REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-54/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikši Radišiću odvjetniku iz Pule, protiv tuženika UĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovačiću odvjetniku iz Pule, radi isplate i povrata stvari, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola od 6. listopada 2023., poslovni broj: P- 559/2021-35, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika UĐ djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 6. listopada 2023., poslovni broj: P-559/2021-35:

1. potvrđuje u točkama I. i IV. izreke,

2. potvrđuje u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju preda u posjed pokretne stvari i to: kompresor uljni marke Einhell TE-AC 430/90/10, usisavač za mokro i suho usisavanje marke Einhell TE-VC 2340 i brusilicu marke Festool,

3. ukida u dijelu u točki III. izreke u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju preda u posjed sitni alat odvijač, aku zavrtač, pile, bušilicu, aku baterije, rezne ploče i dr., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 410,25 EUR-a / 3.091,03 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.06.2021. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 89,75 EUR-a / 676,22 kn te zateznim kamatama na taj iznos od 25.06.2021. do isplate tužitelj se odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed pokretne stvari i to:

-kompresor uljni marke Einhell TE-AC 430/90/10,

-usisavač za mokro i suho usisavanje marke Einhell TE-VC 2340,

-brusilica marke Festool,

-te sitni alat odvijač, aku zavrtač, pile, bušilica, aku baterije, rezne ploče i dr. sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 1.595,34 EUR-a / 12.020,09 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22.09.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv točaka I., III. i IV. izreke i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav oko ugovorenih rokova, jer je pojedine stvari izuzeo iz konteksta zbivanja, a to je bio prvi ugovoreni rok po kojem je nesporno tužitelj trebao završiti barku najkasnije do 1. travnja 2021. Navodi da je tužitelj taj koji nije ispoštovao prvotno ugovoreni rok koji je potom produljivan što i nije relevantno, jer je ugovor raskinut, a posljedice raskida su iste. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud potpuno pogrešno utvrdio visinu naknade koja, pored nesporno plaćenog iznosa, pripada tužitelju. Smatra da je sporan izračun vještaka, jer je vještak računao tržišnu, a ne ugovorenu vrijednost radova, zbog čega je predložio novo vještačenje, ali njegov prijedlog nije prihvaćen. Dalje navodi kako sud uopće nije uočio da je vještak dao dvije varijante nalaza jednu uz demontažu inox opreme, a drugu bez te stavke. Sud nije dao valjano i jasno obrazloženje zašto je dosudio tužitelju jednu od varijanti nalaza s uključenom demontažom, a drugu odbio kada je, kako se navodi u žalbi, dokazano da je tuženik sam demontirao gotovo svu opremu. U odnosu na točku III. izreke tuženik ističe kako tužitelj niti jednim dokazom nije dokazao da bi se utužene stvari nalazile u posjedu tuženika, to tim više jer je dvorište u kojemu su se radovi izvodili vlasništvo EĐ, a ne tuženika. Osim toga ističe kako je u tom dijelu pobijana presuda neodređena, jer je sud naložio tuženiku, između ostalog, da tužitelju preda u posjed i „sitni alat odvijač, aku zavrtač, pile, bušilicu, aku baterije, razne plače i dr.“. Tužitelj nije naveo točno i jasno o kakvim se pilama radi i kojem broju pila. Isto tako ne navodi o kakvim aku baterijama se radi, koje su jačine i koliko ih je, ne navodi niti o kakvim reznim pločama se radi i koliko ih je, a potpuno je nejasno što se podrazumijeva pod „i dr.“ U odnosu na odluku o troškovima postupka ističe se kako je ista pogrešna, prije svega zato što je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen, pa samim time i zahtjev za naknadu troškova postupka. Osim toga, tužitelju su priznate radnje koje mu nisu trebale biti priznate, posebno su mu priznata sva ročišta po punoj tarifi i to kako ona na kojima su se izvodili dokazi, tako i ona na kojima se nisu izvodili dokazi. Nije obrazloženo za koje ročište mu je priznata naknada od 25%. Privremena mjera u predmetu nije nikada donesena, pa stoga tuženik nije mogao biti obvezan da tužitelju plati i trošak te mjere, posebno sudske pristojbe. Predlaže stoga da se njegova žalba prihvati i preinači pobijana presuda, te odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nije našao da su tijekom prvostupanjskog postupka počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), na koje se pazi sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

6. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o djelu temeljem kojega je tužitelj kao izvođač preuzeo obvezu obaviti određene radove na brodici tuženika, a tuženik mu se, za izvedene radove, obvezao platiti ugovorenu cijenu od 3.000,00 eura. U postupku je utvrđeno, a žalbom se ne osporava, da je do raskida ugovora tuženik tužitelju isplatio naknadu u iznosu od 2.000,00 eura.

7. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski je sud utvrdio da je ugovoreni rok dovršetka posla bio 1. travnja 2021., da je navedeni rok naknadno, uz suglasnost stranaka, prolongiran do 1. srpnja 2021., te da je tuženik 24. lipnja 2021. putem whats app poruke obavijestio tužitelja da raskida ugovor.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije rokove dovršetka radova izvadio iz konteksta pojedinih zbivanja kako se to navodi u žalbi, već je na temelju izvedenih dokaza pravilno zaključio da je krajnji rok dovršetka radova bio 1. srpnja 2021. a što, kako je pravilno naveo i prvostupanjski sud, proizlazi iz samog odgovora na tužbu, te iz iskaza tuženikove supruge ČĐ.

9. Pravilan je stoga i zaključak prvostupanjskog suda da do raskida ugovora nije došlo zbog nepridržavanja rokova, već zbog toga što je tuženik, prije isteka ugovorenog roka raskinuo zaključeni ugovor o djelu, zbog čega je na pravni odnos stranaka trebalo primijeniti odredbu članka 619. ZOO-a, kako je to i učinio prvostupanjski sud.

10 Prema članku 619. ZOO-a sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

11. Dakle, budući je tuženik raskinuo ugovor, isti je u obvezi tužitelju isplatiti ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje nije imao.

12. Što se tiče ugovorene naknade ista je iznosila 3.000,00 eura, s tim da je do trenutka raskida tuženik tužitelju isplatio naknadu od 2.000,00 eura, pa je pravilno prvostupanjski sud izveo dokaz vještačenjem po vještaku za procjenu plovila dipl.ing. Fabiu Lazariću, kako bi utvrdio vrijednost izvedenih radova od strane tužitelja po nalogu tuženika. Provedenim je vještačenjem utvrđeno da vrijednost radova koje je izvršio tužitelj na plovilu tuženika iznosi 2.410,25 eura. Pri obračunu vrijednosti izvršenih radova vještak je uzeo u obzir pripremne radove koji obuhvaćaju radove brušenja i kitanja, zatim pripremne radove prije nanošenja fillera (šprickita), radove nanošenja fillera (šprickita), te demontažu inox opreme.

12.1. Pravilno je tuženik u žalbi naveo da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje zašto je prihvatio varijantu nalaza sa uključenom demontažom inox opreme (stavka 4. obračuna vrijednosti izvršenih radova nalaza i mišljenja vještaka na strani 115. spisa). No bez obzira na ovaj propust prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud drži da je pravilno prihvaćena varijanta sa uključenom demontažom inox opreme (po kojoj vrijednost ukupnih izvršenih radova iznosi 2.410,25 eura), jer iz iskaza tužitelja, a također i svjedoka IĐ, koji je zajedno sa tužiteljem radio na popravci tuženikove brodice, proizlazi da je i demontaža bila ugovorena, jer svjedok IĐ u svom iskazu navodi: „ u početku kada se skidala oprema broda, na brodu smo radili ja i tužitelj i tuženik, da se oprema što prije skine, da se ne gube dani….“, zbog čega su neosnovani navodi tuženika da bi isti sam demontirao gotovo svu opremu kako se to navodi u žalbi.

12.2. Vještak je otklonio i prigovor tuženika glede načina na koji je trebalo, po tuženiku, izvršiti vještačenje, a to je da je vještak trebao utvrditi koliko je ukupno posla tužitelj napravio u odnosu na ugovoreni posao i potom taj postotak staviti u ugovorenu vrijednost radova, ističući kako se na taj način ne može vršiti procjena, jer stvarni trošak popravka ne odgovara ugovorenoj cijeni radova. Zbog navedenog su i ovi žalbeni navodi tuženika u kojima se inzistira na provođenju novog vještačenja, ocijenjeni neosnovanim.

12.3. Kako je dakle tuženik tužitelju isplatio 2.000,00 eura, preostalo mu je, za radove koje je tužitelj izvršio do raskida ugovora dodatno isplatiti 410,25 eura sa zateznom kamatom od raskida ugovora, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u točki I. izreke pobijane presude.

13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio predaju određenih stvari koje su precizirane u pobijanoj točki III. izreke prvostupanjske presude, valja istaknuti kako je pravilan stav prvostupanjskog suda da je životno i logično da je tužitelj za obavljanje posla koristio alat, kao i da je iz e-mail poruke tuženika od 5. srpnja 2021. vidljivo da su određene stvari tužitelja ostale u posjedu tuženika, jer je tuženik u svojoj poruci naveo da će tužitelj dobiti svoje stvari natrag, ako mu donese 1.000,00 eura.

13.1. Iz iskaza svjedoka IĐ proizlazi da je, kada je došao preuzeti svoju skelu, a nakon što je ugovor između stranaka raskinut, u prostoriji u kojoj su za vrijeme obavljanja radova držali alat i materijal vidio tužiteljev alat i to: kompresor uljni, usisivač za mokro i suho usisavanje i brusilicu marke Fistol. S obzirom na naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud, a budući je tužitelj dokazao da je navedeni alat u njegovom vlasništvu, pozivom na odredbe članka 161. i 162 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje ZV) obvezao tuženika da tužitelju naprijed navedeni alat preda u posjed.

13.2. Što se tiče ostalog alata navedenog u točki III. alineja 4. izreke presude i to: sitni alat odvijač, aku zavrtač, pile, bušilica, aku baterije, rezne ploče i dr., valja navesti da je u pravu tuženik kada navodi da ovako pobrojan alat bez navođenja preciznog opisa, odnosno marke alata, jačine aku baterije, broja i vrste reznih ploča, količine pila koje se potražuju, a posebno u dijelu u kojem je navedeno “i dr.”, tužbeni zahtjev čini neodređenim i neodredivim. Kada se pri tome uzme u obzir i dio iskaza svjedoka IĐ, koji je naveo da se ne sjeća da je vidio taj alat u prostoriji u kojoj se nalazio uljni kompresor, usisivač za mokro i suho usisavanje i brusilica, to prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo uvjeta da se taj dio tužbenog zahtjeva prihvati. Naime, da bi činidba bila moguća ona mora biti određena ili barem odrediva. Način na koji je tužitelj postavio ovaj dio tužbenog zahtjeva, osobito u dijelu u kojem navodi “i drugi” činidbu čini nemogućom, zbog čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbiti.

14. Tuženik žalbom osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe kako u predmetu nikada nije donesena privremena mjera, pa nije jasno kako je prvostupanjski sud mogao tuženika obvezati da tužitelju plati i trošak te privremene mjere. U odnosu na ovaj žalbeni navod tuženika valja istaknuti da je prijedlog za određivanje privremene mjere povučen tek kada je tuženik predao u posjed skelu marke Layher njezinom vlasniku IĐ koji je tužitelju za potrebe izvršenja radova na brodici tuženika, navedenu skelu posudio, pa je navedeni trošak opravdano ocijenjen kao osnovanim od strane prvostupanjskog suda. Tuženik također ističe kako prvostupanjski sud nije obrazložio za koje ročište je tužitelju priznata naknada od 25%, međutim pregledom prvostupanjskog spisa utvrđeno je da je 9. rujna 2021. odgođeno pripremno ročište, pa je tužitelju očigledno za isto priznata nagrada u visini od 25%.

15. Trošak postupka prvostupanjski je sud pravilno obračunao imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a. Ovaj drugostupanjski sud je žalbu tuženika prihvatio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosio na predaju u posjed sitnog alata, pa je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a budući je prvostupanjski sud već imao u vidu stavak 2. članka 154. ZPP-a, odnosno uspjeh stranaka u sporu, valjalo potvrditi i prvostupanjsku odluku u pobijanoj točki IV. izreke.

16. Tuženik je odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, uistinu radi o neznatnom uspjehu tuženika u žalbenom postupku.

17. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

18. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić