Poslovni broj: 16 Usl – 2231/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz
sudjelovanje Ivane Barać, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. r.
d.d. P., S. K. 1, zastupanog po opunomoćeniku I. Đ., protiv
tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko,
trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje
zainteresiranih osoba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po
Županijskom državnom odvjetništvu u D., D. 1, A. S.
iz D., I. V. 31., M. G. iz D., L. 8, S.
G. iz Z., I. …, G. S. iz D., M.,
V. .., S. Ž. iz A., A. d. S. 11, .i D. Ž. iz N., W. 2, K., svi zastupani po
opunomoćenicima N. J. i S. J., odvjetnicima u D., I.
V. .., radi oglašavanja rješenja ništavim, temeljem članka 36. stavak 1. točka

4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,
29/17, 110/21; dalje ZUS), 22. kolovoza 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno
pravo Klasa: UP/II-942-01/21-01/94 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 8. rujna

2022.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
II. Nalaže se tužitelju zainteresiranim osobama naknaditi trošak upravnog spora u
iznosu od 746,56 eura (5.625,50 kuna), u roku od 30 dana od dana primitka
pravomoćnog rješenja.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/21-01/94 Urbroj: 514-04- 02-01-01/08-22-02 od 8. rujna 2022.:

- poništava se rješenje Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela
za zaštitu okoliša, imovinsko – pravne i komunalne poslove Klasa: UP/I-943-01/20-

2 Poslovni broj: 16 Usl – 2231/2022-10

01/229 Urbroj: 2117/1-09/12-20-06 od 14. prosinca 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje);

- odbija tužiteljev prijedlog za oglašavanje ništavim rješenja Ureda državne
uprave u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu
okoliša, graditeljstvo i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-943-01/97-01/126
Urbroj: 2117-04/4-07-10 od 29. lipnja 2007. (dalje: rješenje od 29. lipnja 2007.).
2. Prvostupanjskim rješenjem oglašava se ništavim rješenje od 29. lipnja 2007.
kojim je dano u vlasništvo M.S., I. G., D. V. i Z.
Ž., svakome po ¼ dijela čest. zem. 1059/8 z.ul. 1798 k.o. G., površine 387 m2,
oduzete rješenjem Općine Dubrovnik broj: 02/2-UP-I-4122/1-70 od 25. veljače 1971.
njihovom predniku M.R. M. u cjelini, za izgradnju turističkog kompleksa
Babin kuk, u korist poduzeća „Minčeta“ export import inozemna zastupstva u
Dubrovniku.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj u bitnome ističe da je u zemljišnim
knjigama uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine zemljišnoknjižne oznake čest. zem.
1059/8 z.ul. 1798 k.o. G., u novoj izmjeri oznake k.č. 352 k.o. D., koja
nekretnina je procijenjena i iskazana u temeljni kapital tužiteljevog pravnog prednika –
društvenog poduzeća HTC Dubrava Babin kuk. Prema kogentnim odredbama Zakona
o pretvorbi društvenih poduzeća, tužiteljev prednik morao je uključiti sve nekretnine
koje je vodio u poslovnoj aktivi i na kojima je bio nositelj prava korištenja u procjenu
vrijednosti društvenog kapitala, uključujući i predmetnu nekretninu. Glede toga, svoju
je volju očitovala i Republika Hrvatska koja je u postupku pretvorbe ranijeg poduzeća
izvršnim i pravomoćnim upravnim aktima prihvatila i potvrdila procjenu nekretnina,
uključujući i predmetnu te njezin unos u društveni temeljni kapital pravnog prednika
tužitelja. Tužitelj je time postao vlasnik nekretnine. Tijekom samog postupka u spis je
dostavljeno djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: UP/I-943-
01/96-01/1997 od 23. rujna 1996. i zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa:
UP/I-943-01/00-02/72 od 2. travnja 2002., koje potvrđuju navedeno. Tako je tužitelj
temeljem valjanog pravnog posla rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda
u Dubrovniku posl.br. Z-1918/02 od 15. listopada 2002. zatražio i ishodio upis prava
vlasništva na predmetnoj nekretnini. Unatoč činjenici što je nekretnina procijenjena u
vrijednost društvenog kapitala ista je u vlasništvo vraćena nasljednicima ranijih
vlasnika.

3.1. Tužitelj ne prihvaća obrazloženje tuženika kako u konkretnom slučaju nisu
ispunjeni uvjeti iz članka 128. stavak 1. točka 3. Zakona o općem upravnom postupku.
Obrazloženje iz osporenog rješenja svodi se na ponavljanje žalbenih navoda
nasljednika prijašnjih vlasnika, dok je izostalo obrazloženje dokaza i činjenica
iznesenih tijekom postupka. U ovom se slučaju pravna i stvarna nemogućnost
izvršenja rješenja ogleda u izreci rješenja koje je suprotno propisima koji reguliraju
pitanje povrata oduzete imovine i obveznika naknade. Osim što u smislu članka 53.
stavak 1. Zakona o naknadi, predmetna nekretnina nikada nije ni mogla biti vraćena
nasljednicima, objektivno nije moguće ishoditi ispravu kojom bi isti mogli uknjižiti pravo
vlasništva, jer je ta nekretnina procijenjena i upisana u temeljni kapital pravnog
prednika tužitelja. Navedeno potvrđuje i činjenica kako isto rješenje nije izvršeno, iako
je uknjižba zatražena još 2007. Zbog toga se ovdje poziva na odredbu članka 135.
stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem po isteku roka od pet
godina od dana kada je rješenje postalo izvršeno, rješenje se ne može izvršiti, ako
zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, s obzirom na odredbu članka 13. Zakona o
naknadi, kako je predmetna nekretnina procijenjena u temeljni kapital tužiteljevog
prednika, Republika Hrvatska ne može biti određena obveznikom naknade. Pored

3 Poslovni broj: 16 Usl – 2231/2022-10

toga, ova nekretnina ne može se vratiti nasljednicima i iz razloga što je ista temeljem
rješenja Povjerenstva za granice pri Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka od

1. prosinca 2005. ušla u obuhvat pomorskog dobra, što još nije evidentirano u
zemljišnim knjigama. Kod izloženog, predlaže se osporeno rješenje poništiti i potvrditi
rješenje prvostupanjskog tijela od 14. prosinca 2020.

4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog
rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem čl. 19. st. 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvano
sudjelovati Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje nije dostavilo odgovor na
tužbu.

6. Temeljem čl. 19. st. 3. ZUS-a kao zainteresirane osobe pozvani su sudjelovati
A. S., M. G., S. G., G. S., S.
Ž. i D. Ž., koji u odgovoru na tužbu, uzvraćaju kako je pravni prednik
tužitelja aktivno sudjelovao u upravnom postupku povrata imovne pred Uredom
državne uprave u Dubrovačko – neretvanskoj županiji. Rješenje koje je doneseno
temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske
komunističke vladavine je konstitutivno (njime se stječe vlasništvo direktno, a ne
upisom u zemljišne knjige), zbog čega je pozivanje na odredbu članka 135. stavak 3.
Zakona o općem upravnom postupku promašeno, a u kom roku nije izvršeno ni
rješenje Povjerenstva za granice, na koje se tužitelj poziva. Pored toga, ističe kako je
pozivanje na to rješenje, prema kojem tužitelj ne bi bio ni aktivno legitimiran, nebitno,
jer se ne radi o pravomoćnom rješenju i što u geodetskom elaboratu nije obuhvaćena
čest. zem. 1059/8 k.o. G. (po novoj katastarskoj izmjeri za k.o. D. kat. čest.
352). Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog
spora.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje.

8. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. 9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Među strankama sporno je pitanje jesu li u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za
oglašavanje ništavim rješenja od 29. lipnja 2007. kojim je nasljednicima M. R.
Ma. dano u vlasništvo, svakom po ¼ dijela čest. zem. 1059/8 z.ul. 1798 k.o.
G..

9. S jedne strane tužitelj razloge za oglašavanje ništavim rješenja od 29. lipnja

2007. vidi u činjenici što se radi o nekretnini koja je procijenjena u temeljni kapital
njegovog pravnog prednika, na temelju čega je ostvario upis prava vlasništva, za cijelo.
U takvim činjeničnim okolnostima, smatra, nije moguća provedba rješenja kojom je
obveznikom povrata utvrđena Republika Hrvatska.

10. S druge strane, tuženik i zainteresirane osobe brane stajalište kako u
konkretnom slučaju nema zakonom propisanih razloga za oglašavanje rješenja
ništavim.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje od 29. lipnja 2007. doneseno u
postupku u kojem aktivno sudjelovao tužiteljev pravni prednik. Prema spisu priloženim
dostavnicama rješenje je uredno dostavljeno HTC „Dubrava Babin kuk“, kao i
Građansko – upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, te je
isto, nakon proteka toka za žalbu, 26. srpnja 2007. steklo svojstvo pravomoćnosti.
12. Tužitelj u prijedlogu za oglašavanje rješenja ništavim ističe navode, a
sadržajno identične ponavlja i u tužbi kojom pokreće ovaj spor, kojima u suštini
prigovara pogrešno utvrđeno činjeničnom stanju u odnosu na vlasnički status
predmetne nekretnine koja je uknjižena kao vlasništvo njegovog pravnog prednika na

4 Poslovni broj: 16 Usl – 2231/2022-10

temelju djelomičnog rešenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. rujna 1996. i
zaključka od 2. travnja 2002. Prema istima nekretnina je procijenjena u vrijednost
društvenog kapitala i uključena je u poslovnoj aktivi prednika, protivno utvrđenju iz
rješenja koja predlaže oglasiti ništavim.

13. U ovom se slučaju stranke pozivaju na ista činjenična utvrđenja, međutim, različito tumače odredbu o ništavosti i doseg primjene tog instituta.

14. Oglašavanje rješenja ništavim uređeno je odredbom članka 128. stavak 1.
Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21) prema
kojem se rješenje oglašava ništavim ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti
(točka 1.), ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku
(točka 2.), ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće (točka 3.), ako se
njegovim izvršenjem čini kazneno djelo (točka 4.), ako je doneseno bez prethodnog
zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala (točka

5.), ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost
rješenja (točka 6.). Rješenje će oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo
ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na
prijedlog stranke u svako doba (članka 128. stavak 2.).

15. Ovom je odredbom određen zatvoreni krug zakonom propisanih razloga za
podnošenje prijedloga za oglašavanje ništavim nekog upravnog akta. Ograničeni
učinak ništavosti proizlazi iz potrebe zaštite pravne sigurnosti te kao takav dopušta
mogućnost preispitivanja pravomoćnosti upravnih akata, samo u slučajevima kada
nezakonitost upravnog akta nadilazi potrebu održavanja na snazi pravomoćnih akata.
U ovom slučaju tužitelj smatra da je njegov upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama
ugrožen rješenjem koji se temelji na pogrešnom utvrđenju glede predmetne
nekretnine, a koja okolnost u smislu prethodno citirane odredbe nije razlog za
oglašavanje rješenja ništavim.

16. Dakle, prema ocjeni suda, pravilno je tuženik zaključio kako se ovdje ne radi
o rješenju čije izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, jer se razlozi koje u tom pravcu
ističe tužitelj ne mogu podvesti pod pravnu ili stvarnu nemogućnost izvršenja. U
odgovoru na te žalbene navode, tuženik je u obrazloženju iznio tumačenje koje dijeli i
ovaj sud. Tužitelj, koji je propustio mogućnost izjavljivanja žalbe, u prijedlogu za
oglašavanje rješenja ništavim iznosi navode koji su po svojoj naravi žalbeni te ih je kao
takve s uspjehom mogao isticati izjavljivanjem redovnog pravnog lijeka.

17. Stoga sud ne nalazi da je osporenim rješenjima povrijeđen zakon na štetu
tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen
kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

18. Podneskom od 9. veljače 2023. opunomoćenik zainteresiranih osoba
popisao je trošak na ime sastava odgovora na tužbu, uz uvećanje za zastupanje više
osoba.

19. Prema odredbi članka 79. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni
u tijeku ili u povredu spora (stavak 1.), vrijednost predmeta spora smatra se
neprocjenjivom (stavak 2.), stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora
koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano (stavak

3.).

20. Prema Tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
(Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) za odgovore na tužbu
neprocjenjivim sporovima priznaje se 250 bodova.

21. Prema Tbr. 36 kad odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba,
pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za
10% - uz uvjet da to povišenje može iznositi najviše 50%.

5 Poslovni broj: 16 Usl – 2231/2022-10

22. Kako je popisani trošak zastupanja u skladu i u granicama navedenih tarifnih
brojeva i odredbe članka 79. stavak 2. ZUS-a, zainteresiranim osobama priznaje se
trošak sastava odgovora na tužbu uvećano za zastupanja više osoba.

U Splitu, 22. kolovoza 2023.

Sutkinja

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu,
putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

Protiv rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. ZUS).

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku - tuženiku

- Županijskom državnom odvjetništvu u D., D. .
- zainteresiranim osobama po opunomoćeniku
- u spis

Rj:

I/ Na temelju članka 22. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18) naplatiti sudsku pristojbu.

II/ Kal. 30 dana