Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-262/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lovrić Novokmet Smrček d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OTP Leasing d.d. (OIB: 23780250353), Zagreb, Petrovaradinska 1, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11247/2019-42 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11247/2019-42 od 3. siječnja 2025. te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II/ O troškovima žalbenog postupka odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku i koja je ovjerena kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba dana 23. svibnja 2018. pod brojem OV-8734/2018. (toč.I. izreke). Toč.II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 82.362,50 Eur.

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je preinači, podredno ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 7.487,50 Eur.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u postupku izravne naplate koju je tuženik pokrenuo kod Financijske agencije na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao tuženiku i na kojoj je njegov potpis ovjeren kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba dana 23. svibnja 2018. - obzirom da je tužitelj zaključkom prvostupanjskog suda broj Ovr-2226/2019 od 10. srpnja 2019. upućen na pokretanje predmetne parnice iz razloga propisanih odredbama čl. 50.stav.1. toč.9. i toč. 10. Ovršnog zakona (dalje: OZ - "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 3/14, 55/16 i 73/17) - da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

6. Na osnovu činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne :

- da su tuženik kao davatelj leasinga i trgovačko društvo Ridecar d.o.o. kao primatelj leasinga, zastupan po tužitelju kao direktoru, tijekom 2017. i 2018. sklopili 106 ugovora o leasingu od kojih 54 Ugovora o financijskom leasingu i 52 Ugovora o operativnom leasingu predmetom kojih je bio leasing ukupno 106 vozila za koja se primatelj leasinga obvezao davatelju leasinga plaćati mjesečne naknade u visini određenoj svakim pojedinim ugovorom kroz period od 32, 36 i 48 mjeseci, a kojih ugovora je tužitelj bio supotpisnik kao solidarni jamac u kojem svojstvu je tuženiku po svakom ugovoru uručio i običnu zadužnicu;

-da je primatelj leasinga preuzeo od davatelja leasinga ugovorene objekte leasinga u smislu odredbe čl. 57. stav. 1. Zakona o leasingu (dalje: ZL - „Narodne novine“ broj 141/13);

-da je tuženik Izjavom o raskidu ugovora o operativnom leasingu te Izjavom o raskidu ugovora o financijskom leasingu, obje od 13. svibnja 2019., raskinuo svih 106 ugovora o leasingu i to zbog neplaćanja minimalno dva obroka naknade za leasing po svakom sklopljenom ugovoru, koje Izjave je istoga dana, preporučeno putem pošte dostavio primatelju leasinga, pozvavši istog na platež cjelokupno dospjele tražbine i to u iznosu od 62.359,66 Eur (temeljem Izjave o raskidu 52 ugovora o operativnom leasingu), a u iznosu od 351.524,42 Eur (temeljem Izjave o raskidu 54 ugovora o financijskom leasingu), istodobno ga pozvavši na povrat svih 106 vozila kao objekata leasinga;

-da je tuženik 22. svibnja 2019. podnio FINI Zahtjev za izravnu naplatu tražbine protiv tužitelja temeljem Zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Vesne Pučar, posl.br. OV- 8734/2018 od 23.05.2018. radi zapljene iznosa od 409.939,31 Eur s osnova potraživanja po 106 Ugovora o leasingu naznačenih po brojevima u specifikaciji potraživanja;

- da je Zapisnicima o primopredaji utvrđeno da je primatelj leasinga objekte leasinga vraćao sukcesivno tijekom 2019. - 29.05., 05.06., 07.06., 11.06. -13.06., 19.06., 21.06., 24.06., 27.06., 01.07., 04.07., 09.07., 11.07., 12.07., 16.07., 18.07., 19.07., 22.07., 23.07., 26.07., 31.07., 02.08., 09.08., 30.08., 13.09. , 24.09., 31.10. i 25.11.2019.;

-da je tuženik Izjavom o raskidu operativnog leasinga prema čl. 19.3. Općih uvjeta operativnog leasinga izvršio obračun na ime dospjelih, a neplaćenih obroka naknade za leasing za 52 vozila koja su bila predmetom leasinga, pozvavši primatelja leasinga na podmirenje tako dospjelog dugovanja u ukupnom iznosu 62.359,66 Eur, a da je Izjavom o raskidu financijskog leasinga, tuženik sačinio obračun sukladno odredbama čl. 19.3. i čl. 19.4. Općih uvjeta financijskog leasinga, pozvavši primatelja leasinga na uplatu kako dospjelih, a neplaćenih mjesečnih leasing obroka i troškova za 54 vozila koja su bila predmetom leasinga, u iznosu 37.155,98 Eur i na uplatu preostale vrijednosti objekta leasinga odnosno za 54 vozila u iznosu 308.968,44 Eur, što ukupno iznosi 346.124,42 Eur, kojem iznosu su pribrojani i troškovi za raskid ugovora, naknadu za prijevremeni raskid prema preostaloj vrijednosti vozila, troškovi za pronalaženje, preuzimanje i transferaciju objekta leasinga i zateznu kamatu od dospijeća pojedine obveze do naplate čime sveukupan obračun iznosi 351.524,42 Eur,

prvostupanjski sud zaključuje da je primatelj leasinga vratio objekte leasinga protivno odredbi čl. 62. stav. 1. ZL koja propisuje da je primatelj leasinga dužan po prestanku ugovora o leasingu bez odgađanja objekt leasinga vratiti davatelju leasinga na način i u stanju određenim ugovorom o leasingu, osim ako je sukladno ugovoru o leasingu ispunio uvjete kojima stječe pravo vlasništva nad objektom leasinga, pravo produženja ugovora o leasingu ili je za taj objekt leasinga sklopljen novi ugovor o leasingu te suprotno odredbi čl. 20.1. Općih uvjeta operativnog i financijskog leasinga – jer objekte leasinga nije vratio bez odgađanja po primitku Izjava o raskidu navedenih ugovora, već sukcesivno u periodu od 29.05.2019. do 25.11.2019. i tek nakon što je tuženik 22. svibnja 2019. pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice kao ovršne isprave. Slijedom toga prvostupanjski sud je prigovor tužitelja da bi obračun u Izjavama o raskidu bio sastavljen protivno odredbama Općih uvjeta o operativnom odnosno financijskom leasingu otklonio, utvrdivši da nema mjesta primjeni odredbe čl. 24. Općih uvjeta o financijskom leasingu odnosno odredbe čl. 23. Općih uvjeta o operativnom leasingu (koje propisuju sastav konačnog obračuna kod prijevremenih jednostranih raskida ugovora o leasingu iz razloga propisanih čl.19.1. odnosnih Općih uvjeta) obzirom da je upravo tužitelj onemogućio tuženika u daljnjem raspolaganju objektima leasinga, a time i sačinjavanju konačnog obračuna potraživanja u smislu odredbe čl. 24. Općih uvjeta o financijskom leasingu odnosno odredbe čl. 23. Općih uvjeta o operativnom leasingu. Stoga zaključuje da je ukupno obračunato potraživanje u iznosu 413.884,08 Eur sadržano u Izjavama o raskidu, dospjelo sukladno odredbama čl. 19.2. i čl. 19.3. Općih uvjeta operativnog leasinga i odredbama čl. 19.2., čl. 19.3. i čl. 19.4. Općih uvjeta financijskog leasinga - danom primitka Izjave o raskidu 15.svibnja 2019., a najkasnije u roku 7 dana tj. 22. svibnja 2019.

7. No obzirom da je tužitelj po primitku Obavijesti FINE dana 13.lipnja 2019. podnio prijedlog za proglašenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa sredstava sukladno odredbi čl. 210. OZ-a jer je u to vrijeme primatelj leasinga već vratio tuženiku nekolicinu objekta leasinga čime je došlo i do djelomičnog podmirenja utužene tražbine zbog čega je tuženik sukladno odredbama čl. 20. i čl. 24. Općih uvjeta o financijskom leasingu te odredbama čl. 20. i čl. 23. Općih uvjeta o operativnom leasingu bio dužan sačiniti konačni obračun potraživanja na način da dospjela potraživanja na ime svakog objekta leasinga umanji za iznos ostvarenih naknada leasinga temeljem ponovnog ugovaranja leasinga sa trećim osobama ili za iznos ostvarene prodaje vraćenih objekta leasinga, uz umanjenje eventualne štete nastale na objektima leasinga za vrijeme dok su isti bili u posjedu primatelja leasinga, to je prvostupanjski sud usvojio tužiteljev dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja, pozvavši tužitelja, a po konzultaciji sa sudskim vještakom o visini predujma za izradu nalaza i mišljenja, na uplatu predujma u roku 30 dana pod prijetnjom posljedica iz čl. 153. ZPP-a. Obzirom da tužitelj nije postupio po raspravnom rješenju prvostupanjskog suda od 8.kolovoza 2023. i nije uplatio predujam za financijsko vještačenje u dodijeljenom mu roku niti je dao obrazloženje niti dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak o opravdanosti razloga takvog ponašanja tužitelja, a niti je na okolnost slabog imovnog stanja dostavio dokaz ni tražio oslobođenje od plaćanja troškova postupka to je sud rješenjem od 14. veljače 2024. odustao od provođenja financijskog vještačenja.

8. Zaključivši da temeljem spisu priležeće dokumentacije nije moguće utvrditi u kojoj visini je potraživanje tuženika uslijed povrata objekta leasinga podmireno u smislu odredbi čl. 20. i čl. 24 Općih uvjeta o financijskom leasingu te odredbi čl. 20. i čl. 23 Općih uvjeta o operativnom leasingu, a odbivši dokazni prijedlog tužitelja radi njegovog saslušanja ocjenivši da je saslušanje istog na (predložene) okolnosti ugovornog odnosa primatelja i davatelja leasinga kao i povrata vozila, irelevantno jer su predmetne činjenice jasno utvrđene iz dostavljene dokumentacije, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 219. u vezi odredbe čl. 221. a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao ispunjenje razloga iz čl. 50. stav. 1. toč. 9. i toč. 10. OZ-a radi kojih je upućen na pokretanje predmetne parnice i odbio tužbeni zahtjev.

9. Tužitelj u izjavljenoj žalbi – u bitnome - ukazuje da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti odredbe Općih uvjeta tuženika (i za operativni i financijski leasing) jer je zanemario da je u istima propisano da davatelj leasinga po raskidu predmetnih ugovora ima pravo tek na do raskida dospjele tražbine iz ugovora, a ne i na one buduće koje dospijevaju tek po Konačnom obračunu tražbine kojeg je dužan sačiniti davatelj leasinga - tuženik.

9.1. Pri tom je ponovio i tijekom postupka isticani prigovor da je primatelj leasinga sva vozila vratio tuženiku sukladno dogovoru jer unatoč tuženikovom pozivu iz Izjava o raskidu da vozila vrati odmah, navedeno nije bilo moguće iz objektivnih razloga jer su neka od vozila u tom trenutku bila iznajmljena klijentima primatelja leasinga pa su se u trenutku raskida nalazila izvan u Zagrebu i trebala su biti dopremljena u Zagreb. Navedena primopredaja da je bila u dogovoru i koordinaciji s tuženikom na koju je okolnost predložio i svoje saslušanje koje je prvostupanjski sud odbio smatrajući da suprotno proizlazi iz spisu priložene dokumentacije, što je pogrešno. Naglasio je i da tuženik naplatom zadužnice pokušava naplatiti potraživanja iz ugovora o financijskom i operativnom leasingu koja do trenutka raskida nisu ni nastala pa i naplatiti i vrijednost vozila koja su bila predmet ugovora o financijskom leasingu koje je zadržao te suprotno pozivu suda nije dostavio dokumentaciju o raspolaganju vraćenim vozilima iz koje bi bilo vidljivo da li je istima ostvarivao korist nakon vraćanja u smislu davanja u leasing, najam ili zakup ili prodaje trećoj osobi, a koja činjenica je od odlučnog značaja za visinu njegove tražbine. Tuženik da nije napravio Konačni obračun ugovora o leasingu što je bio dužan učiniti po Općim uvjetima i u odnosu na financijski i u odnosu na operativni leasing a što je osnovna pretpostavka za utvrđenje stanja eventualnog duga tužitelja prema tuženiku, a ujedno i jedna od prethodnih radnji koje je tuženik bio dužan poduzeti prije eventualnog pokušaja namirenja takvog duga.

9.2. Povredu prava na pristup sudu tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je onemogućen u dokazivanju visine postavljenog tužbenog zahtjeva jer je o visini tužbenog zahtjeva bilo moguće presuditi jedino na temelju nalaza i mišljenja vještaka odgovarajuće struke, za čiju je provedbu tužitelj bio dužan predujmiti troškove u iznosu od čak 7.950,00 Eur a da u spisu ne postoji specifikacija ili objašnjenje na osnovu kojih elemenata je vještak izračunao visinu potrebnog predujma niti se isti može ispitati iz aspekta odredbi Pravilnika o stalnim sudskim vještacima i Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima.

9.3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužitelj obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski - protivno ispravama u spisu – zaključio da tužitelj nije osporavao obračun ukupnog dugovanja u trenutku izjave o raskidu iako je tužitelj osporavao opravdanost obračunavanja i nastojanja naplate preostale ugovorne obveze iz Ugovora o financijskom leasingu, a i da prvostupanjski sud nije iznio razloge o tome kako je i na temelju čega provjerio i utvrdio opravdanost iznimno visokog iznosa predujma za vještačenje plaćanje kojega je naloženo tužitelju niti iznosi razloge o tome zbog čega i na kojem temelju je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu koji je preko 270 puta veći od onog kojega je tužitelj označio u svojoj tužbi (1.459,95 Eur). Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.6. ZPP-a tužitelj obrazlaže neosnovanim odbijanjem prijedloga da bude saslušan kao stranka u predmetnom postupku upravo na odlučnu okolnost – dogovora sa tuženikom oko dinamike povrata predmetnih vozila a što smatra odlučnom zaprekom za podnošenje predmetne zadužnice na naplatu.

10. Osnovano tužitelj izjavljenom žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava – primjenu Općih uvjeta o financijskom – i operativnom leasingu.

10.1. Naime, odredbom čl.19.3. Općih uvjeta o operativnom leasingu propisano da je primatelj leasinga dužan odmah po raskidu platiti sva dugovanja za dospjele a neplaćene obroke naknade za leasing i sve druge dospjele nenamirene tražbine do trenutka raskida, a ukoliko u slučaju prijevremenog raskida davatelj leasinga prodajom objekta leasinga namiri cjelokupno potraživanje da će se to ustanoviti konačnim obračunom ugovora. Nastavnim odredbama čl. 23.i čl.23.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu propisan je konačni obračun kod prijevremenih jednostranih raskida ugovora o leasingu zbog razloga iz toč.19.1. Općih uvjeta na način da je određeno da će davatelj leasinga dostaviti primatelju leasinga konačni obračun po ugovoru u roku od 120 dana od dana prodaje objekta leasinga trećoj osobi ili davanja istog u leasing, zakup ili najam, a u svakom slučaju u roku od 360 dana od dana povratka objekta leasinga, time da će sukladno odredbi čl.23.2. konačni obračun sadržavati sva dospjela nepodmirena potraživanja po ugovoru o leasingu te naknade koje će se temeljem konačnog obračuna ugovora o leasingu ispostaviti primatelju leasinga.

10.2. Odredbom čl.19.3. Općih uvjeta o financijskom leasingu propisano da je primatelj leasinga dužan odmah po raskidu platiti sva dugovanja za dosjele neplaćene obroke naknade za leasing i sve druge dospjele nenamirene tražbine do trenutka raskida, a da je prema čl.19.4. u slučaju raskida ugovora primatelj leasinga dužan platiti i preostalu vrijednost objekta leasinga te iznos ugovorene opcije kupnje koje dospijevaju raskidom ugovora, a odredbom čl. 20.1. Općih uvjeta o financijskom leasingu propisano je da ukoliko davatelj leasinga nakon povrata objekta leasinga, prodajom objekta leasinga ili davanjem istog u leasing, zakup ili najam trećoj osobi ne uspije u cijelosti namiriti svoje potraživanje prema ugovoru o leasingu, a što se utvrđuje konanim obračunom Ugovora o leasingu da mu je primatelj leasinga dužan naknaditi preostalu razliku. Konačno, odredbom čl. 24. Općih uvjeta o financijskom leasingu propisano da će konačni obračun kod prijevremenih jednostranih raskida ugovora o leasingu zbog razloga iz toč.19.1. Općih uvjeta davatelj leasinga dostaviti primatelju leasinga u roku od 120 dana od dana prodaje objekta leasinga trećoj osobi ili davanja istog u leasing, zakup ili najam, a u svakom slučaju u roku od 360 dana od dana povratka objekta leasinga.

10.3. Imajući u vidu da u spisu ne prileži Konačni obračun tražbine tuženika, kraj nesporne činjenice da su sva vozila tuženiku vraćena, kraj jasnih odredbi Općih uvjeta za financijski – i operativni leasing iz kojih proizlazi da davatelj leasinga po jednostranom raskidu ugovora zbog nepodmirenju rata leasinga ima pravo na do raskida dospjele tražbine iz ugovora o leasingu, a na nedospjele - od trenutka sačinjenja Konačnog obračuna čije utvrđenje je egzaktno propisano odredbama Općih uvjeta i za operativni i financijski leasing, to se materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda koje je zasnovano na pravilu o teretu dokazivanja iz odredbe čl.221.a. ZPP-a za sada ne može prihvatiti pravilnim. To više što je dokaz visine utužene tražbine, iz aspekta materijalno-pravnih odredbi Općih uvjeta tuženika, nesporne činjenice da su tuženiku sva vozila vraćena te da prema sadržaju Općih uvjeta sukcesivno vraćanje objekta leasinga ne predstavlja onemogućavanje davatelja leasinga u sačinjenu Konačnog obračuna (kojeg je davatelj leasinga dužan sačiniti ili u roku od 120 dana od dana prodaje objekta leasinga trećoj osobi ili davanja istog u leasing, zakup ili najam, a u svakom slučaju u roku od 360 dana od dana povratka objekta leasinga) – na tuženiku jer je u trenutku raskida predmetnih ugovora o leasingu imao pravo tek na do tada dospjele tražbine.

10.4. Osnovan je i žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a jer je razmatranjem stanja prvostupanjskog spisa i tužiteljevih dispozicija utvrđeno da je isti osporavao visinu utužene tražbine ističući tijekom čitavog postupka da je ista obračunata suprotno Općim uvjetima financijskog i operativnog leasinga. Nadalje iz spisa nije razvidno, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja pobijane presude – jer o tome nema nikakvih razloga – na osnovu kojih činjenica je prvostupanjski sud zaključio o vrijednosti predmeta spora koje je proglasom raspravnog rješenja od 10. ožujka 2020. utvrdio u iznosu od (tadašnjih) 3.000,000,00 kn - danas 398.168,43 Eur. Nedostaje i obrazloženje visine zatraženog predujma za određeno financijsko vještačenje.

11. Obzirom da je zbog propusta u pravilnoj primjeni Općih uvjeta o operativnom – i financijskom leasingu i činjenično stanje nepotpuno - i za sada za pretpostaviti je - netočno utvrđeno, da je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja, valjalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijanu presudu pozivom na odredbu čl.370. ZPP-a i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11.1. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu između parničnih stranaka nesporne činjenice i odredbe Općih uvjeta o operativnom – i financijskom leasingu kao i napomene sadržane u ovom ukidnom rješenju - da je teret dokaza iz aspekta materijalno-pravne osnove utužene tražbine tuženika u po njemu donesenim Općim uvjetima – upravo na tuženiku, te istome naložiti na platež troškove financijskog vještačenja te ovisno o tome koncentrirati nastavni dokazni postupak.

12. Sukladno odredbi čl.166.stav.2. ZPP-a odluku o troškovima (i) žalbenog postupka donijet će sud u konačnoj odluci.

U Varaždinu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec