Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-802/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-3363/2020-29 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-3363/2020-29 od 25. svibnja 2023., u točki I. izreke u cijelosti i u točki II. izreke do iznosa od 2.076,28 eur.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presude preinačuje u dijelu točke II. izreke preko iznosa od 2.076,28 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 2.076,28 eur do iznosa od 2.511,60 eur.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.368,27 eur sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka III. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.511,60 eur (točka II. izreke).

2. Protiv točke I. i II. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana, osim djelomično u odnosu na trošak parničnog postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu iz štetnog događaja od 6. srpnja 2019. Sporna je samo visina štete.

6.1. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića i dr. CL, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio udarac u lijevu šaku i istegnuće vratne paravertebralne muskulature te da je liječen po kirurgu, fizijatru i oftalmologu, a tijekom liječenja da mu je ordiniran Schanzov ovratnik i provedena fizikalna terapija. Kod tužitelja da su nakon navedene ozljede vratne kralješnice zaostale trajne posljedice u omjeru od 5%, a obzirom na zaostali instabilitet. Tužitelj da je pretrpio primarni strah koji da je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan, dok je tzv. sekundarni strah bio jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te slabijeg intenziteta 15 dana. Tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, a manjeg intenziteta još narednih 20 dana. Tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod kućanskih poslova, održavanja osobne higijene, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju i to 2 sata kroz prvih 20 dana liječenja, dok mu je u narednom periodu od 30 dana bila potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno.

6.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), te da tužitelju pripada pravična novčana naknada na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.510,00 eur (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.100,00 eur, za pretrpljeni strah iznos od 660,00 eur, zbog smanjenja životne aktivnosti 750,00 eur). S osnove potrebe za tuđom pomoći tužitelju da pripada iznos od 185,50 eur (visina naknade u iznosu od 2,65 eur po satu određena je u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužitelj živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste). Dakle, tužitelju da pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.695,50 eur, a kako mu je tuženik isplatio iznos od 1.327,23 eur (10.000,00 kn), prvostupanjski sud je dosudio tužitelju razliku u iznosu od 1.368,27 eur, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.

7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP- a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 193. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tuženik u žalbi. To stoga jer je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev (djelomično povukao tužbu) u podnesku od 26.08.2022., koji je podnesak tuženik primio 09.12.2022., a tek je u podnesku od 28.04.2023. naveo da ne daje pristanak na djelomično povlačenje tužbe, dakle nakon proteka od 15 dana, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe. Tuženik nije zatražio parnični trošak koji se odnosi na djelomično povlačenje tužbe.

8.1.Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava glede visine dosuđenog iznosa s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a na način da je dosudio tužitelju previsok iznos. Ti navodi nisu osnovani. Naime, vodeći računa o nalazu i mišljenju vještaka dr. Franića i dr. CL, kao i o svim okolnostima konkretnog slučaja, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 1100. ZOO-a prilikom dosuđivanja naknade s osnove povrede prava osobnosti, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno.

8.2. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na naknadu za tuđu pomoć valja reći da je prvostupanjski sud naknadu odredio prema neto cijeni sata osobe koja pruža tuđu pomoć, dakle u cijenu sata nije uračunao poreze i doprinose jer je tužitelj primao tuđu pomoć besplatno od ukućana.

9.1. Djelomično su, međutim, osnovani žalbeni navodi tuženika koji se tiču odluke o parničnom trošku.

9.2. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju ne pripada naknada za sastav odštetnog zahtjeva. Upravo je po primitku odštetnog zahtjeva tuženik tužitelju isplatio nesporni dio štete, pa je svakako riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

9.3. Nadalje, iako u trenutku donošenja presude tužitelj još nije podmirio sudske pristojbe na presudu, on je obveznik plaćanja istih i ukoliko ih ne plati, prisilno će se naplatiti, pa stoga strošak sudskih pristojbi ulazi u parnični trošak, bez obzira što one još nisu podmirene.

9.4. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio tužitelju naknadu za sastav podneska od 01.02.2023. u iznosu od 49,75 eur, jer je tim podneskom tužbeni zahtjev postavio u valuti euro.

9.5. Osnovano navodi tuženik u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a kada je tužitelju dosudio naknadu za sastav podnesaka od 02.05.2023., 14.04.2021., 04.03.2022. i 15.12.2022. jer pravilnom primjenom navedene odredbe ZPP-a tužitelju ne pripada naknada za sastav navedenih podnesaka. Naime, u podnesku od 02.05.2023. tužitelj je citirao sudsku praksu, što je sve mogao učiniti na ročištu 05.05.2023. na kojem je i predan navedeni podnesak. U podnesku od 14.04.2021. tužitelj je ponovio navode iz podneska od 14.01.2021. U podnesku od 04.03.2022. tužitelj je dostavio dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, iako to nije bilo potrebno jer sud može vidjeti uplatu i bez dostavljanja dokaza o tome. Podnesak od 15.12.2022. sadržajno je identičan kao i podnesak od 26.08.2022. Stoga tužitelju ne pripada naknada za navedene podneske.

9.6. Slijedom navedenog, tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 1.243,75 eur, uvećan za PDV od 310,93, ukupno 1.554,68 eur, uvećano za troškove vještačenja i sudskih pristojbi, ukupno iznos od 2.076,28 eur, te je u tom dijelu valjalo potvrditi odluku o parničnom trošku, dok je iznad navedenog iznosa valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

10. Tuženik u žalbenom postupku nije uspio u odnosu na glavno potraživanje, nego samo djelomično u odnosu na sporedno potraživanje-odluku o parničnom trošku, pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točka 3. ZPP-a.

12. Prvostupanjska presuda u točki III. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin