Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-234/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punmoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv djelomične presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-736/2012-152 od 10. prosinca 2021., u sjednici održanoj 11. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužitelja i tuženika kao osnovane te se ukida djelomična presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-736/2012-152 od 10. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-736/2012-152 od 10. prosinca 2021. u točki I. izreke.

III. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-736/2012-152 od 10. prosinca 2021. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom djelomičnom presudom naloženo je tuženiku s osnove naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe 14. studenog 2012. do isplate, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 173.000,00 kn tužitelj odbijen kao neosnovanim.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke dopuštena je preinaka tužbe iz podneska od 15. lipnja 2015., dok je točkom II. izreke prekinut postupak u odnosu tužbeni zahtjeva za naknadu imovinske štete - izgubljene zarade do pravomoćnosti djelomične presude.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik, dok je žalbu protiv rješenja podnio tuženik.

3. Tužitelj žalbom osporava odbijajući dio prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženik žalbom osporava dosuđujući dio prvostupanjska presude i rješenje iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1.ZPP-a, s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijano dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, dok tuženik odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Prije svega, valja reći da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete nastale kao posljedice ozljede na radu od 21. ožujka 2011., kojom je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 190.000,00 kuna i imovinske štete u iznosu od 300.000,00 kuna.

7.1. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 15. lipnja 2015. istaknuo da je prije ozljede od 21. ožujka 2011. također pretrpio ozljedu na radu pa da te dvije ozljede predstavljaju jedinstvenu cjelinu u činjeničnom smislu, zbog čega istaknutim tužbenim zahtjevom traži naknadu štete za obje ozljede.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj podneskom od 15. lipnja 2015. dopunio činjenične navode tužbe čime je promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva i time preinačio tužbu u smislu čl. 191. st.1. ZPP-a, slijedom čega je pozivom na čl.190.st.2. ZPP-a važećeg na dan podnošenja tužbe dopustio preinaku tužbe smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9. Tužitelj se žalbom neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer da je prvostupanjski sud izvedene dokaze ocijenio protivno čl. 8. ZPP-a kada je zaključio da ne postoji uzročna veza između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i tromboze. Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud je zaključio da postoji navedena uzročna veza (točka 27. i 29. obrazloženja prvostupanjske odluke) pa nisu osnovani žalbeni navodi o počinjenoj procesnoj povredi .

10. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u vezi s čl 190. ZPP-a jer da s obzirom na njegovo protivljenje preinaci tužbe nisu bile ispunjene pretpostavke za dopuštanje preinake. Naime, u konkretnom slučaju na temelju odredbe čl. 117.st.2. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.) u primjenu dolazi novelirana odredba čl.190.st.3. ZPP-a, kojom je propisano da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dopuštanje preinake tužbe svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama pa je pravilno odlučio kada je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku tužbe, pri čemu se pogrešno pozvao na ranije važeću odredbu čl. 190.st.2. ZPP-a.

11. Međutim, u pravu je tuženik kada tvrdi da je donošenjem pobijanog rješenja kojim je prekinut postupak u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu imovinske štete do pravomoćnosti djelomične presude, počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.1. u svezi s čl. 12. i čl. 213. st.1. ZPP-a. To iz razloga jer pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva ne predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 12. st.1. ZPP-a pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 213. st.1. ZPP-a za prekid postupka do pravomoćnosti donesene djelomične presude. Sud je na temelju čl. 329. st. 1. ZPP-a ovlašten donijeti djelomičnu presudu o dijelu tužbenog zahtjeva koji je sazrio za konačnu odluku, kao u ovom predmetu, međutim u tom slučaju nema uvjeta za prekid postupka, već sud postupa sukladno čl. 329.st.7. ZPP-a i nastavlja postupak glede zahtjeva o kojem nije odlučio.

12. Također, osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud nije naveo jasne razloge u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete pa se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i ranije ozlijede od 12. siječnja 2011..

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj 21. ožujka 2011. doživio ozljedu na radu, kao i da je poslodavac tužitelja 6.svibnja 2010. sklopio sa tuženikom kao osigurateljem policu osiguranja od odgovornosti za štetu prema djelatnicima za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31.prosinca 2011. te da je prijavio predmetnu štetu tuženiku.

16. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka zaštite na radu i vještaka medicinske struke, utvrđuje:

- da poslodavac nije osposobio tužitelja za rad na siguran način na radnom mjestu skupljanja električnog kabela dizalice protivno čl. 28. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09.,dalje:ZZR), kao i da protivno čl. 32. ZZR-a nije postavio obavijesti i upute na način da djelotvorno obavještavaju i upozoravaju radnika pri obavljanju poslova,

- da je tužitelj u štetnom događaju 21. ožujka 2011. zadobio ozljedu puknuća medijalnog meniskusa lijevog koljena,

- da je tužitelj 12. siječnja 2011. imao ozljedu istog koljena, ali da nije riječ o ozljedi na radu,

- da je nakon ozljede od 12. siječnja 2011. kliničkim pregledom tužitelja utvrđena bolnost u lijevom koljenu uz sumnju na ozljedu unutarnjeg meniskusa lijevog koljena te je preporučena artroskopija uz prethodnu dodatnu obradu magnetskom rezonancom lijevog koljena,

- da je tužitelj učinio magnetsku rezonancu nakon ozlijede od 21. ožujka 2011. te 1. svibnja 2011. operativni zahvat artroskopije lijevog koljena,

-da se tijekom liječenja pojavila komplikacija u vidu tromboze kao posljedica artroskopije,

- da je uslijed ozljede od 21.ožujka 2011. završen proces razdiranja meniskusa koji je započeo ranijom ozljedom od 12.siječnja 2011. te da bi i nakon prve ozljede bilo potrebno napraviti artroskopiju,

- da mehanizam i jačina ozljede od 21.ožujka 2011. nije mogla uzrokovati ozbiljnije trajne posljedice da se dogodila osobi istih godina i iste mišićno koštane građe kao tužitelj, a koja ranije nije imala ozljede i bolesti koljena,

- da postoji uzročno posljedična veza između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i tromboze,

- da trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja iznosi 7% i očituje se u ulaganju pojačanih napora kod težeg fizičkog rada posebice pri potrebi savijanja koljena (čučanje, klečanje, hod po neravnom terenu) te povremenom oticanju koljena,

- da se postotak trajnog smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 7% odnosi dijelom i na raniju ozljedu, s time da se posljedice više ozljeda na istome koljenu ne mogu razlučiti, pa da se na ozljedu na radu od 21. ožujka 2011. s ortopedske strane odnosi 4% umanjenja životne aktivnosti tužitelja,

- da je tužitelj zbog ozlijede na radu od 21. ožujka 2011. trpio fizičke bolove i strah određenog trajanja i intenziteta te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, dok nema naruženosti,

- da će tužitelj trpjeti cijeli život povredu psihosomatskog integriteta osobnosti u omjeru od 4%.

17. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, posebice cijeneći da mehanizam i jačina ozljede od 21. ožujka 2011. nisu mogli uzrokovati ozbiljnije trajne posljedice da se takva ozljeda dogodila osobi istih godina i iste mišično-koštane građe kao tužitelj, a koja ranije nije imala ozljeda ili bolesti koljena, te da je kod tužitelja nastupila laka tjelesna ozljeda uganuća lijevog koljena, kao i cijeneći da je do tromboze došlo zbog operacije meniskusa (artroskopije), ujedno imajući u vidu da se posljedice više ozljeda na istome koljenu ne mogu razlučiti i da je nakon ranije ozljede od 12.siječnja 2011. postojala klinička slika na sumnju na ozljedu unutarnjem meniskusa istog koljena sa preporukom na provedbu artroskopije uz prethodnu dodatnu obradu magnetskom rezonancom, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1045.st.1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11.,dalje:ZOO), a ujedno cijeneći da tužitelj nije dokazao da ranija ozljeda predstavlja ozljedu na radu, zauzima pravno shvaćanje da je tuženik odgovoran za naknadu štete tužitelju u odnosu na ozljedu na radu od 21. ožujka 2011., ali ne i u odnosu na raniju ozljedu od 12.siječnja 2011..

18. Cijeneći utvrđeno trajno smanjene životne aktivnosti tužitelja s ortopedske strane u postotku od 4% te utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli i straha kao posljedica ozljede na radu od 21. ožujka 2011., prvostupanjski sud pozivom na čl. 19. st.1. i čl. 1100. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada naknada neimovinske štete po kriteriju fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti u ukupnom iznosu od 17.000,00 kuna, sa zateznim kamatama sukladno čl. 29.st.2. i čl. 1103. ZOO-a od podnošenja tužbe kako je to zatraženo tužbenim zahtjevom.

19. Stoga, prvostupanjski sud pozivom na čl. 329.st.1. ZPP-a donosi pobijanu djelomičnu presudu kojom odlučuje o dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, a pozivom na čl. 213.st.1.toč.1. u vezi s čl. 12. ZPP-a prekida postupak u odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete cijeneći da će djelomičnom presudom biti odlučeno o odgovornosti i drugim spornim pitanjima o kojima ovisi odlučivanje o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i rukovodeći se načelom racionalnosti i svrsishodnosti.

20. Osnovano se tužitelj žalbom poziva na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te posljedično tome pogrešnu primjenu materijalnog prava.

21. Sukladno odredbi čl. 1045.st.1. ZOO-a, da bi nastao odnos odgovornosti za štetu, potrebno je utvrditi postojanje štetnika i oštećenika, nastanak štete, uzročnu vezu između štetne radnje i štete, te protupravnost.

22. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 21. ožujka 2011. u vidu puknuća medijalnog meniskusa lijevog koljena, niti je sporna odgovornost poslodavca tužitelja za nastanak štete. Sporna je pasivna legitimacija tuženika te da li ranija ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju bi odgovarao tuženik, kao i postojanje uzročne veze između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i nastale štete s obzirom na raniju ozljedu istog koljena. Također je sporno da li je tromboza u uzročnoj vezi sa ozljedom na radu od 21. ožujka 2011., kao i opseg neimovinske štete.

23. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza zaključio da ranija ozljeda istog koljena tužitelja ne predstavlja ozljedu na radu pa da tuženik nije odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju kao posljedica te ozljede. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća ovaj sud budući da tužitelj na spornu okolnost ranije ozljede na radu, osim vlastitog iskaza nije pružio nijednog drugog dokaza pa je prvostupanjski sud primjenom čl. 219.st.1. i čl. 221a. ZPP-a pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da je riječ o ozljedi na radu.

24. U odnosu na postojanje uzročne veze između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i nastale neimovinske štete tužitelju, u postupku je provedeno više vještačenja po vještacima medicinske struke različitih specijalnosti (ortopedima, psihijatru, vaskularnom kirurgu, kardiologu, specijalisti medicine rada, specijalisti sudske medicine) te je prvostupanjski sud na temelju njihovih nalaza i mišljenja zaključio da postoji uzročna veza između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i nastale neimovinske štete tužitelju (u vidu pretrpljenih fizičkih boli i straha te trajnog smanjenja životne aktivnosti s ortopedske strane), s time da s obzirom na raniju ozljedu istog koljena zaključuje da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 7 % treba umanjiti za posljedice ranije ozljede pa da smanjenje životne aktivnosti tužitelja kao isključiva posljedica ozljede na radu od 21. ožujka 2011. iznosi 4%.Također, utvrđuje da postoji uzročna veza između tromboze i ozljede na radu od 21. ožujka 2011.

24.1. Zaključak prvostupanjskog suda o postojanju uzročne veze između ozljede na radu od 21. ožujka 2011. i neimovinske štete koja je nastala tužitelju, ovaj sud prihvaća kao pravilan, budući da neovisno o ranijoj ozljedi istog koljena, upravo je predmeta ozljeda na radu bila neposredan uzrok nastanka štete tužitelju pa postoji pravno relevantna uzročna veza između te ozljede i nastale štete. Također, ovom sudu prihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju uzročne veze između predmetne ozljede na radu i tromboze, s obzirom da takav zaključak proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Vedrana Radonića, specijaliste vaskularnog kirurga i vještaka prof.dr.sc. Damira Fabijanić, specijaliste interne medicine, uži specijalist iz kardiologije, koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručne s obzirom da ta sporna činjenica ulazi u domenu njihovih specijalizacija.

25. Međutim, osnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđeni opseg neimovinske štete.

26. Naime, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno trajno smanjenje životne aktivnosti od 4% kao isključive posljedice ozljede na radu od 21. ožujka 2011. Naime, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka specijaliste ortopeda utvrdio da trajno smanjenje životnog aktiviteta tužitelja iznosi 7%, ali da s obzirom na raniju ozljedu istog koljena kao isključiva posljedica ozljede na radu od 21. ožujka 2011. iznosi 4%. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja nije prihvatljivo. Naime, nije sporno da je tužitelj cca dva mjeseca prije ozljede na radu od 21. ožujka 2011. zadobio ozljedu istog koljena te da je liječnik specijalista ortoped postavio sumnju na oštećenje meniskusa sa preporukom artroskopije uz prethodnu magnetsku rezonancu, a koju pretragu i operativni zahvat tužitelj nije učinio do ozljede od 21. ožujka 2011.. Također, nije sporno da je tužitelj zbog ranije ozljede bio na bolovanju deset dana, nakon čega je nastavio raditi. Stoga, cijeneći navedene okolnosti, posebice činjenicu da ranija ozljeda iako je od strane liječnika postavljena sumnja na oštećenje meniskusa, nije utvrđena objektivnom medicinskom pretragom do nastanka ozljede na radu od 21. ožujka 2011., a da se utvrđivanje odlučnih činjenica od strane suda ne može temeljiti na sumnji odnosno pretpostavkama, već činjenice moraju biti utvrđene sa stupnjem izvjesnosti, kako se to osnovano žalbom poziva tužitelj, to prema ocijeni ovog suda u konkretnom slučaju nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da zbog ranije ozljede valja umanjiti utvrđeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 7%.

27. Također. prvostupanjski sud je smanjenje životnog aktiviteta tužitelja utvrdio samo na temelju nalaza i mišljenja vještaka specijaliste ortopeda, iako bi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mije Milas, specijaliste neuropsihijatra, proizlazilo da je kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede na radu došlo do trajne povrede psihosomatskog integriteta osobnosti u omjeru od 4%, što bi upućivalo na eventualno trajno smanjenje životnog aktiviteta tužitelja u duševnoj sferi. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Damira Fabijanić, specijaliste interne medicine, uži specijalist iz kardiologije, proizlazilo bi da je kod tužitelja kao trajna posljedica tromboze došlo do posttrombonskog sindroma.

27.1. Stoga, za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o trajnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja isključivo s ortopedske strane,već je s obzirom na prethodno navedene nalaze i mišljenja vještaka potrebno utvrditi da li postoji i u kojem opsegu trajno smanjenje životne aktivnosti tužitelja u duševnoj sferi i kao posljedica tromboze.

28. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, valja reći da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, predmetni prigovor tužitelj temelji na tvrdnji da je ugovor o osiguranju prestao prije štetnog događaja zbog neplaćene premije osiguranja od strane poslodavca tužitelja, slijedom čega je sukladno čl. 219.st.1.ZPP-a na njemu bio teret dokaza da premija nije plaćena, pa kako tuženik na tu okolnost nije pružio nijednog dokaza pravilno je prvostupanjski sud otklonio prigovor kao neosnovan.

29. Također, tuženik se žalbom neosnovano poziva na isključenje od odgovornosti za naknadu štete tužitelju sukladno Općim uvjetima za osiguranje imovine tuženika, a zbog nepoduzimanja nužnih mjera zaštite na radu od strane poslodavca tužitelja. Takvi žalbeni navodi predstavljaju nove činjenice s obzirom da ih je tuženik iznio tek u žalbi, a što sukladno čl. 352.st.1. ZPP-a nije dopušteno, osim ako se one odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, što ovdje nije slučaj. Podredno, pozivanje tuženika na Opće uvjete za osiguranje imovine je paušalno, a niti iz sadržaja tih uvjeta ne proizlazi osnovanost predmetnog prigovora.

30. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 369. i čl. 370. ZPP-a prihvatiti žalbe stranaka kao osnovane i ukinuti prvostupanjsku djelomičnu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, kao u točki I. izreke ovog rješenja, a pozivom na čl. 380. st.2.ZPP- a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, kao u točki II. izreke ovog rješenja, te djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 380.toč.3. ZPP-a ukinuti prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke, kao u točki III. izreke ovog rješenja.

31. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi odlučne činjenice na način da će ponovnim izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem po vještacima odgovarajućih specijalnosti (specijalisti psihijatru i specijalisti kardiologu) raspraviti i utvrditi da li je kod tužitelj kao posljedica ozljede na radu od 21. ožujka 2011. nastalo trajno smanjenje opće životne aktivnosti u duševnoj sferi i kao posljedica tromboze, te u kojem postotku i u čemu se isto očituje. Ukoliko bi bilo utvrđeno da postoji trajno smanjenje životne aktivnosti u duševnoj sferi tužitelja odnosno kao posljedica tromboze, potrebno je da vještaci, zajedno sa vještakom specijalistom ortopedom, daju zajednički nalaz i mišljenje o ukupnom smanjenju životne aktivnosti tužitelja kao posljedice predmetne ozljede na radu, nakon čega će sud donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o predmetu spora i troškovima postupka, pri čemu će iznijeti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan