Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Pn-97/2020-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AUTO-ŠKOLA KUŠ j.d.o.o. Nova Gradiška, Ivana Gundulića 7, OIB 37759096731, zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačan odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 9. svibnja 2025., održane u nazočnosti direktora tužitelja sa punomoćnikom i odvjetnikom Darkom Samardžija zamjenikom punomoćnika tuženika, te nakon objave presude dana 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, da tužitelju AUTO-ŠKOLA KUŠ j.d.o.o. Nova Gradiška, Ivana Gundulića 7, OIB 37759096731, isplati na ime naknade imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od 1.258,51€ sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 11. lipnja 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 511,27€ i zatraženom zakonskom zateznom kamatom na isti iznos koja teče od 1.3.2020. do konačne isplate te se odbija tužitelj sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 1.258,51€ za razdoblje od 1.3.2020. do dana presuđenja 11. lipnja 2025. godine.

III Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.550,59€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od dana presuđenja 11. lipnja 2025. do isplate.

IV Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog tužitelj se odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 23.4.2020. utužio tuženika radi naknade štete u iznosu od 13.500,00kn/1.769,78€. U tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 16. siječnja 2020. u mjestu Nova Gradiška na vozilu marke Peugeot 208, reg. oznaka [registarska oznaka], godina proizvodnje 2015. vlasništvo tužitelja, kojim je kritične zgode kao vozač upravljala EI, a za koju nezgodu je jedino i isključivo odgovoran vozač osobnog automobila marke KIA STONIC, reg. oznake [registarska oznaka], godina proizvodnje 2018., nastupila znatna materijalna šteta u vidu brojnih oštećenja razvidnih iz potvrde MUP RH tako da vozilo tužitelja nije bilo u voznom stanju a uslijed čega je tužitelj trpio štetu i kao poslovni subjekt zbog nemogućnosti obavljanja svoje registrirane djelatnosti – vozačka škola – autoškola, čemu je predmetno vozilo služilo.

Za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo da je odgovorna CI, vozač osobnog automobila marke KIA STONIC, reg. oznake [registarska oznaka], te je protiv iste od strane MUP RH, PP Nova Gradiška izdan prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Zbog nastanka predmetne prometne nezgode za koju nezgodu je jedino i isključivo odgovoran vozač osobnog automobila marke KIA STONIC, reg. oznake [registarska oznaka], tužitelj je kao poslovni subjekt u vremenskom razdoblju od trenutka nastanka štetnog događaja 16. siječnja 2020. pa idućih 45 dana bio onemogućen koristiti predmetno vozilo marke Peugeot 208, reg. oznaka [registarska oznaka] za obavljanje registrirane djelatnosti autoškole – vozačka škola, a čemu je predmetno vozilo i služilo. Tužitelj izgubljenu zaradu procjenjuje na iznos od 300,00kn/dan, odnosno ukupno 13.500,00kn za vremensko razdoblje od trenutka nastanka štetnog događaja tj. od 16. siječnja 2020 pa do 29. veljače 2020., zbog nemogućnosti korištenja predmetnog vozila kao sredstva rada za obavljanje registrirane poslovne djelatnosti tužitelja, konkretno održavanje sati vožnje u autoškoli i dr. Kako je za predmetnu prometnu nezgodu isključivo odgovorna CI, vozač drugog motornog vozila marke KIA STONIC, reg. oznake [registarska oznaka], te kako je isto vozilo bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], a kako je nastupio osigurani slučaj tužitelj smatra da je tuženik u obvezi sukladno zakonu naknaditi navedenu štetu tužitelju u cijelosti. Tužitelj se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od 19. veljače 2020. (zaprimljen kod tuženika sa 24.2.2020. – str. 6 spisa) radi naknade štete u mirnom postupku te je u tom pravcu tuženik neosnovano otklonio odštetni zahtjev tužitelja s osnova izgubljene zarade. Kako tuženik odbija tužitelju nadoknaditi štetu u cijelosti tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenice koje se odnose na nastanak predmetnog štetnog događaja prometne nezgode od 16.01.2020. u kojoj je došlo do oštećenja tužiteljeva vozila kao niti činjenicu odgovornosti tuženikova osiguranika za nastanak istog štetnog događaja.

Tuženik navodi da ne može prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim jer tužitelj nije niti u okviru njegova prethodnog obraćanja tuženiku s ovdje predmetnim odštetnim zahtjevom u izvan sudskom postupku, a niti prema dokaznom materijalu prezentiranom i predloženom u tužbi tužitelja, dokazao da su za njegovu ovdje utuženu odštetnu tražbinu ispunjene sve pretpostavke.

Nije sporno da tužitelj kao pravni subjekt koji obavlja djelatnost auto škole uslijed privremene nemogućnosti korištenja vozila s kojim takvu djelatnost obavlja, teoretski može trpjeti štetu u vidu izmakle koristi. Takva načelna mogućnost ne znači da u svakom slučaju privremene nemogućnosti korištenja oštećenog vozila (do njegove ponovne funkcionalnosti odnosno mogućnosti ponovne uporabe), odnosno već i samo zbog činjenice nemogućnosti korištenja vozila dolazi i do daljnjih štetnih posljedica takve situacije, odnosno do imovinske štete koja bi se očitovala u izgubljenoj zaradi.

Tuženik navodi da bi se moglo govoriti o osnovanosti ovakvog odštetnog zahtjeva da je prije svega nužno utvrditi postoji li uopće šteta na strani oštećenika uslijed nemogućnosti korištenja vozila a ta se činjenica može utvrditi samo usporedbom materijalne pozicije / stanja oštećenika prije i nakon štetnog događaja. Takva usporedba odnosno analiza nužno mora biti utemeljena na objektivnim i vjerodostojnim dokazima, prije svega poslovnoj dokumentaciji oštećenika koja se odnosi i obuhvaća relevantno vrijeme kako prije štetnog događaja tako i nakon njega, posebice u razdoblju konkretne nemogućnosti korištenja vozila.

Ukoliko materijalno stanje oštećenika uslijed privremene nemogućnosti vozila nije promijenjeno u odnosu na takvo stanje koje je postojalo u času nastanka štetnog događaja, kao što je primjerice u situaciji kada oštećenik u razdoblju nemogućnosti korištenja vozila nije imao niti potrebu njegova korištenja što znači da oštećeno vozilo ne bi koristio i da nije došlo do njegovog oštećenja ili je oštećenik u istom razdoblju bez posebnog izdatka prilagodio obavljanje svoje djelatnosti novonastaloj situaciji, tada se ne može govoriti o postojanju štete u vidu izmakle koristi koja bi bila u uzročno posljedičnom odnosu sa štetnom događajem tj. oštećenjem vozila. Iz tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaza koje tužitelj prezentira i čije izvođenje predlaže moguće je zaključiti jedino da je tužitelj doista subjekt koji obavlja djelatnost autoškole te da je tužiteljevo vozio oštećeno u ovdje predmetnom štetnom događaju. Identifikacija navodnog razdoblja u kojem bi prema navodima tužbe tužitelj trpio izgubljenu zaradu (razdoblje od 16.1.2020 do 29.2.2020.) nije utemeljena na vjerodostojnim dokazima pa ostaje nejasno i pod pretpostavkom da bi kod tužitelja doista došlo do gubitka zarade, zašto bi do takvog gubitka došlo u navedenom razdoblju, uvažavajući pri tome posebno činjenicu da je na strani tužitelja postojala svaka mogućnost da oštećeno vozilo popravi puno ranije i time ga ranije osposobi za nastavak obavljanja djelatnosti.

Nejasno je i zašto tužitelj kod obračuna svoje navodne štete prema kriteriju auto dana u navedenom razdoblju uzima u obzir i neradne dane kada tužitelj prema redovitom tijeku stvari ni u kojem slučaju ne bi koristio svoje vozilo odnosno ne bi obavljao svoju djelatnost, zbog čega na strani tužitelja ne bi niti došlo do štete u vidu gubitka prihoda.

Tuženik navodi da su dokazni prijedlozi čije izvođenje tužitelj predlaže radi dokazivanja ovdje utužene štete, zapravo dokazi koji se odnose na visinu iste štete ali ne i na osnov utužene štete odnosno činjenicu njezina konkretnog nastanka, tj. dokazivanja uzročno posljedične veze između okolnosti privremene nemogućnosti korištenja vozila (kao uzroka) i izgubljene zarade (kao posljedice). Tuženik se stoga protivi izvođenju svih predloženih dokaza čije izvođenje ima pravno relevantnog smisla tek i ako postoji primarni dokaz o osnovu utužene tražbine tužitelja. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva a ne i osnovu ukoliko tužitelj dostavi primarni dokaz o osnovu utužene tražbine.

3. U svom očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj navodi da smatra da su netočni i neosnovani tuženikovi navodi i istaknuti prigovori u odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe. Tužitelj navodi da je oštećeno vozilo služilo tužitelju kao sredstvo rada za obavljanje registrirane poslovne djelatnosti auto škole a da je zbog oštećenja istog vozila tuženik kao osiguravatelj vozila kojim je nastala šteta za tužitelja dužan naknaditi nastalu izgubljenu dobit zbog nemogućnosti korištenja vozila u utuženom razdoblju od 16.1.2020. do 29.2.2020. te da su za obračun naknade izgubljene dobiti mjerodavni auto dani rada zbog čega se stavlja prijedlog za pribavljanje podataka o vrijednosti auto dana od Centra za vozila Hrvatske d.d. (CVH) a imajući u vidu da se prometna nezgoda desila 16. siječnja 2020.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja automobila u vlasništvu tužitelja Auto škole Kuš kojim automobilom je ista obavljala svoju registriranu djelatnost pružanja usluga polaganja vozačkog ispita u razdoblju od 16.1. do 29.2.2020.

5. Među strankama je nesporan osnov tužbenog zahtjeva, činjenica nastanka štetnog događaja kao i odgovornost tuženika.

6. Sporna je visina tužbenog zahtjeva a obzirom na vrijeme nastanka prometne nezgode 16. siječnja 2020. te vrijeme trajanja razdoblja od 45 dana za koje se traži naknada imovinske štete izgubljene zarade u kojem razdoblju su uračunate subote i nedjelje.

7. Provedeni su dokazi uvidom u potvrdu o prometnoj nesreći od 29.1.2020., u podneske stranaka, u ponudu za naknadu štete od 19.2.2020. zaprimljena kod tužitelja sa 24.2.2020., u zapisnik PU od 16.1.2020., u izvadak iz sudskog registra za tužitelja, u popis dugotrajne imovine za tužitelja, u odgovor na tužbu, u dopis Centra za vozila Hrvatske od 1.7.2020., 10.12.2021. i 28.4.2025., u spis prometne nesreće dostavljen od Policijske postaje Nova Gradiška sa prekršajnim nalogom na ime CI, u knjigovodstvenu dokumentaciju za tužitelja, u pismeni nalaz financijskog vještaka Filipa Tolić od 24.10.2020., u iskaz saslušane svjedokinje EI te iskaz LI direktora tužitelja, u račun br. 210/1/67 izdan 24.2.2020., u radni nalog, u izvadak iz Kent banke.

8. Od Centra za vozila Hrvatske d.d. zatraženi su podaci o vrijednosti tzv. auto – dana stajanja predmetnog tipa vozila za razdoblje od 16. siječnja do 29. veljače 2020. u kojem dopisu nisu naznačeni prijeđeni kilometri oštećenog vozila tužitelja. Centra za vozila Hrvatske d.d. dostavio je podatak vezano za vrijednost vozila kakvo je oštećeno tužitelju te je navedeno da se ista vrijednost odnosi na prosječno stanje i prosječno prijeđene kilometre vozila te je kataloška vrijednost oštećenog vozila iznosi 50.539,00kn na dan 16.1.2020. pa je na ponovno traženje isti Centar dostavio katalošku vrijednost takvog vozila na dan 10.12.2021. kada je naveo da kataloška vrijednost za navedeno vozilo tužitelja sa godinom proizvodnje 2015. iznosi 38.473,00kn (str. 48 spisa).

Na ponovno traženje suda kada je spis presigniran novom sucu zatražen je podatak o visini najma istog vozila kakvo je oštećeno tužitelju i cijena auto dana te je isti Centar odgovorio da ne raspolaže podacima o visini najma takvog vozila već isti raspolaže isključivo o kataloškim vrijednostima vozila.

9. Svjedokinja EI iskazala je da je supruga LI, direktora tužitelja. Iskazuje da je u prometnoj nezgodi 16.1.2020. vozila automobil cestom s prednošću prolaza te joj je sa sporedne ceste prednost oduzelo vozilo koje se zabilo u njeno vozilo. Protiv nje nije vođen ni prekršajni ni kazneni postupak i za nesreću je bila odgovorna vozačica drugog automobila. Auto koje je vozila je bilo vozilo od tužitelja. U to vrijeme svjedokinja je bila zaposlenica tužitelja. I u vrijeme korone satovi obuke u auto škole su se davali kandidatima sa maskama i rukavicama. U Auto školi je zaposlena od 1.4.2015. i radi i danas. U Auto školi su danas zaposlena ukupno četiri instruktora uključujući i supruga koji je i direktor. Svjedokinja je administrativni radnik. Danas u Auto školi imaju četiri automobila na kojima se obučavaju polaznici a 2020.godine su bila tri automobila. Subotom radi od 8,00 do 13,00 sati a instruktori rade drugačije. Ne zna kako je radila 2020. godine. Raspored obuke sa instruktorima tužitelja je prilagođen radnom vremenu kandidata tako da su svi automobili koje ima tužitelj u pogonu sve radno vrijeme preko tjedna uvažavajući raspored kandidata i instruktora. Nedjeljom auto škola ne radi. Automobil tužitelja je bio oštećen 2020.g. i bio je na popravku oko 45 dana. Ne zna zašto je tako dugo bio na popravku. Tužitelj je znao biti u financijskim problemima pa je popravak ili neki trošak znao namiriti tek kada dobije sredstva. Danas prosječno broj kandidata koji polažu kod tužitelja varira od 10 do 20 kandidata mjesečno. Siječanj i veljača uvijek budu dobri mjeseci. Ne sjeća se kako je bilo u vrijeme korone 2020. i da li je bio manji broj kandidata ili je bilo slično kao danas.

10. Saslušani ČI, direktor tužitelja iskazao je da je direktor od otvaranja auto škole 2015. a da u vrijeme korone nije bilo smanjenja broja kandidata za obuku za polaganje vozačkog ispita. Točno je da je tužitelj imao tri automobila za obuku u 1. i 2. mjesecu 2020. Do sada se vozilom auto škole nikada nije vršila obuka kandidata nedjeljom, mada postoji mogućnost ako netko zatraži. Instruktori kod tužitelja imaju plaćene 4 radne subote i plaća im je fiksna. U plaći imaju obračunat i noćni rad i prekovremeni rad i slično. Kada je auto oštećen 16.1.2020. odmah je tu večer odvezen u Auto ekspert u Slavonskom Brodu koji je ovlašteni servis i tamo je bio do konca veljače. Čekali su isplatu odštete od osiguravatelja i auto nije bio popravljen prije kraja veljače 2020. Od osiguravatelja su dobili isplatu imovinske štete za automobil sa 24.2.2020. i nakon što je izvršena uplata za popravak servis je isporučio tužitelju auto sa 28.2.2020. Sa 29.2.2020. je tužitelj imao auto za upotrebu. U servisu je rekao da mu se auto popravi ranije jer njime radi za potrebe Auto škole a auto su mu dali popravljen tek nakon što je uplatio troškove popravka. Direktor tužitelja zna da je izvještačen i gubitak zarade za nedjelje a raspored vožnje ovisi o rasporedu kandidata i instruktora tako da netko od kandidata može tražiti da vozi i nedjeljom no do sada to nije traženo. Kada nisu imali jedno vozilo morali su kombinirati upotrebu ostala dva vozila i bilo je jako komplicirano. Neki od roditelja su imali pritužbe da djeca ne idu na vožnju, moguće je da su neki kandidati odustali i da je neke morao ispisati, ali više se ne sjeća jer je bilo davno. Prihod tužitelja je bio manji u razdoblju kada je automobil bio na popravku u 1. i 2. mjesecu 2020.

Na pitanje punomoćnika tužitelja po čemu je specifično vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi kojim se tužitelj služi pri obuci kandidata za polaganje vozačkog ispita, direktor tužitelja odgovara da ima duple komande, 6 retrovizora i sve to mora biti atestirano. Ni tada ni danas nije bilo mogućnosti da se takvo vozilo za potrebe obuke iznajmi od neke druge ustanove jer druge auto škole imaju svoja vozila za svoje potrebe. Sa preostala dva vozila tužitelj nije mogao odraditi sve sate obuke koji su predviđeni i za treće vozilo koje je oštećeno, a ta vozila imaju ograničen broj sati dozvoljene obuke dnevno. Vozila za obuku imaju radni nalog za odrađene sate obuke a i sam instruktor ima broj sati koji dnevno odrađuje i raspored sa kandidatima. Oštećenje vozila i popravak istoga je bilo za tužitelja iznenadan trošak koji nije mogao podmiriti obzirom na sve troškove poslovanja tužitelja i zbog toga nije mogao podići auto i platiti račun dok mu šteta za auto nije bila isplaćena od tuženika.

11. Financijsko vještačenje je provedeno na okolnost visine izgubljene zarade tužitelja za period od nastanka prometne nesreće 16. siječnja 2020. za idućih 45 dana odnosno do dana kada je tužitelj bio onemogućen koristiti se oštećenim vozilom Peugeot 208 reg. oznake [registarska oznaka] a prema dostavljenoj dokumentaciji i ispravama u spisu.

Iz pismenog nalaza financijskog vještaka Filipa Tolić od 24.10.2022. (str. 72 spisa) proizlazi da je uvidom u konto kartice prihoda od usluge tužitelja za razdoblje od 1.10. do 31.12.2019. utvrđeno da je tužitelj u tom razdoblju imao ispostavljene račune u iznosu od 166.756,86kn bez PDV-a te da je prema popisu dugotrajne imovine na dan 31.12.2019. imao u vlasništvu ukupno četiri vozila s kojima je vršio usluge auto škole. Uvidom u dostavljene potvrde o stanju brojača kilometara oštećenog vozila utvrđeno je početno stanje prijeđenih kilometara na dan 12.3.2019. u iznosu od 175.791km a završno stanje sa 6.3.2020. iznosilo je 213.384km te je u promatranom razdoblju vozilo prešlo 37.593km. Uvidom u karticu dobavljača ukupan trošak goriva u tom razdoblju iznosio je 25.920,55kn ili dnevno 104,52kn a što bi dijeljenjem ukupnog troška goriva za četiri vozila iznosilo 6.480,14kn po vozilu a što bi na 62 radna dana iznosilo 104,52kn po radnom danu. Vještak je nadalje izvještačio trošak plaće djelatnika tužitelja, trošak poreza i tehničkog pregleda kao i dnevni trošak za razdoblje od 1.10. do 31. prosinca 2019. kada je zbrajanjem troška goriva, troška plaće djelatnika i troška osiguranja i tehničkog pregleda došao do iznosa od 376,09kn pa je rekapitulacijom obračuna izgubljene zarade po danu za razdoblje od 1.10.2019. do 31.12.2019. a odbijanjem ukupnih dnevnih troškova od 376,09kn od bruto dnevne izgubljene realizacije od 672,41kn dobio dnevnu neto razliku od 296,32kn za koji iznos je izvještačeno da je neto izgubljena zarada za tužitelja po danu koju je isti mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari a čije je ostvarenje spriječeno zbog nemogućnosti korištenja vlastitog motornog vozila koje je oštećeno u prometnoj nezgodi 16. siječnja 2020. pa je izgubljena zarada tužitelja 13.334,40kn u idućih 45 dana (296,32kn x 45 dana). Kao usporedno razdoblje uzeto je razdoblje od 1.10. do 31.12.2019. tj. prihodi koje je tužitelj ostvario te podjelom ukupnih prihoda na četiri vozila kojima se vršila usluga auto škole sa brojem radnih dana u istom razdoblju (62 radna dana). Na taj način dobivena je bruto dnevna izgubljena zarada po jednom vozilu od 672,41kn od kojeg su oduzeti ukupni dnevni troškovi koji ukupno iznose 376,09kn po radnom danu za jedno vozilo te je dobivena dnevna neto razlika od 296,32kn izgubljene zarade po danu (str. 80 spisa).

12. Tužiteljska strana nije imala primjedbe na nalaz vještaka te je prema istom precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 9.11.2022. na iznos od 13.334,40kn / 1.769,78€ (str. 105).

13. Tužena strana nije imala primjedbe na matematički obračun u nalazu vještaka no prigovara da tuženik nije dokazao da li je u vrijeme dok se vozilo nalazilo na popravku imao ugovorene kandidate za obuku te da bi isto vozilo za cijelo sporno razdoblje u cijelosti bilo iskorišteno za obuku kandidata. Kako je do nezgode došlo 16. siječnja 2020. a tuženiku je šteta prijavljena 20. siječnja 2020. te je nakon obrade štete šteta tužitelju isplaćena po nagodbi a tužitelj u spis nije dostavio dokaz kada je vozilo predano na popravak i kada je popravak izvršen. Po osnovi imovinske štete na vozilu po sporazumu stranaka isplaćen je iznos od 10.000,00kn te se nije radilo o velikoj šteti na vozilu za koju nije bilo potrebno 45 dana za popravak. Tužitelj nije poštovao obvezu smanjenja nastale štete te zbog toga tuženik nije dužan zbog toga plaćati naknadu za razdoblje od 45 dana koja je po tužitelju paušalno određena i u kojem razdoblju od 16.1. do 29.2.2020. ima 13 neradnih dana odnosno šest vikenda pa je nejasno odakle 45 dana štete. Tužitelj je imao još tri vozila koja zarađuju po 300,00kn dnevno pa je nelogično da nema 10.000,00kn za plaćanje popravka vozila i time za smanjenje štete.

Tužitelj navodi da tužitelj nastalu štetu nije mogao smanjiti preuzimanjem ostala tri vozila tužitelja koja su isto bila zauzeta i na kojima su se obučavali drugi polaznici te svako vozilo ima određen i propisan broj radnih sati. Tužitelj da nije imao nikakva sredstva kojima bi mogao platiti trošak popravka prije primitka sredstava na ime imovinske štete od tuženika odnosno višak novca namijenjen za saniranje štete koja je nastala u nepredviđenom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

14. Uvidom u dostavljeni račun broj 210/1/67 od 9.3.2020. vidljivo je da je datum isporuke navedenog računa od strane ovlaštenog servisa Peugeot 24.2.2020. a datum dospijeća 10.3.2020. Iznos računa za popravak vozila prema izvidu štete Croatia osiguranja iznosi ukupno 4.688,64kn u kojem iznosu je i trošak vuče vozila od 900,00kn (str. 117 spisa).

Uvidom u radni nalog na kojem stoji datum izrade od 17.1.2020. (str. 118 spisa) vidljivo je da je naznačen trošak od 3.000,00kn u dijelu gdje stoji suglasnost stranke i gdje početak jamstva za izvršene radove teče od 20.3.2015. te je nejasno kako je isti nalog priložen u ovom predmetu a obzirom da se radi o štetnom događaju iz 2020. godine. Uvidom u izvadak br. 42 na dan 28.2.2020. (str. 122 spisa) vidljivo je da je tužitelj na račun Auto expert d.o.o. uplatio iznos računa od 4.688,64€. Iz navedenog je nejasno kako je tužena isplatila tužitelju na ime naknade imovinske štete za popravak oštećenog automobila iznos od 10.000,00kn sa 24.2.2020. (str. 120 spisa) ako je popravak istog po štetnom događaju za koji je odgovorna tužena 4.688,64kn.

15. Osnovan je prigovor tuženika da u utuženom razdoblju od 16. siječnja do 29. veljače 2020. ima sedam neradnih nedjelja te sedam subota od kojih zasigurno sve nisu radne. U razdoblju za koje se potražuje naknada izgubljene zarade su već zabilježeni prvi slučajevi korone i na području obavljanja djelatnosti tužitelja a sa 19.3.2020. proglašena je pandemija kovida. Iz dostavljene dokumentacije tužitelja i to iz prometa i stanja računa konto 75141 za razdoblje od 16.1.2020. do 29.2.2020. (str. 59 spisa) prihod usluga tužitelja izračunat je na bazi 32 radna dana x 8 sati odnosno prikazano je kao 256 sati rada x 96,00kn bez PDV-a po satu ili ukupna zarada po jednom vozilu od 24.576,00kn. Iz navedenog prometa i stanja računa vidljivo je da je sam tužitelj prihod auto škole prema ovom kontu računao na bazi 32 radna dana pa je sud unatoč nalazu financijskog vještaka Filipa Tolića koji je izračunao naloženo mu rješenjem o vještačenju po sucu kod kojeg je predmet ranije bio u radu, priznao tužitelju izgubljenu zaradu na bazi 32 radna dana a koje radne dane potvrđuje i sam tužitelj prema prometu i stanju računa (str. 59 spisa) te nema razloga da se tužitelju priznaje izgubljena zarada za 45 dana u utuženom razdoblju od 16.1. do 29.2.2020. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je 29.2.2020. automobil bio spreman za korištenje i rad sa kandidatima. Sud je od izvještačene visine izgubljene zarade tužitelja od 13.334,40kn (1.769,78€) dobivenog množenjem dnevne izgubljene zarade od 296,32kn x 45 dana odbio dane koji se odnose na subotu i nedjelju tako da je 32 radna dana (u utuženom razdoblju od 45 dana a prema kontu 75141 – sr. 59 spisa) pomnožio sa 296,32kn pa je dobiven iznos od 9.482,24kn ili 1.258,51€ koji iznos je dosuđen tužitelju na ime gubitka izgubljene zarade zbog nastale štete na automobilu u utuženom razdoblju i u radnim danima kada tužitelj nije mogao obavljati registriranu djelatnost na svom automobilu koji je sadržan u popisu dugotrajne imovine tužitelja.

16. Tužba u ovom predmetu je podnesena sa 23.4.2020. te je tužena strana podnijela zahtjev za suđenje u razumnom roku i sud je u predmetu nastavio rad uvažavajući postojeći nalaz financijskog vještaka te izvještačeni gubitak zarade po jednom danu za oštećeni automobil tužitelja no umanjujući izvještačeni iznos prema objektivnom broju radnih dana za utuženo razdoblje kojih 32 radna dana je naznačio upravo tužitelj u utuženom razdoblju a kod utuženja je zatražena izgubljena zarada za 45 dana od 16.1. do 29.2.2020. u kojem su naznačeni svi dani bez obzira na radne ili neradne dane.

Osnovan je prigovor tuženika da je prilikom ocjene osnovanosti odštetnog zahtjeva tužitelja nužno utvrditi postoji li šteta na strani oštećenika uslijed nemogućnosti korištenja vozila a koja činjenica se može utvrditi samo usporedbom materijalne pozicije / stanja oštećenika prije i nakon štetnog događaja a koja usporedba odnosno analiza mora biti utemeljena na objektivnim i vjerodostojnim dokazima, poslovnoj dokumentaciji oštećenika koja se odnosi i obuhvaća relevantno vrijeme prije štetnog događaja i nakon njega a posebno u razdoblju konkretne nemogućnosti korištenja vozila. Ako materijalno stanje oštećenika uslijed privremene nemogućnosti vozila nije promijenjeno u odnosu na stanje koje je postojalo u času nastanka štetnog događaja tj. u situaciji kada oštećenik u razdoblju nemogućnosti korištenja vozila nije imao niti potrebu njegova korištenja isto bi značilo da oštećeno vozilo ne bi koristio i da nije došlo do njegovog oštećenja ili je oštećenik u istom razdoblju bez posebnog izdatka i nastalih štetnih prilagodbi obavljao svoje djelatnosti u novonastaloj situaciji i tada se ne može govoriti o postojanju štete u vidu izmakle koristi koja bi bila u uzročno posljedičnom odnosu sa štetnim događajem tj. oštećenjem vozila. Iz navoda tužbe i dostavljenih dokaza vidljivo je da tužitelj obavlja djelatnost auto škole te da je vozilo tužitelja kojim obavlja tu djelatnost zajedno sa drugim vozilima oštećeno u predmetnom štetnom događaju. Nesporna je odgovornost tuženika no tuženik isključivo prigovara visini utuženog iznosa te ističe da se oštećeno vozilo moglo popraviti puno ranije te se time ranije osposobiti za nastavak obavljanja djelatnosti. Kako se radilo o oštećenjima vozila tužitelja za koje je tužitelj isplatio nesporan iznos od 10.000,00kn sa 24.2.2020. unatoč računu za popravak vozila koji je bio manji od isplaćenog iznosa, sud se nije upuštao u razloge takve isplate niti je tužena strana isticala da bi nesporno isplaćeni iznos bio iznos plaćen po nekom drugom osnovu osim na ime popravka oštećenog automobila.

17. Slijedom gornjeg sud je dosudio tužitelju temeljem čl. 1088 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.- dalje ZOO-a) naknadu u iznosu od 1.258,51€ dok je sa iznosom od 511,27€ tužitelj odbijen kao previsoko postavljenim i neosnovanim a sve iz gore navedenih razloga. Oštećenik, ovdje tužitelj ima pravo na naknadu izmakle koristi te se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari a čije ostvarenje je spriječeno nastankom štetnog događaja, oštećenjem vozila tužitelja te nemogućnošću korištenja istog 32 radna dana kroz utuženo razdoblje. Neuobičajeno je da se oštećenja čiji trošak otklanjanja ne iznosi više od iznosa računa od 4.688,64kn koji je tužitelj platio da se takva oštećenja otklanjaju protekom razdoblja od preko 40 dana ako se radi o vozilu koje je tužitelju neophodno za obavljanje njegove poslovne djelatnosti. Isto tako je neuobičajeno da se na ime popravka oštećenja automobila isplaćuje iznos od 10.000,00kn ako je trošak popravka manji a što je utvrđeno iz dostavljenog računa u spis.

18. Tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 511,27€ i zatraženom zakonskom zateznom kamatom na isti iznos koja teče od 1.3.2020. do konačne isplate te je odbijen sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 1.258,51€ za razdoblje od 1.3.2020. do dana presuđenja 11. lipnja 2025. godine. Dosuđeni iznos je utvrđen financijskim vještačenjem u ovom postupku te isti tužitelju nije mogao biti poznat u vrijeme utuženja a gdje je u tužbi na isti utuženi iznos od 13.500,00kn zakonska zatezna kamata tražena od 16.siječnja 2020. a što je dan prometne nezgode te cjelokupni utuženi iznos nikako ne može dospijevati sa danom nezgode. Naknadno na ročištu od 9. svibnja 2025. tužitelj je precizirao zakonski zateznu kamatu na utuženi iznos počevši od 1.3.2020. a koji iznos tužitelju nije bio poznat ni sa tim danom već tek nakon provedenog vještačenja a obzirom da se radi o imovinskoj šteti koja je utvrđena tek nakon provedenog vještačenja, zakonska zatezna kamata na istu teče od dana presuđenja do isplate a sve temeljem čl. 1089 st. 2 ZOO-a.

19. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154 st. 2. u vezi s odredbom čl.155. ZPP-a. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 1.769,78€, priloženi troškovnik tužitelja (str. 168 spisa) te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 - dalje: Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00€ (Tbr.7/1), trošak zastupanja na ročištima od 1.12.2021., 24.4.2023. i 9.5.2025.u iznosima od po 200,00€ za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 11.6.2025. u iznosu od 100,00€ (Tbr.9/3 Tarife) trošak sastava podnesaka od 26.6.2020. (str. 19 spisa) i 10.11.2020. u iznosu od po 200,00€ za svaki podnesak (Tbr.8/1 Tarife), priznat je zatraženi trošak sastava podneska od 13.4.2022. (str. 62 spisa) u iznosu od 50,00€ jer se radi o kratkom podnesku a nije priznat dalji iznos do zatraženih 200,00€. Priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva od 19.2.2020. dostavljen tužitelju sa 24.2.2020. (str. 6B spisa) temeljem tbr. 32 Tarife u iznosu od 200,00€ što zbrojeno daje iznos od ukupno 1.550,00€ na koji iznos tužitelju pripada PDV od 387,50€ a što zbrojeno daje iznos od 1.937,50€.

- 1 0 -

Tužitelju je od utuženih 1.769,78€ dosuđen iznos od 1.258,51€ te je isti uspio sa osnovom 100% a sa visinom 71% gdje se iznos od 171 dijeli sa 2 pri čemu se dobiva omjer od 85,50% od kojeg se oduzima omjer uspjeha tuženika po visini od 29% pri čemu se dobiva omjer uspjeha tužitelja od 56,50%.

Priznat je materijalni trošak državnog biljega od 2,65€ čije plaćanje je naznačeno u potvrdi dostavljenoj od strane PP Nova Gradiška (str. 5 spisa) a omjer uspjeha tužitelja od 56,50% daje iznos od 1,50€ koji se tužitelju priznaje po tom osnovu. Tužitelju nadalje pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu 33,18€ koliko je tužitelj platio te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36€ a što zbrojeno daje iznos od 99,54€ a prema omjeru uspjeha tužitelja od 56,50% to daje iznos od 56,23€. Od osnovanog troška tužitelja zastupanja po punomoćniku od 19.37,50€ omjer od 56,50% daje iznos od 1.094,69€ na koji iznos se tužitelju dodaje priznati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu od ukupno 56,23€, trošak upravnog biljega od 1,50€ te u cijelosti trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 398,17€ što zbrojeno daje iznos od 1.550,59€ koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

20. Sa preostalim zatraženim iznosom preko dosuđenog tužitelj je odbijen kao neosnovanim i previsoko zatraženim. Tužitelj je odbijen sa zatraženim troškom od 100,00€ na ime konferencije sa strankom temeljem tbr. 32 Tarife, sa zatraženim troškom na ime pribave isprave za stranku po tbr. 36/3 Tarife u iznosu od 100,00€, sa sastavom podnesaka temeljem tbr. 8 u iznosima od po 50,00€ i to podnesaka od 12.5. i 2.12.2020., od 18.2., 5.5., 22.12.2021., od 14.3.2022., od 30.1., 28.4., 17.10., 2023., od 24.2. i 15.4.2025. a u kojim podnescima se u spis dostavljaju parcijalno pojedini dokumenti, dostavlja uplatnica ili se radi o kratkim neobrazloženim podnescima i požurnicama.

U Novoj Gradiški 11. lipnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Odvj. Nemanja Nožinić

2. Odvj. Mate Kačan