Poslovni broj Kž-87/2023-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-87/2023-5

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A., OIB: … i optuženog t. d. "D." d.o.o. u stečaju R., OIB: 32533668253, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi II optuženog t. d. "D." d.o.o. u stečaju R., protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-455/2011-79 od 29. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi M. A. i optuženo t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. oglašeni su krivima i to:

 

- optuženi M. A. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), te je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine,

 

- te optuženo t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaja poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 u vezi članka 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, te je na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 8., 9. i 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela kažnjeno novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna), te je dužno novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca jer će se u protivnom naplatiti prisilno.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećeniku R.H. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u cijelosti, pa su optuženi M. A. i optuženo t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. dužni solidarno isplatiti iznos od 247.652,99 kuna (dvjestočetrdesetsedamtisućašesto-pedesetdvijekunedevedesetdevetlipa) uz zakonsku zateznu kamatu od 31. prosinca 2008. do isplate.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo je optuženom M. A. i optuženom t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. naknaditi troškove kaznenog postupka, i to optuženi M. A. paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kn (tisućukuna), optuženo t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetstokuna), trošak za vještaka u iznosu od 3.494,40 kn (tritisućečetiristo-devedesetčetirikunečetrdesetlipa) svaki, te optuženo t. d. "D." d.o.o. u stečaju R. nagradu i nužne izdatke postavljenog predstavnika o visini kojeg troška će sud donijeti posebno rješenje sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08.

 

2. Protiv navedene presude žali se optuženo t. d. "D" d.o.o. u stečaju R. po predstavniku M. P., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, uvjetnoj osudi, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Optuženo t. d. "D." d.o.o u stečaju R. smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 koja se sastoji u tome da je izreka presude proturječna sebi i obrazloženju, razlozima presude,te u donošenju zaključaka. S tim u vezi parafrazira zakonski tekst, a da pri tome ne upire u čemu bi se navedena povreda sastojala.

             

6.1. Suprotno navedenom, izreka pobijane presude nije proturječna sebi i obrazloženju, te razlozima presude, niti postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i donošenju zaključaka. Prvostupanjski sud dao je jasne, neproturječne razloge za svoj zaključak da je II optuženo t. d. "D." u stečaju R. kaznenim djelom opisanim činjenično i pravno pod točkom 1. koje je počinio I optuženi M. A. kao direktor, pribavio sebi nepripadnu dobit u iznosu od 246.652,99 kuna.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama ovlaštenja iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona iz članka 469.ZKP/08 II optuženo t. d. "D." u stečaju R. smatra da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da bi počinio kazneno djelo, da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela. Naime, iz sadržaja žalbe slijedi da predlaže drukčiju ocjenu izvedenih dokaza,s tim u vezi drukčijeg utvrđenja činjeničnog stanja, te zaključivanja da II optuženo t. d. "D." u stečaju R. nije počinilo kazneno djelo. U odnosu na navedeno za istaći je II optuženom t. d. "D." u stečaju R. da se kazneni zakon primjenjuje na ono činjenično stanje koje utvrdi suda,a ne na ono za koji optuženi smatra da je trebalo biti utvrđeno.

 

9.U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno  i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja II optuženo t. d. "D." u stečaju R. upire na kontradiktornosti i nelogičnostima temelju kojih je prvostupanjski sud izveo zaključak o postojanju elemenata kaznenog djela, pogrešnoj ocjeni izvedenih dokaza na temelju kojih je izveden zaključak da je II optužena pravna osoba pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 247.652,99 kuna. S tim u vezi navodi da je inkriminacija proizašla iz odnosa zajedničkog projekta u svrhu izgradnje višestambene zgrade, gdje etažne jedinice između suinvestitora dijele se prema njihovom dogovoru, koji dogovor ovisi o omjeru uloženog. Smatra da navedeni poslovni projekt ima elemente ortakluka iz domene građanskog prava zbog čega je pogrešno obvezati jednog suinvestitora na plaćanje poreza na dodanu vrijednost za dio nekretnine koja ima pripasti drugom suinvestitoru (ortaku) kao rezultat zajedničkog ulaganja u zajedničku izgradnju. Smatra da nije u dovoljnoj mjeri posvećena pažnja imovinsko-pravnim odnosima ortaka, suinvestitora gradnje.

 

10. Suprotno izloženoj žalbenoj argumentaciji prvostupanjski sud je na temelju svestrane i sustavne analize cjelokupne dokazne građe pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiče predmetne inkriminacije za koju je II optuženo t. d. "D." d.o.o u stečaju R. proglašeno krivim pri čemu je za sve činjenične zaključke iscrpno iznio valjane, uvjerljive razloge koje je kao takve ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća. Glede navedene žalbene osnove prvostupanjski sud pravilno je zaključio da provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D. T. – B. utvrđeno da je za državni proračun tijekom 2007. i 2008. nastala šteta u ukupnom iznosu od 247.652,99 kn na ime neobračunatog i neplaćenog poreza na dodanu vrijednost za izvršenje usluge gradnje stanova S. T., V. C. i B. Š.. Iz navedenog vještačenja proizlazi da su S. T., V. C. i B. Š. sudjelovale u izgradnji poslovno stambene građevine s prijenosom određenog dijela prava vlasništva na svom zemljištu u korist društva D. d.o.o. koje je kao protuuslugu obavilo uslugu gradnje stanova. S obzirom na članak 2. stavak 1. i stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost t. d. D. d.o.o. dužno je obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost za obavljenu uslugu izgradnje stanova imenovanim. Vještak D. T. B. s obzirom na Zakon o porezu na dodanu vrijednost iskazala je da prema računovodstvenim propisima kada je društvo D. d.o.o. kupilo zemljište od fizičke osobe navedeno treba proknjižiti u računovodstvu na odgovarajućim kontima. U slučaju da društvo D. ne proknjiži trošak nabave zemljišta koje kupuju od fizičkih osoba to je propust t. d. D. i tada da je isporučila predmetne stanove osobama svaka isporuka dobara i usluga pa tako i građevinskih zgrada oporeziva je porezom na dodanu vrijednost. Stoga, nije u pravu II optuženo t. d. D. u stečaju R. kada smatra da bi se na konkretnu poslovnu situaciju trebalo primijeniti institut građanskog prava ugovor o ortaštvu. Naime, kada se ugovorom o ortaštvu dogovori zajednička gradnja i na temelju pravnog posla dođe do prometa nekretnina nastaje obveza plaćanje poreza na porez nekretnina jer se radi o dva prometa prvi je promet nekretnina prijenos prava vlasništva zemljišta sa ortaka na investitora, a drugi promet je kada investitor prenosi vlasništvo nad izgrađenom nekretninom ili dijelom izgrađene nekretnine na ortaka, vlasnika zemljišta kao naknadu za uneseno zemljište. Tada je investitor koji se nalazi u sustavu tzv. PDV-a obvezan obračunati PDV na osnovicu kako je utvrđena provedenim vještačenjem. Nastavno, člankom 17. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da je porezni obveznik obvezan obračunati porez na dodanu vrijednost prema izdanim računima za isporučena dobra i obavljanje usluge po obračunskom razdoblju. Povrh navedenog, člankom 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke svih vrsta dobara i usluga, a člankom 2. stavkom 3. istog Zakona propisano da se porez na dodanu vrijednost plaća na isporuke dobara i usluga koje trgovačka društva i drugi oblici zajedničkog obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti obavljaju vlasnicima udjela i članovima njihove uže obitelji za koje primatelji tih dobara i korisnici tih usluga ne plaćaju nikakvu naknadu i ne plaćaju uz osobni popust. Sve navedeno odnosi se i na druge isporuke dobara i obavljanja usluge bez naknade i s osobnim popustom bez obzira kome su učinjene.

 

11. Pravilno prvostupanjski sud prihvaćajući nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D. T. B. koji je utemeljen na vjerodostojnim ispravama u skladu s visokim pravilima vještine zaključio da se odgovornost II optuženog t. d. D. d.o.o. u stečaju R. temelji na odgovornosti I optuženog M. A. kao direktora društva koji je u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. u R. s naknadom da izbjegne plaćanje poreza na dodanu vrijednost, u prijave poreza za dodanu vrijednost za 2007. protivno odredbi članka 17. i članka 2. stavak 1.i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 86/01, 48/04, 90/05, 76/07) nije ispostavio račune za obavljanu uslugu gradnje stanove S. T. u vrijednosti od 341.167,68 kn i V. C. u vrijednosti od 419.351,94 kn, te nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 167.314,32 kn. Nastavno, u prijavi poreza za dodanu vrijednost za 2008. protivno odredbi članka 17. i članak 2. stavak 1.i 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 86/01, 48/04, 90/05, 76/07) nije ispostavio račun za obavljanju uslugu gradnje stana B. Š. u iznosu od 365.175,77 kn te nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost u visini od 80.338,67 kn, te je na taj način t. d. D. d.o.o. R. okoristilo se na štetu državnog proračuna R. H. za iznos od 247.652,99 kn. Stoga je pravilno prvostupanjski sud na temelju Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela proglasio krivim II optuženo t. d. D. d.o.o. u stečaju R. i izrekao novčanu kaznu u visini od 15.000,00 kn koju je II optuženo t. d. D. d.o.o. u stečaju dužno platiti u roku od dva mjeseca jer će se u protivnom navedena platiti prisilno.

 

12. Nije u pravu II optuženo t. d. D. d.o.o. u stečaju R. kada se žali zbog odluke o kazni.

 

12.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud cijenio je sve okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša, te na temelju navedenih po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrekao novčanu kaznu u visini od 15.000,00 kn, te obvezao na plaćanje u roku od dva mjeseca po pravomoćnosti presude.

 

12.2. U odnosu na odluku o uvjetnoj osudi za istači je da se navedena odnosi na I optuženog M. A. te u tom dijelu žalba II optuženog t. d. D. d.o.o. u stečaju R. je nedopuštena.

 

12.3. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao I optuženog M. A. i II optuženo t. d. D. d.o.o. u stečaju R. na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 da solidarno isplate oštećenoj R. H. iznos od 247.652,99 kn uz zakonsku zateznu kamatu od 31. prosinca 2008. do isplate, te odlučio o troškovima kaznenog postupka pri čemu je cijenio imovinske prilike, složenost i trajanje kaznenog postupka.

 

13. Slijedom navedenog žalba II optuženog t. d. D. d.o.o. u stečaju R. nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

Osijek, 25. kolovoza 2023.