REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-3278/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja BI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐI, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika GI, temeljem generalne punomoći Su-275/2024, dana 11. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, da tužitelju BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 37,42 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1,84 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,27 EUR od 16. listopada 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,86 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,52 EUR od 16. prosinca 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,36 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,13 EUR od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,76 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,76 EUR od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,85 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,80 EUR od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,67 EUR od 16. svibnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,14 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,76 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,12 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,67 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,61 EUR od 16. lipnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,31 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 100,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 05. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je u radnom odnosu kod tuženika, u Ministarstvu pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu na radno mjesto pravosudni policajac, gdje obavlja poslove osiguranja. Tužiteljevo radno vrijeme organizirano je u smjenama po 8 sati i u turnusu po 12 sati, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjene rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostatka potrebnih kadrova tužitelj ne može svakodnevno konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. U utuženom razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019. tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze i nije mu omogućio da vrijeme nekorištenja pauze iskoristi kao slobodne dane. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu plaće na ime neiskorištenih sati pauze.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 02. travnja 2025. godine tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 37,42 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, tekućom od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a u podnesku od 03. ožujka 2020. tuženik je naveo da je netočna tužiteljeva tvrdnja da tuženik nije tuženiku omogućio korištenje stanke niti korištenje slobodnih dana zbog nekorištenja stanke jer bi tužitelj u tom slučaju od poslodavca tražio ostvarenja prava na stanku, odnosno tražio bi korištenje slobodnih dana na ime neiskorištenih stanki, što tužitelj nije učinio. Na ročištu održanom 31. kolovoza 2021. tuženik je istaknuo prigovor zastare.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenja spora od 24. srpnja 2019. (list 5-6 spisa), evidenciju radnog vremena (list 17-266, 279-400), rješenja o rasporedu (list 272-278), obračunske liste (list 401-443), Priručnik o poslovima i postupanju pravosudne policije (list 452-455), dokumentaciju pohranjenu na CD-u (list 459, 474). Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 471-473) i svjedoka ĆI (list 498-500), izvadak iz knjige dnevnog izvješća (list 475-480). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 513-521, 544-545 i 558 ).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

7. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na kolovoz 2015. godine koje je dospjelo 15. rujna 2015. godine.

8. S obzirom da je tužba podnesena 05. prosinca 2019., a najstarije potraživanje odnosi se na kolovoz 2015. koje je dospjelo 15. rujna 2015., sud je zaključio da od dana dospijeća navedenog potraživanja 15. rujna 2015. do dana podnošenja tužbe 05. prosinca 2019. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

9. Na ročištu održanom 06. rujna 2023. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Nadređeni su mu bili HI, ĆI, NI, OI i LI. U utuženom razdoblju nije bilo točno propisano vrijeme korištenja pauze, već se pauza koristila kada to odobri nadređeni, a ako nije bilo dovoljno ljudi, nisu mogli koristiti pauzu. Poslodavac mu nije izričito zabranio da koristi pauzu ali mu nije uvijek omogućio korištenje pauze. Ukoliko je za tužitelja poslana zamjena, tada je mogao koristiti pauzu i to se evidentiralo, a ako zamjena nije poslana, nije imao mogućnost korištenja pauze. Naveo je da je od nadređenog tražio da mu omogući korištenje pauze, ali mu to nije bilo omogućeno jer nije bilo dovoljno ljudi i tužitelja nije imao tko zamijeniti za vrijeme korištenja pauze. Izjavio je da od poslodavca nije tražio da mu omogući korištenje slobodnih dana umjesto pauze, a to nije tražio zato što nije bilo dovoljno ljudi. Korištenje pauze evidentiralo se na način da je dežurni u knjigu izvješća upisivao u koje vrijeme je tužitelj koristio pauzu.

10. Svjedok ĆI je prilikom saslušanja naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu dežurni u kaznionici, na kojem je radio i u utuženom razdoblju. Tužitelj je u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu. Svjedok je bio voditelj smjene i u jednom periodu je bio nadređen tužitelju, s tim da se smjene mijenjaju pa se tako mijenjaju i voditelji. Kada je tužitelj radio u turnusu od 07:00 do 19:00 sati, mogao je koristiti pauzu u trajanju od 60 minuta u vremenu između 10:00 sati i 17:00 sati. Svjedok je kao voditelj smjene u dogovoru sa službenikom utvrdio kada će svaki pojedini službenik koristiti pauzu u radnom danu. Na taj način pauzu su određivali i drugi voditelji smjene. Tužitelj nije mogao faktički koristiti pauzu svaki dan kada je radio zbog obima posla i nedovoljnog broja službenika. Tužitelj nije mogao koristiti pauzu gotovo svaki dan kada je radio, a ukoliko je mogao koristiti pauzu, koristio ju je u smanjenom trajanju i to zbog obima posla. Korištenje pauze evidentiralo se u knjizi dežurnih izvješća u kojoj je dežurni upisivao vrijeme u koje svaki službenik koristi pauzu. Podaci o korištenju pauze su se u navedenu knjigu unosili ovisno o naredbi načelnika i to ili na način da se za svakog pojedinog službenika poimence unosilo da li je koristio pauzu i kada ili na način da se upisalo obavljeno ili neobavljeno. Naveo je da je tužitelj od njega kao nadređenog tražio da mu se omogući korištenje pauze, a svjedok je taj zahtjev proslijedio voditelju odjela osiguranja, odnosno načelniku. Izjavio je da mu nije poznato da li je tužitelj u utuženom razdoblju tražio da mu se umjesto korištenja pauze omogući korištenje slobodnih dana.

11. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka ĆI sud je utvrdio da tužitelj nije uvijek mogao koristiti pauzu iz razloga što ga nije imao tko zamjenjivati za vrijeme pauze te da tužitelj od poslodavca nije tražio da mu umjesto pauze omogući korištenje slobodnih dana.

12. Člankom 10 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/2017, 12/2018, 2/2019 - u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla. Vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme i ne može se odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

13. Člankom 42 Kolektivnog ugovora propisano je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

12. Uvidom u knjigu dežurnih izvješća na listu 475 – 480 spisa utvrđeno je da je tuženik evidentirao korištenje dnevnog odmora za pojedine službenike, pa tako i za tužitelja i to za dane 03. listopada 2016. i 22. travnja 2017. godine.

14. Člankom 8 stavak 1 Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine 73/2017), propisan je minimalni sadržaj evidencije radnog vremena prema kojem evidencija o radnom vremenu, između ostalog, sadrži podatke o početku i završetku rada, ukupnom dnevnom radnom vremenu, vremenu nenazočnosti na radu u koje vrijeme se, pored ostalog ubrajaju sati korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg).

15. S obzirom da se dnevni odmor (stanka) ubraja u radno vrijeme sukladno članku 10 stavak 3 Kolektivnog ugovora, sud je zaključio da tuženik nije bio dužan voditi evidenciju o korištenju stanke.

16. S obzirom da je tužitelj radio na poslovima osiguranja u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, sud je zaključio da je tužitelj radio na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada u smislu članka 42 Kolektivnog ugovora.

17. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka ĆI prema kojem tužitelj nije mogao koristiti stanku svakog radnog dana, ali navedena činjenica ne stvara na strani tuženika obvezu da tužitelju isplati naknadu plaće za razdoblja neiskorištenih dnevnih odmora. Naime, posljedica nemogućnosti korištenja stanke je ta da službenik koji nije mogao iskoristiti pravo na stanku, ima pravo od poslodavca tražiti korištenje slobodnih dana. Tužitelj nije od poslodavca tražio korištenje slobodnih dana, što je imao pravo učiniti sukladno članku 42 Kolektivnog ugovora.

18. Radi utvrđenja naknade za rad koji je tužitelj obavio za vrijeme pauze koju nije koristio u razdoblju od 24. srpnja 2014. do 24. srpnja 2019. provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u svom nalazu i mišljenju od 11. rujna 2024. naveo da ako je tužitelj u navedenom razdoblju koristio samo pauze u danima koje je naveo u podnesku od 22. studenog 2023., dok u ostalim danima koje je prema evidenciji rada odradio, nije koristio stanke, plaća za te neiskorištene stanke iznosi ukupno 2.307,92 eur bruto.

19. Na prijedlog tužitelja provedeno je dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku koji je u dopunskom nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2025. utvrdio da plaća za neiskorišteni dio stanke za dane koje je tužitelj specificirao u podnesku od 22. studenog 2023., iznosi ukupno 37,44 eur bruto (ako je trebalo na dan 01. siječnja 2023. konvertirati ukupno potraživanje tužitelja), odnosno ukupno 37,42 eur bruto (ako je potrebno konvertirati mjesečne iznose).

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, vještak je izradio dopunski nalaz i mišljenje te je izvršio izračun utuženog potraživanja u tri varijante. Tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s varijantom iz dopunskog nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2025. prema kojem utuženo potraživanje iznosi 37,42 eur bruto.

21. Polazeći od utvrđenja da tužitelj od poslodavca nije zahtijevao da mu zbog neiskorištenih dnevnih odmora u utuženom razdoblju, omogući korištenje slobodnih dana, sud je zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti naknadu plaće za razdoblje u kojem tužitelj nije koristio dnevni odmor (stanku), već je u to vrijeme radio jer takva obveza poslodavca nije utemeljena niti na jednom propisu. Jedino pravo koje je tužitelj mogao ostvariti zbog činjenice što mu nije omogućeno korištenje stanke, bilo je korištenje slobodnih dana, međutim tužitelj od poslodavca nije zahtijevao ostvarenje tog prava.

22. S obzirom da je sud zaključio da tuženik nije dužan tužitelju isplatiti naknadu za neiskorištene stanke u utuženom razdoblju, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 i članka 163 ZPP-a, u vezi članka 155 ZPP-a, a trošak je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Parnični trošak obračunat je temeljem vrijednosti spora od 37,42 eur sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

24. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada u iznosu od 100,00 eur, sukladno Tbr. 7/9 kojim je propisano da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eur, neovisno o odredbi Tbr. 7/1, ukoliko prethodnim točkama 2-8 Tbr. 7 za pojedine postupke i sporove nije drukčije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

26. Tuženiku je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

27. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Tuženiku po OGDO u

Zagrebu, na Pr-DO-1093/2014