Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-47/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB:94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 3191/2022-85 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika izjavljena protiv točke V izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3191/2022-85 od 13. studenog 2024. odbacuje se kao nedopuštena

II Žalba tužiteljice (izjavljena protiv točke II, III i V izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3191/2022-85 od 13. studenog 2024.) i žalba tuženika (izjavljena protiv točke I i to za iznos od 1.447,32 EUR sa zateznim kamatama, i točke IV izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3191/2022- 85 od 13. studenog 2024.) odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3191/2022-85 od 13. studenog 2024. u pobijanom dijelu.

III Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica nadoknadi trošak žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.447,32 eura sa zateznim kamatama tekućima od 30. svibnja 2018. do isplate, tekuće do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.263,54 eura sa zateznim kamatama tekućima od 23. ožujka 2018. do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 3.447,32 eura od 23. ožujka 2018. do 29. svibnja 2018., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.419,92 eura sa zateznim kamatama tekućima od 13. studenoga 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 4.819,85 eura, kao neosnovan."

2. Protiv te odluke stranke su izjavile pravovremene žalbe s tim što tužiteljica, a što proizlazi iz sadržaja žalbe pobija odluku u dijelu u kojem nije uspjela u postupku, dakle točke II, III i V izreke, dok tuženik pobija točku I izreke i to u dijelu za dosuđeni iznos od 1.447,32 EUR sa dosuđenim zateznim kamatama, te točke IV i V izreke kojim točkama je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

2.1. Kako je točkom V izreke pobijane odluke odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.819,85 EUR, to tuženik nema pravni interes pobijati i taj dio pobijane odluke (članak 358. stavak 3. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), te je u tom dijelu žalbu tuženika i trebalo odbaciti kao nedopuštenu a sve u smislu članka 367. stavak 1. u vezi sa člankom 358. stavak 3. ZPP te je i odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

2.2. Žalbe tužiteljice i tuženika (u preostalom pobijanom dijelu) izjavljuju se iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. -3. ZPP te se traži da se iste prihvate te postupi sukladno traženjima. Tuženik je zatražio troškove žalbenog postupka dok tužiteljica nije podnijela preopredijeljen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete a u vezi štetnog događaja 20. rujna 2017.

6. Prvostupanjski sud je na temelju raspravne građe odnosno dokaza navedenih u točki 4. obrazloženja pobijane odluke te navoda samih stranaka utvrdio:

- da je nesporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika,

- da je nesporno da je sat tuđe pomoći i njege 17 kn,

- da je i tuženik tužiteljici isplatio 12.150,00 kn,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Josipa Škavića proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede i to natučenje desnog tjemenog dijela glave s krvnim podljevom, prijelom desnog III, IV i VI rebra te istegnuće mišića vrata s tim da je istegnuće mišića vrata kod tužiteljice posljedica uzajamnog djelovanja od ranije postojećih degenerativnih promjena vratne kralježnice s jedne strane i ozljeđivanja u štetnom događaju s druge strane,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Jakše Filipovića, kirurga proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 30. svibnja 2028., da je ista trpila bol jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 12 dana i manjeg intenziteta 50 dana, te da je uslijed zadobivenih ozljeda su zaostale trajne posljedice od 8 do 9%,

- da iz vještačkog mišljenja vještaka prof.dr.sc. Nikole Mandića, neurologa i psihijatra proizlazi da je tužiteljica imala primarni strah od nekih 2-3 minute a potom i sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 sata, a kasnije tijekom liječenja i blagi strah kroz dva mjeseca, dok je duševnu bol zbog zadobivene traume u štetnom događaju koji se ogleda u raznim oblicima (poremećaj sna, osjećaj smanjenja radosti, fobično strahovanje vezano uz vožnju vozilom i dr.) imala blagog povremeno srednjeg intenziteta u trajanju od 3 mjeseca,

- da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potreba 3 sata dnevno kroz 25 dana a potom 2 sata dnevno kroz 20 dana.

7. Uzimajući u obzir ta utvrđenja na temelju provedenog medicinskog vještačenja prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje te uzimajući u obzir dalje sve kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu smatra da istoj sukladno članku 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) pripada ukupno 4.800 EUR, a na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega ) 250,90 EUR (115 sati x 2,26 EUR- ranije 17 kuna) a kako je nesporno već ranije tužiteljici isplaćeno od strane tuženika 12. 150,00 kn, tj. 1612,58 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450) to je istoj dosudio iznos od 3.447,32 EUR sa zateznim kamatama od 30. svibnja 2018. do isplate. U preostalom zatraženom dijelu (s tim da je za naglasiti da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev podneskom od 7. prosinca 2023. -l.s.343, a tom smanjenju koje se tretira kao povlačenje tužbe u tom dijelu protivio se tuženik) tužbeni zahtjev sa zatraženim kamatama odbijen kao neosnovan kao i zahtjev tužiteljice da joj se na traženi iznos dosude i zatezne kamate počev od 23. ožujka 2018. do 29. svibnja 2018.

8. To sve pokušavaju dovesti u pitanje žalbe stranka pobijajući odluku u dijelu u kojem nisu uspjele u postupku.

9. Kako je već rečeno stranke pobijaju odluku i zbog bitnih povreda parničnog postupka s tim što tužiteljica u žalbi uopće pa ni sadržajno ne ukazuje na neku od bitnih povreda parničnog postupka, dok tuženik ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, ali ne konkretizira u čemu bi se ogledala ta povreda. Međutim ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi ovu bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer se pobijana odluka može ispitati dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

9.1. Dalje, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od drugih povreda parničnog postupka navedenih u tom članku.

10. Žalba tužiteljice a pobijajući pobijanu odluku glede glavne stvari (točka II i III izreke pobijane odluke) smatra da s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, dakako pri tome koje je sve ozljede zadobila tužiteljica da je prvostupanjski sud prenisko dosudio naknadu zbog povrede prava osobnosti, dok žalba tuženika smatra da je prvostupanjski sud previsoko dosudio naknadu zbog povrede prava osobnosti, pri tome ukazujući da je prvostupanjski sud a dosuđujući naknadu za neimovinsku štetu uzeo u obzir "nove orijentacijske kriterije" što je nepravilno jer se isti ne mogu retroaktivno primijeniti a sve s obzirom da je nastala šteta dospjela prije donošenja pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. Također žalba tuženika dovodi u pitanje i dosuđenu zateznu kamatu na dosuđeni iznos smatrajući da zatezna kamata na dosuđeni iznos bi tekla tek od donošenja prvostupanjske odluke.

11. Međutim, ti žalbeni navodi stranka ne mogu se prihvatiti jer ovaj sud smatra a s obzirom na ozljede koje je zadobila tužiteljica, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te smanjene životne aktivnosti (8-9%) kao i ostalih okolnosti konkretnog slučaja a sve kao okolnosti koje utječu na pravičnu naknadu tužiteljici pripada pravična naknada kako je to prvostupanjski sud i dosudio. Dakle dosuđeni iznos (dakako po odbitku iznosa koji je ranije isplaćen od strane tuženika) je u skladu je sa shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete tog suda od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI/02 i Su-1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje za sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim slučajevima suđenje (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Orijentacijski kriteriji nisu pravilo koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih se ne može odstupati, već pomoćni orijentir pri ocjeni visine pravične novčane naknade kako bi se ujednačila sudska praksa u pogledu iznosa koji se dosuđuju za naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu. S obzirom da su sve bitne činjenice u pogledu neimovinske štete utvrđene uz pomoć medicinskog vještačenja proizlazi kako je prvostupanjski sud vodio računa o svim kvalifikatornim okolnostima i drugim okolnostima za konkretan slučaj te cijenio životnu dob tužiteljice i tip ozljede koje je zadobila kada je odlučivao o visini pravične novčane naknade čija visina je određena u granicama orijentacijskih kriterija.

12. Što se tiče dosuđene imovinske štete, žalbe stranka o tome ništa ne dovode u pitanje, pa uzimajući u obzir nesporno utvrđenu cijenu sata tuđe pomoći i njege (17 kuna tj. sada 2,26 EUR) te koliko je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega (115 sati) to ni u ovom dijelu nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu bilo koje stranke.

13. U odnosu na odluku o zateznim kamatama (s tim da to dovodi u pitanje žalba tuženika dok tužiteljica iako pobija i dio odluke kojim je odbijen zahtjev za zatezne kamate u žalbi ništa o tome ne navodi) za istaknuti je da je prvostupanjski sud u točki 33. obrazloženja dao jasne i uvjerljive razloge temeljem čega je na dosuđeni iznos dosudio zateznu kamatu od 30. svibnja 2018. (tada je završeno liječenje tužiteljice). Dakle pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev za zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 23. listopada 2018. (od kada su i zatražene zatezne kamate, mada je odštetni zahtjev podnesen 13. listopada 2017.) do 29. svibnja 2018., jer je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno kako je već više puta rečeno 30. svibnja 2018. S obzirom da se tuženik u žalbi poziva na odluke drugih županijskih sudova a glede dosuđenja zatezne kamate na dosuđeni iznos štete za istaknuti je da ovaj sud nije vezan za pravni stav utvrđen u tim odlukama a ovaj pravni stav je u skladu sa člankom 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) koja odredba je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima na kojeg se poziva žalba tuženika.

14. Prema tome prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točkama I, II i III izreke pobijane odluke.

15. Stranke dovode u pitanje i odluku o troškovima s tim što tuženik pobija točku IV izreke pobijane odluke a tužiteljica točku V izreke pobijane odluke kojom su joj odbijeni daljnji zatraženi troškovi. Treba istaknuti da tužiteljičina žalba glede nedosuđenih zatraženih troškova je paušalna i ničim konkretizirana s tim da navodi da s obzirom da je trebalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev to je i trebalo u cijelosti dosuditi zatraženi trošak. Tuženik pobijajući točku IV izreke odluke tvrdi da neke radnje nisu bile potrebe za vođenje ove parnice te da nije bilo u konkretnom slučaju primijeniti važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) jer ista nije bila važeća u vrijeme poduzimanja pojedinih radnji u postupku odnosno da se ista ne može retroaktivno primijeniti.

15.1. Međutim, odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita i jasno obrazložena (točka 35.-41. obrazloženja pobijane odluke) tako da se stranke radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na dato obrazloženje prvostupanjskog suda. Što se tiče žalbenog navoda tuženika koju Tarifu treba primijeniti u konkretnom slučaju za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno primijenio važeću Tarifu a što je sve u skladu s odlukama VSRH broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., a koji pravni stav prihvaća i ovaj sud.

16. Žalitelj- tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka, no kako nije uspio u žalbenom postupku to je taj zahtjev odbijen kao neosnovan temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. ZPP te je i odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

17. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u točki II izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP.

Dubrovnik, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Perić Aračić