Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: P-624/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Antoniji Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Restović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz OD Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vesne Restović, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu presude 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o kreditu broj 216-354/2006 od 8. lipnja 2006. i to odredba članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 1. i članka 6. stavka 2. Ugovora u dijelu u kojem banka odobrava korisniku kredita potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika, važećem na dan korištenja kredita kao i to da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, u dijelu u kojem je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke kao i dijelu kojem korisnik kredita svojim potpisom izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.

II Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 4,57 eura / 34,43 kuna od 31. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 18,16 eura / 136,83 kuna od 31. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 7,42 eura / 55,91 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 23,14 eura / 174,35 kuna od 31. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 25,94 eura / 195,44 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 27,20 eura / 204,94 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 23,72 eura / 178,72 kuna od 31. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 26,02 eura / 196,05 kuna od 30. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 20,66 eura / 155,66 kuna od 1. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 16,71 eura / 125,90 kuna od 30. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 17,76 eura / 133,81 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 19,84 eura / 149,48 kuna od 31. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 19,66 eura / 148,13 kuna od 30. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 17,56 eura / 132,31 kuna od 2. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 21,51 eura / 162,07 kuna od 30. studenoga 2009. do isplate,

-na iznos od 24,67 eura / 185,88 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 29,17 eura / 219,78 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 28,14 eura / 212,02 kuna od 1. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 34,25 eura / 258,06 kuna od 31. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 33,09 eura / 249,32 kuna od 30. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 36,28 eura / 273,75 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 54,91 eura / 413,72 kuna od 30. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 50,88 eura / 383,36 kuna od 2. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 63,18 eura / 476,03 kuna od 31. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 58,93 eura / 444,01 kuna od 30. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 52,10 eura / 392,55 kuna od 2. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 66,52 eura / 501,19 kuna od 30. studenoga 2010. do isplate,

-na iznos od 84,86 eura / 639,38 kuna od 31. prosinca 2010. do isplate,

-na iznos od 71,87 eura / 541,50 kuna od 31. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 76,87 eura / 579,18 kuna od 28. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 71,08 eura / 535,48 kuna od 31. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 72,13 eura / 543,46 kuna od 30. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 96,68 eura / 730,70 kuna od 31. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 95,05 eura / 716,15 kuna od 4. srpnja 2011. do isplate

koje kamate se određuju u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Addiko banka d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužitelju ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 2.222,40 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 10. lipnja 2019., u pravnoj stvari tužitelja ŽA protiv tuženika Addiko Bank d.d. kojom prethodno traži od suda da naloži tuženiku u sudski spis dostaviti Ugovor o kreditu broj 216-354/2006 od 8. lipnja 2006. a po dostavi tražene dokumentacije i provedenom financijskom vještačenju da će urediti tužbeni zahtjev u kojem traži utvrđenja i isplatu. U tužbi se sadržajno navodi da su tužitelj i tuženik 8. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 216-354/2006 na iznos od 22.655,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF koji je tužitelju isplaćen, da je tužitelj u cijelosti redovito isplaćivao svoje obveze. Nakon što je tuženik postupio po nalogu suda i u spis dostavio traženu dokumentaciju, tužitelj je podneskom od 4. svibnja 2021.uredio točku I. tužbenog zahtjeva na način da je zatražio da se utvrdi da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke ugovorne odredbe sadržane u predmetnom Ugovoru i to odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora u dijelu u kojem tuženik odobrava tužitelju potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.655,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, odredba članka 3. stavka 2 . Ugovora u dijhelu u kojem je ugovoreno da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, odredbe članka 4., stavak 3. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, članka 6. stavak 1. navedenog Ugovora o kreditu u kojem je ugovoreno da je Banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta Banke, članka 6., stavka 2. navedenog Ugovora o kreditu kojim Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anutiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. U tužbi se sadržajno navodi da je pored ugovorene kamatne stope tuženik samoinicijativno i bez upozorenja tužitelju zaračunao veće kamatne stope i neosnovane tečajne razlike pa da je tužitelj isplatio tuženiku više od ugovorenog iznosa. Istaknuto je da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarskih franaka, te je otplatu predmetnog kredita vezao uz tu valutu, pritom je ugovorio da je kamatna stopa promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci banke- tuženika, bez da je tužitelju jasno navedeno na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Konačno je tužitelj u tužbi istaknuo da je takvo postupanje nepošteno budući da za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, pa da bi takva odredba Ugovora trebala se utvrditi nepoštenom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti, sadržajno istaknuvši da tuženik smatra da tužitelju nisu predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve iz razloga što tuženik nije koristio nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica-švicarski franak te na jednostrano mijenjanje kamatne stope, kao i to da prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. U odgovoru na tužbu je navedeno je tužitelju u cijelosti bilo jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka Ugovora o kreditu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: ugovora o kreditu broj 216-354/2006, sklopljenog između tužitelja i tuženika u Splitu, 8. lipnja 2006. (list spisa 142-146), aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 12. lipnja 2006. (list spisa 6-7), otplatnog plana u CHF po kreditu broj 216-354/2006 (list spisa 147-148), obavijesti o promjenama kamatnih stopa po predmetnom kreditu od 27. listopada 2020. (list spisa 151), otplatnog plana sačinjenog po promjenjivim kamatnim stopama od 27. listopada 2020. (list spisa 152-153), specifikaciju uplata po kreditu na dan 27. listopada 2020., pregled prometa za klijenta od 27. listopada 2020. (list spisa 161-166), knjigovodstvenu karticu za korisnika – tužitelja (list spisa 154-155).

4. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Matiji Trogrlić, koja je u predmetnom postupku izradila pisani nalaz i mišljenje, 11. ožujka 2023. Podneskom od 29. kolovoza 2022. tužitelj je prigovorio na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, koji je zatim 21. ožujka 2023. dostavio u spis dopunu nalaza i mišljenja, kao odgovora vještakinje na primjedbe iznesene u podnesku tužitelja. Podneskom od 14. kolovoza 2023. tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te predložio sudu provesti ponovno dopunu financijskog-knjigovodstvenog vještačenja primjenom kunske kamatne stope.

5. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja točku II tužbenog zahtjeva uredio podneskom od 11. rujna 2023. tražeći isplatu iznosa od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna sa zateznim kamatama kako je u podnesku tužitelja pobliže navedeno kao i točku III vezano za parnični trošak.

6. Ovaj sud je obio provođenje dokaza saslušanjem tužitelja smatrajući da je isti suvišan. Naime, stranke su često presudan izvor podataka o činjenicama zato što redovito najbolje poznaju stanje stvari, ali značenje tog dokaznog sredstva umanjeno je time što su stranke subjekti o čijim se interesima i pravima izravno odlučuje u sporu, njihovom latentnom pristranošću. Tako je prema shvaćanju ovog suda, izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, supsidijaran dokaz, kojemu sud pristupa ako činjenice ne može utvrditi na drugi pouzdaniji način, što u konkretnom postupku nije slučaj.

7. U ovom postupku je donesena presuda pod poslovnim brojem P-3076/2019-38 od 17. studenoga 2023., koja je ukinuta presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-181/2024-3 od 30. siječnja 2025., s obrazloženjem kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada nije saslušao svjedokinju tuženika-osobnog bankara, te je uputio prvostupanjski sud u ponovnom postupku izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje-zaposlenika tuženika, bankara.

8. Prvostupanjski je sud potom zakazao novu glavnu raspravu na kojoj je odlučio izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje BA, da bi potom tuženik podneskom od 21. veljače 2025. odustao od predloženog dokaza saslušanjem svjedokinje BA.

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu broj 216-354/2006 koji je sklopljen 8. lipnja 2006. između stranaka, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu.

11. Čitanjem Ugovora o kreditu, sud je utvrdio kako se isti sastoji od pet lista papira formata A4, ukupno pet stranice teksta, iz navedenoga sud zaključuje kako je predmetni ugovor bio pripremljen od strane kreditora-tuženika unaprijed, te da predstavlja kreditorov-tuženikov standardizirani obrazac za namjenske kredite.

12. S obzirom da je prema utvrđenjima suda predmetni ugovor bio unaprijed pripremljen i formuliran od strane tuženika te predstavljao njegov formulirani standardni ugovor sud, sukladno odredbi članka 96. st. 2. ZZP, smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a tuženik, na kojem je teret dokaza, osim paušalnih navoda na okolnost informiranosti i mogućnosti pregovaranja tužitelja o pojedinim odredbama predmetnog ugovora sudu nije predložio niti jedan dokaz.

13. U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

14. Među parničnim strankama nije sporno da su 8. lipnja 2006.. tuženik kao kreditor, i tužitelj korisnik kredita sklopile namjenski Ugovor o kreditu broj 216- 354/2006 za kupnju motornog vozila, kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 22.655,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika za CHF, rok otplate 60 mjeseci, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, u članku 3. i 6. stipuliranu kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, a na dan zaključenja ugovora iznosi 5,25 % godišnje.

15. Sporno u postupku je utvrditi jesu li predmetne odredbe članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3. i članka 6. stavka 1. i stavka 2. ništetne, odnosno posljedično tome je li osnovano novčano potraživanje tužitelja.

16. Čitanjem Ugovora o kreditu 216-354/2006 od 8. lipnja 2006., otplatnog plana, knjigovodstvene kartice, čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije Matije Trogrlić od 21. siječnja 2022., kao i dopunskog očitovanja stalnog sudskog vještaka na prigovore tužitelja, sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tužena 8. lipnja 2006. sklopili ugovor o kreditu broj 216-354/2006 na iznos od 22.655,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, što proizlazi iz priloženog ugovora,

- da se radi o tipskom ugovoru o kreditu kojeg je tuženik sklapao sa potrošačima. Tužitelj je predmetni ugovor sklopio kao potrošač radi kupnje vozila,

- da je u članku 3. i 6. tog ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,25% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora,

- da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti u 4. srpnja 2011., što proizlazi iz priloženog stvarnog otplatnog plana i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka,

- da se tijekom trajanja kredita kamatna stopa mijenjana u rasponu od 5,250 do 7,300 %,

- da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope, ali i valutne klauzule, posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta te da konačna ukupna razlika novčane tražbine na ime stjecanja bez osnove, odnosno restitucije u ovom predmetu iznosi upravo 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna,

- da je individualnu tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 10. lipnja 2019.,

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda u pogledu ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je drugostupanjska presuda o ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

17. Dakle, iz navedenih utvrđenja jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti jesu li odredbe 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3. i članka 6. stavka 1. i stavka 2. ništetne predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom kreditora i valutna klauzula u CHF ništetne ili ne.

18. Odredbom članka 502.c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. U navedenoj odredbi čl. 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika (secundum eventumlitis). Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

20. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. presuđeno je: pod točkom II izreke, pored ostaloga, da je tuženik u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu , što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; dalje: ZZP) i to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/09 to člancima 96. i 97. ZZP te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je, između ostalog, presuđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, da je naloženo tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

22. Pitanje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli se pravomoćno okončalo u predmetu poslovni broj Pž-6632/17 na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

23. Članak 118. ZZP određuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Dakle, ovaj sud obvezuje presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno ovaj sud je vezan za utvrđenje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

25. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

26. Stoga ovaj sud smatra da su ništene odredbe članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3. i članka 6. stavka 1. i stavka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutu švicarski franak, smatrajući da je došlo do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja te je stoga vezano uz samu valutu u valutnoj klauzuli sud utvrdio ništavim pojedine odredbe navedenog Ugovora o kreditu, a što je sud djelomično utvrdio kao prethodno pitanje, a djelomično izrekom ove presude.

27. Nadalje, na temelju tog ništetnog dijela odredbe članka 2. stavka 1., članka 3. stavka 2., članka 4. stavka 3. i članka 6. stavka 1. i stavka 2. ništetne predmetnog Ugovora o kreditu došlo je do neosnovanog bogaćenja tuženika kao banke na teret tužitelja te stoga ovaj sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu iznosa koji je nastao uslijed promjene tečaja valute u valutnoj klauzuli.

28. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Matiji Trogrlić.

29. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja u odnesu na anuitete prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćene iznose, iznosi 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna.

30. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Matije Trogrlić s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti. Jednako tako je, prema shvaćanju ovog suda stalni sudski vještak s uspjehom otklonio prigovore tužitelja na Nalaz i mišljenje, dok vezano na prigovore tuženika ovaj sud je shvaćanja da su podneseni samo zbog odugovlačenja postupka budući da takvi prigovori istaknuti od strane tuženika nisu u domeni stalnog sudskog vještaka.

31. Naime, stalni sudski vještak izračun je sačinio u nekoliko varijanti od kojih je ovaj sud prihvatio samo onu u kojem su uvaženi samo više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnova koji je u ovom postupku utvrđen ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

32. Naime, tužitelj od tuženika, čak i u vrijeme kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita, nije ništa primio (primio je samo isplaćeni iznos kredita). Stoga niti tuženik, koji nije potrošač, temeljem citiranih odredbi o posljedicama ništetnosti te povrata stečenog bez osnove, nije ovlašten tražiti uračunavanje niže plaćenih iznosa. Isto tako valja naglasiti da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe i tužbenim zahtjevom, pa prema tome shvaćanje je ovog suda da tuženik nema pravo na tzv. negativnu razliku s obzirom da u tom smislu nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili protutužbu

33. Obzirom na navedeno sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka vezano uz visinu i tijek kamata te je stoga tužitelju dosudio iznos od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna.

34. Što se tiče pitanja tijeka kamata, ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta.

35. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) i to za razdoblje do 31.prosinca 2007. od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22).

36. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

37. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

38. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. (ovo glede kamate, dok je za valutu pravomoćnost 14.6.2018.), kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 7.lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja radi čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

39. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

41. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.390,56 eura / 10.477,14 kuna, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/2014., 118/2014., 107/15., 37/22., 126/22.; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 1,99 EUR/15,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

42. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 10. lipnja 2019.(Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 6. listopada 2020. (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. listopada 2020. (Tbr. 9/2 Tarife) na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 100,00 eura,

- sastav ostalog podneska od 5. svibnja 2021., kojim tužitelj uređuje i precizira točku I tužbenog zahtjeva iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 29. kolovoza 2022. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 7. rujna 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima iznos od 100,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 12. rujna 2023. (Tbr. 8/1) iznos od 200,00 eura,

- sastav obrazloženog podneska od 10. listopada 2023. (Tbr. 8/1) iznos od 200,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 19. listopada 2023. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 200,00 eura,

- sastav žalbe od 4. prosinca 2023. (Tbr. 10/3 Tarife) iznos od 187,50 eura,

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 17. studenoga 2023. (Tbr. 9/3 Tarife) iznos od 100,00 eura,

- zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2025. (Tbr. 9/1) iznos od 100,00 eura.

43. Dakle tužitelju po osnovi odvjetničkog zastupanja u ovom postupku valjalo je priznati ukupno iznos od 1.837,50 eura.

44. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura (Tar.br. 1. stavak 2. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), kao i trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 331,81 euro.

45. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.222,40 eura.

46. Tužitelju nije priznat popisani trošak sastava podnesaka od 25. svibnja 2021., kojim u sudski spis dostavlja potvrdu o plaćanju predujma troškova vještačenja, a sve imajući na umu da je punomoćnik ovlašten sudu upućivati podneske prema vlastitom nahođenju, međutim sud će primjenom načela ekonomičnosti priznati nužnim samo one podneske koji su bili doista potrebni za vođenje postupka, dok je pojedine radnje tužitelju priznao u manjem opsegu od zatraženog, a što je pobliže za svaku radnju obrazloženo u prethodnoj točki 42. obrazloženja.

47. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III izreke ove presude.

U Splitu 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun tužitelja

- pun tuženika

- u spis