam. U banci mi nisu bili objašnjeni rizici i učinci ugovaranja kredita u CHF. Ja sam tražio objašnjenje o tome ali nije mi dano, a nije mi bilo ni jasno iz kojeg to razloga s obzirom na visinu moje plaće nisam mogao dobiti kredit u EUR, a mogao sam dobiti u CHF, te mi je doslovce bilo rečeno "uzmi ili ostavi". Nisam imao mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama, primjerice o visini kamatne stope ili o postotku naknade za obrade kreditnog zahtjeva."

9.3.1. U svom pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak knjigovodstveno- financijske struke Josip Rašić naveo je u bitnome:

- utvrđen je preplaćeni iznos kreditne obveze tužitelja s temelja tečajnih razlika u iznosu u iznosu 271,14 kuna iskazano prema mjesecima otplate kredita (prikazano u stupcu 9. tablice 3. nalaza) i nastali su radi rasta tečaja na dan plaćanja u odnosu na početni tečaj na dan isplate

po ugovoru o kreditu, a preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK ukupna preplata s temelja tečajnih razlika iznosi 35,99 EUR (prikazano prema mjesecima obračuna i otplate kredita u stupcu 10. tablice 3.),

- utvrđeni su i periodi u kojima su tečajevi na dan plaćanja anuiteta, prema kojima su anuiteti obračunavani, bili niži od početnog tečaja (tečaja na dan isplate kredita), u tim periodima nastale su nastale su negativne tečajne razlike u iznosu 1.241,77 kuna (prikazano u stupcu 11. tablice 3. nalaza), a preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK, utvrđen je ukupni iznos razlika kredita u periodima kada je tečaj obračuna anuiteta bio niži od tečaja na dan isplate kredita iznosi 164,79 EUR (prikazano prema mjesecima obračuna i otplate kredita u stupcu 12. tablice 3. nalaza),

- s obzirom da je sud u zadatku vještaku naložio da uzme u obzir anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita s osnove tečajne razlike (odnosno da izvrši i iskaže prijeboj), u koloni 13. tablice 3. prikazan je iznos manje plaćenih anuiteta kredita s osnove tečajne razlike u iznosu 970,63 kuna, s obzirom da su negativne tečajne razlike veće od pozitivnih razlika, te je preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK utvrđen ukupni iznos razlika kredita, uzevši u obzir anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita iznosi 128,81 EUR negativnih tečajnih razlika (stupac 14. tablice 3. nalaza),

- člankom 5. predmetnog ugovora o kreditu predviđeno je da se prije isplate kredita od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu 1,25 %, što iznosi 592,50 CHF (47.400,00 x 1,25 % = 592,50 CHF), odnosno obračunato prema srednjem tečaju na dan plasmana kredita isto iznosi 2.762,83 HRK (592,50 CHF x 4,663000 HRK = 2.762,83 HRK), a preračunom uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK utvrđeni iznos naknade za troškove obrade kredita iznosi 366,69 EUR.

9.3.2. U pisanim očitovanjima od 17. rujna 2024. vještak je naveo da predmet vještačenja nisu bile kamatne stope niti utvrđivanje eventualnih razlika koje su nastale promjenom kamatnih stopa za vrijeme trajanja kredita, nego tečajne razlike nastale primjenom valutne klauzule u predmetnom kreditu, tako da prigovor u tom smislu koji je uputio tuženik ne stoji. Naknada za obradu kredita naznačena je u dokumentu koji prikazuje prvi otplatni plan (izračun efektivne stope za kredite građanstvu) gdje je prikazano umanjenje iznosa kredita 20. rujna 2006. godine za interkalarnu kamatu u iznosu 68,18 CHF i naknadu za obradu kredita u iznosu 592,50 CHF, a koji iznos odgovara iznosu naknade koju je kao vještak izračunao u poglavlju d) nalaza i mišljenja. To znači da je naknada za obradu kredita u visini 1,25 %, odnosno 592,50 CHF naplaćena ustegnućem od kreditnog iznosa pri njegovu plasmanu 20. rujna 2006. godine. U nalazu i mišljenju obuhvaćene su uplate tužitelja kojima sam je zatvarao dospjele obveze po kreditu, a što je prikazano u Tablici 2. nalaza, odnosno uplatama zaključno s uplatom od 21. veljače 2009. godine zatvoren je dospjeli anuitet 31. ožujka 2008. godine u cijelosti, i dio dospjelih kamata iz anuiteta u iznosu 1.851,31 CHF, evidentnim uplatama od 7,54 kuna od 12. srpnja 2011. godine zatvoren je dio troška, a uplatom od 400,00 kuna od 2. veljače 2015. godine zatvoren je dio troška i ostalih potraživanja po kreditu.

Te dvije uplate, s obzirom da su nastale u periodu kada je kredit već otkazan, nemaju nikakav utjecaj na izračun tečajnih razlika koje su predmet vještačenja.

10. Ocjena dokaza:

10.1. Vjerodostojnost isprava i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.

10.2. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja jer je bio uvjerljiv i logičan.

10.3. U cijelosti je prihvaćen nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno. Nakon pisanih očitovanja vještaka na primjedbe stranaka nije bilo daljnjih primjedbi ni prijedloga da se vještak usmeno sasluša na glavnoj raspravi.

11. Utvrđene činjenice:

Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:

- tužitelj je od strane banke bio samo općenito informiran o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o naknadi za obradu kredita, te je tužitelj prihvatio od strane banke ponuđeni ugovor,

- razlika između plaćenih rata kredita i rata kredita obračunatih bez primjene valutne klauzule u CHF odnosno uz primjenu početnog tečaja CHF kroz razdoblje otplate iznosi 35,99 EUR (prikazano u sklopu pisanog nalaza i mišljenja prema mjesecima obračuna i otplate kredita u stupcu 10. tablice 3.),

- na dan plasmana kredita naplaćena je naknada za troškove obrade kredita u visini od 1,25 % iznosa kredita odnosno 592,50 CHF / 366,69 EUR.

12. Primjena materijalnog prava:

12.1. Po ocjeni ovog suda, na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P- 1401/12, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17), odnosno utvrđenje ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenom i ništetnom, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - ZZP) tužitelj u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.

12.2. Nadalje je ocijenjeno da je u smislu odredbe čl.87. ZZP nepoštena i time ništetna i odredba predmetnog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita (1,25 % od iznosa kredita). O toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj objektivno imao takvu mogućnost, unaprijed je bila formulirana od strane banke i na nju tužitelj nije imao utjecaja. Ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade

te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita). Pritom nije značajna samo kvantitativna ocjena odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade (1,25 % od iznosa kredita, što u slučaju konkretnog ugovornog odnosa nije osobito nepovoljno za potrošača), već i to što bi neprihvaćanjem te odredbe potrošač bio onemogućen u podizanju kredita (op. tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u br. Rev- 673/2023 od 13. veljače 2024.)

12.3. Pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite primijenjeno na pravni odnos stranaka ovog parničnog postupka individualne pravne zaštite vezano za predmetni ugovor vodi zaključku da je, u tom ugovoru sadržana odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, nepoštena i ništetna. Povrh toga, kako je navedeno pod 12.2., ništetna je odredba predmetnog ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita. To pak, po ocjeni suda, ne čini cjelokupan ugovor o kreditu ništetnim, jer, u smislu odredbe čl.324. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 15520/23 - dalje: ZOO) i čl.87. st.2. ZZP on može opstati bez ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o naknadi za obradu kredita jer one nisu bile uvjet ugovora ni odlučujuće pobude zbog kojih je ugovor sklopljen. Utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u kolektivnom sporu uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužitelj kao potrošač doveden u poziciju kao da je ugovor sklopio bez ništetne ugovorne odredbe, dakle, kao da je ugovor sklopljen primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora. Istovjetno pravno stajalište - da ništenost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valuta obveze izražena u CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, izneseno je u brojnim odlukama sudova (npr. u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu od 12. listopada 2021. itd.).

12.4. Dakle, tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu nije mogao biti prihvaćen i presuđeno je kao u točki I. izreke.

12.5. U odnosu na tužbene zahtjeve koje je tužitelj sukladno odredbi čl.188. st.2. ZPP postavio za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev za utvrđenje cijelog ugovora o kreditu (eventualna objektivna kumulacija), primjenom pravnog utvrđenja iz postupka kolektivne pravne zaštite zaključeno je da je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (CHF).

12.6. Temeljem odredaba čl.323. st.1. i čl.1111. ZOO tužitelj s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju te ništetne ugovorne odredbe, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih rata kredita i između rata kredita obračunatih prema početnom tečaju CHF stopi kroz vrijeme otplate kredita, s tim da mu, temeljem odredbe čl.1115. i čl.29. ZOO, na te iznose pripadaju i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja. Slijedom toga osnovan je i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 35,99 EUR sa zateznima kamatama na pojedinačne mjesečne iznose.

12.7. Jednako tako osnovani su i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita i tužbeni zahtjev za vraćanje primljenog novčanog iznosa na temelju te ništetne ugovorne odredbe u iznosu od 366,69 EUR sa zateznim kamatama tekućima od dana stjecanja.

12.8. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer činjenica ustupa novčane tražbine po predmetnom ugovoru o kreditu cesionaru DDM Invest III AG, Švicarska, nema utjecaja na eventualne zahtjeve kreditnog dužnika prema kreditoru vezano za ništetnost ugovora o kreditu i restituciju.

12.9. Tuženikov prigovor zastare novčane tražbine nije osnovan. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovoj parnici (5. listopada 2022.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka i da zastara nije nastupila u odnosu na novčanu tražbinu povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Zastara nije nastupila ni u odnosu na novčanu tražbinu za povrat neosnovano naplaćene naknade za obradu kredita jer je tek ovom presudom utvrđena ništetnost te ugovorne odredbe, a prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastara u tom slučaju počinje teći od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost.

12.9. Zbog iznesenih razloga presuđeno je kao u točki II. do IV. izreke.

13. Parnični troškovi:

13.1. Odluka o naknadi parničnih troškova donesena je temeljem odredbe čl.154. st.2. ZPP jer su stranke djelomično uspjele u parnici. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu je odbijen, a prihvaćeni su eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i za isplatu, slijedom čega je omjer uspjeha stranaka u parnici ocijenjen sa 80% na strani tužitelja i 20% na strani tuženika.

13.2. Zbog toga tužitelj ima pravo na naknadu 60% (80% umanjeno za 20%) svojih potrebnih parničnih troškova.

13.3. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Odvjetnička tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (5×200,00 EUR) te za sastav preostalih 5 obrazloženih podnesaka (5×100,00 EUR), za sastav 2 ostala podneska (2×50,00 EUR) i za zastupanje na pripremnim i na ročištima za glavnu raspravu (4×200,00 EUR), sve uvećano za PDV 25% (600,00 EUR),

- troškovi vještačenja: 400,00 EUR,

- sudska pristojba na tužbu: 26,54 EUR,

sveukupno 3.426,54 EUR.

13.4. Tužitelju pripada naknada 60% tog iznosa odnosno 2.055,93 EUR. Temeljem odredbe čl.30. st.2. ZPP na taj su iznos dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude.

13.5. Nisu priznati zatraženi troškovi:

- s naslova odvjetničke nagrade za sastav svih tužiteljevih obrazloženih podnesaka (u iznosima od po 200,00 EUR) već temeljem odredbe tbr.8. st.1. Tarife samo za 4 takva podneska, a za preostalih 5 u visini od 50% (tbr.8. st.3. Odvjetničke tarife),

- za sastav podnesaka od 12. travnja 2023. i 12. ožujka 2024. (kojima je dostavljena adresa elektroničke pošte punomoćnika tužitelja za potrebe slanja internetske poveznice za ročište na daljinu) u punim zatraženim iznosima od po 200,00 EUR već u iznosima od po 50,00 EUR (25% punog iznosa nagrade) jer se ne radi o obrazloženim već o „ostalim podnescima“ iz tbr. 8. st.1. Tarife,

- za zastupanje na ročištu za objavu presude (100,00 EUR) jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na to ročište,

- s naslova sudske pristojbe na tužbu u punom zatraženom iznosu od 53,09 EUR, već u iznosu od 26,54 EUR koliko je platio prilikom podnošenja tužbe elektroničkom komunikacijom (uz primjenu oslobođenja od 50% temeljem čl.7. st.1. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, br. 118/2018 i 51/2023 - dalje: ZOSP),

- sudskih pristojbi na presudu (53,09 EUR) je u ovoj pravnoj stvari tužitelj ima status potrošača u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, te je temeljem odredbe čl.11. st.1. t.20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18 i 51/23 - dalje: ZOSP) oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi (napomena: s obzirom na izostanak odgovarajućih prijelaznih odredbi Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama - Narodne novine, br. 51/23, po ocjeni ovog suda navedeno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi obuhvaća obveze nastale nakon stupanja tog zakona na snagu 20. svibnja 2023., dakle, ne obuhvaća obvezu plaćanja pristojbe na tužbu).

13.6. Zbog toga je presuđeno kao u točki V. izreke

U Pakracu, 11. lipnja 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.