REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-1193/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZU, radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Čazma Klasa: 211-07/25-5/10153, Urbroj: 511-02-06-25-1. od 18.4.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i K, r. E, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., radnik, 530,00 eura (nalazi se na bolovanju), oženjen, 3 djece (2 maloljetne), državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

I što je dana 18. ožujka 2025., u 20:00 sati, u mjestu [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je je u prostoru obiteljske kuće svojoj kćeri, djetetu KU, rođena **.**.2009., uzeo mobitel i razbio ga te joj na taj način onemogućio korištenje osobne imovine, a zatim ju je dlanom ruke udario u predio lica,

dakle, fizičkim nasrtajem na maloljetno dijete te onemogućavanjem korištenja osobne imovine, nasilnički se ponašao u obitelji,

pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 35. stavka 2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

KAZNA ZATVORA OD 7 (sedam) DANA.

Na temelju članka 44. Prekršajnog zakona nad okrivljenikom se primjenjuje

U V J E T N A O S U D A

tako da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa na vrijeme od 6 (šest) mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u navedenom roku provjeravanja ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Čazma podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/10153, Urbroj: 511-02-06-25-1. od 18.4.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se djelomično smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

3. Ispitani ZU navodi da je kritične zgode od njegove strane u obiteljskoj kući došlo do izvjesnog nasilja u obitelji koje je vršio u odnosu na maloljetnu kćer KU u dobi od 16 godina. Naime, na neki način je saznao da određeno vrijeme kćer ima emotivnu vezu sa mladićem koji je po godinama gotovo duplo stariji od kćeri i time mu se nije svidjelo da ona u toj dobi ostvaruje takvu vezu sa znatno starijim mladićem od sebe. Više puta sa suprugom joj je ukazivao na neprihvatljivost takve emotivne veze, ali ga je ona svaki puta odbijala i nije ga željela poslušati i prekinuti tu vezu. Zbog njene upornosti i odbijanja poslušnosti roditelja ove zgode je reagirao suviše impulzivno te je uzeo njen mobilni telefon kojeg joj je kupio te ga je namjerno razbio odnosno oštetio kako bi time smanjio mogućnost da ona svakodnevno komunicira sa navedenim mladićem. Da bi joj ponovno dao do znanja kako ta veza nije ostvariva i prihvatljiva lagano ju je prstima otvornim dlanom ruke udario po licu. No niti u jednom trenutku nije kćer rukama primao za vrat i pritiskao jer bi to bilo krajnje neprihvatljivo ponašanje od njegove strane. Pri tome naglašava da je u ovoj situaciji koja je trajala neko vrijeme na više načina pokušao razriješiti problem i to putem nadležnih institucija, ali to nije polučilo rezultat i uspjeh zbog čega je u ovoj situaciji reagirao na opisani način. Međutim, zbog činjenice da nije uspio na više načina razriješiti ovaj problem, sa time se pomirio i prepustio to slučaju odnosno jednostranoj odluci kćeri odnosno oštećene da u nekom trenutku shvati kako spomenuta emotivna veza doista nije održiva te da će sama odlučiti tu vezi prekinuti. Time je ipak na izvjestan način vršio ekonomsko i fizičko nasilje prema kćeri kao maloljetnoj osobi i žao mu je što je tako postupio te će ubuduće izbjegavati takvo i slično asocijalno ponašanje u obitelji.

4. Obzirom da je okrivljenik djelomično priznao prekršaj za koji se tereti, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenu KU, kao kćerku okrivljenika te svjedoka EU, kao suprugu okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju EU u svojstvu svjedoka.

5. Ispitana KU iskazuje da je doista od strane oca navedene večeri u obiteljskoj kući došlo do neprimjerenog i nasilničkog ponašanja prema njoj time što je otac bio rezigniran i ljut zbog njezinog neposluha te joj je uzeo mobilni telefon i namjerno ga razbio odnosno oštetio. Nakon toga ju je jedanput lakše prstima otvorenog dlana ruke udario odnosno ošamario po licu, uslijed čega nije bilo tjelesne ozljede niti je imala bolove i smetnje zbog tog dodira. Ipak otac je nije niti u jednom trenutku rukama primao za vrat niti stiskao. Do ovakve reakcije oca je došlo zbog činjenice da joj je on neko vrijeme prigovarao što je u emotivnoj vezi sa znatno starijom muškom osobom i to mladićem koji je već imao životnu zajednicu sa drugom ženom i iz te zajednice ima jedno maloljetno dijete. Time otac nije smatrao da je ta njihova emotivna veza prihvatljiva te ju je upućivao da tu vezu prekine. Obzirom da je emotivno vezana za tog mladića nije željela poslušati oca i njegovo uporno odbijanje da to učini očito je izazvalo rezignaciju kod oca te je reagirao predmetne večeri na opisani način. Zbog toga nije osjećala strah i nelagodu od oca, ali je ipak prihvatila prijedlog zaposlenika Zavoda za socijalni rad koji su je uputili na boravak u udomiteljsku obitelj gdje se nije također snašla i nije se dobro osjećala zbog čega je nakon nekoliko dana svojevoljno napustila tu obitelj i vratila se u obiteljsku kuću. No kako je ostala u emotivnoj vezi koja i danas traje, otac je očito shvatio da ne može promijeniti njezinu odluku, pa je ona svojevoljno iselila iz kuće od roditelja i sa navedenim mladićem živi odvojeno u iznajmljenom podstanarskom stanu. U svakom slučaju ne osjeća strah i nelagodu u prisutnosti oca i nema potrebe da mu se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja ili kontaktiranja sa njom kao žrtvom nasilja, jer je svjesna da je ova njegova reakcija ipak bila u dobroj namjeri kako bi nju kao maloljetnu kćer zaštitio.

6. Ispitana EU iskazuje da je bila prisutna komunikaciji između supruga odnosno okrivljenika i oštećene kao kćeri u obiteljskoj kuću, a vezano za neposluh kćeri oko postojanja njene emotivne veze sa jednim mladićem koji je gotovo duplo stariji od nje. Izvjesno vrijeme suprug i ona su imali saznanja o toj vezi koju nisu opravdavali te su kćeri davali uputu da mora tu vezu raskinuti. Međutim, kćer je bila u tom smislu odbojna i nije željela poslušati njihov savjet, što je okrivljenika očito sve više smetalo. Vezano za to suprug je dao uputu kćeri da ne može svakodnevno i višekratno komunicirati sa tim mladićem putem telefona i slati mu poruke. Te zgode suprug je utvrdio da je ona ipak u tom danu komunicirala sa navedenim mladićem i stoga ju je pozvao u kuhinju na razgovor kojem je i ona bila prisutna. Ponovno je suprug kćeri rekao da ta veza nije ostvariva i da ne može s tim mladićem stalno komunicirati. Stoga ju je tražio da mu da mobilni telefon te ga je zbog rezigniranosti suprug razbio odnosno oštetio. Nakon toga je prišao kćeri te ju je vrhovima prstiju otvorenog dlana lakše udario po licu, kako bi joj dao do znanja da bi trebala slušati njegove savjete. Niti u jednom trenutku suprug nije kćer rukama primao za vrat i pritiskao, niti je nad njom vršio neko drugo nasilje. Činilo se da se ta situacija primirila i kćer je ostala kod kuće i bilo je sve uobičajeno da bi mjesec dana nakon ovog događaja kćer bez pitanja i obavijesti svojevoljno i naprasno tokom noći napustila kuću i otišla u nepoznatom pravcu, što je nju i supruga iznenadilo kada je nisu našli u njenoj sobi. Dakako da su odmah posumnjali kako bi se ona mogla nalaziti kod mladića s kojim ima emotivnu vezu te su o tome obavijesti policiju i Zavod za socijalni rad te je kćer doista zatečena na adresi prebivališta navedenog mladića. Ipak, Zavod za socijalni rad je smatrao za shodno da kćer ne vrati u obiteljsku kuću već na izvjesno vrijeme uputi u udomiteljsku obitelj, ali taj boravak je trajao kratko te se kćer svojevoljno vratila u obiteljsku kući. No, ponovno nakon nekih mjesec dana od ovog događaja kćer je ponovno samovoljno napustila kuću te se preselila kod mladića s kojim je u emotivnoj vezi i sada samostalno žive u podstanarskom stanu u [adresa].

7. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritične zgode u obiteljskoj kući bio u razgovoru sa maloljetnom oštećenom kao kćerkom te da joj je razbio mobilni telefon i dlanom ruke udario je u predio lica.

8 Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li je ujedno maloljetno dijete višekratno ošamario po licu te ujedno tom prilikom rukama primao za vrat, te da bi time počinio ekonomsko i fizičko nasilje prema bliskom članu obitelji.

9. Na temelju provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ipak ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

10. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za navedeni prekršaj iznoseći obranu je napomenuo da se ove zgode u obiteljskoj kući na izvjestan način ophodio neprimjereno i nasilno prema maloljetnoj kćeri time da joj je uzeo mobilni aparat kao njeno vlasništvo, iako ga je on svojevremeno kupio za nju, pa je namjerno razbio telefon, a nakon toga ju je lakše vrhovima prstiju udario po licu. Kod toga pojašnjava da je do toga došlo zbog činjenice da je ona odbijala poslušati njega i majku koji su je višekratno upozoravali i od nje inzistirali da prekine emotivnu vezu sa mladićem koji je znatno stariji od nje. Upravo zbog njene upornosti i takvog neposluha izgubio je strpljenje te je reagirao impulzivno i time je vršio nasilje. Međutim, napominje da nje kćer rukama primao za vrat te takvo što ne bi bilo ipak prihvatljivo. Nakon ovog događaja pomirio se sa sudbinom i trenutnim načinom života maloljetne kćeri i prepustio je njoj da donese odluku o svom načinu života.

11. Istaknute navode obrane okrivljenika potvrđuje svojim iskazom sama oštećena koji je u dobi od 16 godina, što znači da je potpuno mentalno i emotivno zrela osoba koja u potpunosti razaznaje obiteljske i druge životne relacije i odnose te je adekvatno mogla pojasniti sporni događaj i ukupnost obiteljskih odnosa. Time je oštećena potvrdila da je otac ove zgode u obiteljskoj kući imao neprimjerenu reakciju upravo stoga što joj je on izvjesno vrijeme prigovarao za emotivnu vezu u kojoj se nalazi sa starijom muškom osobom, jer mladić s kojim je u vezi već je imao životnu zajednicu sa drugom ženom te iz te zajednice života ima jedno maloljetno dijete. Time je otac smatrao da takva veza nije prihvatljiva i održiva, ali je ona uporno odbijala tu vezu prekinuti. Upravo zbog takvog njenog neposluha otac kojoj je uzeo mobilni telefoni namjerno ga razbio i potom je jedanput lakše prstima otvorenog dlana udario po licu. U svakom slučaju, otac je nije niti u jednom trenutku rukama primao za vrat. Nakon događaja kraće vrijeme je bila u udomiteljskoj obitelji gdje joj e nije svidio način boravka i smještaj te se vratila svojevoljno kući, ali je opet ubrzo iselila iz kuće roditelja i sada živi zasebno sa mladićem s kojim je emotivnoj vezi. Na kraju oštećena tvrdi da ne osjeća strah i nelagodu u prisutnosti oca i nije potrebno da se prema njemu izriče bilo kakva zaštitna mjera kojom se nju štiti kao žrtvu nasilja, jer je svjesna činjenice da je opisano ponašanje oca bilo u dobroj namjeri gdje je otac nju želio zašiti kao mladu i nedovoljno zrelu osobu za samostalan život.

12. Isto tako, sve naprijed istaknuto potvrdila je i svjedokinja EU kao majka oštećene i supruga okrivljenika, jer je i ona bila prisutna navedenom događaju u obiteljskoj kući. Također svjedokinja potvrđuje životni motiv zbog kojeg je okrivljenik burno i impulzivno reagirao prema oštećenoj i radilo se o tome da je ona izvjesno vrijem uporno odbijala poslušati roditelje oko emotivne veze u kojoj se zatekla sa znatno starijim mladićem od sebe. U tom smislu joj je otac zabranio da svakodnevno komunicirao s njim putem telefona i kada je kritičnog dana utvrdila da je ona pak s njim komunicirala, tada je uzeo njezin telefon i namjerno ga razbio. Potom ju je lakše vrhovima prstiju udario po licu kako bi joj dao do znanja da mora u jednom trenutku poslušati neki zahtjev odnosno odluku roditelja. Svakako tom prilikom nije došlo do toga da bi okrivljenik njihovu kćer primao rukama za vrat i pritiskao ili činio neko drugo nasilje. Nadalje je indikativna tvrdnja svjedokinje o tome da je kćer izvjesno vrijeme nakon ovog događaja naprasno i svojevoljno te bez pitanja napustila kuću tokom noći u nepoznatom pravcu, zbog čega su ili prisiljeni kao roditelji reagirati i prijaviti to policiji, kojom je prilikom ona zatečena u obiteljskoj kući kod mladića s kojim je u emotivnoj vezi. Nakon što se vratila kući ponovno je kroz kraće vrijeme odlučila napustiti život s roditeljima te se faktično preselila kod istog mladića te zajedno sada žive u podstanarskom stanu.

13. Nadalje treba napomenuti da je svjedokinja EU na valjan i zakonit način ispitana neposredno nakon događaja u Policijskoj postaji Čazma gdje je na potpuno identičan način, ali sa manje detalja opisala spornu situaciju. Tako proizlazi da je ove večeri u kući suprug čuo razgovor između oštećene kao kćeri i mladića O s kojim je u vezi pa je pozvao kćer da razgovaraju i rekao je da mora prekinuti s njim obzirom da je maloljetna. Kada mu je kćer rekla da to neće učiniti tada ju je suprug okrznuo rukom po licu i uzeo mobitel i razbio ga.

14. Prema tome, u odnosu na činjenični opis jasno iz svih provedenih dokaza proizlazi kako je okrivljenik ovom prilikom samo u jednom navratu lakše udario po licu oštećenu kao kćer i namjerno joj oštetio mobilni aparat kao osobnu imovinu. To opet znači kako oštećenu nije višekratno šamarao i nije je rukama primao za vrat, jer to ponajprije negira sama oštećena i njena majka EU i time potvrđuju taj dio obrane okrivljenika.

15. U konkretnoj situaciji okrivljenik je očito reagirao nepotrebno impulzivno zbog neposluha maloljetne kćeri koja je ostvarila prilično neprihvatljivu emotivnu vezu sa starijim mladićem i odbijala je uporno sve pokušaje roditelja da se urazumi i prekine tu vezu. Ipak, takva reakcija okrivljenika nije nikako adekvatna i opravdana, već je postojeći problem bilo nužno i potrebno rješavati na drugi profinjeniji način i po potrebi putem nadležnih institucija. To tim više što se uglavnom niti jedan problem takve naravi ne može razriješiti silom, jer se postojanje emocija između dvije ili više osoba ne može naprasno i momentalno prekinuti.

16. Dakle, bez obzira na činjenicu što je okrivljenik sa suprugom kao roditeljima maloljetne oštećene očito višekratno i prvotno na miran i prihvatljiv način pokušao upozoriti svoje dijete na neprihvatljivu emotivnu vezu i nužnost prekida takve veze, ipak si nije smio dozvoliti da na opisani način reagira prema njoj smatrajući kako će oštećenjem mobilnog aparata ili fizičkim nasrtajem na kćer razriješiti postojeći problem. Očito je na taj način postojeću situaciju samo produbio time što je maloljetnu kćer naveo na to da donese radikalnu odluku i potpuno se iseli iz obiteljske kuće iako još nije postala punoljetna te je time otišla živjeti sa mladićem s kojim je u emotivnoj vezi.

17. Time se dolazi do zaključka da je okrivljenik na više načina postupao nasilno prema bliskom članu obitelji, jer je neželjen fizički dodir teži oblik nasilja koji se ničime ne može opravdati, jer se takvim postupkom kod žrtve dodatno izaziva izvjestan strah, bol, ali i osjećaj nemoći da se u bilo kojem smislu zaštiti. Isto tako razbijanje mobitela izvjestan je oblik ekonomskog nasilja, jer se time potencijalno uništava obiteljska ili osobna imovina i smanjuje njezina vrijednost, te se svakako onemogućuje koristiti se tom imovinom, pa je takvo ophođenje unutar obitelji krajnje neprihvatljivo.

18. Zbog naprijed navedenih razloga, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente bića prekršaja iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je stoga oglašen krivim i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 7 dana, na koju je primijenjen institut uvjetne osude sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci.

19 Kod odabira vrste i visine prekršajne sankcije odnosno izricanja kazne zatvora sud se rukovodio činjenicom da je okrivljenik ispoljavao nasilje prema mlađem maloljetniku koja je zbog svoje dobi doživjela izvjesne traume te joj je nanesena i bol te neka druga negativna emocija, što sve ukazuje na potpunu netaktičnost i izostanak tolerancije okrivljenika te pogrešan pristup u komunikaciji sa bliskom osobom. Osim toga, svakako se uviđa i neadekvatan odgojni pristup djetetu te dobi u pokušaju ukazivanja na životne obaveze te donošenje odgovornih odluka vezano za vlastiti osobni život. Međutim, kao olakotno se na njegovoj strani cijeni činjenica kako ima vrlo niska mjesečna primanja kojima uzdržava dvoje maloljetne djece te do sada nije ulazio u sferu ovakve vrste prekršaja. Ipak kada se uzme u obzir težina same protupravne radnje kao i stupanj krivnje te okolnosti navedene situacije, tada je jedino bilo opravdano izreći mu kaznu zatvora, ali uz institut uvjetne osude, tako da će i sama prijetnja kaznom zatvora utjecati na njegovu svijest da ipak shvati svaku nedopustivost i štetnost nasilja prema članovima obitelji, posebno maloljetnoj djeci i time će se postići njegova resocijalizacija, da bi buduće ponašanje uskladio sa moralnim i zakonskim normama, posebno unutar uže socijalne sredine, na koji način se očekuje postizanje zakonske svrhe kažnjavanja u svakom smislu.

20. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, te održavanja i uspostavljanja veze sa žrtvom nasilja obzirom da prema provedenim dokazima uopće ne proizlazi da je maloljetna oštećena u strahu zbog mogućeg budućeg asocijalnog ponašanja okrivljenika te ne osjeća ugroženost za svoj integritet, kako je to izričito naznačila u svom iskazu. S druge strane, oštećena više ne živi u obiteljskoj kući s roditeljima te je i nadalje u bliskim odnosima s ocem, što znači da su izvjesne traume od ovog događaja bile trenutne naravi i oštećena nije zamjerila ocu za takvu njegovu reakciju upravo svjesna činjenice da je njegov postupak ipak bio u dobroj namjeri kao roditelja kako bi zaštitio nju samu obzirom da kao vrlo mlada i neiskusna osoba ne može uvijek donositi potpuno pravilne odluke koje direktno utječu na njezin način života. Stoga nikako nije potrebna, nužna i svrsishodna predložena zaštitna mjera u odnosu na okrivljenika.

21. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ipak ostvaruje mjesečna primanja te može platiti minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.

U Bjelovaru, 11. lipnja 2025.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

• po pravomoćnosti

3. Zakonskom zastupniku oštećene KU, majci EU

4. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Čazma