REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-2019/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja ZE, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Marković Palaić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić u Sisku, S. I. A. Radića 32, protiv tuženika PROEKOGRADNJA d.o.o., OIB: 56979456703, Zaprešić, M. Krušlina 16/II, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik u Zaprešiću, Z, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i zastupnika po zakonu tuženika, s danom objave 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-825/2021 od 22. srpnja 2021. koje je donio javni bilježnik Željko Petrušić iz Zaprešića, Bana Josipa Jelačića 3, kojim je naloženo tuženiku PROEKOGRADNJA d.o.o., OIB: 56979456703, Zaprešić, M. Krušlina 16/II, isplatiti tužitelju ZE, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 38.872,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.318,10 EUR od 1. srpnja 2018.,

- 1.990,84 EUR od 28. srpnja 2018.,

- 6.217,67 EUR od 26. rujna 2018.,

- 6.569,78 EUR od 26. rujna 2018.,

- 6.636,14 EUR od 26. rujna 2018.,

- 6.304,33 EUR od 26. rujna 2018.,

- 3.716,24 EUR od 26. rujna 2018.,

- 4.119,72 EUR od 28. rujna 2018.,

do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.273,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 22. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 13.885,97 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Željku Petrušiću iz [adresa]. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-825/2021 od 22. srpnja 2021., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.872,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako to proizlazi iz prijedloga za ovrhu te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem poslovni broj: Povrv-2019/2021 od 22. rujna 2021. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava predmetno potraživanje u cijelosti budući da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Ističe kako osporava vjerodostojnost računa na kojima je utemeljeno rješenje o ovrsi te da predmetni računi nisu proknjiženi u tuženikovim poslovnim knjigama budući da su nevjerodostojni i neosnovani. U odnosu na račun broj: 56/1/1 s datumom dospijeća 30. lipnja 2018. ističe prigovor zastare obzirom na protek trogodišnjeg zastarnog roka.

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj se podneskom od 8. listopada 2021. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo kako je u potpunosti neosnovan prigovor zastare potraživanja tužitelja po računu broj: 56/1/1 s obzirom na to da je prijedlog za ovrhu predan na poštu 29. lipnja 2021. znači unutar zastarnog roka od tri godine. Nastavno, navodi kako je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio nakon što je uvidio da mu tuženik ne želi platiti za radove koje je tužitelj izvodio po njegovom nalogu i temeljem usmenog dogovora tužitelja kao izvođača radova i tuženika kao naručitelja radova. Naime, pojašnjava kako je tužitelj kao podizvođač radova tuženika vršio radove na gradilištima Novo Selište (račun broj: 56/1/1, 61/1/1), Rafinerija Sisak, KP 1,2,3 i 4 (račun broj: 74/1/1, 75/1/1), Sisački vodovod (betoniranje nadglavnih greda, račun broj: 76/1/1), sve prema usmenom dogovoru tužitelja i tuženika te prema nalozima poslovođe tuženika, NE. Tuženik je vodio građevinske dnevnike, a tužitelj satnicu za svoje radnike. Tužitelj navodi kako ga je tuženik, obzirom da je bio zadovoljan radom tužitelja i njegovih radnika, pozvao da izvrši adaptaciju njegove privatne kuće na adresi [adresa], što je tužitelj i učinio (račun broj: 77/1/1, 79/1/1 i 80/1/1). Ističe kako je tuženik zamolio tužitelja da na svim računima stavi istu stavku i to „šalovanje, armiranje i betoniranje nadglavne grede na pilotima“, bez obzira na stvarno obavljene radove, a s obzirom da je to bilo najjednostavnije provesti kroz knjige, što je tužitelj i učinio.

5. Tuženik se podneskom od 25. studenoga 2021. i u daljnjem tijeku postupka očitovao na navode tužitelja istaknuvši kako je predmet tužbe plaćanje utuženih računa za usluge šalovanja, armiranja i betoniranja nadglavne grede na pilotima dok iz podneska tužitelja od 8. listopada 2021. proizlazi da tužitelj traži isplata za neke druge radove koji nisu specificirani ni nazivom ni količinom. Slijedom čega smatra da se radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, kojoj se protivi. Također, navodi kako osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini pri čemu ne spori da je tužitelj tuženiku, temeljem prethodnog dogovora, pružao usluge šalovanja, armiranja i betoniranja, nadglavne grede na pilotima.Tuženik navodi kako je te usluge tužitelj pružao tuženiku tijekom 2015. i 2016. godine u Rafineriji Sisak i Sisačkom vodovodu te 2018. godine u Novom Selištu, a da su svi računi uredno podmireni. U odnosu na privatnu kuću u [adresa], tuženik navodi kako stranke nikada nisu bile u poslovnom odnosu niti je ikada postignut dogovor oko izvođenja radova koji su predmet ovog spora. Pojašnjava kako je istina da je tužitelj izveo određene građevinske radove na kući, no ne i one koje su predmet ovog spora. Ti radovi su bili izvedeni 2017. godine, a njih nije naručio tuženik niti su izvedeni za račun tuženika te nije riječ o kući u vlasništvu tuženika. Tuženik nastavno ističe kako je tuženik predmetne račune odmah po njihovom zaprimanju vratio tužitelju, nije ih knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je koristio pravo na odbitak pretporeza i to iz razloga što te 2018. godine, osim manjeg posla u Novom Selištu, tuženik više nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem te je do tada podmirio sve obveze prema tužitelju. Zaključno, ističe prigovor zastare obzirom na to da tuženik (osim manjeg posla u Novom Selištu) od kraja 2016. godine nije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem.

6.1. Tijekom postupka pročitane su i pregledane sljedeće isprave: račun broj: 56/1/1 od 30. lipnja 2018. (list 6 spisa), račun broj: 61/1/1 od 28. srpnja 2018. (list 7 spisa), račun broj: 74/1/1 od 7. rujna 2018. (list 8 spisa), račun broj: 75/1/1 od 8. rujna 2018. (list 9 spisa), račun broj: 76/1/1 od 8. rujna 2018. (list 10 spisa), račun broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018. (list 11 spisa), račun broj: 79/1/1 od 11. rujna 2018. (list 12 spisa), račun broj: 80/1/1 od 13. rujna 2018. (list 13 spisa), potvrda Hrvatske pošte o primitku otpravka (list 35 spisa), pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika BE (list 50-51 spisa), pisani iskaz tužitelja ZE (list 53-54 spisa), pisani iskazi svjedoka ME (list 55-56 spisa), pisani iskaz svjedoka IE (list 57-58 spisa), pisani iskaz svjedoka JE (list 59- 60 spisa), pisani iskaz svjedoka TE (list 63-64 spisa), pisani iskaz svjedoka EE (list 65-66 spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, broj: KO-DO-528/2023 od 28. prosinca 2023. (list 98-103 spisa), presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-11/2024 od 12. siječnja 2024. (list 110-118 spisa), očitovanje sudskog vještaka dipl. ing. arh. RE od 10. ožujka 2025. (list 159 spisa). Saslušani su kao svjedoci VE (list 81-84 spisa), LE (list 84-86 spisa) kao i tužitelj ZE (list 148-150) te zastupnik po zakonu tuženika BE (list 150-152, 172 spisa).

6.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta kao i izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ME, IE, JE, TE i EE neovisno o tome što je tuženik osporio njihove pisani iskaz budući da je ocijenio da bi se saslušanjem navedenih svjedoka postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 38.872,81 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na isplatu naknade za izvršene radove koje je tužitelj kao izvođač izvršio za tuženika kao naručitelja radova i za koje su izdani računi broj: 56/1/1 od 30. lipnja 2018., 61/1/1 od 28. srpnja 2018., 74/1/1 od 7. rujna 2018., 75/1/1 od 8. rujna 2018., 76/1/1 od 8. rujna 2018., 77/1/1 od 9. rujna 2018., 79/1/1 od 11. rujna 2018. i 80/1/1 od 13. rujna 2018.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio angažiran od strane tuženika za izvođenje radova na gradilištima Novo Selište, Rafinerija Sisak, Sisački vodovod i na radovima na kući u [adresa]. Nije sporna ni činjenica da tuženik nije platio naknadu za radove koje je tužitelj za njega izvodio na poslovima adaptacije kuće u [adresa].

10. Među strankama je sporno da li je tuženik platio tužitelju naknadu za izvedene radove na gradilištima Novo Selište, Rafinerija Sisak, Sisački vodovod, kao i osnovanost tražbine koja se odnosi na naknadu za izvršene radove na kući u [adresa]. U postupku je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i da li su utužene tražbine u zastari te da li je došlo do objektivne preinake tužbe u odnosu na potraživanje koje se temelji na računima broj: 77/1/1, 79/1/1 i 80/1/1, a koji se odnose na radove na kući u [adresa].

11. Iz utuženih računa broj: 56/1/1 od 30. lipnja 2018. (list 6 spisa), račun broj: 61/1/1 od 28. srpnja 2018. (list 7 spisa), račun broj: 74/1/1 od 7. rujna 2018. (list 8 spisa), račun broj: 75/1/1 od 8. rujna 2018. (list 9 spisa), račun broj: 76/1/1 od 8. rujna 2018. (list 10 spisa), račun broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018. (list 11 spisa), račun broj: 79/1/1 od 11. rujna 2018. (list 12 spisa), račun broj: 80/1/1 od 13. rujna 2018. (list 13 spisa) sud je utvrdio kako je tužitelj tuženiku izdao račune čiji iznosi odgovaraju utuženim iznosima, da su na svakom računu naznačeni datumi dospijeća koji odgovaraju onima postavljenim u tužbenom zahtjevu te da ukupan iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku iznosi 38.872,81 EUR. Na računima su kao opis radova – naziv usluge označeni radovi šalovanja, armiranja i betoniranja nadglavne grede te su naznačene jedinične mjere u satima. Valja napomenuti i da je u prijedlogu za ovrhu tužitelj utužio za račun broj: 74/1/1 iznos od 6.217,67 EUR jer je dio računa u iznosu od 243,55 EUR plaćen.

12. Iz pisanog iskaza svjedoka ME (list 55-56 spisa) proizlazi da je bio zaposlenik tužitelja i da je radio na adaptaciji kuće tuženika u [adresa] ali ne cijelo vrijeme te da nije prisustvovao dogovorima tužitelja i tuženika, kao i da nema neposredna saznanja o njihovom poslovnom odnosu. Iz pisanog iskaza svjedoka IE (list 57-58 spisa), JE (list 59-60 spisa), TE (list 63-64 spisa) i EE (list 65-66 spisa) proizlazi da je riječ o bivšim zaposlenicima tužitelja koji su radili na predmetnim gradilištima. Iz navedenih pisanih iskaza proizlazi u bitnom kako je tužitelj radnicima znao kasniti s plaćama jer mu tuženik nije platio izvršene radove te da je tužitelj u više navrata 2018. godine zvao pred radnicima gospodina BE i pitao ga što je s plaćanjem računa. Svjedoci su u svojim iskazima naveli i kako su zadnji radovi bili u Novom Selištu 2018. godine te da su radili na adaptaciji obiteljske kuće oko četiri mjeseca paralelno sa radovima na gradilištu u Rafineriji.

13.1. Iz iskaza svjedoka VE (list 81-84 spisa), koji je zaposlenik i brat tužitelja proizlazi kako je zaposlen kod tužitelja na mjestu poslovođe te da je radio na tri gradilišta, Novo Selište, Rafinerija Sisak, Sisački vodovod kao i na privatnoj kući zastupnika po zakonu tuženika. Vezano za poslovni odnos između tužitelja i tuženika, svjedok je iskazao kako zna samo da se radilo o usmenom dogovoru te da napravljen posao nije plaćen. Ne može se točno sjetiti kada su ti radovi bili, jedino mu je poznato da je 2018. godine bila adaptacija na privatnoj kući zastupnika po zakonu tuženika i da su se tada izvodili radovi na gradilištu Novo Selište. Nije mu ni poznato da li su se za predmetne radove vodile poslovne knjige. U odnosu na radove koje je tužitelj izvodio na kući u [adresa], svjedok je naveo da se radilo kompletno unutarnje uređenje, demontaža, rušenje, struganje zidova, gletanje zidova, mrežica ljepilo, fino gletanje, knauf, keramika, fasada i vanjski dio terase te da su bili ispomoć na krovištu, a da su radovi vremenski trajali šest mjeseci. Svjedok je nastavno iskazao da su prvo bili izvođeni radovi u Rafineriji Sisak gdje su obavljali radove šalovanja nadglavnih greda, armiranja i betoniranja, te da je materijal bio od tuženika. Nije mu poznato kada su izdavane fakture za predmetno gradilište, niti je sudjelovao u njihovom obračunu. Potom je svjedok naveo da su izvodili radove na Sisačkom vodovodu. Radovi su bili u pravilu isti, varirale su jedino količine. Treće gradilište je bilo Novo Selište, sve se isto radilo uz neke dodatne poslove, tako je svjedok iskazao kako je donosio vodu u bačvama od 1000 l, polijevao beton te je montirao semafore na tom gradilištu za regulaciju prometa. Osim toga, na tom gradilištu su čistili živicu i imali noćnog čuvara. Svjedok je iskazao kako navedeni dodatni radovi na Novom Selištu nisu bili sadržani u iznosu koji je fakturiran. Istaknuo je, vezano za radove na kući u [adresa], da tamo nisu izvodili radove šalovanja, armiranja i betoniranja nadglavne grede te da mu nije poznato kako je došlo do cijena iz utuženih računa.

13.2. Iskaz svjedoka VE sud je prihvatio u dijelu u kojem je iskaz suglasan sa pisanim iskazima svjedoka koji su radili na gradilištima, a odnosi se na dinamiku izvođenja radova na gradilištima Novo Selište, Rafinerija Sisak, Sisački vodovod kao i na narav obavljenih poslova, a isto nije ni sporno u ovom predmetu. U odnosu na navode svjedoka da tuženik nije platio naknadu za izvedene radove, sud navedeni dio iskaza nije prihvatio jer i iz samog iskaza tužitelja proizlazi da mu je tuženik platio određene radove. Sud nije prihvatio niti dio iskaza u kojem svjedok iskazuje da su radovi na adaptaciji kuće bili 2018. godine jer isto ne proizlazi iz pisanih iskaza svjedoka kao ni iskaza zastupnika po zakonu tuženika. Prilikom ocjenjivanja iskaza svjedoka sud je cijenio i činjenicu da je riječ o osobi u bliskom srodstvu tužitelja kao i zaposleniku tužitelja, odnosno osobi koja ima interesa da tužitelj uspije u sporu.

14.1. Iz iskaza svjedoka LE koji je u sporno vrijeme bio zaposlenik kod tuženika (list 84-86 spisa) proizlazi da su se radovi izvodili na gradilištima Novo Selište, Sisački vodovod, Rafinerija Sisak te na privatnoj kući. Iskazao je kako je bio zaposlen kod tuženika deset godina, no da više nije. Naveo je da je bio kratko zaposlen kod tužitelja radi zdravstvenog osiguranja budući da nije ostao u dobrim odnosima s gospodinom BE. Iskazao je kako ne zna ništa posebno o dogovoru između tuženika i tužitelja, a da je on nadgledao radove na gradilištima i na privatnoj kući. Svjedok je iskazao kako su radnici tuženika sudjelovali u izvođenju nekih radova te da je on bio poslovođa na Rafineriji Sisak, Novom Selištu, privatnoj kući i na Sisačkom vodovodu, ali ne otpočetka te da je zapravo riječ o jednom gradilištu. Zadnje gradilište je bilo Novo Selište. Svjedok je iskazao kako su se na sporna tri gradilišta izvodili radovi šalovanja, armiranja i betoniranja nadglavnih greda. Na gradilištu Novo Selište krčena je šikara. Svjedok je naveo i kako je tužitelj izvodio radove na Novom Selištu te da su samo jedan dan bili u ispomoći dva radnika tuženika. U odnosu na radove na adaptaciji kuće u [adresa], navodi kako je tužitelj izvodio radove rušenja, gletanja, fasade, betoniranja oko kuće, kamen, a količinama ne može točno svjedočiti. Iskazao je da su radovi trajali par godina, ali da ne zna točno koliko i da je tužitelj kupovao materijal za radove. Nema saznanja o obračunu koje je sačinio tužitelj za radove izvedene na kući u [adresa]. Svjedok je iskazao kako nije bilo većih prigovora na izvođene radove, osim nekih sitnica koje su bile popravljene te da tuženik glavninu radova nije platio tužitelju.

14.2. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LE u dijelu u kojem je on u skladu sa izvedenim dokazima. Navode svjedoka da je bilo riječ o jednom gradilištu, da su radovi trajali nekoliko godina, da je na Novom Selištu krčena šikara sud nije prihvatio jer to ne proizlazi iz izvedenih dokaza, ponajprije iz iskaza tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika. Sud nije prihvatio niti navode svjedoka da glavninu radova tuženik nije platio tužitelju, a što je i predmet ovog spora, imajući u vidu da je riječ o bivšem zaposleniku tuženika koji je radio i radi za tužitelja, a protiv kojeg je i donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K- 11/2024 od 12. siječnja 2024. (list 110-118 spisa) i proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine, prijevarom na štetu tuženika.

15.1. Iz iskaza tužitelja ZE (list 148-150) proizlazi kako tužitelj ostaje kod svog pisanog iskaza (list 53 spisa). Navodi da se predmetno potraživanje odnosi na radove na gradilištima na Rafineriji Sisak, misli da je to gradilište povezano sa Sisačkim vodovodom, odnosno da je bilo riječ o jednom gradilištu i da su se ti radovi odvijali tijekom 2016. i 2017. godine. Potom da su se vršili radovi na adaptaciji kuće u [adresa] koji su bili 2018. godine te radovi na klizištu u Novom Selištu za koje misli da su se izvodili krajem 2018. godine.

15.2. U odnosu na radove koji su bili izvođeni na gradilištima Rafinerija Sisak i Sisački vodovod, tužitelj je iskazao kako se radilo o poslovima šalovanja, armiranja i betoniranja. Ti su se radovi odvijali u fazama i većina toga je bila isplaćena. Možda nije bilo isplaćeno nešto sitno, a što se odnosilo na radove na Sisačkom vodovodu. Ne zna o kojem bi se to iznosu radilo. Istaknuo je kako su za navedene radove vodili dokumentaciju upisom radnih sati, a koja je uništena zbog potresa te da se za te radove sa tuženikom dogovarao usmenim putem.

15.3. U odnosu na radove vezane uz adaptaciju kuće u [adresa], tužitelj je naveo da se radilo o radovima skidanja starog krova, demontaža unutarnje i vanjske stolarije, pomaganje u izradi krovišta, skidanje starih zidova odnosno gleta i boje farbe, gletanje zidova, farbanje zidova, izrada knaufa, vanjska keramika, izrada fasade i betoniranje. Radilo se impregniranje, nanošenje sloja ljepila, utapnje mrežice, gletanje, zaravnavanje, još jedan nanos sloja ljepila, ponovno impregnacija te postavljanje završnog sloja. Za te radove je tužitelj platio materijal. Istaknuo je kako se radilo o obiteljskoj kući tuženika te da mu za navedene radove ništa nije plaćeno. Za te radove vodio je dokumentaciju na način da je sve radove evidentirao u bilježnicu, a koju mu je potpisivao poslovođa tuženika, gospodin NE te da je bilježnica uništena zbog potresa. Iskazao je da se za te radove sa tuženikom dogovorio usmenim putem pri čemu su se dogovorili da će mu se isplaćivati po satu te da će se radovi prikazati kao radovi na poslovima šalovanja, armiranja i betoniranja.

15.4. U odnosu na radove koji su bili izvođeni na gradilištu u Novom Selištu, tužitelj je iskazao da se radilo o poslovima šalovanja, armiranja i betoniranja te da mu za te poslove ništa nije bilo plaćeno. Naveo je kako su za navedene radove vodili dokumentaciju upisom radnih sati u bilježnicu, a koja je uništena u potresu. Te je radove sa tuženikom dogovorio usmenim putem te su dogovarali način isplate po satu.

15.5. U svom iskazu tužitelj je iskazao kako tuženik nije prigovarao kvaliteti izvedenih radova. Radove na gradilištima Rafinerija Sisak, Sisački vodovod i Novo Selište je tužitelj izvodio kao podizvođač tuženika. Istaknuo je je kako je u odnosu na navedena gradilišta obavljao još neke poslove osim poslova šalovanja, armiranja i betoniranja, pa tako kada je bio prisutan na gradilištima miješao je beton, vozio keramiku, uz to su se vršili poslovi pripreme gradilišta, čišćenje, zalijevanje betona, postavljali su se semafori, a čak su gradilište u Novom Selištu čuvali tijekom noći. Tužitelj je naveo kako su dodatne radove prikazali kroz poslove šalovanja, armiranja i betoniranja. Tužitelj je istaknuo kako mu je zastupnik po zakonu tuženika vratio predmetne račune, koji nisu bili ispostavljeni odmah nakon izvršenih radova već kasnije, tražeći da za radove formira troškovnik što u tom trenutku više nije bilo moguće. Tužitelj navodi kako je fakturirao predmetne račune na temelju radnih sati, a kako je to bilo usmeno dogovoreno sa tuženikom, međutim ne zna koliki je dogovor bio po radnom satu. Na taj način je i fakturirao i materijal koji je nabavljao za tuženika. Istaknuo je i kako su djelatnici tuženika bili na svakom gradilištu, ali nisu sudjelovali na svakom poslu koji su se radili na pojedinim gradilištima. Vezano za radove na adaptaciji kuće u [adresa], naveo je kako su djelatnici tuženika radili na poslovima rušenja, kopanja i štemanja.

15.6. Sud je prihvatio iskaz tužitelja ZE u dijelu u kojem iskazuje o dinamici izvođenja radova, dogovaranju izvođenih radova na gradilištima Novo Selište, Rafinerija Sisak, Sisački vodovod i načina fakturiranja radova, odnosno da su se radovi iskazivali u radnim satima, jer o navedenom suglasno iskazuje i zastupnik po zakonu tuženika. Sud je prihvatio i dio iskaza tužitelja u kojom opisuje narav obavljenih radova, odnosno da su se za pojedina gradilišta radili i dodatni radovi jer je to u svom iskazu i potvrdio zastupnik po zakonu tuženika. Međutim, sud nije prihvatio navode tužitelja da su se radovi na adaptaciji kuće u [adresa] izvodili 2018. godine jer isto ne proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, ponajprije iskaza bivših zaposlenika tužitelja.

16.1. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika BE (list 150-152, 172 spisa) proizlazi kako zastupnik po zakonu tuženika ostaje kod svog pisanog iskaza (list 50 spisa)

16.2. Vezano uz poslove za gradilištu Rafinerije Sisak, zastupnik po zakonu tuženika istaknuo je da su radili poslove na tom gradilištu za tvrtku Končar te da mu je za te radove bilo potrebno da obave neke klasične građevinske radove koji su se ticali šalovanja i betoniranja oplate, vezne grede. Kako se ne bave geotehničkim poslovima u Sisku su tražili nekoga da za njih izvrši te radove te su se sa tužiteljem dogovorili da on izvrši radove vezano uz rentencijske bazene RB 4 i RB 5. Riječ je bila o jednostavnijim poslovima, po njegovoj procijeni to je posao za četiri osobe u trajanju od pet, šest dana, a konkretno bilo je riječ o poslovima šalovanja, armiranja i betoniranja vezne grede. Zastupnik po zakonu tuženika istaknuo je kako je za te radove sav materijal bio tuženikov te da su na tim radovima sudjelovali i njegovi radnici. On je s tužiteljem dogovorio isplatu na temelju radnih sati. Istaknuo je da on nije imao problema s tim da ako je bilo još dodatnih poslova da se i to iskaže kroz radne sate te plati tužitelju. Zastupnik po zakonu tuženika je istaknuo kako je sve te radove sam platio tužitelju, a da su se radovi odvijali tijekom 2016. – prva polovica 2017. godine. Za te radove su se usmeno dogovorili, za njih su bili ispostavljeni računi koji su bili zavedeni u poslovne knjige i plaćeni tužitelju. Istaknuo je i da za navedene radove nije vođena nikakva dokumentacija kao i da, osim njega, u njegovom društvu nitko nema niti pisanu niti usmenu ovlast ništa potpisati. U odnosu na poslove na gradilištu Sisački vodovod istaknuo ja kako tog gradilišta nije bilo.

16.3. Vezano uz radove u Novom Selištu zastupnik po zakonu tuženika iskazao je kako je riječ bila o poslovima vezano uz sanaciju klizišta za koje je njegova tvrtka bila angažirana te je tužitelja angažirao u vezi izrade potpornog zida, odnosno za poslove šalovanja, armiranja i betoniranja. Riječ je bila o radovima koji su bili izvođeni tijekom ljeta 2018. godine (peti, šesti, sedmi mjesec 2018. godine). Te radove je tuženik i sam predao toga ljeta. Tužitelj je te poslove za koje ga je angažirao usmenim putem, izvršio, međutim zastupnik po zakonu tuženika je iskazao kako se ispostavilo da su radovi bili nekvalitetno izvedeni. Istaknuo je da je nakon prigovora nadzornog inženjera, angažirao tvrtku PRESOFLEX koja je za njega ponovno izvršila radove. Za te radove je tvrtka PRESOFLEX ispostavila tuženiku fakturu i to su kompenzacijom isplatili. Zastupnik po zakonu tuženika je naveo kako je sve radove, uključujući i dodatne sitne radove tužitelja mimo poslova šalovanja, armiranja i betoniranja isplatio tužitelju kroz radne sate i da ništa nije vezano za to problematizirao. Ne zna o kojim je iznosu točno bilo riječ, možda oko 20.000 EUR-a.

16.4. Vezano uz adaptaciju kuće u [adresa] zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da je bila riječ o poslovima koji su se ticali pripomoći, konkretno to su bili radovi na potkrovlju, gips kartonski radovi, radovi gletanja odnosno soboslikarski radovi, postavljanje vanjske keramike a koji materijal je nabavio izuzev gips kartona, mineralne vune i ljepila koje je nabavio tužitelj. Naglasio je da je bila riječ o manjim radovima te da je riječ o kući od 100 kvadrata. Zatim je istaknuo kako je tužitelj radio i na poslovima osvježivanja fasade s time da je u glavnom on taj koji je nabavio materijal i da je bilo tu još nekakvih manjih radova poput zatvaranja manjeg otvora. Vezano uz ugovaranje poslova vezanih uz adaptaciju kuće, zastupnik po zakonu tuženika je istaknuo da nije bilo nikakvog usmenog dogovora već su radove ugovarali na način da je rekao tužitelju da dođe i da će kasnije riješiti isplatu. Istaknuo je i da se PROJEKOGRADNJA nije bavila radovima koji su vršeni na adaptaciji kuće. Zastupnik po zakonu tuženika je iskazao da nije tužitelju platio za navedene radove jer mu tužitelj nije ispostavio obračun. Istaknuo je kako su radovi na adaptaciji kuće bili više od godinu dana prije od radova na gradilištu u Novom Selištu i to u ljetu 2017. godine. Riječ je bila o radovima koji su obuhvaćali sitnu rekonstrukciju i ne može točno reći koja bi bila njihova vrijednost. Zastupnik po zakonu tuženika istaknuo je kako je u više navrata upozoravao tužitelja da mu obračuna te radove što tužitelj nije učinio. Naglasio je da mu je tužitelj tek nakon godinu, godinu i pol izdao račun koji nema veze sa stvarnom situacijom. Također je naveo kako je račun bio izdan na tvrtku PROEKOGRADNJA d.o.o. što nije točno budući da je on osobno naručio te radove i računi bi trebali glasati na njegovo ime na što ga je više puta upozoravao, međutim na to mu je tužitelj odgovarao da želi fakturirati račun na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje PDV-a. Ne može sa sigurnošću reći da ga je na to upozoravao pisanim putem.

16.5. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu istaknuo i kako je sa tužiteljem godinu i pol dana bio u komunikaciji na nivou prijetnji, da ga je dva puta prijavio policiji, čak i podigao kaznenu prijavu protiv tužitelja. Ističe kako ga je tužitelj tužio upravo nakon te kaznene prijave, a da je kasnije i saznao da ovo nije prvi slučaj da tužitelj pokušava na ovakav način naplatiti svoje potraživanje.

16.6. Sud je u bitnom prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika. Tako je njegov iskaz prihvaćen u dijelu u kojem iskazuje o dinamici izvođenja radova, dogovaranju izvođenih radova i načina fakturiranja radova, naravi izvršenih radova jer je isti u suglasnosti sa iskazom tužitelja. Dio iskaza zastupnika po zakonu tuženika, a koji se odnosi na to da su radovi na gradilištu u Novom Selištu bili nekvalitetno izvedeni sud nije prihvatio jer osim navoda zastupnika po zakonu tuženika nema drugih dokaza koji bi potvrdili navode zastupnika po zakonu tuženika, štoviše iz izvedenih dokaza u spisu predmeta proizlazi da tuženik nikada nije prigovorio kvaliteti izvedenih radova.

17.1. Na okolnost utvrđivanja vrste obavljenih radova, vrijednosti radova i radnih sati tužitelja za gradilišta na Novom Selištu i radova na adaptaciji kuću u [adresa], sud je odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnine, dipl. ing. arhitekture RE iz društva APP Projektni ured d.o.o.

17.2. Iz očitovanja sudskog vještaka od 27. ožujka 2025. proizlazi kako je vještak zaključio da nije moguće utvrditi vrstu i vrijednost radova izvedenih na Novom Selištu i radova na adaptaciji kuće na adresi [adresa], obzirom da u priležećim dokumentima u spisu nema dovoljno podataka.

18. Sud je temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnim odnosu te da su usmeno dogovarali poslove koje je tužitelj kao izvođač (podizvođač) radova izvodio za tuženika kao naručitelja. Riječ je bila o gradilištima Rafinerija Sisak i Sisački vodovod, Novo Selište i o poslovima vezanim za adaptaciju kuće zastupnika po zakonu tuženika u [adresa].

19. Dakle, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu koji u svojoj naravi predstavljaju ugovore o djelu, a kojim se sukladno odredbi članka 590. Zakona o obveznom odnosu („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) izvođač obvezuje obaviti određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

20.1. U odnosu na gradilište Rafinerija Sisak i Sisački vodovod, sud je utvrdio kako je tužitelj za tuženika izveo poslove šalovanja, armiranja i betoniranja koji su se izvodili tijekom 2016. i 2017. godine i da mu je za izvedene radove tuženik većinu toga isplatio, osim manji dio koji se odnosio na radove na Sisačkom vodovodu kako to proizlazi iz iskaza tužitelja. Tužitelj je za navedeno gradilište ispostavio račune (račun broj: 74/1/1 od 7. rujna 2018., 75/1/1 od 8. rujna 2018. i 76/1/1 od 8. rujna 2018. – Sisački vodovod). Obzirom na navedeno, sud je zaključio kako tužitelj neosnovano od tuženika traži naknadu za račune broj: 74/1/1, 75/1/1, koje se odnose na radove na Rafineriji Sisak jer je za poslove koji su bili obuhvaćeni navedenim računima već dobio naknadu o čemu je i sam iskazao u svom iskazu, dok je u odnosu na račun: 76/1/1, koji se odnosi na radove na Sisačkom vodovodu, potraživanje tužitelja u zastari.

20.2. Naime, odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13) propisano je da je obrt u smislu tog Zakona samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s člankom 8. tog Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12 i 68/13) trgovac je, ako tim zakonom nije drugačije određeno, pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarenja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Kako je obrtnik trgovac, odnos između tužitelja koje je trgovačko društvo i tuženika kao obrtnika ima se smatrati odnosom među trgovcima, pri čemu predmetno potraživanje tužitelja proizlazi iz njegove djelatnosti, a zbog čega se i primjenjuje odredba članka 228. stavka 1. ZOO-a na prigovor zastare (tako i VSRH rješenje broj: Revd-2669/2022-2 od 28. lipnja 2022.). Navedenom odredbom propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu roba i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorom zastarijevaju za tri godine, dok je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a propisano da zastara počinje teći prvog dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

20.3. Člankom 173. stavkom 3. ZOO-a propisano je da ako rok nije određen ni ugovorom niti zakonom, a cilj posla, narav obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze, a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje. Kako je tužitelj kao vjerovnik tuženiku ispostavio račun broj: 76/1/1 izdan 8. rujna 2018. na kojim je naveden datum dospijeća 25. rujna 2018., proizlazi da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje 26. rujna 2018. Međutim, zastara ne teče od kad je vjerovnik ispostavljanjem računa pozvao dužnika ispuniti obvezu navedenu u računu, već prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (tako i VTS RH rješenje poslovni broj: Pž- 3124/2023-2 od 28. rujna 2023). Kako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da stranke rok nisu ugovorile te da su radovi izvedeni 2016. i 2017. godine, to je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje najkasnije 1. siječnja 2018., a on je prijedlog za ovrhu podnio 29. lipnja 2021., dakle nakon proteka propisanog trogodišnjeg zastranog roka.

20.4. Slijedom navedenog, sud smatra da potraživanje tužitelja koji se temelji na računima broj: 74/1/1 od 7. rujna 2018., 75/1/1 od 8. rujna 2018. i 76/1/1 od 8. rujna 2018. u ukupnom iznosu od 19.423.59 EUR nije osnovano.

21.1. U odnosu na radove na adaptaciji kuće u [adresa] sud je utvrdio da je tužitelj za tuženika izvodio radove i to radove na potkrovlju, soboslikarske radove, postavljanje vanjske keramike, manje stolarske radove te radove na fasadi te da se tužitelji i tuženik nakon što je tužitelj izveo radove za tuženika nisu mogli usuglasiti oko visine isplate naknade za izvedene radove kao i način na koje će isti biti fakturirani. S obzirom da je došlo do nesuglasica i da tužitelj nije ispostavio obračun izvedenih radova, tuženik za navedene radove nije tužitelju isplatio naknadu. Nastavno, sud je utvrdio da su se predmetni radovi na adaptaciji kuće u [adresa] izvodili 2017. godine. Naime, iako o tome proturječno iskazuju zastupnik po zakonu tuženika i tužitelj, sud je navedeno zaključio iz drugih dokaza u spisu i to pisanih iskaza svjedoka, bivših zaposlenika tužitelja, koji su suglasno iskazivali da su obavljali radove na obiteljskoj kući četiri mjeseca, paralelno sa poslovima na gradilištu u Rafineriji. Kako u postupku nije sporno da su se radovi na Rafineriji izvodili tijekom 2016. - 2017. godine, sud je zaključio kako su se radovi na adaptaciji kuće u [adresa] izvodili 2017. godine. Također, sud je utvrdio kako je za te radove tuženik ispostavio tužitelju račune broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018., 79/1/1 od 11. rujna 2018. i 80/1/1 od 13. rujna 2018.

21.2. Slijedom navedenog, sud je zaključio kako je potraživanje tužitelj u odnosu na tražbinu koju temelji na računima broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018., 79/1/1 od 11. rujna 2018. i 80/1/1 od 13. rujna 2018. sukladno odredbi članka 228. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 173. ZOO-a zastarjelo. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da stranke nisu ugovorile rok ispunjenja te da su radovi izvedeni 2016. i 2017. godine, to je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje najkasnije 1. siječnja 2018., a on je prijedlog za ovrhu podnio 29. lipnja 2021., dakle nakon proteka propisanog trogodišnjeg zastranog roka.. Stoga, sud je tražbinu tužitelja koji se temelji na računima broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018., 79/1/1 od 11. rujna 2018. i 80/1/1 od 13. rujna 2018. u ukupnom iznosu od 14.140,09 EUR ocijenio neosnovanom.

22.1. U odnosu na radove za koje je tužitelj izdao račune broj: 56/1/1 od 30. lipnja 2018. i račun broj: 61/1/1 od 28. srpnja 2018., a koji se odnose na radove koji su se izvodili na gradilištu na Novom Selištu, sud je utvrdio da je tuženik izveo radove šalovanja, armiranja i betoniranja kao i dodatne sitne radove za tuženika te da je te radove izvodio u ljeto 2018. godine. Navedeno proizlazi iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika kao i činjenice da je tužitelj predmetne račune fakturirao s datumima 30. lipnja 2018. i 28. srpnja 2018., slijedom čega sud zaključuje da potraživanje tužitelja po ovim računima, suprotno navodima tuženika, nije zastarjelo.

22.2. Međutim, tužitelj prema uvjerenju suda nije s uspjehom dokazao, a na njemu je bio teret dokazivanja tih činjenica, da je upravo one radove za koje tvrdi da su fakturirani ovim računima izveo po narudžbi tuženika u opsegu kako je to obračunao. Naime, prema navodima sudskog vještaka (list 161 spisa) u spisu nema dovoljno podataka da bi se mogla utvrditi vrsta i vrijednost radova izvedenih u Novom Selištu, a iskazi stranaka su u tom dijelu proturječni. Time nije moguće na nedvojben način utvrditi koje je sve radove tužitelj izveo, odnosno koliko radnih sati je utrošio i je li pravilno obračunao naknadu za te radove, a u tom je dijelu teret dokaza na tužitelju.

22.3. Naime, pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

22.4. Slijedom navedenog, sud smatra da potraživanje tužitelja koji se temelji na računima broj: 56/1/1 od 30. lipnja 2018. i 61/1/1 od 28. srpnja 2018. u ukupnom iznosu od 5.308,94 EUR nije osnovano.

23. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi naznačenom u točki I. izreke i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Vezano za tuženikove navode kako je u odnosu na potraživanje koje se odnosi na račune broj: 77/1/1 od 9. rujna 2018., 79/1/1 od 11. rujna 2018. i 80/1/1 od 13. rujna 2018. došlo do objektivne preinake tužbe jer su navedeni računi ispostavljeni za poslove šalovanja, armiranja i betoniranja nadglavne grede na pilotima a da u nastavku postupka tužitelj poziva na druge radove, sud je utvrdio kako navodi tuženika nisu osnovani. Naime, predmet ovog postupka su tražbine koje se temelje na predmetnim računima, a na koje radove/usluge se računi odnose je pitanje utvrđivanja u postupku. Slijedom navedenog, po mišljenju suda nije došlo do objektivne preinake tužbe.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa/23), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba) vrijednosti predmeta spora i troškovniku (list 176 spisa).

26.1. Tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav prigovora od 30. srpnja 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 13. točka 1. Tarife), trošak podneska od 25. studenoga 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak podneska od 1. srpnja 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak podneska od 22. rujna 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak podneska od 1. veljače 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak podneska od 21. kolovoza 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife),trošak podneska od 3. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak podneska od 28. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 19. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 17. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 13. prosinca 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 6. veljače 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište održano 27. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 10.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 2.687,50 EUR te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 448,47 EUR, ukupno 13.885,97 EUR.

26.2. Tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.500,00 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za trošak podneska od 1. srpnja 2022., podneska od 22. rujna 2022. i dosuđenog troška. Naime, riječ je o podnescima kojim tuženik dostavlja pisani iskaz zastupnika po zakonu tuženika, odnosno navodi kako osporava pisane iskaze svjedoka te kao takvi navedeni podnesci ne predstavljaju obrazloženi podnesak u smislu odredbe Tbr. 8. točka 1. Tarife. Nastavno, sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troška od 19. listopada 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR kojim tuženik dostavlja urednu punomoć jer je riječ o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice budući da je tužitelj bio dužan priložiti urednu punomoć uz prigovor. Sud je odbio kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 750,00 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za trošak podneska od 21. kolovoza 2024. i dosuđenog troška jer je riječ o podnesku kojim tuženik dostavlja dokumentaciju te ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe Tbr. 8. točka 1. Tarife.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. lipnja 2024.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.