REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: Š ŠL, zbog prekršaja iz čl.134.st.1. i st.4. te čl.163.1. i st.8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-4/85308 URBROJ: 511-19-36-24-1, koji su ovom Sudu dostavljeni dana 28.10.2024.g., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda dana 11.06.2025.g., temeljem čl.94., čl.183. i čl.222.st.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik ŠLT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i R, rođen **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan,

k r i v j e

1. što je 15. kolovoza 2024. u 19,24 sati u Velikoj Gorici, Ulica Ivana Gorana Kovačića 24 A, kao vozač vozila M1, marke Mazda, registarske oznake [registarska oznaka] upravljao označenim vozilom u prometu na cestama te dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza nije zaustavio svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz,

2. što je navedenog dana i vremena, utvrđeno da je upravljao označenim vozilom u prometu na cestama, a nije bio vezan sigurnosnim pojasom koji je ugrađen u vozilu na način kako je to predvidio proizvođač istog,

čime je počinio prekršaj

1. iz čl.134.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.134.st.4. istog Zakona,

2. iz čl.163.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kažnjiv po čl.163.st.8. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

Pod 1)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 EURA,

Pod 2)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 130,00 EURA.

Okrivljeniku se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 190,00 (sto devedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, dana 28.10.2024.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, podnesen protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 03.10.2024.g. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 211-07/24-4/85308 URBROJ: 511-19-36-24-1, kojim je okrivljenika za terećene prekršaje oglasio krivim i kaznio ga ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 190 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 13,27 eura, ali je imenovani pravodobno podnio prigovor radi poricanja prekršaja, zbog čega je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

Okrivljenik u svojoj pisanoj obrani dostavljenoj Sudu navodi, između ostalog i u bitnom, kako ne bježi da je navedenog dana upravljao osobnim automobilom MAZDA 3, [registarska oznaka] i da se kretao navedenom relacijom ali odgovorno tvrdi da nije napravio prekršaje za koje ga Policijska postaja Velika Gorica tereti. Pješakinja za koju se tvrdi da joj je uskratio prelazak preko pješačkog prijelaza tamo je šetala i uspavljivala dijete te po njemu nije imala namjeru prelaziti cestu, što nije ni napravila idućih 20 minuta dok je policajac uzimao njegove podatke, na što im je i ukazao, ali beskorisno. Drugi prekršaj nevezivanja pojasom nije napravio iz razloga dok se zaustavio i čekao policajca da mu pristupi, isključio je auto, upalio sva 4 žmigavca, odvezao se i uzeo iz ladice dokumente (prometna dozvola i vozačka dozvola). Moli da ga se oslobodi plaćanja kazne ili pronađe neki kompromis.

3.

U dokaznom postupku ispitan je oštećeni svjedok KL, policijski službenik, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 15.08.2024. oko 19,20 sati upravljao službenim policijskim vozilom i kretao se [adresa] u [adresa]. Sa njim u vozilu bio je policijski vježbenik RL, a obilazili su područje i obavljali službene zadatke. Kada je došao do raskrižja [adresa] i KLT zamijetio je osobni automobil koji je naišao Japinom ulicom i skretao u desno na raskrižju, u Kovačićevu ulicu. Zamijetio je da je u tom trenutku na pješački prijelaz stupila pješakinja sa malim djetetom, a vozač automobila se nije zaustavio i propustio ih nego je nastavio kretanje. Zbog toga je sustigao taj automobil i vozaču ukazao na propust koji je učinio. Vozač je počeo negodovati pa je tada njegov kolega zamijetio da nije niti vezan sigurnosnim pojasom, što mu je također priopćeno. Budući je vozač nastavio negodovati prijavljen je za oba prekršaja te mu je tada uručena obavijest o počinjenim prekršajima. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako obrana okrivljenika nije istinita jer je, nakon prolaska vozila okrivljenika, zaustavio službeno policijsko vozilo i propustio pješakinju s djetetom. U odnosu na prekršaj nekorištenja sigurnosnog pojasa i kolega i on, neposrednim opažanjem, su utvrdili da okrivljenik za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom pa je zato i prijavljen. U cijelosti ostaje kod oba prijavljena prekršaja.

4.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Policijske postaje Velika Gorica, KLASA: 211-07/24-4/85308, URBROJ: 511-19-36-24-1 izdan 3. listopada 2024., prigovor podnesen 21. listopada 2024., izvješće o počinjenom prekršaju (list 5 spisa) i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Sandi-Stjepana Mažuran od 17. siječnja 2024.

II/

1.

Nakon provedenog žurnog postupka, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbama iz čl.134.st.1. i čl.163.st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupajući na načine opisane u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaje kažnjive po čl.134.st.4. i čl.163.st.8. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja koji su mu stavljeni na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost, ali njegovu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane smišljeno svrsishodni i da je okrivljenik svojom obranom neosnovano i pretenciozno nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prekršaje za koje se tereti, ističući okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do oslobađanja od prekršajne odgovornosti.

Sudac smatra da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnji prekršaja iz Obaveznog prekršajnog naloga kao optužnog akta, svoju obranu oblikovao i iznio kratko, jasno i razumljivo, ali neživotno, proračunato i osobito neuvjerljivo, te da je ustrajno pokušavao uporište za svoje obrambene navode naći u tendencioznom i manipulativnom isticanju da je predmetne zgode pješakinja šetala i uspavljivala dijete, a nije imala namjeru prelaziti cestu te da se nakon zaustavljanja odvezao, a sve to s jedinim ciljem kako bi stvorio dojam da svojim ponašanjem odnosno prijestupima, nije postupio suprotno Zakonskim odredbama.

Suprotno tome, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik počinio oba prekršaja za koje se tereti.

Sudac smatra kako je okrivljenik svoju obranu u odnosu na terećene prekršaje, počinjenje kojih on ne priznaje, oblikovao na način da je prešućivao, prikrivao i relativizirao vlastite propuste i/li radnje, odnosno da je opravdavao i umanjivao težinu svojih nepropisnih i protupravnih postupanja, u cilju vlastite koristi, a s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za počinjene prekršaje.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedoka EL, policijskog službenika, te mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenih prekršaja od strane okrivljenika predmetne zgode utvrdio neposrednim opažanjem na mjestu događaja, prilikom obavljenog postupanja i vršenja profesionalnih radnji, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te su sve utvrđene činjenice navedene u Izvješću o počinjenom prekršaju kojeg je tim povodom sastavio, kao i u ostaloj dostavljenoj dokaznoj dokumentaciji.

Sudac smatra da je ispitani svjedok svoj iskaz iznio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresiran za ishod ovog postupka, te je zaključio da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju profesionalnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u bitnom sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.

Nakon što je imenovani ispitani svjedok komentirao obranu okrivljenika, sudac je, s jedne strane, osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ovog svjedoka, a s druge strane, učvrstio se u sigurnosti kako je okrivljenikova obrana, u odnosu na počinjenje terećenih prekršaja koje on poriče, neosnovana, proračunata i smišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ovog ispitanog svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljenika u odnosu na terećene prekršaje koje on ne priznaje te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njegovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljenika za oba prekršaja koji su mu stavljeni na teret.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza imenovanog ispitanog svjedoka, policijskog službenika, u vezi sa ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da je okrivljenik predmetne zgode stvarno počinio oba prekršaja koji su mu stavljeni na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njegovoj krivnji i kažnjavanju.

4.

Uvidom u Obavezni prekršajni nalog sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog navedeno kako je policijski službenik PP Velika Gorica protiv okrivljenika podnio Izvješće o počinjenom prekršaju broj 234650460, zbog prekršajnog djela opisanog u izreci tog prekršajnog naloga, da je neposrednim zapažanjem ili obavljenim nadzorom utvrđeno da je okrivljenik počinio opisani prekršaj, te da su prekršaji utvrđeni sukladno čl.233. Prekršajnog zakona.

Sudac je utvrdio da je u obrazloženju istog naloga navedeno i kako je okrivljenik, temeljem odredbe čl.109.a st.1.t.2. do 8. Prekršajnog zakona, upoznat sa svojim pravima i dužnostima te mogućnostima (Obavijest počinitelju prekršaja).

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Obaveznog prekršajnog naloga, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenične opise radnji prekršaja navedenih u tom nalogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika zbog počinjenih prekršaja i koje je u svim bitnim elementima potvrdio i ispitani svjedok EL.

6.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 17.01.2025.g. za RLT, izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac nije izvodio druge eventualne dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovoj krivnji za počinjene prekršaje.

Osim toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja žurnog prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

9.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja oba djela prekršaja koji su mu stavljeni na teret, na načine opisane u izreci presude.

10.

Sudac je cijeneći sve izvedene osobne i materijalne dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno u izreci ove presude navedenim materijalnim odredbama iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je time ostvario bića oba prekršaja opisana u označenim propisima, a za koja se tereti Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom.

11.

Stoga je sudac u žurnom postupku, nakon provedenog dokaznog postupka, a temeljem svih izvedenih dokaza, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanim kaznama, u visinama koje su zakonom propisane u utvrđenim, odnosno u najmanjim iznosima, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

12.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao dosadašnju neosuđivanost te okolnost da počinjenim prekršajima nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je predmetne zgode počinio dva prekršaja u prometu.

13.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje ukupne novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

14.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 11. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.