REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-165/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Saši Čačiću, odvjetniku, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri, radi utvrđenja ništetnosti i utvrđenja da javnobilježnička isprava nema svojstvo javne isprave, 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I./ Utvrđuje se da je nepostojeća i bez pravnog učinka ovršna isprava, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1 zaključen dana 23. travnja 2008.god., između Erste&Steiermarkische Bank d.d. kao Vjerovnika, i II kao Dužnika i Protivnika osiguranja, potvrđen istoga dana od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka ulica 2., pod brojem OV-7649/2008,
II./ Utvrđuje se da je nepostojeća tražbina tuženika prema tužitelju osigurana Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1 zaključen dana 23. travnja 2008.god., između Erste&Steiermarkische Bank d.d. kao Vjerovnika, i CI kao Dužnika i Protivnika osiguranja, potvrđen istoga dana od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta, Karlovačka ulica 2., pod brojem OV- 7649/2008,
III./ Utvrđuje se da javnobilježničke isprave, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1, zaključen dana 23. travnja 2008.god., koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 24. travnja 2008.god. pod poslovnim brojem OV-7649/2008., te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke ) na nekretnini zaključen dana 11. studenog 2008. god. koji je također solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 01. prosinca 2010.god. pod poslovnim brojem OV-14480/2010, nemaju svojstvo javne isprave.
IV./ Utvrđuje se da su ništetne ovršne isprave, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1, zaključen dana 23. travnja 2008.god., koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 24. travnja 2008.god. pod poslovnim brojem OV-7649/2008., te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke ) na nekretnini zaključen dana 11. studenog 2008. god. koji je također solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 01. prosinca 2010.god. pod poslovnim brojem OV-14480/2010
V./ Utvrđuje se da je ništetna tražbina tuženika prema tužitelju osigurana Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1, zaključenog dana 23. travnja 2008.god., koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 24. travnja 2008.god. pod poslovnim brojem OV-7649/2008., te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke ) na nekretnini zaključen dana 11. studenog 2008. god. koji je također solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 01. prosinca 2010.god. pod poslovnim brojem OV- 14480/2010
VI./ Nalaže se tuženiku da tužitelju odmah nakon pravomoćnosti ove presude izda potrebne izjave podobne za brisanje založnog prava koje je stekao temeljem ništetnih ovršnih isprava Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1, zaključenim dana 23. travnja 2008.god., koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 24. travnja 2008.god. pod poslovnim brojem OV- 7649/2008., te Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava ( hipoteke ) na nekretnini zaključen dana 11. studenog 2008. god. koji je također solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger iz Sesveta, dana 01. prosinca 2010.god. pod poslovnim brojem OV-14480/2010, ili će iste zamijeniti ova presuda, te se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Sesvetama, da izvrši brisanje hipoteka upisane u zemljišnim knjigama k.o. na nekretnini upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: zk.č. 2074/22 '' Kašinska cesta – zgrada i dvorište '' posu od 102.000ov. 3882 m2, zk.č. 2074/79 '' Oranica Kašinska cesta '' pov. 565 m2, , i zk.č. 2074/80 '' Put Grčka ulica '' pov. 54 m2, zatim nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i to zk.č. 2061/16 '' Oranica Kašinska cesta '' pov. 1980 m2, te nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č. 2032/7 '' Kuća br. 8, i zgrada [adresa] '', ukupne površine 971 m2, i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: zk.č. 2074/4 '' Oranica Grlička ulica ''povr. 220 m2, zk.č. 2074/21 ''
Oranica [adresa] povr. 294 m2,
VII./ Nalaže se tuženiku da naknade tužitelju trošak postupka u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su 23. travnja 2008. tuženik kao vjerovnik, a tužitelj kao dužnik i založni dužnik, zaključili su Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br.ES 379/08-1, na temelju Odluke Banke br. 200804112014445 od 23. travnja 2008. koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger 24. travnja 2008. pod poslovnim brojem OV-7649/2008. Predmetnim Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju osigurana je tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.600.000,00 EUR, a koji se uvećava za ugovorene kamate, ugovorene kamate za zakašnjenje odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće, te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske bilo izvansudske prirode. Odmah nakon solemnizacije Ugovora 25. travnja 2008. stranke su zaključile Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-10311262160 / 51404670-5103934042 koji je zaključen na temelju kreditnog zahtjeva br: 8173002220 i odluke Banke broj: 200804112014445 na odobreni iznos kredita od 1.750.000,00 CHF, te 11. studenoga 2010. Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini koji je također solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger 1. prosinca 2010. pod poslovnim brojem OV-14480/2010. Navedenim Sporazumom je osigurana tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.345.000,00 EUR ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi EURIBOR + 7,25 % godišnje uz proporcionalnu metodu obračuna, interkalarnom kamatom, zateznom kamatom, naknadom 0,75 % , te ostalim troškovima sukladno Odlukama Banke. Tužitelju je izvršena isplata temeljem tog Ugovora o dugoročnom kreditu koji je zaključen u valuti CHF-a, a ne EUR-a kako je to naznačeno Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju ES 379/08-1. Navodi da su temeljem predmetnih isprava u korist tuženika upisane hipoteke na nekretninama tužitelja, i to: na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: zk.č. 2074/22 '' Kašinska cesta – zgrada i dvorište '' posu od 102.000ov. 3882 m2, zk.č. 2074/79 '' Oranica Kašinska cesta '' pov. 565 m2, zk.č. 2074/80 '' Put Grčka ulica '' pov. 54 m2 u ukupnom iznosu od 1.093.220,00 EUR, nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] i to zk.č. 2061/16 '' Oranica Kašinska cesta '' površine 1980 m2, u iznosu od 102.000,00 EUR, nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], zk.č. 2032/7 "Kuća br. 8, i zgrada [adresa]' ukupne površine 971 m2 i nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: zk.č. 2074/4 '' Oranica Grlička ulica ''povr. 220 m2 i zk.č. 2074/21 '' [adresa] povr. 294 m2. Navodi da je predmetnim ovršnim ispravama osigurana cjelokupna tražbina tuženika prema tužitelju. Smatra da iz navedenih činjenica jasno proizlazi da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br.ES 379/08-1, koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger 24. travnja 2008. pod poslovnim brojem OV-7649/2008 fiktivan, te je zaključen kako bi se prikrio drugi pravni posao koji je zapravo svrha odnosa između stranaka, odnosno isti je prividan. Navodi da je prividan (simulirani ili fiktivan) onaj ugovor koji je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori privid-fikcija pri sklapanju ugovora. Ističe da je odredbom čl. 285. st.1. ZOO-a određeno da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Očitovanje volje među strankama naznačenih ugovora nije bilo da se zaključi ugovor o kreditu u EUR-ima između pravne osobe i Banke, nego je zaključen Ugovor o kreditu u CHF-u, a na taj način su se samo izbjegle poteškoće zaključenja drugog željenog pravog posla. Također ističe da je odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a određeno da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveza iz profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Navodi da iako je tuženik upisao hipoteku na založenim nekretninama tužitelja, te su uknjižbe utemeljene na nevaljanoj ispravi za takav upis, s obzirom da se radi o Ugovorima koji temeljem odredbe čl.285. ZOO-a nemaju učinka, pa kako isti nemaju učinka ne postoje niti tražbine koja su osigurane takvim Ugovorima. Navodi da je odredom čl. 307. st. 1. ZOVIDSP određena obveza založnog vjerovnika izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteka čim prestane njegova tražbina. Ističe da iz prethodno navedenoga proizlazi da je tražbina založnog vjerovnika nepostojeća, te je tuženik tužitelju dužan izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke, kao i sva druga sredstva osiguranja njegove tražbine koja je zaprimio temeljem nepostojećeg ugovora, i na ime osiguranja tako nepostojeće tražbine. Navodi da su navedene ovršne isprave iz više razloga ništetne, te je ništetna i tražbina osigurana takvim ništetnim ispravama, odnosno ništetne su isprave temeljem koje je upisano založno pravo, hipoteka radi osiguranja ništetne tražbine sada tuženika prema tužitelju. Tužitelj navodi da je utvrdio da je uredujući javni bilježnik prilikom potvrđivanja predmetnih isprava postupao protivno prisilnim odredbama Zakona o javnom bilježništvu (nadalje ZJB), a što za posljedicu temeljem odredbe čl.70. Zakona o javnom bilježništvu ima da takve isprave nemaju svojstvo javne isprave, što bi za posljedicu temeljem odredbe čl. 307. st. 1. ZOVIDSP imalo obvezu založnog vjerovnika izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke čim prestane njegova tražbina. Smatra da je tražbina založnog vjerovnika sada tuženika je ništetna pa je isti po mišljenju tužitelja dužan izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke, kao i sva druga sredstva osiguranja njegove tražbine koja je zaprimio temeljem ništetnog ugovora, i na ime osiguranja tako ništetne tražbine. Navodi i da je u čl. 10. 1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1., zaključenog 23. travnja 2008. potvrđenog istoga dana od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera 24. travnja 2008. pod poslovnim brojem OV-7649/2008 određeno "da Dužnik i protivnik osiguranja izrijekom pristaju da Predlagatelj osiguranja u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po ovom Ugovoru, može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju ovog Ugovora i izvatka iz poslovnih knjiga na svim njegovim računima, te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima''. Također ističe da je u čl. 7.1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke na nekretnini) zaključenog 11. studenoga 2010., potvrđenog dana 1. prosinca 2010. od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera pod brojem OV-1480/2010 određeno "Dužnik i Protivnik osiguranja izrijekom pristaju da Banka kao Predlagatelj osiguranja, u slučaju dospjelosti bilo koje obveze po ovome Sporazumu i Ugovoru, može provesti neposrednu i prisilnu ovrhu na temelju ovog Sporazuma i izvatka iz poslovnih knjiga na svim njegovim računima, te na njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i drugim materijalnim pravima''. Poziva se i na odredbe čl. 297., 298., 305., 307. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (u daljnjem tekstu ZOVIDSP). Stoga smatra da se radi o stvarnom pravu koje je regulirano odredbama ZOVIDSP, pa su zakonske odredbe mjerodavne za ocjenu zakonitosti i valjanosti Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretnini odredbe navedenoga Zakona kojim nije moguće odnosno protivno je istom ugovoriti odnose suprotne odredbama navedenog Zakona koje reguliraju institut zaloga. Ponavlja da je odredbom čl. 13.6. Ugovora o kreditu, te čl.10.1. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 427/08-1 određeno da Dužnik izričito pristaje da Banka, predlagatelj osiguranja radi ostvarenja i naplate osigurane tražbine može neposredno na temelju naznačenih ovršnih isprava, a nakon dospijeća njihove tražbine, zatražiti i ostvariti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njihovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini i novčanim potraživanjima, te ističe da je ovakva sporna odredba predmetnih ovršnih isprava zapravo Izjava o jamstvu, koja je institut obveznog prava, i ista ne može biti sadržana u ugovoru o zalogu, jer je protivna biti samog instituta zaloga koji je kako je to naznačeno ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari što za posljedicu rezultira da je taj Sporazum protivan samoj prirodi institutu zaloga i svrsi zaključenja samog akta u kojoj je sadržana takva Izjava. Ponovno se poziva na odredbe čl. 297. st. 2. i čl. 307. st. 3. ZOVIDSP. Smatra da su navedene odredbe ZOVIDSP prisilan propis koji regulira institut založnog prava, te su ranije navedene isprave i naznačene odredbe istih protivne naznačenim prisilnim odredbama ZOVIDSP, te stoga ništetne, kao što su ništetne i sve tražbine koje su osigurane tim ništetnim ispravama, a kako proizlazi iz odredaba samih tih isprava istim su osigurane sve tražbine prvo tuženika, kao vjerovnika i založnog vjerovnika, prema Dužniku i Založnom Dužniku u visini ranije navedenih iznosa (čl.307.st.3. ZOVIDSP). Navodi da je u Potvrdi privatne isprave javnog bilježnika u sve tri isprave sadržano u bitnome da "isti potvrđuje da je prednju privatnu ispravu ispitao i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitao te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta …………. ''. Navodi da je odredba Zakona o javnom bilježništvu (u daljnjem tekstu: ZJB) koja uređuje uvjete potvrđivanja, solemnizacije, privatnih isprava što predmetni Sporazumi o zasnivanju založnog prava jesu, čl. 59. navedenog Zakona, te se poziva na istu i na čl. 58. istog Zakona. Smatra da je javni bilježnik prije potvrđivanja privatnih isprava morao stranke upozoriti na činjenicu da je sadržaj istih isprava suprotan ranije navedenim odredbama ZOVIDSP, te da bi stoga mogao dati povoda sporovima, te da im je trebao dati odgovarajuću poduku da je odredba čl. 11. sporna jer je u istoj sadržano u stvari jamstvo, i da izraz "ostala imovina Dužnika" ne može biti dio Ugovora o zalogu jer je zalog stvarno pravo na točno određenoj stvari. Smatra da je taj pojam neodređen i može se odnositi na bilo koji podoban predmet za ovrhu, a ne samo onaj koji je dat od strane založnih dužnika kao zalog, osiguranje, za ispunjenje tražbine dužnika. Smatra da tek ukoliko bi nakon upozorenja javnog bilježnika stranke i nadalje ostale kod tih izjava, javni bilježnik je ispravu smio potvrditi, ali uz naznaku napomene da je stranke posebno upozorio na posljedice takvih izjava, a što isti nije učinio. Smatra da takvim propustom javni bilježnik nije postupio na način propisan odredbom čl. 59. st. 2. ZJB jer je ta isprava imala zapreke koje su navedene i ista nije smjela biti potvrđena. Navodi da su odredbom čl. 70. ZJB određene posljedice povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta. Kako ex lege predmetne isprave radi ne postojanja uvjeta za potvrđivanje nemaju svojstvo javne isprave takve po mišljenju tužitelja ne mogu biti niti podobne za prisilnu naplatu tražbine Vjerovnika prema Dužniku. Tužitelj ističe da iako je tuženik upisao hipoteku na založenim nekretninama tužitelja smatra da su te uknjižbe utemeljene na nevaljanoj ispravi za takav upis, kao i da se radi o Ugovorima koji su temeljem naznačenih odredbi ZOVIDSP ništetni, kao i što su ništetne tražbine koja su osigurane takvim ništetnim Sporazumima (čl. 307. st. 3. ZOVIDSP). Navodi da je odredom članka 307. st. 1. ZOVIDSP određena obveza založnog vjerovnika izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteka čim prestane njegova tražbina. Ističe da iz prethodno navedenoga proizlazi da je tražbina založnog vjerovnika ništetna, odnosno fiktivna, prividna, smatra da je tuženik tužitelju dužan izdati potrebne valjane izjave za brisanje hipoteke, kao i sva druga sredstva osiguranja njegove tražbine koja je zaprimio temeljem prividnog, fiktivnog odnosno ništetnog ugovora, na ime osiguranja tako ništetne, nepostojeće tražbine. Stoga predlaže da sud donese presudu kako je navedeno u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Smatra da tužbeni zahtjev nije potkrijepljen materijalnim dokazima i potrebnom relevantnom dokumentacijom, pa se tužba ima smatrati neurednom i podobnom za odbačaj. Ne osporava sklapanje Ugovora između stranaka kako to navodi tužitelj te upis založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja. Navodi da tužitelj izostavlja navesti činjenicu da je između stranaka sklopljeno nekoliko Ugovora o kreditu i to: Ugovor o dugoročnom kreditu broj 5103934042 od 25. travnja 2008., Ugovor o dugoročnom kreditu broj 5105479355 od 9. studenoga 2010. i Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 5001643288 od 28. prosinca 2010. Navodi da je Sporazumom od 11. studenoga 2010. koji je solemnizirao javni bilježnik Ignac Vuger 1. prosinca 2010. pod poslovnim brojem OV-14480/2010 utvrđeno kako je tuženik s tužiteljem 9. studenoga 2010. sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj 5105479355 na iznos od 1.345.000,00 EUR-a ugovorenim kamatama po promjenjivoj stopi EURIBOR + 7,25 % godišnje uz proporcionalnu metodu obračuna, interkalarnom kamatom, zateznom kamatom, naknadom 0,75 %, te ostalim troškovima sukladno Odlukama tuženika, a koji Ugovor o kreditu je sastavni dio Sporazuma. Navodi da je sukladno odredbama čl. 2. i čl. 3. Sporazuma, a radi osiguranja povrata tražbine koju tužitelj duguje tuženiku temeljem Ugovora o kreditu broj 5105479355, pod posl. br. Z- 5599/10 u korist tuženika upisano založno pravo na nekretninama u vlasništvu tužitelja i to: nekretnina upisana kod Općinskog suda u Sesvetama u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čest. br. 2032/7 površine 971 m2, kuća br. 8 i zgrada [adresa] površine 287 m2, dvorište [adresa] površine 500 m2, oranica Vugovečka cesta površine 184 m2 (tada važeći opis nekretnine). Ističe da je javni bilježnik Ignac Vuger na zahtjev tuženika, sukladno čl. 8. st. 3. Ugovora i sukladno čl. 5. st. 3. Sporazuma izvršio uvid u javnobilježničku ispravu i to zapisnik od 19. kolovoza 2013. sačinjen od javnog bilježnika Vesne Pučar koji Zapisnik sadrži izjavu tuženika kojim potvrđuje dospijeće tražbina prema tužitelju temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5103934042 od 25. travnja 2008., Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5105479355 od 9. studenoga 2010., Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001643288 od 28. prosinca 2010. koji su sastavni dio Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 379/08-1, poslovni broj OV-7649/2008. Istim Zapisnikom javni bilježnik Vesna Pučar potvrdila je da je izvršila uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tuženika sa stanjem na 12. srpnja 2013. Navodi da je javni bilježnik Ignac Vuger za Ugovor i Sporazum izdao potvrde ovršnosti iz kojih je razvidno kako su Ugovor i Sporazum postali ovršni 20. kolovoza 2013. Tuženik navodi da su sklapanje Ugovora i Sporazuma i solemnizacija istih, odraz stvarne volje ugovornih strana, te da u konkretnome slučaju nije riječ o ugovoru samo u smislu Zakona o obveznim odnosima, nego je zapravo riječ o javnobilježničkom aktu, te je zahtjev za utvrđenje tužitelja neosnovan. Poziva se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u presudi VSRH Rev 895/2003 od 9. veljače 2005. Navodi da je tužitelj poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog Ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, pa se može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Navodi da se tužitelj svjesno odlučio za predmetni Ugovor i Sporazum sa svim njegovim uvjetima i odredbama te je sam ocijenio kako mu, sukladno njegovim potrebama i mogućnostima, upravo najviše odgovara. Stoga tuženik smatra da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze, a što proizlazi iz samih odredbi potpisanog i solemniziranog Ugovora i Sporazuma. Nadalje, Ugovor i Sporazum u pogledu međusobnih prava i obveza ugovornih stranaka su mu ponovno pojašnjeni od strane javnog bilježnika prilikom solemnizacije. Poziva se na sudsku praksu Županijskog suda u Puli Gž-2658/12. Tuženik da ističe da protiv tužitelja vodi ovršni postupak kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-2419/2015 od 6. studenoga 2013. radi naplate tražbine tuženika temeljem Ugovora i Sporazuma. Smatra da je predmetna tužba očigledni pokušaj odugovlačenja ovršnog postupka koji je trenutno u prekidu iz razloga pokretanja ovopredmetnog postupka. Navodi da je tužitelj svjestan svoje prezaduženosti prema tuženiku, a što proizlazi i iz njegovog iskazivanja u postupku izvlaštenja koji se vodi kod Gradskog ureda za Opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektor za imovinsko-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Sedmi područni odsjek ([adresa]), Klasa: UP/I-943-04/20-12/15. Tužitelj iskazuje kako se kao obrtnik zadužio temeljem hipotekarnih kredita, te moli da se što prije pristupi otkupu zemljišta budući da ima dugovanja prema poreznoj upravi i banci. Tuženik navodi da je nad obrtom tužitelja vođen predstečajni postupak kod Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, Klasa:UP/I-11/7/12-1/592 u kojem tužitelj nije osporio tražbinu tuženika i priznao je postojanje ovršnih isprava tuženika. Ističe da tužitelj i u vlastitom Planu financijskog i operativnog restrukturiranja za period od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. priznaje tražbinu tuženika, postojanje ovršnih isprava i činjenicu da je tuženik razlučni vjerovnik. Stoga predlaže tužbu odbaciti kao neurednu i nepodobnu za postupanje, podredno, istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška postupka tuženiku.
3. Tužitelj se svojim podneskom od 5. ožujka 2025. odrekao tužbenog zahtjeva u cijelosti navodeći da je između stranaka došlo do mirnog rješenja spora. Stoga je sud temeljem čl. 331.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) bez daljnjeg raspravljanja odlučio kao izreci presude.
U Sesvetama 11. lipnja 2025.
S U D A C
Andrea Herendić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.
Presuda ne temelju odricanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP-a. Kada se presuda na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile i prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun. na broj: EBP 3640
