REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-318/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u OD Hanžeković i partneri u Zagrebu, protiv Lovačko društvo "Šljuka" Lasinja, OIB: 34398433314, Lasinja, Karlovačka cesta 23, zastupan po punomoćniku Antoniu Trcinu, odvjetniku u Zagrebu i umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku VP, odvjetniku u OD Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, zaključio je glavnu raspravu 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŠP, punomoćnika tuženika OP i punomoćnika umješača na strani tuženika VP, te donio i objavio presudu 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 796,34 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana,

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.002,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. lipnja 2021. u 05:30 sati dogodila prometna nezgoda u [adresa], mjesto Kolarić, ulica Kolarić kbr. 25 u kojoj je EP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upravljajući osobnim vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu FP koje je osigurano kod tužitelja, duž županijske ceste broj 3290, naletjela na divljač (jazavca) koji je istrčao na kolnik županijske ceste 3290 s područja koje je u nadležnosti tuženika. Divljač se potom udaljila u nepoznatom smjeru, no izuzeti su tragovi dlake nalik na dlaku divljači - jazavca. Vozilo registarske oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu FP bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 016244077741 s ugovorenim pokrićem sudara sa životinjama prema uvjetima automobilskog kaska. Tužitelj je dana 05.07.2021. temeljem odštetnog zahtjeva oštećenom vlasniku osobnog vozila ĐP isplatio iznos od 6.000,00 kn kao osigurninu na ime imovinske štete nastale na vozilu KA919GH. Tuženik za konkretnu štetu odgovara kao za štetu od opasne stvari po principu objektivne odgovornosti sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima i to kao ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač istrčala, a na temelju odredbe članka 1066. ZOO-a. Budući da odgovornost za nastalu štetu snosi tuženik, to je tužitelj isplatom navedene štete stekao pravo regresa prema istome i to temeljem odredbe članka 963. ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je nesporno da su u trenutku nastanka navodnog štetnog događaja svi lovoovlaštenici u Hrvatskoj (pa tako i tuženik) preko Hrvatskog lovačkog saveza imali zaključenu jedinstvenu, kolektivnu Policu osiguranja od naleta divljači u cestovnom prometu, broj 804271894, sklopljenu sa Euroherc osiguranjem d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, pa predlaže da se u smislu članka 211. Zakona o parničnom postupku o početku i tijeku parnice uz dostavu tužbe i ostale dokumentacije izvijesti Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, OIB: 22694857747, s molbom da se u smislu članka 206. Zakona o parničnom postupku istom dopusti miješanje na strani tuženika. Isto tako, kako je navedenom Policom osiguranja u cijelosti prenijet rizik građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu koju divljač prouzroči na motornim vozilima na Euroherc osiguranje d.d., to predlaže da tužitelj, nakon što se Euroherc osiguranje d.d. umiješa u predmetni spor, povuče tužbu protiv tuženika, odnosno podnese tužbu i protiv navedenog budući je za eventualnu naknadu štete u ovom predmetu u cijelosti obvezan Euroherc osiguranje d.d., a sve temeljem zaključenog i važećeg Ugovora o osiguranju. Ukoliko tužitelj ne povuče tužbu protiv tuženika, nastavno se ističe prigovor pasivne legitimacije, budući da opisanu štetu na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nije uzrokovala divljač (jazavac) koja je navodno istrčala na kolnik županijske ceste 3290, a s područja kojim kao ovlaštenik prava lova nesporno gospodari tuženik. Naime, prema dostavljenoj Potvrdi PU Karlovačke, PP Vojnić razvidno je da divljač (jazavac) nije pronađena, nakon navodne nezgode nije zvan lovočuvar tuženika na lice mjesta da bi posvjedočio o navodima tužitelja, a nađeni tragovi dlake na predmetnom vozilu samo su nalik dlaci jazavca. No, ukoliko bi se u postupku i nesporno utvrdilo da je štetu na predmetnom vozilu uzrokovala divljač (jazavac), tuženik nastavno u skladu s odredbama članka 1067. Zakona o obveznim odnosima osporava odgovornost za naknadom štete tužitelju budući da je isključivi krivac za opisani štetni događaj i imovinsku štetu na vozilu upravo vozačica vozila osiguranog kod tužitelja (gđa EP), budući je s predmetnim vozilom u času nezgode upravljala prekomjernom brzinom, ignorirajući pritom i vidno postavljeni prometni znak ograničenja brzine na 50 km/h. Da je vozačica vozila osiguranog kod tužitelja predmetne zgode upravljala dozvoljenom brzinom (odnosno i manjom od one predviđene postavljenim prometnim znakom (50 km/h) – jer je zbog prometnog znaka “Divljač na cesti” trebala biti svjesna opasnosti iznenadnog izlaska divljači na prometnicu) uspjela bi vidjevši nadolazak divlje životinje zaustaviti svoje vozilo, te bi nesreća u potpunosti bila izbjegnuta. Na navedeno obvezno ponašanje striktno upućuje odredba članka 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koja nalaže cit.: “Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa TAKO DA VOZILO MOŽE PRAVODOBNO ZAUSTAVITI PRED SVAKOM ZAPREKOM KOJU, U KONKRETNIM UVJETIMA, MOŽE PREDVIDJETI, ODNOSNO DA MOŽE PRAVODOBNO POSTUPITI PREMA PROMETNOM PRAVILU ILI ZNAKU.” Također, vozačica vozila osiguranog kod tužitelja svojim radnjama u prometu (nepostupanje u skladu s prometnim znakovima postavljenim na cesti) teško je kršila i odredbe članka 34. citiranog Zakona. Slijedom iznesenog, gore opisane teške propuste vozačice vozila osiguranog kod tužitelja Lovačko društvo “Šljuka” nije moglo predvidjeti niti je na njih moglo utjecati, a nastupjele posljedice nije moglo izbjeći niti otkloniti, unatoč svim svojim provedenim sigurnosnim mjerama. Stoga je jasno da u šteti nastaloj na vozilu osiguranom kod tužitelja nema niti najmanjeg doprinosa, a kamoli pune odgovornosti/krivnje tuženika (njegove krajnje nepažnje, namjere ili propusta), pa tako niti obveze za isplatom naknade štete tužitelju. Tuženik se ne protivi da se na utvrđivanje gore spornih činjenica provedu dokazi predloženi pod točkom 1. predmetne tužbe. Nastavno i samo podredno radi, tuženik prigovara visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, iz priložene Potvrde PU Karlovačke razvidno je da je na vozilu osiguranom kod tužitelja nastala šteta samo na prednjem braniku u donjem desnom dijelu te se nestručnom procjenom šteta cijeni na 500,00 Kn. Stoga se i ova sporna činjenica treba utvrditi prometnim vještačenjem, kojeg tuženik također predlaže provesti. Tužitelj se od dana isplate štete (05.07.2021. g.) nije u mirnom postupku obratio tuženiku radi zahtjeva za isplatom utuženog iznosa, već je podnio tužbu godinu i pol dana nakon te isplate, uslijed čega tuženik nije niti bio u mogućnosti eventualno riješiti štetu. Na taj način, tuženik niti ne može biti odgovoran za isplatu zatezne kamate kako to zahtjeva tužitelj već smatra da bi zatezne kamate na dosuđeni iznos isključivo mogle početi teći tek od dana presuđenja pa do isplate. Slijedom svega iznesenog, tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, kao i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz istodobnu obvezu tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka (prema niže specificiranom troškovniku).

3. Podneskom od 14. ožujka 2024. Euroherc osiguranje d.d. izjavljuje da ima pravni interes stupiti u parnicu u gore navedenoj pravnoj stvari budući je tuženik na dan štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti br. 804271894 pa se predlaže da Naslovni sud dopusti miješanje Euroherc osiguranja d.d. u parnici. Umješač se pridružuje navodima i prijedlozima tuženika, i osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za s tetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za s tetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Umješač u cijelosti poriče činjenični navodi tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač – srnu ili bilo koju drugu životinjsku vrstu navedenu u čl. 9 Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi. Umješač smatra da u izostanku bilo kakvih tragova na kolniku i same divljači, odnosno na ovako oskudnom činjeničnom supstratu i dokumentaciji koje je dostavljena uz tužbi nije moguće provesti niti prometno vještačenje niti utvrditi pravno relevantne okolnosti slučaja, pa se protivni dokaznim prijedlozima tužitelja. Umješač ističe i prigovor promašene pasivnu legitimaciju. Jednaka tako, osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, budući se divljač smatra javnim dobrom, pa su pogrešni navodi tužitelja da je osiguranik tuženika vlasnik divljači koja je prouzročila predmetnu štetu. Opreza radi, umješač osporava odgovornost za s tetu i iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna s teta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika. Nadalje, umješač ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Naime, odredbama Zakona o lovstvu ( čl.11.st.2) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama, pa cesta predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Slijedom navedenog, umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena. Opreza radi, umješač ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača. Osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: potvrda MUP-a (str. 56. – 7. spisa), Ispis iz registra udruga (str. 8. – 11. spisa), prijava štete (str. 12. – 15. spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (str. 16. – 17. spisa) presliku prometne dozvole (str. 18. – 19. spisa), polica osiguranja (str. 20. – 25. spisa), izvid štete (str. 26. spisa), popis ovlaštenih servisera (str. 28. – 33. spisa), preslike fotografija (str. 34. – 35. spisa), Izjava o namirenju (st. 36. – 37. spisa), potvrda o uplati (str. 37. spisa). Sud je pribavio spis MUP-a, klasa: 211-05-13-24-34 (str- 69. – 75. spisa)saslušao je vozača EP, u svojstvu svjedoka, te je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet, vozila, plovila i strojarstvo, dipl.ing. PP iz EREŠ VJEŠTAČENJA d.o.o. na okolnost dinamike štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode te visine štete na motornom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka].

5. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora zahtjev za isplatu iznosa od 796,34 EUR koji tužitelj potražuje od tuženika na ime onoga što je isplatio temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] s ugovorenim pokrićem sudara sa životinjama, radi popravka motornog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], oštećenog u štetnom događaju od 11. lipnja 2021.

7. Između stranaka nije sporno da je u trenutku štetnog događaja tuženik bio osiguran po polici osiguranja odgovornosti kod Euroherc osiguranja d.d. i da mjesto iz kojeg je istrčala divljač pripada području kojim kao ovlaštenik lova gospodari tuženik. Pored toga, iz potvrde na str. 96 spisa proizlazi da je divlja istrčala s područja koje je u nadležnosti Lovačkog društva "Šljuka". Kako se radi o nespornim činjenicama, koje nije potrebno dokazivati, sud nije pribavljao po tužiteljevom prijedlogu očitovanje od Ministarstva poljoprivrede kojem lovištu pripada mjesto štetnog događaja.

8. U ovom postupku je sporno na koju je životinju naletjelo oštećeno motorno vozilo, je li osnovan tuženikov prigovor isključive odgovornosti vozača motornog vozila za štetu, visina štete, i je li tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za štetu.

9. Odredbom čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08125/11, 78/11, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema sobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Stoga je u konkretnom slučaju, primjenom mjerodavnih materijalnopravnih zakonskih odredbi, trebalo ocijeniti postoji li odgovornost tuženika prema tužiteljevom osiguraniku u smislu navedene zakonske odredbe te je li izvršenom isplatom tužitelj subrogirao u pravni položaj svog osiguranika.

10. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Na odgovornost tuženikovog osiguranika kao lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16, dalje: Zakon o lovstvu), već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači, kao u konkretnom slučaju – proizlazi iz očitovanja na str. 66. spisa (isto tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.). Stoga saslušanje lovnika, kako to umješač predlaže, nije bilo potrebno (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

12. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a, za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako divljač na cesti na kojoj se uobičajeno kreću vozila predstavlja opasnu stvar, to je za štetu nastalu izlijetanjem divljači na cestu odgovoran lovoovlaštenik koji gospodari lovištem i divljači, koja je prema odredbi čl. 3. st. 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, odnosno tuženik kao njegov osiguravatelj. Pri tome se tuženik može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu u slučaju da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koje se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a) te da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti ili čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a).

14. Na temelju iskaza svjedoka, vozača, RP (prije: EP), koji je sud prihvatio jer nije u proturječju s ostalim izvedenim dokazima i jer stranke nisu prigovarale istinitosti iskaza tog svjedoka, sud je utvrdio da je vozač motornog vozila predmetnog dana naletio upravo na jazavca. Naime, svjedok je iskazao da je predmetnog dana vozio motorno vozilo te da je u motorno vozilo udarila divljač i to jazavac. Do štetnog događaja je došlo u jutarnjim satima te da se zbog proteka vremena ne sjeća kakvo je vrijeme bilo, s koje strane je došla divljač, niti kojom brzinom je upravljala, a sve o štetnom događaju je navedeno u policijskom izvještaju. Nakon udara s vozilom, životinja se udaljila, dakle nije uginula na licu mjesta. Svjedok je iskazao da je uočio znak divljač na cesti jer se radi o dionici ceste po kojoj se vozi svakodnevno, međutim nije stigla na vrijeme reagirati. Nakon štetnog događaja, prvo je zvala svoga oca, a koji je potom nazvao policiju. Bila je prisutna kad je policija došla, ali se ne sjeća je li s policijom došao lovoovlaštenik. Životinju je uočila otprilike 1 metar ispred vozila, misli da se radi o jazavcu jer je manja životinja, te su na vozilu ostale dlake nalik dlakama jazavca. Navodi da je sigurno da se ne radi o mački. U štetnom događaju je bio razbijen branik, a ostalih oštećenja se ne može sjetiti. Uz cestu se nalazila visoka trava, a otprilike 30-40 metara nakon travnate površine se nalazila šuma. Travnati dio uz cestu je bio u odnosu na cestu uzdignut. Nema saznanja nalaze li se tamo lovišta. Nije primijetila da su se provodile nekakve lovne aktivnosti. Kako je sud na temelju iskaza svjedoka utvrdio da je predmetnog dana na motorno vozilo naletjela divljač, to sud nije provodio vještačenje izuzetih životinjskih dlaka jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno, a osobito imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

15. Iskaz svjedoka (vozača vozila) nije proturječan Potvrdi na str. 5. - 6. spisa, koja je sastavljena od strane ovlaštenog policijskog službenika, niti Službenom bilješkom na str. 70. – 71. spisa, a iz koje proizlazi da je 11. lipnja 2021. oko 5,30 sati u [adresa], došlo do štetnog događaja na način da je vozačica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], EP, prednjim dijelom automobila udarila u divljač (jazavca), koja se s mjesta događaja udaljila u nepoznatom smjeru. U trenutku nezgode vozač nije bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (zapisnik na str. 72. spisa).

16. Kako je sud utvrdio da je predmetnog dana u motorno vozilo reg. oznake Ka- 919GH udarilo jazavac, koja pripada području LD Šljuka, to postoji odgovornost tuženika za štetu sukladno čl. 1064. ZOO-a jer je divljač opasna stvar, a koja odgovornost je objektivna i postoji na temelju uzročnosti.

17. Tuženik, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a a u vezi s odredbom čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao isključivu krivnju vozača vozila osiguranog kod tužitelja, odnosno postojanje ekskulpacijskih razloga jer se na temelju rezultata dokaznog postupka ne može sa sigurnošću utvrditi da je vozač motornog vozila upravljao prekomjerenom brzinom.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka od 5. ožujka 2025. proizlazi da je vozilo osiguranice tužitelja svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik dolazeći vozilu osiguranice tužitelja s lijeve strane. Mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja vozila osiguranice tužitelja, moglo se nalaziti na desnoj polovini kolnika udaljeno od lijevog ruba kolnika oko 4 m. Za izračun brzine kretanja vozila osiguranice tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da u predmetnom štetnom događaju osiguranica tužitelja nije mogla kočenjem izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. Oko 600 m prije mjesta štetnog događaja u smjeru kretanja vozila osiguranice tužitelja postavljen je prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 50 km/h. Visina štete na vozilu osiguranice tužitelja s PDV-om iznosi 1.140,75 EUR, a troškove je vještak obračunao u skladu s izvidom štete na str. 26. spisa i prosječnim cijenama dijelova i rada u trenutku isplate.

19. Tuženik je prigovarao pisanom nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da je vještak pogrešno utvrdio da je divljač koja je prelazila kolnik dolazila vozilu osiguranice s lijeve strane te da se mjesto naleta moglo nalaziti na desnoj polovini kolnika, pogotovo iz razloga što su nakon iskaza vozačice i u nedostatku bilo kakvih materijalnih tragova te činjenice ostale nepoznate i neutvrđene. Isto tako, vještak je mogao na egzaktan način utvrditi brzinu kretanja osiguranice tužitelja neposredno pred sam nalet (silina i kut udara, oštećenja na vozilu itd.) pa je i navedena činjenica, a sukladno iskazu osiguranice koja se ne sjeća kojom brzinom se je kretala svojim vozilom, ostala neutvrđena. Ukazuje da su pogrešna utvrđenja vještaka u dijelu u kojem se navodi da bi prosječna brzina kretanja divljači bila oko 5-6 m/s, odnosno da bi divljači bilo potrebno vremenski oko 0,73 sekunde da prevali put od 4 m, pa da bi iz tog razloga taj vremenski period bio kraći od vremena koje je potrebno prosječnom vozaču da bi reagirao i aktivirao sustav za kočenje (0,8 sekunde). Ovo sve iz razloga što je prosječna brzina kretanja divljači od 5-6 m/s svojstvena drugoj divljači (srni npr.) ali ne i jazavcu, koja je ipak sporija životinja od navedene, i kojoj je prosječna brzina kretanja ipak dosta manja. Na taj način, a nemajući pritom i egzaktne izmjere brzine kretanja osiguranice neposredno pred nalet, ukazuje da je pogrešan zaključak vještaka da osiguranica tužitelja nije mogla kočenjem izbjeći nalet na divljač, i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. Upravo suprotno, s obzirom na ograničenje brzine kretanja vozila na toj dionici od 50 km/h pa i manjom a s obzirom na svjesnost osiguranice da postoji postavljeni znak opasnosti “Divljač na cesti”, proizlazi da je osiguranica tužitelja upravljala svojim vozilom brzinom višom od dozvoljenih 50 km/h te da je ista na vrijeme mogla uočiti divljač (jazavca) i adekvatno promptnim kočenjem izbjeći nalet/prometnu nezgodu. S obzirom na navedeno, predlaže se u smislu članka 260. Zakona o parničnom postupku pozvati vještaka na ročište kako bi usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te se usmeno očitovao o tuženikovim iznesenim primjedbama.

20. Na ročištu za glavnu raspravu od 6. svibnja 2025. vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje te odgovorio na prigovore tuženika. Vještak je naveo da je pisani nalazi i mišljenje izradio na temelju podataka iz spisa, pri čemu je s obzirom na izostanak materijalnih tragova računao sa nekom prosječnom brzinom kretanja divljači, kako se u pravilu koristi kod ovakve vrste vještačenja. Provedena analiza, uz relevantno malo ulaznih podataka, je pokazala da osiguranica tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije imala mogućnosti izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. U odnosu na prigovor s koje strane je došla divljač, navodi da je takva činjenica utvrđena na temelju kratkog opisa događaja u službenoj bilješci policije na listu 71. spisa i izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju na listu 74. spisa, kao i na temelju iskaza osiguranice tužitelja, budući da na samom kolniku nisu utvrđeni bilo kakvi materijalni tragovi. Na temelju intenziteta nastalih oštećenja vještak navodi da nije bilo moguće zaključivati o brzini kretanja vozila osiguranice tužitelja neposredno prije samog naleta, dok je intenzitet nastalih oštećenja relativno malen i kao takav ne ukazuje da bi se vozilo osiguranice tužitelja u trenutku naleta kretalo brzinom većom od dopuštenih 50 km/h. Zbog navedenog smatra da je nalet bio neizbježiv, bez obzira na brzinu kretanja vozila osiguranice tužitelja, s time da i kod nekih minimalnih brzina kretanja je možda intenzitet nastalih oštećenja mogao biti manji, ali da li bi to i u kojoj mjeri umanjilo visinu štete vještak se očitovao da ne odgovoriti. U odnosu na trenutak u kojem je osiguranica tužitelja najranije mogla uočiti divljač, vještak je naveo da to u bitnome ovisi o konfiguraciji terena i vegetaciji u neposrednoj blizini kolnika dok iz fotografija policije je moguće zaključiti da se kolnik na mjestu štetnog događaja pruža praktički ravno te je izdignut u odnosu na teren s njegove lijeve i desne strane stoga nema neke mogućnosti ranijeg uočavanja divljači. Zaustavni put kočenja iz brzine od 50 km/h iznosi oko 21 do 22 metra.

21. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke, a u nalazu i mišljenju nema nedostatka niti proturječnosti. Naime, iz provedenog vještačenja proizlazi da vozilo osiguranice tužitelja svojim prednjim, više desnim dijelom naletjelo na divljač koja je prelazila kolnik, a što je utvrđeno na temelju podataka iz spisa MUP-a. Kako za izračun brzine kretanja vozila osiguranice tužitelja neposredno prije i u trenutku naleta nema elemenata, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužiteljev osiguranik vozio neprimjerenom brzinom. Osim toga, na temelju intenziteta nastalih oštećenja vještak je naveo da nije bilo moguće zaključivati o brzini kretanja vozila osiguranice tužitelja neposredno prije samog naleta, dok je intenzitet nastalih oštećenja relativno malen i kao takav ne ukazuje da bi se vozilo osiguranice tužitelja u trenutku naleta kretalo brzinom većom od dopuštenih 50 km/h. Imajući u vidu isprave u spisu, sud je prihvatio mišljenje vještaka da u predmetnom štetnom događaju osiguranica tužitelja nije mogla kočenjem izbjeći nalet na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja. Oko 600 m prije mjesta štetnog događaja u smjeru kretanja vozila osiguranice tužitelja postavljen je prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ dok je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom na 50 km/h. Međutim, u odnosu na trenutak u kojem je osiguranica tužitelja najranije mogla uočiti divljač, vještak je naveo da to u bitnome ovisi o konfiguraciji terena i vegetaciji u neposrednoj blizini kolnika, dok iz fotografija policije je moguće zaključiti da se kolnik na mjestu štetnog događaja pruža praktički ravno te je izdignut u odnosu na teren s njegove lijeve i desne strane stoga nema neke mogućnosti ranijeg uočavanja divljači. Zaustavni put kočenja iz brzine od 50 km/h iznosi oko 21 do 22 metra. Visina štete na vozilu osiguranice tužitelja s PDV-om iznosi 1.140,75 EUR, što tuženik svojim prigovorima nije doveo u pitanje, dakle, više od onoga što je tužitelj po polici kasko osiguranja isplatio svom osiguraniku.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je isplatom osigurnine po polici osiguranja došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a i da postoji odgovornost tuženika za štetu, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 796,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja (6. srpnja 2021.) do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa.

23. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na troškove parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

24. Tužitelju su opravdano nastali troškovi zastupanja na pripremnom ročištu od 15.11.2024. te ročištima za glavnu raspravu od 9.1.2025. i 6. svibnja 2025. u iznosu od po 150,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT), sve uvećano za pdv od 25%. Tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR te predujam za provedeno vještačenje, dakle ukupno 1.002,31 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.