P-25/2020-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetniku Draženu Srbu, odvj. iz Osijeka, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijek, Građansko-upravni odjel, radi priznanja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a javno objavljene dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužiteljica ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine u naravi dvorište i oranica [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 917 m2 što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati te izdat tužiteljici valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njenog prava vlasništva u roku od 15 dana, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II/ Nalaže se tuženici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 da tužiteljici ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.441,36 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 11. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnica izgrađene kuće sagrađene u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište i oranica, ukupne površine 917 m2, a koja nekretnina je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske. Opisana nekretnina nalazi se u samostalnom posjedu tužiteljice odnosno iz posjedovnog lista broj 157 proizlazi da je nekretnina bila u posjedu ĆB, pokojnog supruga tužiteljice, a koji su na predmetnoj nekretnini izgradili kuću te iz rješenja ureda za prostorno uređenje stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Osijeku proizlazi da je utvrđeno pokojnom ĆB pravo na potporu za popravak oštećene obiteljske kuće u kojoj će prebivati sa svojom suprugom ČB. Iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je ĆB preminuo **.**.2018., a da je njegovom zakonskom nasljednicom proglašena ČB. Još od prije rata predmetna nekretnina nalazi se u samostalnom posjedu tužiteljice, te i nakon rata, koji posjed je kroz cijelo vremensko razdoblje zakonit, istinit i pošten, a na predmetnoj nekretnini tužiteljica i njezin pokojni suprug su izgradili kuću.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja budući iz dokaza priloženih uz tužbu nedostaje osnov, odnosno isprava stjecanja prava korištenja pravnog prednika ĆB u odnosu na nekretninu za koju se traži priznanje prava vlasništva u k. o. [katastarska općina]. Naime, u priloženom prijepisu posjedovnog lista broj 157 upisan je kao posjednik ĆB, te je u tom smislu zatraženo od Područnog ureda za katastar Osijek da izvijesti ovo odvjetništvo temeljem kojeg osnova, odnosno koje dokumentacije je isti upisan kao posjednik. U točki II tužbe navodi se da je tužiteljica u samostalnom posjedu predmetne nekretnine još od prije rata i da je stoga posjed iste zakonit, istinit i pošten, te se isto tako navodi da su na toj čestici, odnosno zemljištu tužiteljica i njezin pokojni suprug izgradili kuću. Međutim, time tužitelj ne dokazuje da je kvalificiran (zakonit, istinit i pošten) posjednik odnosno ne prilaže dokaz o tome da posjeduje valjan pravni temelj za stjecanje posjeda i prava vlasništva. Tužitelj naime, ne prilaže akt ili ugovor koji bi im dao valjan pravni temelj za posjedovanje predmetne nekretnine, bez obzira što je u posjedovnom listu Područnog ureda za katastar Osijek broj 157 naznačen kao posjednik po pravnom predniku. Isto tako, uz tužbu je priložen zaključak Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 30. lipnja 2014. kojim se produžava rok za dostavu dokumentacije, vezano za podneseni zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, vezano za predmetnu nekretninu. Slijedom toga se može zaključiti da građenje na predmetnoj čestici, odnosno zemljištu još uvijek nije legaliziran, što dodatno opravdava tvrdnju da posjed tužiteljice nije kvalificiran. Slijedom iznesenih razloga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te smatra iste neosnovanim.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 12. kolovoza 2019., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]., izvadak iz matice umrlih ĆB od 21. kolovoza 2018., izvadak iz matične knjige vjenčanih Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Opština Vukosavlje od 23. kolovoza 2018., prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek od 30. rujna 2018., rješenje Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek od 4. srpnja 1998., saslušao tužiteljicu i svjedoke OB i NB, te izvršio uvid u spis Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek klasifikacijske oznake UP/I-361-03/13-06/27418 radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za stambenu i pomoćne zgrade u [adresa], k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]..

4. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog tako i njihovoj međusobnoj vezi, ovaj sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista nije mogla odgovarati na postavljena pitanja osim što je rekla da u spornoj kući živi od prije rata

6. Iz iskaza svjedoka OB proizlazi da tužiteljicu poznaje, a poznavao je i njezinog pokojnog supruga ĆB. Na spornoj nekretnini žive od negdje 1971. godine. Dodaje da su oni sagradili kuću u kojoj sada živi tužiteljica.

7. Iz iskaza svjedoka PB proizlazi da tužiteljicu poznaje, a poznavala je i njezinog pokojnog supruga ĆB. Koliko zna oni na spornoj nekretnini žive oko 50 godina, a misli da može biti i više. Kuću na nekretnini gradio je pokojni ĆB.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica]. proizlazi da je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska

9. Iz izvatka iz matice umrlih, ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, matičnog područja Osijek za godinu 2018. pod rednim brojem 01461 dana 21. kolovoza 2018 upisana je činjenica smrti za ĆB.

10. Iz izvatka iz matične knjige vjenčanih Bosne i Hercegovine, Republika Srpska, Opština Vukosavlje za matično područje Potočani pod rednim brojem 18. za godinu 1965. izvršen je upis zaključenja braka između ženika ĆB i nevjeste ČB.

11. Iz prijepisa posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek, posjedovni list 157 od 30. rujna 2018. proizlazi da je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], nekretnina [adresa], površine 917 m2 u naravi oranica 397 m2 i kuća i dvorište 520 m2 upisan ĆB, Mirkov, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

12. Iz rješenja Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek poslovni broj KLASA: UP/I-402-01/97-17/100, URBROJ: 2158-04-2/5-98-3 od 4. srpnja 1998. proizlazi da je utvrđeno da se ĆB utvrđuje pravo na potporu oštećene obiteljske kuće na adresi u [adresa] sa utvrđenim III stupnjem oštećenja u kojoj će prebivati sa članom obitelji ČBsuprugom.

13. Iz spisa Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek klasifikacijske oznake UP/I- 361-03/13-06/27418 radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju za stambenu i pomoćne zgrade u [adresa], k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica]. proizlazi da je ĆB dana 30. lipnja 2006. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju sukladno čl. 8. Zakona o postupanju s nezakonitim izgrađenim zgradama, a koji postupak je obustavljen rješenjem Osječko-baranjske županije, Ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osijek od 16. listopada 2017. budući da nije priložio potrebnu dokumentaciju.

14. Sukladno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- u daljnjem tekstu ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari stječe samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredom čl. 159. st 3. ZV-a propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a odredbom st. 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija jedinice lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću tih stvari tek pošto je njegov barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanoga u čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a.

15. Sve kada bi se uzelo da tužiteljev posjed nije bio kvalificiran, i tada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da je predmetna nekretnina u samostalnom, poštenom tužiteljevom posjedu više od 40 godina. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da u konkretnom slučaju tuženik uopće ni ne tvrdi niti dokazuje da bi posjed tužitelja bio nepošten, a da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj bio pošteni posjednik u smislu navedenih odredbi, jer je držao da je stvar koju posjeduje njegova, po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj je s obzirom na protek vremena više od 40 godina, stekao pravo vlasništva prijeporne nekretnine dosjelošću. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema odredbi čl. 159. st. 3. istog zakonskog propisa samostalni posjednik nekretnine stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a kako je predmetna nekretnina upisana kao vlasništvo tuženika Republike Hrvatske vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na toj nekretnini iznosi 40 godina. U odnosu na vremenski tijek trajanja posjeda od strane tužitelja na predmetnoj nekretnini i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da se tužitelj u posjedu te nekretnine nalazi više od 50 godina. a proizlazi da je posjed tužitelja na predmetnoj nekretnini bio pošten i da ga u tom posjedu nitko nije smetao niti je polagao pravo vlasništva sporne nekretnine. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno. Iz takve odredbe jasno proizlazi da nepoštenje posjeda treba dokazati tuženik, a u ovom predmetu tuženik na tu okolnost nije predlagao nikakve dokaze niti iznosio bilo kakve odlučne činjenice zbog čega sud utvrdio da je tužitelj u odnosu na tu nekretninu bio u poštenom posjedu više od 50 godina. i da je u vrijeme podnošenja tužbe tj. 14. siječnja 2020. već istekao rok od 40 godina poštenog posjeda za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

16. Prema pravnom shvaćanju zauzeto na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održane 14. veljače 2019. (broj Su-IV- 56/19-2) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe. Na strani tužitelja ispunjene su sve pretpostavke opisane u pravnom shvaćanju.

17. Odredbom čl. 388. st. 4 ZVDSP-a propisano je da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

17.1. Shvaćanje ESLJP izraženo u odluci „Trgo protiv Hrvatske“ odnosi se na primjenu i učinke odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, (odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine 137/99)).

17.2. U presudi Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

17.3. U presudama Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP ukinuta.

17.4. Odredbom čl. 159. st. 4. ZVDSP određeno je da ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

17.5. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. veljače 2019. (Su-IV-56/19-2) prihvaćeno je pravno shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

17.6. Dana 17. studenog 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo članak 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.“

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP-a), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 05.11.2024., 23.11.2024., 06.02.2025., 11.03.2025. i 15.05.2025. za svako po 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 28.10.2024. i 09.05.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora od 12.08.2019 u visini od 100 bodova odnosno iznos od 20,00 eura sukladno Tbr. 32. t. 1. Tarife, trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 1.900,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 475,00 eura, što čini trošak zastupanja u visini od 2.375,00 eura.

18.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

18.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.441,36 eura.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 11. lipnja 2025.

Sudac

Saša Rešetar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, nadležnom Županijskom sudu.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika