REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-2025/2017-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Gereci, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Filipa Gereci, odvjetnika, dana 11. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.598,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 703,43 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 159,27 EUR tekućom od 27. rujna 2016. godine pa do isplate i na iznos od 544,16 EUR tekućom od 15. listopada 2016. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.683,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 13.09.2016.g. u prijepodnevnim satima pala na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, čiji je član, u sklopu Maksimirskih jeseni. Navodi da je tijekom nastupa – izvođenja plesne točke, pukla daska na pozornici pod težinom desne noge tužiteljice, pa se tužiteljica dočekala na lijevu nogu i cijelom težinom pala na lijevu stranu. Na nastupu je bio nazočan i gradonačelnik [adresa] MF, koji je organizirao prijevoz gradskim kombijem u KBC Zagreb. Navodi da je organizator Maksimirskih jeseni Javna ustanova Maksimir bila dužna osigurati sigurnost pozornice tijekom nastupa u sklopu Maksimirskih jeseni odnosno njezino održavanje u ispravnom stanju i sigurnost izvođača, pa kako to nije učinila odgovorna je za nastanak štetnog događaja. Kako je tuženik osnivač i vlasnik Javne ustanove Maksimir koja je bila organizator Maksimirskih jeseni, to tužiteljica smatra da je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za štetu s obzirom na propuste u održavanju pozornice na kojoj su se održavali nastupi u sklopu Maksimirskih jeseni. Navodi da se prilikom pada dočekala na lijevo koljeno i zadobila ozljedu prijelom ivera (patele), a osim lijevog koljena zadobila je i brojna natučenja i hematome na desnoj nozi. Kako je prilikom pada tužiteljica udarila glavom o pozornicu pukle su joj naočale koje su u potpunosti uništene, pa je morala nabaviti nove. Tijekom liječenja tužiteljica je imala troškove u vidu plaćanja troškova preporučenih medicinskih pretraga (MR). Navodi da je zbog zadobivene povrede provodila dugotrajno i bolno liječenje s obzirom da joj je lijeva noga bila imobilizirana longetom, morala je mirovati i držati nogu na povišenom i uzimati analgetike, te je trpjela intenzivne i dugotrajne bolove i strah, mirovala je i hodala uz pomoć podlaktačnih štaka, koljeno joj je nateklo, te je zaostalo smanjenje životne aktivnosti zbog bolova i reducirane flekcije koljena, a trebalo joj je i tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova (održavanje higijene, odlasci liječniku, kućanski poslovi i sl.) zbog imobilizacije lijeve noge. Navodi da se 26.10.2016.g. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom, ali njezinom odštetnom zahtjevu nije udovoljeno.

Stoga tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime naknade neimovinske i imovinske štete i to: – za pretrpljene fizičke boli 8.000,00 kn

– za pretrpljeni strah 7.000,00 kn

– za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 5.000,00 kn

– za tuđu pomoć i njegu 2.000,00 kn,

– za uništene naočale 4.100,00 kn,

– za troškove liječenja 1.200,00 kn

odnosno ukupno iznos od 27.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 22.000,00 kn tekućom od 25. studenog 2016. pa do isplate, na iznos od 1.200,00 kn tekućom od 27. rujna 2016. do isplate i na iznos od 4.100,00 kn tekućom od 15. listopada 2016. pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 13. rujna 2021. godine i 8. siječnja 2024. godine uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na zapisniku od 15. travnja 2025. potražuje od tuženika naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 4.301,55 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 3.598,12 EUR tekućom od podnošenja tužbe 12. srpnja 2017. pa do isplate, na iznos od 159,27 EUR tekućom od 27. rujna 2016. pa do isplate i na iznos od 544,16 EUR tekućom od 15. listopada 2016. pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, čime je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva, a sud je ovakvu preinaku tužbe, neovisno o tome što joj se tuženik usprotivio, dopustio temeljem odredbe čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), jer sud takvu preinaku tužbe smatra svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući pri tome u vidu da je tužiteljica tužbu preinačila samo usklađujući tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, pa da bez svoje krivnje nije mogla ovako precizirati tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava mjesto i vrijeme nastanka štetnog događaja. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, te ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja jer ista nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom kretanja. Osporava uzročno-posljedičnu vezu između opisanog štetnog događaja i nastale štete. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, preslike računa, odštetni zahtjev, dopis Javne ustanove Maksimir od 18.11.2016., fotografije mjesta pada tužiteljice, fotografije ozljeda tužiteljice, fotografije mažoretkinja u društvu gradonačelnika, fotografije priredbe, fotografije oštećenih naočala, izvadak iz zemljišne knjige, odluku o osnivanju Javne ustanove Maksimir od 10.11.1994., izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za Javnu ustanovu Maksimir, presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice u izvorniku, kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju, saslušao svjedoka ĐF i tužiteljicu kao stranku, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, te saslušao sudskog vještaka dr. Žarka Rašića.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik osnivač i vlasnik Javne ustanove Maksimir koja je bila organizator priredbe Maksimirskih jeseni. Sporni su nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6. Postojanje štetnog događaja ovaj sud je utvrdio saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedoka ĐF, koje su iskazivale logično i uvjerljivo, te u bitnim činjenicama istovjetno, a na čije iskaze nije bilo primjedbi. Tako je njihovim saslušanjem utvrđeno da je tužiteljica dana 13. rujna 2016.g. pala na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, na manifestaciji Maksimirske jeseni. Tom prilikom se tijekom nastupa – izvođenja plesne točke udubila daska na pozornici ispod njezine desne noge, te se tužiteljica na oštećenu dasku pozornice popiknula i pala cijelom težinom na lijevu stranu i lijevo koljeno, te se pri padu ozlijedila. Naime, iz suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja na pozornici bila oštećena daska na koju se tužiteljica popiknula i pala, te se ozlijedila. Postojanje oštećenja na pozornici, sud je utvrdio i uvidom u spisu priložene fotografije mjesta nezgode – pozornice (list 320 spisa). Obzirom na navedeno, a cijeneći iskaz tužiteljice i saslušanog svjedoka, ovaj sud smatra utvrđenim da se tužiteljica spornog dana tijekom nastupa – izvođenja plesne točke na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama na manifestaciji Maksimirske jeseni popiknula na oštećenu dasku na pozornici, te pala i prilikom pada se ozlijedila.

7. U pogledu pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika, ovaj sud smatra neosnovanim istaknute prigovore tuženika.

8. U konkretnom slučaju, saslušanjem tužiteljice i svjedoka ĐF sud je utvrdio da se nezgoda dogodila upravo na mjestu kako je to tužiteljica opisala u tužbi, na pozornici u parku Maksimir gdje je nastupala sa Maksimirskim mažoretkinjama, u sklopu Maksimirskih jeseni, a među strankama nije sporno da je tuženik osnivač i vlasnik Javne ustanove Maksimir koja je bila organizator priredbe Maksimirskih jeseni. Opće je poznata stvar da se pozornica u parku Maksimir tamo nalazi dugi niz godina, te se stoga ima smatrati dijelom nekretnine jer je s njom razmjerno trajno povezana, a iz dokumentacije priležeće spisu razvidno je da je Grad Zagreb vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi ta pozornica koja je namijenjena za javne nastupe, pa se ima smatrati i javnom površinom i u tom smislu je Grad Zagreb odgovoran za njezino održavanje. Naime, pozornica na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj je razmjerno trajno povezana sa zemljištem koje je u vlasništvu tuženika, te je ista namijenjena odvijanju javnih događaja (okupljanja, priredbi, koncerata i slično), te je tuženik u obvezi održavati pozornicu na način da bude sigurna za kretanje odnosno odvijanje tih događaja, što podrazumijeva održavanje, provjeru i zamjenu materijala od kojeg je pozornica izgrađena, pa tako i dasaka koje moraju biti napravljene od materijala potrebne čvrstoće za konstrukcije tipa pozornice, kakva je i pozornica na kojoj se dogodio štetni događaj.

9. Stoga sud smatra za štetni događaj isključivo odgovornim ovdje tuženika i to u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. u svezi s čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer je propustio održavati pozornicu u ispravnom stanju na način da bude sigurna za kretanje i sigurnost izvođača, odnosno odvijanje javnih događaja, što je i rezultiralo padom i ozljeđivanjem tužiteljice, dok u ponašanju tužiteljice u predmetnoj situaciji ne nalazi doprinosa nastanku štetnog događaja.

10. Prigovor tuženika da je nastanak štete i štetnog događaja posljedica više sile utvrđen je neosnovanim jer nema dokaza da bi u trenutku odvijanja štetnog događaja postojale izvanredne okolnosti tipa oluja, potres i slično. Osim toga, valja reći kako je neodlučno da li se daska na pozornici udubila prilikom izvođenja plesne točke ili je bila udubljena (oštećena) prije samog nastupa jer se u oba slučaja radi o pozornici koja nije bila održavana na način da bude sigurna za kretanje i sigurnost izvođača, a postoji obveza tuženika da ju održava. Neosnovan je i prigovor o doprinosu tužiteljice jer iz cjelokupnog rezultata postupka ne proizlazi da bi se kretala po pozornici na način koji nije uobičajen kretanju cijele skupine mažoretkinja na nastupima sličnog tipa na sličnim pozornicama. Posebno se napominje da se tužiteljica nije kretala po pozornici u svojstvu pješaka, pa nije logično očekivati da će kao pješak obratiti pozornost na eventualne prepreke na kolniku, već se u konkretnom slučaju tužiteljica kretala na pozornici u svojstvu izvođača priredbe i logično je da prilikom izvođenja priredbe nije moguće predvidjeti potencijalne opasnosti u vidu neodržavane pozornice.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Sud je na temelju dokaza izvedenih na tu prijepornu okolnost utvrdio kako slijedi:

- tužiteljica je na dan predmetnog štetnog događaja 13.09.2016. godine zatražila medicinsku pomoć u KBC Zagreb, Kišpatićeva 12 (povijest bolesti - list 18 spisa) zbog pada u razini, gdje je nakon pregleda i rtg obrade postavljena dijagnoza suspektna fraktura patele, te je tužiteljici postavljena imobilizacija longetom i preporučeno mirovanje, držanje nogu na povišenom, te analgetici, dok je iz daljnjeg tijeka medicinske dokumentacije vidljiv tijek liječenja radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju,

- sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom iskazu na ročištu 15.04.2025. navodi da se tužiteljica neposredno nakon štetnog događaja javila u hitnu kiruršku službu gdje je navela da je pala u razini, te se dočekala na lijevo koljeno, a klinički je opisan otok mekih tkiva u području lijevog koljena, a što je tipičan način pada u razini, pa uzimajući u obzir opise stradavanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju smatra da postoji uzročno posljedična veza između načina stradavanja i zadobivenih ozljeda tužiteljice.

12. Uzevši sve gore narečeno u obzir, ovaj sud nalazi utvrđenim da su zadobivene ozljede kod tužiteljice u direktnoj uzročno-posljedičnoj vezi s mehanizmom nastanaka predmetnog štetnog događaja.

13. Radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.

14. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Žarka Rašića proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje lijevog koljena, djelomično iščašenje lijevog ivera i puknuće prednjeg roga lateralnog meniska lijevo. Nakon štetnog događaja pregledana je od strane kirurga. Učinjena je odgovarajuća RTG obrada, kosa transparencija inferolateralnog dijela patele, može se raditi o frakturi bez pomaka ulomka. Postavi se imobilizacija longetom. Preporučeno mirovanje, noga na povišeno, analgetik. Provedene su redovne kontrole kirurga. Pregledana po fizijatru, te provodi ordiniranu fizikalnu terapiju. Učinjen MR lijevog koljena na kojem se vidi blaža lateralna subluksacija patele i uzdužna ruptura prednjeg roga lateralnog meniska. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 03.07.2017. Uvidom u zdravstveni karton tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica i prije imala problema s lijevim koljenom (iščašenje patele, gonartroza, bolovi). Prema mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana i slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Prema mišljenju vještaka tužiteljica je trpjela tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana i manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila natučenje lijevog koljena, djelomično iščašenje lijevog ivera i puknuće prednjeg roga lateralnog meniska lijevo. Prema mišljenju vještaka navedena ozljeda lijevog koljena dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 5%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, te bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, te izvođenja čučnjeva. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeti su u obzir podaci iz zdravstvenog kartona o ranijim tegobama s lijevim koljenom, te se navedena ocjena od 5% odnosi na stanje po predmetnom štetnom događaju. Degenerativnim procesom oštećeno lijevo koljeno podložnije je novim oštećenjima i ozljedama. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

15. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, dok je tuženik podneskom od 17.09.2021. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.

16. Radi razjašnjenja prigovora tuženika na nalaz i mišljenje, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka dr. Žarka Rašića.

17. Sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom iskazu na ročištu 15.04.2025., odgovarajući na prigovore tuženika navodi da je nalaz i mišljenje sačinjen uvidom u postojeću medicinsku dokumentaciju vezano za predmetni štetni događaj, a posebno je izvršen uvid u obiman zdravstveni karton koji seže od 1984. do 23.03.2018. Tegobe koje je tužiteljica imala tijekom godina navedene su u pisanom nalazu i mišljenju te je citiran veliki broj tegoba sa strane koljena, kukova, tegobe kretanja. U pisanom nalazu i mišljenju navedeno je da je procjena smanjenja životnih aktivnosti izvršena uvidom u medicinsku dokumentaciju nakon kliničkog pregleda te uvida u zdravstveni karton. Također je navedeno da su ranije tegobe koje su postojale sa strane lokomotornog sustava uzete u obzir pri procjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti. U odnosu na navode tuženika da je na kliničkom pregledu tužiteljica navela da se nije liječila radi lijevog koljena, ističe da je to navod tužiteljice, međutim izvršen je uvid u zdravstveni karton, te su njezine tegobe sa strane lokomotornog sustava navedene i uzete u obzir pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti. Glede prigovora na trajanje i intenzitet bolova navodi da su oni procijenjeni uzimajući u obzir postojeću medicinsku dokumentaciju, tijek i način liječenja zadobivene ozljede lijevog koljena. Dakle, to su kriteriji temeljem kojih se vrši procjena trajanja i intenziteta bolova. Glede prigovora na trajanje i intenzitet straha navodi da je on procijenjen također kao i bolovi temeljem medicinske dokumentacije te tijeka liječenja tužiteljice, s time da je dominantno procijenjen strah manjeg intenziteta. Sveukupna procjena straha nije zahtijevala stručnu pomoć psihijatra, psihologa ili psihoterapeuta na što upućuje tuženik u svom prigovoru. Na prigovor glede tuđe pomoći navodi da je on procijenjen uzimajući u obzir zadobivenu ozljedu, način liječenja, a to je postavljanje imobilizacije longetom, a kasnije upotreba podlaktičnih štaka. Za osobu njene životne dobi nošenje imobilizacije koja obuhvaća cijelu nogu predstavlja potrebu za pružanjem tuđe nestručne pomoći. Na pitanje da li postoji uzročno posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda navodi da uzimajući u obzir opise stradavanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju postoji uzročno posljedična veza između načina stradavanja i zadobivenih ozljeda. Neposredno nakon štetnog događaja tužiteljica se javila u hitnu kiruršku službu gdje je navela da je pala u razini te se dočekala na lijevo koljeno, a klinički je opisan otok mekih tkiva u području lijevog koljena. To je tipičan način pada u razini. Na pitanje u vezi troška koji je nastao uslijed dijagnostičke pretrage magnetne rezonance lijevog koljena kao što je i napisao u nalazu i mišljenju navodi da je navedena pretraga bila medicinski opravdana jer je usmjerila daljnji tijek liječenja tužiteljice. Uobičajeno se na magnetnu rezonancu koljena čeka duži vremenski period u vremenu od 6 do 12 mjeseci. Na pitanje da li je bilo nužno što ranije učiniti magnetnu rezonancu navodi da je bilo indicirano ranije učiniti magnetnu rezonancu, jer upravo navedena dijagnostička pretraga je kao što je naveo usmjerila daljnji tijek liječenja. Stoga smatra da je trošak magnetne rezonance koljena opravdan. Na pitanje punomoćnika tuženika o životnoj dobi i degenerativnim promjenama koje su prisutne kod tužiteljice navodi da je opsežno citirao dijelove iz zdravstvenog kartona u pisanom nalazu i mišljenju. Dakle uzeo je u obzir kako njenu životnu dob, tako i opisane degenerativne promjene pa je stoga procjena smanjenja životnih aktivnosti izvršena vezano za predmetni štetni događaj, a pri tome cijeneći životnu dob i degenerativne promjene kod tužiteljice.

18. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti i to kako pisani nalaz i mišljenje, tako i njegovo usmeno očitovanje kojim je vještak argumentirano i decidirano odgovorio na sve prigovore tuženika i dodatno obrazložio dani nalaz i mišljenje, budući su po mišljenju ovog suda dani stručno i obrazloženo, detaljno i vrlo precizno, te u skladu s pravilima struke i medicinskih znanosti.

19. Cijeneći medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud smatra utvrđenim da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju bila ozlijeđena i da je time povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi sa čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno da je trpjela fizičke bolove i strah, te da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice zadobivene ozljede, a koje činjenice su kriteriji odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu štetu u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a. Utvrđena težina ozljede i okolnosti konkretnog slučaja, po mišljenju ovog suda opravdavaju tužiteljici dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a), a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, naknadu štete za tuđu pomoć.

20. S obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja u vidu imobilizacije longetom, hoda uz pomoć podlaktnih štaka, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika različitih specijalnosti, intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se manifestiraju u ograničenoj pokretljivosti lijevog koljena, te bolovima u lijevom koljenu prilikom dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, te izvođenja čučnjeva, utvrđeno je da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 3.450,80 EUR. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su mjerodavne za određivanje težine povrede prava osobnosti, utvrđeno je da je tužiteljičino pravo osobnosti povrijeđeno u mjeri zbog koje joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st.1. ZOO-a).

21. Nadalje, nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno je da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 20 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 55 sati. Kako su stranke na ročištu dana 15.04.2025. učinile nespornim da cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 2,68 eura, kao i da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, to je sud tužiteljici za pretrpljenu imovinsku štetu za tuđu pomoć dosudio zatraženi iznos od 147,32 eura, a budući smatra cijenu sata tuđe pomoći od 2,68 eura primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je prema svojim kvalifikacijama bila u mogućnosti tužiteljici pružiti pomoć kakva joj je bila potrebna, a temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

22. Obzirom na navedeno, vodeći računa o svim gore navedenim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici kao pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu koju je pretrpjela i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege pripada zatraženi iznos od 3.598,12 EUR.

23. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Po mišljenju ovog suda neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

24. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica priložila uz tužbu, te posebice medicinskim vještačenjem utvrđeno je da je liječenje tužiteljice završeno dana 3. srpnja 2017. godine, dakle prije pokretanja ovog parničnog postupka.

25. Obzirom na navedeno, a temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a ovaj sud je tužiteljici na dosuđeni iznos od 3.598,12 EUR (za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć) dosudio kamate počevši od utuženja, tj. 12. srpnja 2017. (kada je i liječenje tužiteljice okončano) pa do isplate, a kako je to tužiteljica i zahtijevala. Kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. U odnosu na imovinsku štetu - troškove liječenja:

Na ime naknade za troškove liječenja tužiteljica potražuje iznos od 159,27 EUR prema računu broj 5916/1/1 od 27.09.2016. godine (list 15 spisa). Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno je da se račun broj 5916/1/1 od 27.09.2016. godine u iznosu od 159,27 eura/1.200,00 kn odnosi na dijagnostičku pretragu magnetne rezonance, te da je navedena pretraga bila opravdana, tj. medicinski indicirana. Nadalje, sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom iskazu na ročištu 15.04.2025. navodi da dijagnostička pretraga magnetne rezonance lijevog koljena bila medicinski opravdana jer je usmjerila daljnji tijek liječenja tužiteljice, te da se uobičajeno na magnetnu rezonancu koljena čeka duži vremenski period u vremenu od 6 do 12 mjeseci, da je tužiteljici bilo indicirano ranije učiniti magnetnu rezonancu, jer upravo navedena dijagnostička pretraga usmjerila daljnji tijek liječenja, te stoga smatra da je trošak magnetne rezonance koljena opravdan.

27. Cijeneći nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je tužiteljici po osnovi troškova liječenja dosudio zatraženi iznos od 159,27 EUR, a temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO- a, a budući ovaj trošak liječenja smatra da je bio nužan i opravdan, te u svezi s liječenjem ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Na dosuđeni iznos od 159,27 EUR tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate od plaćanja računa pa do isplate, kako je ona to i zahtijevala, a ovaj sud tako postavljeni zahtjev za tijek kamata smatra osnovanim u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a, a kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Nadalje, tužiteljica je potraživala i naknadu imovinske štete za uništene naočale u iznosu od 544,16 EUR prema računu broj 939/PJ1/1 od 15.10.2016. godine (list 9 spisa). Iz iskaza tužiteljice, a čiji iskaz je sud kao logičan i životno uvjerljiv u cijelosti prihvatio, proizlazi da su joj u predmetnom štetnom događaju prilikom pada oštećene naočale i bile su neupotrebljive, te je na naočalama puknuo okvir i oštećena su stakla, što je u svom iskazu potvrdila i svjedokinja ĐF, a isto je utvrđeno i uvidom u fotografije oštećenih naočala (list 319 spisa). Imajući u vidu navedeno, sud je tužiteljici po osnovi naknade imovinske štete za uništene naočale dosudio zatraženi iznos od 544,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od plaćanja računa pa do isplate, kako je ona to i zahtijevala, a ovaj sud tako postavljeni zahtjev za tijek kamata smatra osnovanim u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a, a kamate su dosuđene po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

30. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu s dostavljenim i zatraženim troškovnikom, te prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr.7/1), za sastav podnesaka od 20.09.2017. i 13.09.2021.g. po 100 bodova (Tbr.8/1), za sastav podnesaka od 28.11.2017., 04.07.2018., 20.01.2020., 03.02.2020., 12.05.2021. i 08.01.2024. po 25 bodova (Tbr. 8/4), za pristup na ročište 08.01.2019., 16.01.2020. i 14.01.2025. po 25 bodova (Tbr. 9/5) i za zastupanje na ročištu 14.01.2021., 04.05.2021., 15.04.2025. i 16.05.2025.g. po 100 bodova (Tbr.9/1), odnosno ukupno 925 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.312,50 eura. Nadalje, tužiteljici je u cijelosti priznat kao nužan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu od 82,69 eura i sudske pristojbe na presudu od 89,47 eura, tako da je tužiteljici sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 2.683,74 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Slijedom narečenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 89,47 EUR

2. pun. tuženika