REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-8100/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, Varaždinske Toplice, Trg sv. Martina 1, OIB: 68425903637, zastupan po punomoćniku Matiji Doriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petri Kontić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Liszt & partneri u Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Matije Dorića, odvjetnika, tuženika osobno i punomoćnika tuženika Petre Kontić, odvjetnika, dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku, ML, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju, Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice, OIB 68425903637, Trg sv. Martina 1, Varaždinske Toplice, ukupan iznos od 27.222,62 eura (205.108,89 kn) s pripadajućom zateznom kamatom na preostali iznos nepodmirene glavnice tj. na 22.954,67 eura, počevši od 25.10.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.437,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik kao radnik s tužiteljem kao poslodavcem zasnovao radni odnos temeljem Ugovora o radu na neodređeno br.: 01-1642/2-2014 od 12. veljače 2015. (dalje: Ugovor o radu) i Dodatka Ugovoru o radu br.: 01-1642/4- 2015. od 12. veljače 2015. Nadalje, tužitelj je, uslijed izmjena Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, koje se, između ostalog, odnose na drukčiju regulaciju pitanja nadoknade troškova specijalizacije, 29. srpnja 2016. ponudio tuženiku sklapanje Aneksa Ugovoru o specijalizaciji. Iako je tuženik potpisao Aneks, 23. kolovoza 2016. tužitelju je predao Zahtjev za izmjenom navedenog Aneksa u dijelu koji se odnosi na utvrđenje troškova, iz čega proizlazi da je tuženik povukao suglasnost na predloženi Aneks. Tužitelj je 17. lipnja 2020. zaprimio dopis tuženika u kojem poziva tužitelja na dogovorno rješenje prekida suradnje. Na zaprimljeni dopis tužitelj je odgovorio dopisom u kojem je iscrpno obrazložio tuženiku kako se u pogledu nadoknade troškove uslijed jednostranog prekida radnog odnosa primjenjuje Ugovor o specijalizaciji i Ugovor o doktoratu te je dostavio i prijedlog Sporazuma o raskida Ugovora o radu, koji tuženik nije prihvatio s obrazloženjem u dopisu od 3. srpnja 2020. da isti smatra nepovoljnim. Dana 23. lipnja 2020. tuženik je otkazao Ugovor o radu, a tužitelj je 20. srpnja 2020. donio Rješenje o prestanku Ugovora o radu br.: 01-907/2-2020, u kojem je pozvao tuženika na nadoknadu troškova. Čl.12. Ugovora o specijalizaciji određeno je da je specijalizant koji prije završetka specijalizacije prestane s radom u Bolnici po svojoj volji ili ako nakon završene specijalizacije ne ostane na radu u Bolnici u ugovoreno vrijeme (čl. 9. ovog Ugovora određeno je da je dužan ostati na radu onoliko koliko je trajala specijalizacija, odnosno 4 godine i 4 mjeseca, računajući od dana polaganja specijalističkog ispita), dužan vratiti Bolnici sve troškove koje je ona imala u vezi s njegovom specijalizacijom, a čl.13. određeno je da će se obveza vraćanja troškova specijalizacije umanjiti za onaj dio vremena koji je specijalizant nakon položenog specijalističkog ispita radio u Bolnici Čl.1. Ugovora o specijalizaciji određeno je kako ista traje 4 godine i 4 mjeseca. Čl.6. Bolnica, ovdje tužitelj, obvezala se za vrijeme specijalizacije specijalizantu isplaćivati naknadu plaće, naknadu zbog odvojenog života od obitelji ili naknadu putnih troškova, troškove specijalističkog ispita i poslijediplomskog ispita. Tuženik je 29. svibnja 2020. položio specijalistički ispit, slijedom čega je vidljivo da nije Ispunio svoju obvezu ostanka na radu u Bolnici onoliko koliko je trajala specijalizacija, odnosno do 29. rujna 2024. Također, parnične stranke 22. listopada 2015. sklopile su Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon specijalizacije br.: 01-1054/11-2015 (dalje: Ugovor o specijalizaciji) i 18. rujna 2017. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon stručnog usavršavanja br.: 01-759/4-2017 (dalje: Ugovor o doktoratu). Dugovanje tuženika po navedenim osnovama iznosi:

936.409,25 kn-ukupno troškovi specijalizacije,

145.622,92 kn - ukupno kamate na troškove specijalizacije,

54.000,00 kn - ukupno troškovi poslijediplomskog doktorskog studija,

5.879,96 kn-ukupno kamate na troškove poslijediplomskog doktorskog studija. Dana 29. srpnja 2020. tužitelj je evidentirao uplatu tuženika u ukupnom iznosu od 96.717,44 kn. Navedenom uplatom tuženik je u potpunosti podmirio obračunate kamate na dug za doktorat u iznosu te je djelomično podmirio obračunate kamate na dug za specijalizaciju (u iznosu od 90.837,48 kn). Slijedom navedenoga, nakon evidentirane uplate, nepodmireno dugovanje do dana podnošenja tužbe iznosi:

936.409,25 kn ukupno troškovi specijalizacije,

54,785,44 kn-ukupno kamate na troškove specijalizacije,

54.000,00 kn ukupno troškovi poslijediplomskog doktorskog studija.

2. Slijedom navedenog, tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 8.11.2023. potražuje od tuženika isplatu iznosa od 27.222,62 eura, s kamatama na iznos glavnice od 22.954,67 eura, od 25.10.2023. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor o stvarnoj nenadležnosti suda jer se ne radi o rješavanju predmeta iz područja radnog prava. Opreza radi, u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev,sve iz niže navedenih razloga. Uvodno, pojašnjava se da između tužitelja i tuženika postoji niz ugovora koji proizlaze iz nekoliko odnosa:

1. radno-pravni odnos koji je uređen Ugovorom i dodatkom ugovora o radu od 12. veljače 2015.;

2. odnos vezan za stručno usavršavanje – doktorat tuženika koji je uređen Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon trajanja stručnog usavršavanja od 18. rujna. 2017.; i

3. odnos vezan za specijalističko usavršavanje tuženika koji je uređen

o Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 22. listopada 2015. (dalje: Ugovor o specijalizaciji); i

o Aneksom Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije br. 01-1258/1-2016 od 29. srpnja 2016. (dalje: Aneks ugovora o specijalizaciji). Tuženik smatra da su za rješavanje ovoga spora odlučne ugovorne odredbe sporazuma koji uređuju prava i obveze iz područja specijalizacije, odnosno Ugovor o specijalizaciji i Aneksa ugovora o specijalizaciji. Među strankama ne bi trebalo biti sporno postojanje gore navedenih odnosa, štoviše, gotovo sve gore nabrojane dokumente dostavio je i sam tužitelj uz tužbu. Dodaje se i da je dana 29. svibnja 2020., položivši specijalistički ispit, tuženik stekao status doktora medicine specijaliste, a da je ugovorni odnos prestao 23. srpnja 2020. uslijed otkaza tuženika od dana 23. lipnja 2020., što također ne bi trebalo biti sporno među strankama. Tuženik potvrđuje da nakon položenog specijalističkog ispita nije ugovoreno vrijeme ostao na radu kod tužitelja, ali ističe da je dana 29. srpnja 2020., na ime naknade troškova specijalizacije, troškova doktorata i kamata, platio tužitelju ukupno 96.717,44 kuna, čime smatra da je podmirio sve troškove koje je trebao vratiti zato što nakon specijalizacije nije ostao na radu kod tužitelja. Radi toga što pogrešno određuje stavke koje ulaze u izračun troškova specijalizacije, tužitelj neosnovano od tuženika potražuje iznos veći od onoga što je tuženik već platio.

4. Vezano za način određenja stavki koje ulaze u obračun troškova specijalizacije, tužitelj se u tužbi poziva isključivo na Ugovor o specijalizaciji (i to članak 12). Nasuprot tome, tuženik smatra da je potrebno uzeti u obzir odredbe Aneksa ugovora o specijalizaciji (i to članka V.) koji je u cijelosti izmijenio raniji članak 12. Ugovora o specijalizaciji. Aneks ugovora o specijalizaciji definira stavke koje ulaze u obračun troškova specijalizacije. Naime, u članku V. Aneksa o ugovora o specijalizaciji određuje se da je specijalizant „dužan vratiti Bolnici troškove specijalizacije, utvrđene člankom 12. stavak 1. Pravilnika¨ o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15 i 62/16) (dalje: Pravilnik o specijalizaciji). Članak 12. stavak 1. Pravilnika o specijalizaciji (NN 62/2016) predviđa da „Troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak, dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju“. Vidljivo je da, prema Ugovoru o specijalizaciji izmijenjenom Aneksom ugovora o specijalizaciji, troškovi isplaćenih plaća i neoporezivih naknada i troškovi stručnog usavršavanja, koje tužitelj potražuje prema obračunu troškova, ne ulaze u troškove specijalizacije. Vjerojatno zato što nastoji spriječiti primjenu Aneksa ugovora o specijalizaciji, tužitelj sudu propušta dostaviti potpisan primjerak Aneksa Ugovora o specijalizaciji pa stoga isti dostavlja tuženik. Upravo je negiranje postojanja samog Aneksa ugovora o specijalizaciji od strane tužitelja bio razlog zašto raniji pregovori o načinu razrješavanja međusobnih odnosa tužitelja i tuženika nisu bili uspješni. Isprva, na sastanku održanom 1. srpnja 2020. u prostorijama tužitelja, tužitelj je tvrdio da „ne posjeduje Aneks ugovora o specijalizaciji“. Iz tog razloga, već dan kasnije tuženik je uručio tužitelju ovjerenu presliku potpisanog Aneksa ugovora o specijalizaciji. Unatoč tome, tužitelj u prijedlogu Sporazuma o prestanku radnog odnosa, koji je uslijedi dan kasnije odnosno 3. srpnja 2020., propušta odrediti troškove specijalizacije u skladu s Aneksom ugovora o specijalizaciji i od tuženika potražuje neosnovano visok iznos troškova specijalizacije. Indikativno je da tužitelj i sada sudu dostaviti potpisani primjerak Aneksa ugovora o specijalizaciji, štoviše, tužitelj ide i korak dalje pa tako u tužbi tvrdi da je tuženik „povukao suglasnost na predloženi Aneks“ time što je „predao zahtjev za izmjenom navedenog Aneksa.“ Ovakvo je razumijevanje tužitelja suprotno temeljnim postavkama obveznog prava. Zahtjev tuženika od 23. kolovoza 2016. koji tužitelj spominje i dostavlja sudu je prijedlog da se izmjenom Aneksa ugovora o specijalizaciji pojasne pojedine odredbe, a nikako zahtjev da se raskine ili poništi Aneks ugovora o specijalizaciji. Zahtjev se čak ne može niti kvalificirati kao ponuda već, s obzirom na sadržaj (npr. „molimo da se promijeni…“), predstavlja neobvezujuće očitovanje volje. Prema tome, s obzirom na to da zahtjev predstavlja jednostrano i neobvezujuće očitovanje volje, kao i da se ugovor ne može raskinuti niti izmijeniti pukom molbom jedne strane, predmetni zahtjev tuženika nema nikakav učinak na već ranije sklopljen i potpisan Aneks ugovora o specijalizaciji. Proizlazi tako da je Aneks ugovora o specijalizaciji valjano sklopljen, da je na snazi i da su njime parnične strane ugovorile da troškovi isplaćenih plaća, neoporezivih naknada, troškovi stručnog usavršavanja i troškovi kamata na te iznose (koje tužitelj sada potražuje) ne ulaze u troškove specijalizacije.

5. Iz specifikacije obračuna dugovanja koju je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da tužitelj potražuje:

a) troškove poslijediplomskog doktorskog studija u iznosu od 54.000,00 kuna i kamate na doktorat u iznosu od 5.879,96;

b) ostale troškove specijalizacije, koji uključuju troškove naknada isplaćenih glavnom mentoru, troškove naknada isplaćenih mentoru, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se provodi specijalizacija, troškove upisa na poslijediplomski specijalistički studij, troškove polaganja specijalističkog ispita i troškove stručnog usavršavanja, u iznosu od 35.733,08 kuna;

c) troškove isplaćenih plaća i neop. naknada za period 19.10.2015. do 29.05.2020. u iznosu od 900.676,17 kuna;

d) kamate za troškove specijalizacije u iznosu od 145.622,92 kuna.

U nastavku tuženik pobliže pojašnjava zašto svaka od potraživanih stavki troškova specijalizaciji nije osnovana.

Ad. a) troškovi doktorata

Što se tiče iznosa od 59.879,96 (osnovica i kamate 54.000,00 + 5.879,96) kuna koji tužitelj potražuje na ime troškove poslijediplomskog doktorskog studija i kamata za troškove doktorata, oni su u cijelosti isplaćeni što je vidljivo iz uplatnice koja glasi na isti iznos i koja sadrži opis „troškovi doktorata“. Neosnovano stoga tužitelj potražuje iznos od 59.879,96 na ime doktorata i kamata na troškove doktorata jer su isti u cijelosti plaćeni.

Ad. b) ostali troškovi specijalizacije

Što se tiče iznosa od 35.733,08 kuna koji tužitelj, prema Obračunu troškova specijalizacije, potražuje na ime „ostalih troškova specijalizacije“, njega je tuženik također već platio uz odgovarajuće umanjenje.

Prema Aneksu ugovora o specijalizaciji, „troškovi stručnog usavršavanja“ (unutar „ostali troškovi specijalizacije“) ne ulaze u izračun troškova specijalizacije. Prema tome, tuženik smatra da nije dužan taj iznos vratiti tužitelju. Kada se troškovi stručnog usavršavanja u iznosu od 3.032,80 kuna odbiju od ostalih troškova specijalizacije dobiva se iznos od 32.700,28 kuna koji je potom, u skladu s člankom 13. Ugovora o specijalizaciji, potrebno umanjiti za „onaj dio vremena koji je Specijalizant nakon položenog specijalističkog ispita iz specijalizacije radio u Bolnici.“ Tužitelj je prilikom obračuna troškova specijalizacije propustio učiniti ovakvo umanjenje obračunatih iznosa troškova specijalizacije. S druge strane, prilikom izračuna troškova, tuženik je uzeo u obzir da je, nakon položenog specijalističkog ispita tuženik radio kod tužitelja 1,51 mjeseca te je s obzirom na to učinio adekvatno umanjenje potraživanih troškova specijalizacije. Prema članku 9. Ugovor o specijalizaciji tuženik je nakon položenog ispita bio dužan ostati na radu kod tužitelja još 4 godine i 4 mjeseca, dakle ukupno 52 mjeseca. Slijedom toga potrebno je utvrditi koji postotak od ukupnog ugovorenog perioda predstavlja 1 i pol mjesec, a kako bi se dobio postotak kojim će se umanjiti ukupni dugovani iznos. Kada se iznos od 32.700,70 kuna umanji za 2.884 % (943.08) dobiva se iznos od 31.757.62 kuna. Taj je iznos tuženik u cijelosti platio tužitelju što je vidljivo iz uplatnice koja sadrži opis plaćanja „troškovi specijalizacije“.Proizlazi da tužitelj neosnovano potražuje iznos od 3.032,80 kuna na ime „troškova stručnog usavršavanja“ jer isti, prema primjenjivim odredbama Aneksa ugovora o specijalizaciji, ne spadaju u troškove specijalizacije, a sve ostale troškove specijalizacije tužitelj potražuje neosnovano jer su isti, uz odgovarajuće umanjenje predviđeno ugovorom o specijalizaciji, već plaćeni. Ad. c) plaće

Što se tiče iznosa od 900.676,17 kuna i pripadajućih kamata koje tužitelj potražuje na ime „isplaćenih plaća i neoporezivih naknada“, tuženik ga nije dužan platiti jer prema primjenjivim odredbama Aneksa ugovora o specijalizaciji, isplaćene plaće i naknade ne spadaju u troškove specijalizacije.

Ad. d) kamate na troškove specijalizacije

Tuženik je uredno platio kamate na sve troškove specijalizacije. Točnije, tuženik je plati kamata na sve stavke troškova specijalizacije prema obračunu kamata za troškove specijalizacije koji je dostavio tužitelj, uz iznimku stavki stručnog usavršavanja, isplaćenih plaća i neoporezivih naknada koje stavke ne ulaze u izračun troškova specijalizaciji. Isto je moguće provjeriti zbrajanjem odgovarajućih stavki u obračunu kamata, a tako dobiveni iznos od 5.209,03 kuna odgovara iznosu koji je tuženik platio na ime kamata, što je vidljivo iz uplatnice koja sadrži opis „troškovi specijalizacije za kamate“. Proizlazi stoga da tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju na ime isplate kamata za troškove specijalizacije i da je zahtjev tužitelja i u tom pogledu neosnovan.

VI. Posebno o visini tuženog zahtjeva

Pored svega gore navedenog, dodaje se da je visina tužbenog zahtjeva neosnovana i radi toga što je do ne-ostanka tuženika na radu kod tužitelja došlo krivnjom tužitelja. Tuženik smatra da je već iz svega gore navedenog razvidno da uopće ne postoji osnova za tužiteljeva potraživanja, pa se stoga niti nije nužno upuštati u utvrđivanje krivnje o kojoj ovisi utvrđenje visine tužbenog zahtjeva. Ipak, opreza radi, tuženik će se ovdje očitovat i o tome kako je do prestanka Ugovora o radu došlo krivnjom tužitelja. Naime, tuženik je prestao s radom kod tužitelja, i radi toga nije ostao na radu ono vrijeme koje je ugovoreno Ugovorom o specijalizaciji, radi toga što ga tužitelj po završenoj specijalizaciji nije rasporedio „na poslove odgovarajuće stečenom zvanju tj. specijalizaciji“, a što je predviđeno člankom 1. Ugovora o radu).Također, ranijim postupanjima zaposlenika i drugih službi tužitelja prema tuženiku dovedena je u pitanje zaštita njegovog dostojanstva. To je vidljivo primjerice iz dopisa kojim je tuženik, bez osnove terećen za svoj rad kod tužitelja. Iako se naknadno pokazalo da tuženik nije činio povrede rada, tužitelj je propusti utvrditi da je tuženikovo postupanje bilo uredno te se nikada nije ispričao tuženiku za neugodnosti koje je pritom imao. Čitav je niz drugih situacija u kojima je tuženik upozoravao na povrede od strane tužitelja i postupanje suprotno stručnim standardima i medicinskoj etici. Nadalje, odbijanjem nabavke sredstava nužnih za izradu doktorske disertacije, iako se radilo o bagatelnoj cijeni, tužitelj je tuženiku onemogućio provođenje testiranja koje valja provesti za potrebe poslijediplomskog doktorskog studija. Time je tužitelj onemogućio tužitelju da napreduje u akademskom i stručnom pogledu. Prema tome, ako se u obzir uzme krivnja i doprinos tužitelja za to što tuženik nije ostao na radu kod tuženika ugovoreno vrijeme, jasno je da je tužbeni zahtjev postavljen suviše visoko i da ga treba umanjiti za iznos koji je već ranije plaćen, za plaće i naknade, troškove stručnog usavršavanja i kamate na te iznose. Također, potraživani troškovi specijalizacije su suviše visoki i radi toga što je nakon specijalizacije tuženik određeno vrijeme ostao na radu kod tužitelja, a što je tužitelj zanemario. Završno, tuženik smatra:da je tuženik već platio tužitelju sve troškove koje je prema Aneksu ugovora o specijalizaciji trebao platiti na ime naknade troškova specijalizacije, doktorata i kamata, da prema Aneksu ugovora o specijalizaciji, troškovi plaća, naknada i troškovi stručnog usavršavanja nisu troškovi specijalističkog usavršavanja, da je do ne-ostanka tuženika na radu kod tužitelja došlo krivnjom tužitelja, pa da je stoga tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o radu od 12.2.2015., Dodatak ugovora o radu od 12.2.2015., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 22.10.2015., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon stručnog usavršavanja od 18.9.2017., dopis tužitelja od 1.8.2016., Aneks ugovoru o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije br.01- 1258/1-2016 od 29. srpnja 2016. (list 19-23, 67-70 spisa), Zahtjev za izmjenom predloženog Aneksa ugovora od 23.8.2016., dopise od 10.6.2020. i 17.6.2020., dopis tužitelja od 2.7.2020., Sporazum o prestanku ugovora o radu od 1.7.2020., dopis od 3.7.2020., Otkaz ugovora o radu od 23.6.2020. dopis od 20.7.2020., Rješenje o prestanku ugovora o radu od 20.7.2020., obračune, naloge za plaćanje, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, e-mailove, dokumentaciju, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. od 9.10.2023., dopunskim vještačenjem od 26.9.2024., drugim dopunskim vještačenjem od 18.12.2024., saslušan je svjedok UL, te tužitelj.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

9. Neosnovan je prigovor nenadležnosti ovoga suda, obzirom se u konkretnom slučaju radi o sporu tužitelja kao poslodavca i tuženika kao radnika, u svezi isplate potraživanja iz radnog odnosa, za što je nadležan ovaj sud.

10. Među strankama je sporno postoji li obveza tuženika tužitelju vratiti utuženi iznos, odnosno prije svega je sporno obvezuju li stranke odredbe Aneksa ugovoru o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije br.01-1258/1-2016 od 29. srpnja 2016., odnosno trebaju li se odredbe toga aneksa uzeti u obzir u ovom sporu.

11. Uvidom u Aneks ugovora o specijalizaciji (list 67-70 spisa) utvrđeno je da je isti svojim člankom V. u cijelosti izmijenio raniji članak 12. Ugovora o specijalizaciji. Aneks ugovora o specijalizaciji definira stavke koje ulaze u obračun troškova specijalizacije. Naime, u članku V. Aneksa o ugovora o specijalizaciji određuje se da je specijalizant „dužan vratiti Bolnici troškove specijalizacije, utvrđene člankom 12. stavak 1. Pravilnika¨ o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (NN broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15 i 62/16) (dalje: Pravilnik o specijalizaciji).

12. Članak 12. stavak 1. Pravilnika o specijalizaciji (NN 62/2016) predviđa da „Troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak, dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju“.

13. Vidljivo je da, prema Ugovoru o specijalizaciji izmijenjenom Aneksom ugovora o specijalizaciji, troškovi isplaćenih plaća i neoporezivih naknada i troškovi stručnog usavršavanja, koje tužitelj potražuje prema obračunu troškova, ne ulaze u troškove specijalizacije.

14. Aneks ugovoru o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije br.01-1258/1-2016 od 29. srpnja 2016. potpisali su i tužitelj i tuženik kao stranke, što nedvojbeno proizlazi iz dokumentacije u spisu.

15. Isto proizlazi i iz iskaza samog tuženika kao je iskazao da je s tužiteljem odnosno bolnicom sklopio kao i svi specijalizanti ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon specijalizacije, a naknadno mu je od strane tužitelja ponuđen aneks tom ugovoru. Kada mu se predočava aneks ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije od 29.7.2016. na listu 22 do 23 spisa navodi da je to taj aneks koji je on potpisao ako specijalizant a dok ga je potpisivao on je već bio potpisan od strane tužitelja odnosno bolnice. Taj je potpisani aneks i zaprimio nekoliko dana kasnije, radi se o dostavnici na listu 21 spisa gdje piše da ga je preuzeo 12.8.2016. On je kao i svi specijalizanti podnio zahtjev za izmjenu aneksa, radi se o zahtjevu na listu 24 spisa, ali to ne znači da je on odustao od aneksa koji je s tužiteljem odnosno bolnicom potpisao a koji mu je prethodno predočen i koji je preuzeo. Radni odnos kod tužitelja prestao mu je na način da su najprije pokušali sporazumno dogovoriti sve, no kako nisu uspjeli dao je otkaz i onda je ustanova u koju je prešao raditi isplatila bolnici odnosno tužitelju za troškove specijalizacije i troškove doktorata iznos od otprilike 96.500,00 kuna. Na poseban upit pun. tuženika koji su bili razlozi zašto je dao otkaz kod tužitelja navodi kako ih je bilo više a jedan od razloga je bio taj što se približavao doktoratu jedini tada u bolnici, došao je već do samog kraja, radio je na odjelu s pacijentima za rehabilitaciju moždanog udara, taj njegov dolazak do samog kraja izazvao je strah među kolegama u bolnici, pa je prebačen u ambulantni odjel s gore navedenog odjela kako ne bi mogao izvršiti mjerenja za svoj doktorat kojem je tema bila rehabilitacija ruke kod pacijenata s moždanim udarom. Napominje da je u privatnu ustanovu otišao na manju plaću nego što je imao kod tužitelja tako da ona nije razlog otkaza. Na daljnji upit pun. tuženika je li mu nakon položenog specijalističkog ispita bolnica ponudila novi ugovor o radu i adekvatno radno mjesto, navodi kako nije nego tek dok je dao otkaz tijekom otkaznog roka.

16. Svjedok UL u bitnome je iskazala da je tuženik više-manje kao svi liječnici specijalizanti potpisao ugovor o međusobnim pravima i obvezama tijekom i nakon specijalizacije, a bolnica mu je trebala isplaćivati plaću kao da radi, dok je on imao obvezu ostati kod tužitelja određeno vrijeme nakon položenog specijalističkog ispita, misli da se radilo o 52 mjeseca. On nije toliko ostao kod tužitelja, prestao mu je radni odnos ranije, on je određeni iznos vratio odnosno isplatio tužitelju, ne zna o kojem iznosu točno se radi. Osim ugovora koji je spomenula tužitelj je tuženiku ponudio i aneks tog ugovora na popis, to je bilo u sedmom mjesecu 2016., kada joj se predočava aneks ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 29.7.2016. koji prileži na listu 22 do 23 spisa, navodi da je to taj aneks koji mu je ponuđen, tužitelj odnosno bolnica potpisao je taj aneks, a on nikada nije bio dostavljen bolnici odnosno tužitelju od strane tuženika, već je on tražio nekakvu izmjenu tog aneksa. Tuženiku je radni odnos prestao sporazumno, odnosno stranke su sklopile sporazum po prestanku radnog odnosa s time da je uvjet bio da se poslovni odnosi stranaka riješe posebnim ugovorom a pri tome se mislilo na dugovanje po specijalizaciji, nikakvog otkazivanja ugovora o radu nije bilo. Otkaz tuženika nikada nisu zaprimili već samo prijedlog za sporazumni raskid. Pretpostavlja da je ono što je priloženo uz tužbu u ovom predmetu pribavljeno iz njihovih aktivnih spisa odnosno dosjea bolnice. Na poseban upit pun. tuženika navodi da njena služba vrši poslove oko organizacije potpisivanja dokumentacije što znači da otprema dokumente, zaprima, stavlja u dosje radnika. Na daljnji upit kada se svjedoku predočava dopis od 1.8.2016. na listu 18 spisa pod nazivom Predmet: Aneks ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije, potpis, traži se, da li je napomena koja se nalazi ručno pisana na tom dopisu njezin rukopis, navodi kako je tu napomenu koja se nalazi na tom dopisu ona ručno napisala i potpisala, u njoj stoji osobno preuzeo aneks, potpisao ga i naknadno povukao odluku te zatražio izmjene i drugačiji koncept aneksa, što samo znači odnosno potvrđuje da je on odustao od zaključivanja toga aneksa. Na upit suca kako je navela da potpisani aneks tuženik nikada nije vratio tužitelju, a u napomeni se navodi da ga je potpisao, navodi da je moguće da je netko drugi u njenoj službi preuzeo taj aneks, ona osobno nije preuzela taj aneks jer nije ga vidjela, a moguće je da je tu napomenu napisala jer joj je to netko iz službe rekao da se tako desilo.

17. Iskaz svjedoka UL nije u skladu s dokumentacijom spisa i iskazom tuženika, pa ga sud ne prihvaća, osobito u dijelu gdje tvrdi da potpisani aneks tuženik nikada nije vratio tužitelju, a u napomeni koju je ona sama napisala na listu 18 spisa navodi da je tuženik navedeni aneks potpisao,pa je isti iskaz kontradiktoran ostalim dokazima u spisu te neuvjerljiv.

18. Proizlazi stoga da je Aneks ugovora o specijalizaciji valjano sklopljen, da je na snazi i da su njime parnične strane ugovorile da troškovi isplaćenih plaća, neoporezivih naknada, troškovi stručnog usavršavanja i troškovi kamata na te iznose (koje tužitelj sada potražuje) ne ulaze u troškove specijalizacije.

19. Radi utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. od 9.10.2023. Pritom je vještak u nalazu naveo kako tužitelj je u svojstvu poslodavca s tuženikom u svojstvu zaposlenika zasnovao radni odnos temeljem:

- Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-1642/2-2014 od 12. veljače 2015. za radno mjesto doktora medicine na specijalizaciji (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu);

- Dodatka Ugovora o radu broj: 01-1642/4-2015 od 12. veljače 2015.,

- Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije broj:01- 1054/11-2015 od 22. listopada 2015. (u daljnjem tekstu: Ugovor o specijalizaciji),

- Aneksa Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizaciji od 29 srpnja 2016. (u daljnjem tekstu: Aneks ugovora o specijalizaciji),

- Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme i nakon stručnog usavršavanja broj: 01-759/4-2017 od 18. rujna 2017. (u daljnjem tekstu: Ugovor o doktoratu), te Ugovorom o radu utvrđeno je da će tuženik započeti s radom dana 12. veljače 2015., na radnom mjestu doktor medicine na specijalizaciji iz fizikalne medicine i rehabilitacije.

Ugovorom o specijalizaciji utvrđeno je sljedeće:

- tuženik će započeti s obavljanjem uže specijalizacije u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca suglasno Rješenju Ministarstva zdravlja, klasa: UP/I-131-02/15-01/642 ur. broj: 534-04-1-2/2-15-2 od 13. listopada.2015. (čl.1.),

- specijalistički staž teče od 19. listopada 2015. (č.4.),

- ukoliko tuženik prekine obavljati užu specijalizaciju ili ne položi ispit iz uže specijalizacije ili joj prestane radni odnos zbog povrede radne obveze ili neispunjavanjem preuzetih obveza iz ugovora ili prekine radni odnos kod tužitelja svojom voljom i ne ostane na radu toliko vremena koliko se obvezao ugovorom, obvezuje tužitelju nadoknaditi sve troškove iz uže specijalizacije uvećano za zakonsku zateznu kamatu (čl.12.)

- kada u bilo kojem slučaju nastupi obaveza vraćanja troškova specijalizacije, ti troškovi odnosno obaveza se umanjuje za onaj dio koji je Specijalizant nakon položenog specijalističkog ispita iz specijalizacije radio u Bolnici (čl.13.) Aneksom Ugovora o specijalizaciji utvrđeno je sljedeće:

- bolnica će za vrijeme trajanja specijalizacije Specijalizantu isplaćivati:

- naknadu plaće,

- naknadu zbog odvojenog života od obitelji ili naknadu putnih troškova,

- trošak poslijediplomskog studija,

- trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju i trošak dnevnika rada,

- ako Specijalizant Bolnici otkaže ugovor o radu bez prethodne suglasnosti Ministarstva zdravlja, obvezan je nadoknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. stavka 1. Pravilnika u roku od 30 dana od dana otkaza ugovora o radu, Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine od 8. srpnja 2016. definirano je sljedeće:

- troškovi specijalizacije obuhvaćaju troškove glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju (čl. 6.) Ugovorom o doktoratu utvrđeno je sljedeće:

- tuženik će upisati poslijediplomski doktorski studij iz kineziologije i nakon završetka steći zvanje tj. akademski stupanj doktora znanosti iz polja kineziologije,

- tužitelj se obvezao tuženiku za vrijeme trajanja stručnog usavršavanja isplatiti:

- naknadu plaće,

- putne troškove,

- podmiriti troškove poslijediplomskog doktorskog studija u visini od 16.000,00 kn za svaku akademsku godinu,

- podmiriti troškove izrade i obrane doktorskog rada u iznosu od 6.000,00 kn,

- ako nakon završetka stručnog usavršavanja polaznik ne ostane na radu u Bolnici ugovoreno vrijeme, obvezuje se Bolnici vratiti sva sredstva tj. troškove koje je Bolnica imala u vezi s njegovim stručnim usavršavanjem zajedno sa zakonskim propisanom kamatom.

Tuženik je sa specijalizacijom započeo 19. listopada 2015. te završio 29. svibnja 2020. kada je položio specijalistički ispit i time stekao status doktora medicine specijaliste, a ugovorni odnos mu je prestao 23. srpnja 2020. otkazom tuženika od 23. lipnja 2020., što je među strankama nesporno.

S obzirom da je tuženik nakon završene specijalizacije samovoljno dao otkaz prije roka utvrđenog u predmetnom Ugovoru (29. rujna 2024.), tužitelj potražuje od njega povrat punog iznosa sredstava uloženih za vrijeme trajanja specijalizacije, kako slijedi:

- troškovi specijalizacije u razdoblju od 19. listopada 2015. do 29. svibnja 2020. s pripadajućim zateznim kamatama:

- trošak bruto plaće i ostalih materijalnih prava (regres, putni troškovi, božićnica i sl.)

- trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje,

- troškovi glavnog mentora i mentora,

- trošak poslijediplomskog specijalističkog studija i polaganja specijalističkog ispita, te

- troškovi doktorata s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U nastavku, u skladu sa zadatkom suda, a prema tužbenom zahtjevu tužitelja, u tabelarnim pregledima iskazuje se:

1. visina troškova ukupne bruto plaće (bruto 2) i materijalnih troškova (regres, božićnica, dar djetetu, prijevoz i sl.) (Tabela 1)

2. ostali troškovi vezani za specijalističko usavršavanje (Tabela 2.),

3. troškovi doktorata (Tabela 3).

Troškovi pod točkom 1. utvrđeni su iz isplatnih lista plaća tuženika, a troškovi pod točkom 2. i 3. utvrđeni su iz tužbenog zahtjeva tužitelja (visina iznosa troškova je nesporna među strankama, sporno među strankama je koji troškovi ulaze u troškove specijalizacije).

S obzirom da je predmetnim Ugovorima i Pravilnikom navedeno da tuženik osim sredstava uloženih za proteklo razdoblje specijalizacije duguje i zakonsku zateznu kamatu koja počinje teći od dana primitka sredstava pa do isplate (datum isplate naveden na isplatnim listama i izvodima tužitelja, predstavljaju datum dospijeća za svaki pojedini iznosi koji tužitelj potražuje), u nastavku (Tabele 4 – 6) se daju obračuni zateznih kamata (na svaki iznos iskazan u Tabelama 1 – 3) do 23. srpnja 2020., s kojim danom je tuženik tužitelju uplatio sredstva u ukupnom iznosu od 96.717,44 kn.

Zatezne kamate obračunavaju se primjenom zakonom propisanih kamatnih stopa zateznih kamata važećih u predmetnom razdoblju obračuna:

- 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015.,

- 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016.,

- 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016.,

- 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017.,

- 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017.,

- 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018.,

- 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018.,

- 6,54% godišnje od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019.,

- 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019.,

- 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020.,

- 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do konca obračuna.

Prilikom obračuna zateznih kamata potrebno je uzeti u obzir kako se za vrijeme trajanja posebnih okolnosti zatezne kamate ne obračunavaju u razdoblju od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., a što proizlazi iz sljedećih propisa:

- Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 53/2020.; u daljnjem tekstu: ZoDZoPO); Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/2018., 2/2020. i 46/2020.; u daljnjem tekstu: ZoPO)

S obzirom na odredbu čl.1. ZoDZoPO-a, kojim su u ZoPO dodani novi članci 25.a i 25.b, za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz čl.25.a ZoPO ne teče zatezna kamata. Odredbom čl.2. st.1. ZoDZoPO-a utvrđeno je trajanje posebnih okolnosti od dana stupanja na snagu ZoDZoPO-a do isteka roka od tri mjeseca nakon njegova stupanja na snagu, što, s obzirom na odredbu čl.4. ZoDZoPO-a (ZoDZoPO stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama) i činjenicu kako je isti objavljen u Narodnim novinama 17. travnja 2020., znači da su posebne okolnosti trajale od 18. travnja 2020. do 18. srpnja 2020.

- Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine, broj 53/2020.; u daljnjem tekstu: ZIMOS) S obzirom na odredbu čl. 7. ZIMOS-a, za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ZIMOS-a ne teku zatezne kamate.

Odredbom čl. 8. st. 1. ZIMOS-a utvrđeno je trajanje posebnih okolnosti u smislu ZIMOS-a, i to od dana stupanja na snagu ZIMOS-a do isteka roka od tri mjeseca nakon njegova stupanja na snagu, što, s obzirom na odredbu čl. 11. ZIMOS-a (ZIMOS stupa na snagu prvoga dana od dana objave u Narodnim novinama) i činjenicu kako je isti objavljen u Narodnim novinama 30. travnja 2020., znači da su posebne okolnosti

trajale od 1. svibnja 2020. do 31. srpnja 2020.

- Odluka o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (Narodne novine, broj 83/2020.;

u daljnjem tekstu: Odluka)

Člankom I. Odluke produžen je rok trajanja posebnih okolnosti propisanih odredbom čl. 25.a ZoPO do zaključno 18. listopada 2020., dočim je čl. II. Odluke produžen rok trajanja posebnih okolnosti propisanih odredbom čl. 8 ZIMOS-a do zaključno 18. listopada 2020.

U skladu s iznesenim i danim obračunima, razvidno je da je preostalo potraživanje tužitelja iznosilo ukupno 991.685,39 kn, prema sljedećoj specifikaciji:

1. Troškovi specijalizacije: Umanjeni iznos

a) trošak bruto plaće: 840.847,31 kn 811.249,48 kn

b) materijalna prava

(prijevoz, božićnice, regresi i ost.): 59.828,94 kn 57.722,96 kn

c) ostali troškovi specijalizacije:

- troškovi glavnom mentoru: 9.628,94 kn 9.290,00 kn

- troškovi mentora: 8.587,56 kn 8.285,28 kn

- trošak zdravstvenih ustanova: 483,78 kn 466,75 kn

- trošak poslijediplomskog studija: 14.000,00 kn 13.507,20 kn

- stručno usavršavanje: 3.032,80 kn 2.926,05 kn

d) zatezne kamate na bruto plaće i mat. prava: 125.143,40 kn 120.738,35 kn e) zatezne kamate na ostale troškove specijalizacije: 5.401,68 kn 5.211,54 kn Ukupno: 1.066.954,41 kn 1.029.397,61

Umanjenje troškova (3,52%): 37,556,80 kn

Sveukupno: 1.029.397,61 kn

Tuženik je nakon položenog specijalističkog ispita kod tuženika radio još 55 dana (od 29. svibnja 2020. do 23. srpnja 2020.), a trebao je u skladu s člankom 9. Ugovora o specijalizaciji ostati na radu ukupno 52 mjeseca.

Budući da je za tuženika nastupio slučaj obveze vraćanja troškova specijalizacije, ti troškovi odnosno obveza se umanjuju za onaj dio koj je tuženik nakon položenog specijalističkog ispita iz specijalizacije radio u bolnici (čl. 13. Ugovora o specijalizaciji).

Prema tome, 55 dana rada nakon specijalizacije iznosi 1,83 mjeseca (55/30). U odnosu na 52 mjeseca koje je tuženik trebao odraditi, trošak se umanjuje za 3,52% (1,83/52=0,0352*100).

2. Troškovi doktorata:

a) školarina: 48.000,00 kn

b) izrada i obrana doktorata: 6.000,00 kn

c) zatezne kamate: 5.005,22 kn

Ukupno: 59.005,22 kn

SVEUKUPNI TROŠKOVI (1+2): 1.088.402,83 kn

Uplata tuženika: 96.717,44 kn

PREOSTALO POTRAŽIVANJE TUŽITELJA: 991.685,39 kn

Prema tome, uplatom od 96.717,44 kn podmireni su ukupni troškovi doktorata sa zateznim kamatama (59.005,22 kn), a ostatkom uplate od 37.712,22 kn podmirene su u cijelosti zatezne kamate na ostale troškove specijalizacije u iznosu od 5.211,54 kn i dio zateznih kamata na trošak plaće u iznosu od 32.500,68 kn.

20. Stoga je vještak dao mišljenje kako je u skladu s postavljenim zadatkom, na temelju pregledane dokumentacije, te utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja kako preostalo potraživanje tužitelja na dan 23. srpnja 2020. s osnova troškova specijalizacije tuženika, prema tužbenom zahtjevu tužitelja, a u skladu s čl. 12. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije broj:01- 1054/11-2015 od 22. listopada 2015 iznosi ukupno 991.685,39 kn odnosno 131.628,01 EUR (903.447,72 kn (119.916,08 EUR) s osnova glavnog duga i 88.237,67 kn (11.711,93 EUR) dospjelih nepodmirenih zateznih kamata). Na iznos od 903.447,72 kn (119.916,08 EUR) obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 24. srpnja 2020. do konačne isplate.

21. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi, dok je tuženik primjedbe iznio u podnesku od 17.11.2023.

22. Stoga je vještak sačinio dopunsko očitovanje od 26.9.2024. u kojem je naveo da podneskom od 17. studenog 2023. tuženik ističe kako nema prigovora na nalaz i mišljenje sačinjen u ovom predmetu dana 9. listopada 2023. u odnosu na izračun troškova doktorata, međutim ističe sljedeće prigovore:

- u odnosu na izračun troškova specijalizacije, vještak je zanemario činjenicu da su stranke sklopile Aneks Ugovora o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme specijalizacije (u daljnjem tekstu: Aneks Ugovora) i da taj Aneks u čl. V. predviđa da se troškovi specijalizacije određuju sukladno članku 12. stavak 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine broj, 100/2011, 133/2011., 54/2012, 49/2013., 139/2014., 116/2015. i 62/2016.), te

- izračun troškova plaća i neoporezivih naknada je bez učinka, jer je u međuvremenu tužitelj odustao od potraživanja po tim osnovama, te iz navedenih razloga, tuženik predlaže sačiniti novi izračun na okolnosti visine troškova specijalizacije i doktorata, uzimajući u obzir da je sklopljen predmetni Aneks Ugovora, kao i uzimajući u obzir iznose koje je tuženik platio tužitelju.

U odgovoru na navedeno, vještak ističe kako je u danom nalazu i mišljenju naveo da su stranke sklopile predmetni Aneks Ugovora i naveo odredbe vezano za troškove specijalizacije, ali isto u izračunu nije uzeo obzir, budući da je zadatkom suda bilo određeno izračun sačiniti prema tužbenom zahtjevu tužitelja, koji od tuženika potražuje povrat punog iznosa sredstava uloženih za vrijeme trajanja specijalističkog usavršavanja tj. da se u troškove specijalizacije obuhvate svi troškovi (trošak plaće i naknade plaće, trošak glavnog mentora i mentora, trošak poslijediplomskog specijalističkog studija i polaganja specijalističkog ispita) s pripadajućim zateznim kamatama. Prema tome, vještak je izračune sačinio u skladu sa zadatkom suda. S obzirom na prijedlog tuženika, da se uzme u obzir čl. V. predmetnog Aneksa, koji predviđa da se troškovi specijalizacije određuju sukladno članku 12. stavak 1. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine broj, 100/2011, 133/2011., 54/2012, 49/2013., 139/2014., 116/2015. i 62/2016.), daje se novi izračun s osnova troškova specijalizacije.

Aneksom Ugovora utvrđeno je da će bolnica za vrijeme trajanja specijalizacije Specijalizantu

isplaćivati:

- naknadu plaće,

- naknadu zbog odvojenog života od obitelji ili naknadu putnih troškova,

- trošak poslijediplomskog studija,

- trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju i trošak dnevnika rada, te ako Specijalizant Bolnici otkaže ugovor o radu bez prethodne suglasnosti Ministarstva zdravlja, obvezan je nadoknaditi troškove specijalizacije iz čl. 12. stavka 1. Pravilnika u roku od 30 dana od dana otkaza ugovora o radu.

Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine od 8. srpnja 2016. definirano je kako troškovi specijalizacije obuhvaćaju:

- troškove glavnog mentora, mentora i komentora,

- trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje,

- trošak poslijediplomskog specijalističkog studija,

- trošak završnog i specijalističkog ispita,

- trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i

- trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju (čl. 6.) Slijedom svega iznesenoga, u nastavku u tabelarnim pregledima daje se obračun troškova specijalizacije (Tabela 2a i 2b) i doktorata (Tabela 3a i 3b) sa zateznim kamatama, u valuti EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvonenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Svi ostali elementi (iznosi troškova specijalizacije, doktorata, stope zateznih kamata, iznosi uplata i sl.) i metodologija izračuna ostaju isti kao u danom nalazu i mišljenju.

REKAPITULACIJA TROŠKOVA SPECIJALIZACIJE I DOKTORATA

1. Troškovi specijalizacije: Umanjeni iznos

a) troškovi glavnom mentoru: 1.277,99 EUR 1.233,00 EUR

b) troškovi mentora: 1.139,75 EUR 1.099,63 EUR

c) trošak zdravstvenih ustanova: 64,21 EUR 61,95 EUR

d) trošak poslijediplomskog studija: 1.858,12 EUR 1.792,71 EUR

e) stručno usavršavanje: 402,53 EUR 388,36 EUR

f) zatezne kamate na troškove specijalizacije: 716,94 EUR 691,70 EUR

Ukupno: 5.459,54 EUR 5.267,36 EUR

Umanjenje troškova (3,52%): 192,18 EUR

Sveukupno: 5.267,36 EUR

2. Troškovi doktorata:

a) školarina: 6.370,69 EUR

b) izrada i obrana doktorata: 796,34 EUR

c) zatezne kamate: 664,31 EUR

Ukupno: 7.831,34 EUR

SVEUKUPNI TROŠKOVI (1+2): 13.098,70 EUR

Uplate tuženika (29.7.2020.): 12.836,61 EUR

PREOSTALO POTRAŽIVANJE TUŽITELJA: 262,09 EUR

Prema tome, uplatom od dana 29. srpnja 2020. u iznosu od 12.836,61 EUR (96.717,44 kn) podmireni su u cijelosti troškovi doktorata sa zateznim kamatama (7.831,34 EUR), a ostatkom uplate od 5.005,27 EUR podmirene su u cijelosti zatezne kamate na troškove specijalizacije u iznosu od 691,70 EUR i dio glavnice s osnova troškova specijalizacije u iznosu od 4.313,57 EUR.

23. Stoga je vještak dao mišljenje kako je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz ove dopune, mišljenja kako preostalo potraživanje tužitelja na dan 29. srpnja 2020. (datum uplate tuženika) s osnova troškova specijalizacije, iznosi ukupno 262,09 EUR, a koji iznos se u cijelosti odnosi na glavni dug. Na iznos od 262,09 EUR obračunavaju se daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 30. srpnja 2020. do konačne isplate.

24. Na dopunsko očitovanje vještaka tuženik je iznio prigovore u podnesku od 3.10.2024., te se vještak dopunski očitovao 18.12.2024.

25. U drugom dopunskom očitovanju od 18.12.2024. vještak je naveo da tuženik u svom podnesku od 3. listopada 2024. prigovara dopunskom nalazu i mišljenju od 26. rujna 2024. u dijelu u kojem su troškovi stručnog usavršavanja neosnovano i pogrešno uvršteni u troškove specijalizacije, iako je vještak točno naveo koji su to troškovi specijalizacije u skladu s člankom 12. Pravilnika o specijalizaciji (trošak glavnog mentora, mentora i komentora, trošak zdravstvenih ustanova u kojima se obavlja specijalističko usavršavanje, trošak poslijediplomskog specijalističko studija, trošak završnog i specijalističkog ispita, trošak knjižice o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i trošak dnevnika rada doktora medicine na specijalističkom usavršavanju). Nadalje, tuženik ističe, kako je i iz podneska tužitelja od 8. studenog 2023. razvidno da isti ne potražuje više troškove stručnog usavršavanja. U odgovoru na navedeno, vještak ističe, kako omaškom u danom dopunskom izračunu nije izostavio troškove stručnog usavršavanja, te u skladu s navedenim i u skladu s prijedlogom tuženika, u nastavku u tabelarnim pregledima (Tabela 2.1.a i 2.1.b) daje novi izračun troškova specijalizacije, bez troškova stručnog usavršavanja. Svi ostali elementi (stopa zateznih kamata, uplata i sl.), kao i izračun troškova doktorata s pripadajućim zateznim kamatama ostaju isti kao u danom dopunskom nalazu i mišljenju.

REKAPITULACIJA TROŠKOVA SPECIJALIZACIJE I DOKTORATA

1. Troškovi specijalizacije: Umanjeni iznos

a) troškovi glavnom mentoru: 1.277,99 EUR 1.233,00 EUR

b) troškovi mentora: 1.139,75 EUR 1.099,63 EUR

c) trošak zdravstvenih ustanova: 64,21 EUR 61,95 EUR

d) trošak poslijediplomskog studija: 1.858,12 EUR 1.792,712 EUR

e) zatezne kamate na troškove specijalizacije: 616,04 EUR 594,35 EUR

Ukupno: 4.956,11 EUR 4.781,65 EUR

Umanjenje troškova (3,52%): 174,46 EUR

Sveukupno: 4.781,65 EUR

2. Troškovi doktorata:

a) školarina: 6.370,69 EUR

b) izrada i obrana doktorata: 796,34 EUR

c) zatezne kamate: 664,31 EUR

Ukupno: 7.831,34 EUR

SVEUKUPNI TROŠKOVI (1+2): 12.612,99 EUR

Uplate tuženika (29.7.2020.) 12.836,61 EUR

PREOSTALO POTRAŽIVANJE TUŽITELJA: - 223,62 EUR

Prema tome, uplatom tuženika od dana 29. srpnja 2020. u iznosu od 12.836,61 EUR (96.717,44 kn) podmireni su u cijelosti svi troškovi na ime doktorata i specijalizacije odnosno tuženik je preplatio iznos od 223,62 EUR.

26. Stoga je vještak dao mišljenje kako je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz ove druge dopune, mišljenja kako su s danom 29. srpnja 2020. (datum uplate tuženika) tužitelju u cijelosti podmireni svi troškovi s osnova specijalizacije i doktorata; a pojedini iznosi dani su u Tabeli 2.1.a. i 2.1.b iz ove druge dopune, te Tabeli 3a i 3b iz dopune od 27. rujna 2024.

27. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj više nije stavljao primjedbi, kao ni tuženik, pa je sud nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegove dopune, prihvatio u cijelosti, obzirom su isti dani stručno i temeljem spisu priležeće dokumentacije.

28. Kako prema drugom dopunskom nalazu i mišljenju u kojem je vještak sačinio novi izračun troškova specijalizacije, bez troškova stručnog usavršavanja, proizlazi da su s danom 29. srpnja 2020. (datum uplate tuženika) tužitelju u cijelosti podmireni svi troškovi s osnova specijalizacije i doktorata, to je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim u cijelosti, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako su tuženiku priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu - 250 bodova / Tbr.8.1. OT), sastava podnesaka od 5.7.2021., 17.11.2023., 3.10.2024., 5.2.2025. - svaki po 250 bodova (Tbr.8.1. OT), sastava podneska od 17.12.2024. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), pristupa na ročišta 7.7.2021., 13.4.2022., 9.10.2024., 12.2.2025., 26.3.2025. - svako po 250 bodova (Tbr.9.1. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 2575 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 5.150,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 6.437,50 eura.

30. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Tužitelju nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154. st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu 11. lipnja 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika