Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-777/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja EH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Šime Lukačića, odvjetnika u Biogradu na Moru te zz tuženice ŽH, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na k. č. [katastarska čestica], Dražica, pašnjak površine 1387 m[2] i k. č. [katastarska čestica], Dražica, maslinik površine 978 m , obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda da tužitelja uknjiži kao vlasnika nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], Dražica, pašnjak površine 1387 m[2] i k. č. [katastarska čestica], Dražica, maslinik površine 978 m[2] , obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik opisanih nekretnina, za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu od 3.406,18 EUR (tritisućečetristošest eura i osamnaest centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 10. travnja 2024. navodi da je rješenjem donesenim na zapisnik Općinskog suda u Zadru, Z-7545/2024 (Z-23545/20) od 11. ožujka 2024. odbijen prigovor tužitelja pod brojem Z-23545/2020 te je ostao upis prava vlasništva tuženika na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica], obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], Dražica, pašnjak površine 1387 m[2] i k. č. [katastarska čestica], Dražica, maslinik površine 978m , obje položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], međutim, zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju te je kao vlasnik navedene nekretnine uknjižen tuženik. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u cijelosti omeđena starim suhozidom te se na njoj nalazi stari maslinik. Tužiteljev djed EH da je gradio navedeni suhozid i posadio masline. Nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] da je također omeđena starim suhozidom kojeg je gradio tužiteljev djed te se ona koristila i za sječu drva za ogrjev. Tužiteljeva obitelj da je više od 80 godina sjekla stabla koja su se nalazila na dijelu predmetnih nekretnina te ih šumar nikada nije sprječavao u tome niti ih kažnjavao. Nadalje, navodi da je općepoznata činjenica da se za vrijeme bivših vlasti strogo vodilo računa da se ne sijeku državne šume te da su šumari pisali prijave koje su mogle rezultirati čak i zatvorskim kaznama. Tužiteljeva djeda EH da je naslijedio tužiteljev otac FH. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, O-1243/12, UPP/OS- 42/13 od 14. ožujka 2013. donesenim po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču kao povjereniku suda tužitelj da je na temelju oporuke proglašen kao nasljednik ostavitelja u pogledu svih nekretnina, izuzev dijela kuće u [adresa]. Iz navedenog da slijedi da je tužitelj osobno i putem prednika u poštenom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od početka 20. stoljeća te njega ni njegove prednike nikada nitko nije smetao u vlasništvu i posjedu tih nekretnina. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Ujedno tužitelj je na temelju članka 188. st. 2. ZPP-a postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude uknjiži svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 6. svibnja 2024. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-3445/2011/4272 od 20. travnja 2017. slijedi da je pravo vlasništva Republike Hrvatske izvršeno temeljem sudske nagodbe zaključene pred Trgovačkim sudom u Zadru između Republike Hrvatske i Općine Tkon pod posl. br. P- 476/09 od 25. svibnja 2012. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenim nekretninama bio nevaljan, odnosno da je Sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega navedenog tužena smatra da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršen valjan i zakonit upis Republike Hrvatske kao vlasnice predmetnih nekretnina, pa kako tužitelj ničim nije dokazao svoje pravo vlasništva predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici. Temeljem svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zapisnik sastavljen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora posl.br. Z-7545/2024 (Z-23545/2020) (list spisa 4-6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 7), preslik katastarskog plana (list spisa 8), izvod iz hrvatske osnovne karte (list spisa 9), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru posl. br. O-1243/12, UPP/OS-42/13 od 14. ožujka 2013. (list spisa 10-13), izvod iz popisnoga lista br. 1089 k. o. [katastarska općina] (list spisa 14-15), potvrda o uključenosti katastarske čestice u šumsko-gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma Podružnica Split klasa: ST/24-01/1454, urbroj: 15-00-05/02-24-03 od 20. svibnja 2024. (list spisa 23), nalaz i mišljenje Stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 43-46), nalaz i mišljenje Stalne sudske vještakinje za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta Marije Jurić, dipl. agr. (list spisa 50-61), nalaz ui mišljenje Stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina Ante Vukovića, ing. građ. (list spisa 78-90) te je izveden dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 40-41) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka OH (list spisa 73-74), ZH (list spisa 74), MH (list spisa 74-75) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 108). Izvršen je uvid u spis ovog suda posl. br. Z-23545/20 (Z-7545/24) te je pribavljen povijesni zk. izvadak za predmetne nekretnine.

3.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] uknjižene kao vlasništvo tuženice za u postupku preoblikovanja zemljišne knjige.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina u cijelosti u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to zapisnikom posl. br. Z-3445/2011/4272.

7. Sporno je s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava, je li sud u ispravnom postupku donio valjanu odluku o prigovoru ovdje tužitelja.

8. Odredbom članka 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17. - u daljnjem tekstu: ZZK/96.) odnosno odredbom članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19. i 128/22., u daljnjem tekstu: ZZK-a) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijekom ( tužba za ispravak) imaju pravo: osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišno knjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

9. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odnosno proizlazi da je tuženica neosnovano upisana vlasnicom na predmetnim nekretninama u tom postupku.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] broj Z-3445/2011/4272 razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] uknjiženog prava vlasništva na ime Općine Tkon, dok kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] uknjiženog prava vlasništva na ime Općine Tkon.

11. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja EH podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ostala neizmijenjena, a podnositelj ovdje tužitelj je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od trideset dana od dana zaključenja rasprave.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču iz [adresa] posl. br. O-1243/2012, UPP/OS-42/13 od 14. ožujka 2013. (list spisa 10-13) proizlazi da su nasljednici i pok. FH pok. EH rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.2012. naslijedili supruga UH i sin EH. Ujedno je razvidno da je ostaviteljev sin EH između ostalog nasljednik na imovini ostavitelja koja predstavlja izvanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] prema posjedovnim listovima 367 i 1021, odnosno da je nasljednik u pogledu svih nekretnina ostavitelja izuzev kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja kuću.

13. Uvidom u izvod iz popisnoga lista br. 1089 k. o. [katastarska općina] (list spisa 14-15) razvidno je da je kao posjednik nekretnina između ostalog kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] upisan EH.

14. Uvidom u Potvrdu o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plan od 20. svibnja 2024. (list spisa 23) slijedi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere površinom od 27920 m[2] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. godine odnosno na dan 16. listopada 1990. kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama zakona o šumama.

15. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], koje su sa svih strana ograđene suhozidom. Ujedno je utvrđeno da nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja pašnjak koji je obrastao, a nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja maslinik.

15.1. Iz sačinjene skice sudskog očevida od strane vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. razvidno je da na skici zelenom bojom označena nekretnina oznake 2182 u površini od 978 m[2] , a dio obojan žutom bojom nosi oznaku 2181 k. o. [katastarska općina] u površini od 1387 m[2] . Ujedno je vještak na skici naznačio suhozide koji egzistiraju i omeđivaju predmetne nekretnine. Ujedno kao prilog skici sudskog očevida vještak je izradio preklop predmeta spora sa HOK-om i sa digitalnim orto-fotom iz 1968.

16. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Marije Jurić, dipl. ing. agr. od 1. rujna 2024. (list spisa 50-60) proizlazi da nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja pašnjak obrastao pretežno vazdazelenim stablima i grmljem na kojem nisu uočena stabla maslina. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] u naravi predstavlja maslinik koji je obrastao niskim raslinjem i na kojem se nalaze četiri stabla starih maslina, opsega debla od 113 do 150 cm. Vještakinja je utvrdila da sve masline na predmetnoj nekretnini su starije od 70 godina. U sačinjenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja je navela da procjena starosti nasada može varirati ovisno o sorti, geografskom položaju, klimatskim uvjetima, reljefu, tlu, uvjetima uzgoja i ostalim čimbenicima koji utječu na rast i razvoj biljaka. Navedene godine starosti mogu odstupati iz spomenutih razloga pa da zbog tog razloga sačinjeni nalaz i mišljenje obuhvaća približnu procjenu. Ujedno nalazu i mišljenju prileže fotografije zatečenog stanja na licu mjesta.

17. Stalni sudski vještak Ante Vuković, ing. građ. je u svom nalazu i mišljenju (list spisa 78-90) da su na predmetnim česticama na snimci iz 1959. godine vidljivi kameni suhozidi, kao i na dan održavanja očevida. U svom nalazu i mišljenju vještak je naveo da na temelju samog očevida i službenog zračnog snimka iz 1959. godine dobivenog od DGU, da su zatečeni pokazani suhozidi izgrađeni prije 1959. godine.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručnim i objektivnima, izrađenih u skladu s nalogom suda. Ujedno niti stranke nisu imale primjedbe na naprijed citirane nalaze stalnih sudskih vještaka.

19. Svjedok OH je u svom iskazu (list spisa 73) naveo da mu je poznat predmet spora, riječ je o parceli koja se nalazi na otoku Pašmanu u mjestu Ugrinić, na brdu, a poznato mu je da ona danas pripada njegovom bratiću EH koji ju je stekao od svog oca FH, a on od njihovog djeda pok. EH. Tužiteljev otac pok. FH je njegov stric, on je rođen 1930., a imao je negdje 80-tak godina kada je umro. Istaknuo je da se dobro sjećam djeda pok. EH, on je na predmetnoj parceli imao masline, a sjeća se da je sjekao drva, stabla crnike i planike. Još kao dijete da je sa svojom majkom odlazio na ovu parcelu i njoj pomagao u održavanju parcele tj. maslina. Od kad pamti parcela da je bila ograđena suhozidom. Nikada nitko da im nije sporio to jest svojatao pravo korištenja, posjedovanja ove predmetne parcele, a niti je bilo spora oko toga unutar njihove obitelji te je zaključno naveo da ih je njihov pok. djed EH podijelio. Na poseban upit je naveo da lugar nikad nije zalazio u ovu parcelu niti im je ikad išta branio.

20. Svjedok HH je u svom iskazu (list spisa 73-74) naveo da mu je poznat predmet spora, riječ je o parceli koja se nalazi u Tkonu, u mjestu Ugrinić, na brdu. Predmetna parcela da je pripadala pok. ĐH, baki tužitelja, koja je zajedno sa svojim suprugom pok. EH prije nekih 50-60 godina na toj parceli zasadila pet, šest maslina. Ta parcela je prije bila šuma, ali onu su tu zemlju obrađivali sadeći masline. Ova nekretnina je od kad pamti oduvijek ograđena suhozidom kojeg su gradili pok. ĐH i pok EH. To da mu je sve poznato jer je kao dijete od 15-16 godina prolazio pored ove parcele čuvajući svoje ovce. Njihova parcela da je udaljena nekih 200-ak metara od ove parcele. Nadalje poslije pok. ĐH i pok. EH kojeg su zvali NH, ova parcela da je pripala njihovom sinu pok. FH, ocu tužitelja koji je umro prije nekih 15-tak godina, a poslije njega parcela je pripala tužitelju EH. Pokojni FH je znao dolaziti na ovu parcelu radi održavanja maslina. Danas se na parceli nalazi nekih 8 do 9 maslina, nema nikakvih stabala, ali da se sjeća da su ranije pok. ĐH i pok. EH sjekli drva za ogrjev. Ne sjeća se da bi ovdje zalazio lugar, a koliko mu je poznato nitko nikada obitelj EH nije zabranjivao posjedovanje ove parcele.

21. Svjedokinja ZH je u svom iskazu (list spisa 74) navela da joj je poznat predmet spora zato što ona ima svoju parcelu udaljenu nekih 50-tak metara od ove parcele. Parcela da se nalazi u mjestu Ugrinić, u brdu, a da joj je poznato da je ta parcela ranije pripadala ĐH, baki tužitelja, koja je ranije bila Ugrinić, a ona je po udaji zajedno sa suprugom pokojnim EH obrađivala ovu parcelu. Sjeća se da su tu sjekli drva, imali su i blago i na toj parceli su čuvali ovce. Sjeća se pokojne ĐH i pokojnog EH da ih je znala viđati na toj parceli i to još dok je bila cura od 15-tak godina. Navodi da bi znala na ovoj parceli sresti njihovu kćer PH rođena EH, koja je njezina generacija, a ona da bi s majkom išla obilaziti svoje parcele u blizini. Zaključno je navela da je lugar dolazio na ovo područje dok je bila cura, ali da se drva nisu smjela sječi na državnom zemljištu, niti joj je poznato da bi lugar dolazio na ovu zemlju koja je pripala pokojnoj ĐH i pokojnom EH.

22. Svjedok MH je u svom iskazu (list spisa 74-75) naveo da mu je poznat predmet spora i da je riječ o parceli koja se nalazi u mjestu Ugrinić, a nalazi se u brdu, na sredini otoka. Ova parcela mu je dobro poznata jer je ona ranije pripadala njihovom djedu pokojnom EH koji je preminuo negdje 1982./1983. godine, a imao je negdje 80, 81 godinu. U obitelji da su se podijelili i poznato mu je da je ova parcela pripala njegovom stricu, a ocu tužitelja pokojnom FH, a poslije njegove smrti parcela je pripala njegovom sinu EH. Ova cijela parcela da je njihova djedovima i ona da je oduvijek u njihovoj obitelji. Poznato mu je da se predmetna parcela koristila za sječu drva za ogrjev, na istoj su se nalazile masline, a neke od njih da je sadio čak njihov djed pokojni EH. Predmetna parcela puno prije njegovog rođenja da je ograđena suhozidom sa svih strana. Zaključno je naveo da se sjeća lugara, ali da nikada nije pravio problem niti tjerao EH sa ove parcele.

23. U svom stranačkom iskazu tužitelj je naveo je njegov pokojni djed EH došao u "laštvo" iz Tkona i ovo je zapravo zemlja koja je pripada njegovoj baki pokojnoj ĐH. Na predmetnoj parceli se i dan danas nalaze masline koje su stare preko sto godina, a posadio ih je njegov pradjed, otac od njegove bake ĐH. Sjeća se da je još kao dijete tu dolazio zajedno sa stričevićima E i OH, a pamti da su se tu i povremeno držale ovce za ispašu jer su u blizini imali parcelu gdje su se nalazili torovi za blago. Ova parcela je sa svih strana omeđena suhozidom i to pamti još kao dijete. Pokojni djed EH je po njegovom sjećanju umro 80-ih godina prošlog stoljeća, a njegov otac FH je rođen 1930., a umro 2012. godine. Pokojni djed EH je pored njegovog oca FH imao kćer PH i Ž, ali oni su se podijelili. Unutar obitelji nije bilo spora glede ove parcele, niti je bilo tko drugi osporavao pravo vlasništva njega i njegove obitelji. Zaključno je naveo da danas povremeno dolazi na ovu parcelu jer obrađuje masline.

24. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

25. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

26. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

26.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

26.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

27. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

28. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

29. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

30. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

31. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj, pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine, a očito je da su predmetne nekretnine održavane i nisu neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

32. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i to OH (rođen 1959.), ZH (rođene 1942.) i MH (rođen 1962.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine otoka Pašmana (gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedokinja ZH ima vlastitu parcelu u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, pa je sud iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pa su svi svjedoci suglasno iskazali da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu tužiteljevog djeda EH i bake ĐH (djev. ZH), da su oduvijek ograđene suhozidom sa svih strana, a na kojima su pokojni baka i djed tužitelja ranije čuvali ovce, obrađivali masline te sjekli drva za ogrjev. Nakon smrti pokojnog EH i ĐH parcele da je nastavio koristiti tužiteljev otac pokojni FH na isti način kao i njegovi roditelji, a zatim tužitelj. Svi svjedoci su suglasno iskazali kako vezano za ove parcele nikad nisu čuli za spor unutar obitelji, kao i da bi netko treći pa tako niti iz Šumarije osporavao tužitelju i njegovim prednicima posjedovanje i korištenje ove parcele.

32.1. U odnosu na Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima zadarskog užeg područja krša za razdoblje 1982. -1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o šumama), kao i što je obuhvaćena Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom Pašman Vrgada s planom upravljanja područjem ekološke mreže za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2025., po stavu ovog suda tuženica ne bi samo radi toga stekla pravo vlasništva prema odredbi čl. 16. Zakona o šumama, posebno stoga što su predmetne nekretnine po kulturi upisane kao pašnjak i maslinjak, što je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta, pa tako iskazima saslušanih svjedoka. ( vidjeti odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž Zk-291/17-2 od 12. listopada 2017.).Naime, prema utvrđenjima ovoga suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, u naravi se radi o nekretninama koje graniče jedna uz drugu, a koje u naravi predstavljaju pašnjak i maslinik, što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta te priležećim fotografijama sačinjenih od strane stalnih sudskih vještaka Marije Jurić i Ante Vukovića (list spisa 53-56, 85-88). Nadalje iz izvedenih dokaza, prije svega iz iskaza saslušanih svjedoka ovaj sud je utvrdio da su predmetne nekretnine od davnina ograđene suhozidom, a što potkrjepljuje i sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke da predmetni suhozidi su izgrađeni prije 1959. godine dok prema nalazu i mišljenju vještakinje za poljoprivredu Marije Jurić proizlazi da su sva zatečena stabla maslina starija od 70 godina. Slijedom navedenog predmetne nekretnine se nalaze u posjedu tužitelja i njegovih prednika najkasnije od 50-ih godina prošlog stoljeća, a na kojim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu (niti šumsko zemljište).

32.2 Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine" broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

32.3. Slijedom provedenih dokaza, nekretnine koje su predmet ovog postupka, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nisu šume niti šumsko zemljište. U svakom slučaju, za ukazati je da Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

33. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. EH, na način da je iste koristio za obrađivanje maslina, ispašu blaga i sječu drva za ogrjev, a potom i tužiteljev otac pokojni FH (rođen 1930., a preminuo 2012.) koji je na predmetnim nekretninama nastavio obrađivati masline koje su zasađene prije najmanje 70 godina, a potom tužitelj koji je predmetne nekretnine koristio na isti način kao i njegov otac održavanjem stabala maslina koje se i danas nalaze ( na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina i to suhozidom koji je izgrađen sigurno prije 1959.godine, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno uviđajem na licu mjesta, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

34. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

35. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

36. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

36.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 3. lipnja 2024., 4. srpnja 2024., 15. srpnja 2024., 10. veljače 2025. i 15. svibnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 12. lipnja 2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife). Dakle, tužitelju je priznato ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 53,09 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 3.406,18 EUR.

37. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.