Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-215/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska odvjetnička komora, OIB: 97760500066, Koturaška 53/II, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Frani Belohradskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2594/2018-47 od 23. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv- 2594/2018-59 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv točke I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2594/2018-47 od 23. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-2594/2018-59 od 19. prosinca 2023., kao nedopuštena.

II. Prihvaća se žalba tuženika i ukida navedena prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darie Bošnjak pod poslovnim brojem:

Ovrv-4/2019 od 17. siječnja 2018. za iznos glavnice od 29.355,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te za nastale troškove ovršnog postupka u svoti od 2.091,94 kn i za predvidive troškove postupka u iznosu od 404,00 kn. Točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.286,08 EUR/9.690,00 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke, dok je točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 350,89 EUR/2.643,75 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2023. do isplate. Rješenjem istoga prvostupanjskog suda ispravljena je navedena presuda u točki I. izreke na način da umjesto oznake spisa „Ovrv-4/2019“ ima stajati „Ovrv-4/2018“.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik ističući određeno od žalbenih razloga samo bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u njegovu korist, odnosno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući da su isti nastavak tuženikovog ponašanja tijekom cijelog postupka, u kojem je odbijajući primitak različitih pismena i nepojavljivanjem na ročištima pokušavao opstruirati tijek postupka. Ukazuje i da je tuženik osoba koja nije pravno neuka i koja dobro razumije svoja procesna prava te ih opetovano zloupotrebljava, zbog čega predlože odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično nedopuštena, dok je u ostalom dijelu osnovana.

5. Naime, žalba tuženika izjavljena protiv točke I. izreke pobijane presude je nedopuštena sukladno odredbi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), obzirom da je u tom dijelu ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, pa tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u tom dijelu, slijedom čega je žalbu u tom dijelu sukladno odredbi čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu - prvotno iznosa od 29.355,00 kn, kojeg je podneskom od 27. srpnja 2018. smanjio na iznos od 1.286,08 EUR/9.690,00 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, na ime naplate članarine, koju tuženik - tada član Hrvatske odvjetničke komore (dalje: HOK-a) za utuženo razdoblje nije podmirio.

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tuženik u svojstvu ovršenika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darie Bošnjak iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-4/2018 od 17. siječnja 2018., kojim je određena predložena ovrha i tuženiku naloženo da na ime neplaćene članarine isplati tužitelju iznos od 29.355,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, podnio prigovor kojem je osporio osnovanost i visinu tražbine te istaknuo prigovor zastare.

7.1. Stoga je Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Povrv- 2594/2018-2 od 19. travnja 2018. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

8. U nastavku postupka tužitelj je podneskom od 27. srpnja 2018. obrazložio osnov i visinu tražbine navodeći da su neosnovane tvrdnje tuženika da mu ništa ne duguje. Ukazuje da tuženik ne spori da nije platio članarinu HOK-u, već smatra da istu nije dužan platiti, iako je obveza plaćanja članarine propisana čl. 45. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZO-a) i čl. 64. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“ broj 115/13, dalje: Statut HOK-a), sukladno kojima je svaki odvjetnik dužan uredno plaćati članarinu i podmiriti druge obveze prema odvjetničkoj komori. Obzirom na istaknuti prigovor zastare, tužitelj je navedenim podneskom smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznose članarine dospjele nakon 17. siječnja 2015., dakle isplatu iznosa od 1.286,08 EUR/9.690,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

9. Prvostupanjski sud navodi i da se tuženik nije odazvao niti na jedno ročište, već je svaki puta dostavljao medicinsku dokumentaciju, te navodio da treba ići na liječničke preglede i operaciju, a u posljednjem podnesku od 8. svibnja 2023. ponovio je svoje navode, ponovno ističući prigovor zastare te procesne prigovore u smislu dostave podnesaka kojima je obrazlagan tužbeni zahtjev. U svezi navedenog, prvostupanjski sud je istaknuo da su tuženiku sve dostave vršene uredno, da su se ispunili uvjeti za dostavu poziva tuženiku putem e-oglasne ploče suda sukladno odredbi čl. 143. ZPP- a, jer se ponovljene dostave nakon određenog vremena više nisu uspjele obaviti, pa je određeno da se dostava svih poziva i dokumentacije vrši putem e-oglasne ploče suda, čime je tuženiku omogućeno sudjelovanje u postupku, kao i isticanje prigovora te slanje podnesaka, a što je tuženik i učinio, te svaki puta tražio odgodu ročišta, pa je nedvojbeno da je zaprimio pozive za ročišta.

10. Na temelju uvida u priložene isprave prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik u imenik odvjetnika HOK-a upisan 1. lipnja 1996., te da je u istom kontinuirano bio upisan do pravomoćne zabrane bavljenja odvjetništvom, pa je kao član HOK-a temeljem odredbi čl. 45. ZO-a i čl. 64. Statuta HOK-a bio dužan plaćati članarinu, što kroz utuženo razdoblje nije činio, a kojim nečinjenjem, odnosno neplaćanjem članarine je povrijedio ugovornu obvezu koja proizlazi iz slobodno i dobrovoljno zatraženog članstva u HOK-u, koja prihvaćanjem od strane HOK-a nastaje temeljem navedenih zakonskih propisa, pri čemu se mjesečni iznos članarine (37,83 EUR/285,00 kn) prema odluci Upravnog odbora HOK-a odnosno zaključcima HOK-a i Odvjetničkog zbora Zagreb o plaćanju članarine, sastoji od tri dijela i to članarine HOK-u u iznosu od 200,00 kn, zborske članarine koja predstavlja prihod Odvjetničkog zbora Zagreb kojemu je tuženik kao odvjetnik pripadao u iznosu od 65,00 kn i posmrtnine u iznosu od 20,00 kn. Stoga, kao i ocijenivši da potraživanje tužitelja dospjelo u razdoblju od 21. siječnja 2015. do 21. listopada 2017. nije zastarjelo, jer do podnošenja prijedloga za ovrhu 17. siječnja 2018. nije protekao trogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, te tuženika obvezao da tužitelju plati iznos od 1.286,08 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

11. U žalbi tuženik ističe da mu podnesak od 27. srpnja 2018. nikada nije dostavljen, niti je isti ikada stavljen na oglasnu ploču suda, stoga da mu nije poznato što u tom podnesku piše i na istog se nije mogao očitovati. Ističe i da za vrijeme bolovanja nije mogao raditi i zarađivati, pa je trebao biti oslobođen plaćanja članarine. Nadalje, ističe da nisu bili ispunjeni uvjeti za stavljanje pismena na oglasnu ploču suda 13. prosinca 2022., jer je dostava 13. prosinca 2021. uspjela. Navodi i da se u pobijanoj presudi spominju dokumenti koji mu nisu dostavljeni poštom niti su stavljeni na oglasnu ploču, konkretno presuda i rješenje VSRH broj: Ur 5/2018-5 od 26. rujna 2018., presuda VSRH broj: Kž HOK 1/2020-7 od 22. svibnja 2020., presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: VDS-9/2020 i izvod iz zapisnika sa sjednice upravnog odbora HOK-a. Glede navedenog ističe da je nedostavljanjem očitovanja tužitelja i navedene dokumentacije povrijeđena odredba čl. 5. ZPP-a, a time i načelo kontradiktornosti, kao i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija). Ističe i da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir njegov podnesak od 16. siječnja 2023. sa medicinskom dokumentacijom, temeljem koje su u drugim sudskim postupcima odgađana ročišta, pa se radi o odstupanju od ustaljene sudske prakse, što također predstavlja povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije. Nadalje, ističe da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da ne vidi na lijevo oko, dok na desno oko ne vidi na blizinu, pa ne može čitati i pisati i time aktivno sudjelovati u postupku. Održavanjem ročišta za glavnu raspravu, iako se ispričao i doprinio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da tako slabo vidi da ne može čitati i pisati, da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a. Osim toga, prvostupanjski sud da je prešutio njegov podnesak od 8. svibnja 2023. sa prilozima, čime svoju odluku nije obrazložio, pa je i time povrijeđen čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije, a osim toga u tom podnesku da je predložio zastoj postupka u vezi prethodnog pitanja, o čemu sud nije odlučio.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika valja prije svega reći da iz spisa predmeta proizlaze mnogobrojni pokušaji dostave poziva tuženiku putem poštanskog ureda za ročišta koja je prvostupanjski sud određivao, a koji su vraćeni s napomenom „obaviješten nije podigao pošiljku“, iako su upućeni na prijavljenu adresu prebivališta tuženika (na kojoj je prema podacima JRO RH MUP-a prijavljen od 14. prosinca 2006., bez da ima prijavljenu neku drugu adresu za dostavu sudskih pismena - str. 47 spisa), te su mu ostavljane obavijesti o pokušanoj dostavi, ali se on očito u svezi tih poziva nije obratio poštanskom uredu, tako da su navedene obavijesti ostale bez ikakvog odgovora i poduzetih mjera kojima bi tuženik osigurao primanje svoje pošte. Nadalje, iz spisa proizlazi da su tijekom postupka tri dostave pismena tuženiku (od čega dva poziva za određena ročišta) izvršene po sudskom dostavljaču, dok mu je poziv za ročište za glavnu raspravu određenu za 7. prosinac 2022. dostavljen sukladno odredbi čl. 143. st. 4. ZPP-a stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda (nakon tri bezuspješna pokušaja dostave sukladno odredbama čl. 141., čl. 142. i čl. 143. st. 2. ZPP-a na adresu navedenu u tužbi, ujedno i prijavljenu adresu prebivališta prema podacima MUP-a). Stoga isti neosnovano u žalbi navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti za stavljanje pismena na oglasnu ploču suda 13. prosinca 2022. (poziva za ročište za glavnu raspravu određenu za 20. veljaču 2023., prema potvrdi o otpravku koja se nalazi u spisu između str. 149 i 150 spisa), obzirom da je odredbom čl. 143. st. 5. ZPP propisano da ako je ponovljena dostava prema odredbi stavka 2. tog članka obavljena stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, sve daljnje dostave u postupku obavit će se stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, uz (istodobni) pokušaj dostave na adresu prebivališta iz stavka 1. ovoga članka, dok stranka ne obavijesti sud o adresi svog prebivališta ili boravišta, time da će se smatrati da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, neovisno o tome je li i kada je uspjela dostava na adresu prebivališta iz stavka 1. tog članka.

12.1. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da mu nije dostavljena dokumentacija koju prvostupanjski sud navodi u pobijanoj presudi, i to presuda VSRH broj: Kž HOK 1/2020-7 od 22. svibnja 2020. i presuda Višeg disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore broj: VDS-9/2020, koje su tuženiku dostavljene uz poziv za ročište za glavnu raspravu određenu za 16. svibanj 2022. (prema dostavnici koja se nalazi u spisu između str. 113 i 114 spisa), dok mu je izvod iz zapisnika sa sjednice upravnog odbora HOK-a dostavljen uz poziv za ročište za glavnu raspravu određenu za 7. prosinac 2022. (nakon tri bezuspješna pokušaja dostave putem poštanskog ureda, stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda - str. 135-146 spisa). Konačno, valja navesti da su spomenute odluke donesene u disciplinskim postupcima vođenim protiv disciplinski okrivljenog GI, tada odvjetnika u Zagrebu, kao i presuda i rješenje VSRH broj: Ur 5/2018-5 od 26. rujna 2018. donesena u postupku povodom priziva GI protiv rješenja Upravnog odbora HOK-a, dakle u postupcima u kojima je ovdje tuženik bio stranka, tako da su mu sve navedene odluke dostavljene u tim postupcima.

12.2. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o propustu prvostupanjskog suda da uzme u obzir medicinsku dokumentaciju koju je dostavio uz podnesak od 16. siječnja 2023. te odgodi određeno ročište, kao i o održavanju ročišta za glavnu raspravu usprkos tome što iz medicinske dokumentacije proizlazi da ne vidi na lijevo oko, dok na desno oko ne vidi na blizinu, pa ne može čitati i pisati i time aktivno sudjelovati u postupku, jer i prema ocjeni ovog suda tuženik svoje traženje za odgodu navedenog ročišta (kao i traženja odgode svih ostalih ročišta, pri čemu ni u jednom podnesku nije određeno naveo koje ročište traži odgoditi) nije opravdao relevantnom dokumentacijom iz koje bi proizlazilo da je spriječen pristupiti na konkretno ročište zbog određenog termina operacije (već u podnesku navodi da je trebao ići na operaciju u 6. mjesecu 2022., koja je otkazana pa moli da novo ročište bude određeno poslije sredine 2023., prilažući liječničke nalaze iz kojih ne proizlazi da je spriječen pristupiti na ročište 20. veljače 2023.), dok što se tiče mogućnosti aktivnog sudjelovanja u postupku, valja navesti da sukladno odredbi čl. 89. st. 1. ZPP-a stranke mogu radnje u postupku poduzimati osobno ili preko punomoćnika, pa tuženiku ukoliko nije u mogućnosti na željeni način osobno poduzimati radnje u postupku, ostaje mogućnost da radnje u postupku poduzima preko punomoćnika.

12.3. Svakako valja istaknuti da se od stranaka u postupku očekuje savjesno korištenje procesnim ovlaštenjima i poduzimanje potrebnih mjera za čuvanje svog prava na pristup sudu i mogućnosti raspravljanja pred sudom, pa imajući u vidu naprijed opisano postupanje prvostupanjskog suda i očiti nedostatak revnosti na strani tuženika da preuzima sudska pismena i odaziva se na pozive suda (isti nije pristupio ni na jedno ročište), te da osigura mogućnost raspravljanja pred sudom, ocjena je ovog suda da se u odnosu na sve naprijed navedeno (iz točaka 12., 12.1. i 12.2. ovog obrazloženja) ne može reći da je tuženiku uskraćeno bilo koje pravo na koje se poziva (propisano čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije).

13. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da mu podnesak tužitelja od 27. srpnja 2018. (u kojem je tužitelj obrazložio osnov i visinu svog potraživanja, te smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 1.286,08 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama), nikada nije dostavljen, pa mu nije poznato što u istom piše i na istog se nije mogao očitovati. Dostavu tog podneska tuženiku prvostupanjski sud uopće nije odredio pa samim time niti pokušao, a kao što to navodi i tuženik, taj podnesak nikada nije stavljen ni na oglasnu ploču suda.

13.1. Obzirom da se radi o podnesku u kojem je tužitelj nakon što je povodom prigovora tuženika rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, dakle obrazložio osnovu i visinu svog potraživanje, te precizirao tužbeni zahtjev, a koji tuženiku nedvojbeno ni na koji način nije dostavljen, pa se na istog nije mogao očitovati, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP- a na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, a koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

14. Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je, ne upuštajući se u ocjenu žalbenih navoda tuženika koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje i s tim u vezi primjenu materijalnog prava, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu u točkama II. i III. izreke, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja. Dakle, održati će novu glavnu raspravu na koju će tuženika pozvati sukladno odredbama čl. 142. i čl. 143. ZPP-a uz dostavu podneska tužitelja od 27. srpnja 2018., te će na istoj ponovo izvesti sve izvedene dokaze, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prvostupanjski sud će u novoj odluci, koja će biti obrazložena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, ujedno odlučiti o svim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer