Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-111/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Blečiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženog Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po prokuristi FF, ing. i članici uprave AF, dipl. ing., a oni zastupani po Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d. Pula, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i treće osobe Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, zastupanog po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: Pn- 301/2016-48 od 18. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se, kao neosnovane, žalba tuženika i treće osobe te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: Pn-301/2016-48 od 18. veljače 2021., u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 11.486,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 17.483,10 kn.

II Odbijaju se zahtjevi tuženika i treće osobe za naknadu troškova sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 11.486,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu za isplatu 14.514,00 kn te tijek kamate na iznos 20.000,00 kn od 28. studenoga 2014. do isplate zahtjev tužitelja odbijen (točka I. izreke).

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 1.785,90 kn, a odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova od 17.483,10 kn te je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Protiv točke I. izreke u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužitelja te protiv dijela točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) žalbu podnose tuženik i treća osoba, pozivajući se na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu usvojiti žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, odnosno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koja je tužitelju nastala u štetnom događaju od 10. kolovoza 2013.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Pobijanom presudom, suprotno stavu tuženika, nije prekoračen tužbeni zahtjev, a u presudi su izneseni jasni i obrazloženi razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati, stoga nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 12. i 11. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud iz provedenog prometnog vještačenja te provedene rekonstrukcije štetnog događaja utvrđuje da je do ozljeđivanja tužitelja došlo u mjestu [adresa], dana 10. kolovoza 2013., a sudionici štetnog događaja da su bili osobni automobil marke Hyundai reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu svjedoka TF, strica tužitelja, osiguranog kod tuženika, kojim je upravljao svjedok CF i prikolica marke Kress, isto u vlasništvu svjedoka TF te tužitelj.

8. Prometni vještak da je utvrdio da vozila nisu oštećena u predmetnom događaju, a sam štetni događaj da se dogodio u [adresa] na nerazvrstanoj cesti (putu) ispred kbr. 33, na asfaltnom kolniku koji je na većem dijelu širine 3,50 metara. Do štetnog događaja da je došlo na način da je tužitelj ozlijeđen prilikom radnje „otkopčavanja“ prikolice od vozila osiguranika tuženika u trenutku kada je tužitelj bio s rukama u položaju između naletne rude prikolice i podmetnutog drvenog panja, u kojem je trenutku došlo do kretanja osobnog vozila osiguranika tuženika unatrag te ozljeđivanja šake (desne ruke) tužitelja.

9. Prema procjeni vještaka brzina kretanja vučnog vozila u trenutku nastanka ozljeđivanja tužitelja iznosila je 2,26 km/h u vožnji unatrag, a nezgoda da se mogla izbjeći pod uvjetom da je vučno vozilo ostalo u fazi mirovanja do potpunog otkopčavanja (odvajanja) rude prikolice i kuke vučnog vozila.

10. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, otklanja prigovore tuženika da ne bi bio odgovoran jer da je do štete došlo na privatnoj površini (pozivom na čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, dalje ZOOP), kao i prigovore iznesene na dio nalaza iz kojeg proizlazi da do predmetne nezgode ne bi došlo pod uvjetom da je vučno vozilo bilo u fazi mirovanja sve do potpunog otkopčavanja vučnog od priključnog vozila, pri tome ističući da do predmetne nezgode ne bi došlo da tužitelj nije postupao neodgovorno i da je upotrijebio pažnju prosječnog čovjeka i držao se dalje od prikolice sve dok se nije uvjerio da je tuženikov osiguranik u potpunosti zaustavio vozilo.

11. Prvostupanjski sud ističe i temeljem provedenih dokaza ocjenjuje da jasno i logično da se vučno vozilo nije pomaknulo i to vožnjom unatrag, pogreškom vozača osobnog automobila osiguranika tuženika, do ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo, a upravo svjedok CF da je taj koji je trebao upotrijebiti povećanu pažnju u upravljanju teškim 1,7 tona praznim vozilom Hyundai i prikolicom praznom teškom 670 kg (list 75), jer u trenutku kada se tužitelj ozlijedio, vučno i priključno vozilo nedvojbeno da su predstavljali opasnu stvar.

12. Valja istaknuti da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbe Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 112/99, 88/01, 35/05, dalje ZOO/91), budući da se štetni događaj dogodio 110. kolovoza 2013., kad je već više od sedam godina na snazi bio Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje ZOO), međutim oba zakona gotovo identično reguliraju institut naknade štete te pogrešna primjena zakona nije utjecala na pravilnost donesene presude.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je do štete došlo isključivo radnjom svjedoka TF koji je dao nalog tužitelju da otkvači priključno vozilo te, u trenutku kad je tužitelj otkopčavao priključno od vučnog vozila, vučnim vozilom krenuo vožnjom unatrag, umjesto da je vozilo zadržao u početnoj poziciji, dakle da je vozilo zaustavljeno. U tom je kontekstu i pravilno ocijenjeno da je isključivo za nastanak štete odgovoran osiguranik tuženika (čl. 1045. ZOO-a), odnosno da nema mjesta primjeni čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

14. Provedenim je medicinskim vještačenjem prvostupanjski sud utvrdio koje je ozljede tužitelj zadobio u štetnom događaju, kao i trajanje i intenzitet zadobivenih ozljeda i posljedica te je u okviru čl. 1100. i 1095. ZOO-a (pogrešno se pozivajući na čl. 200. i 195. ZOO/91) utvrdio visinu zatražene imovinske i neimovinske štete.

15. Protivno žalbenim navodima valja istaknuti da je tuženik zatražio da se u smislu čl. 211. ZPP-a obavijesti Adriatic osiguranje o otpočetoj parnici, a što je sud tijekom postupka i učinio. Suprotno navodima Adriatic osiguranja i unatoč činjenici da je isti sudu uputio podnesak u kojem, nakon što mu je dostavljena cjelokupna dokumentacija, iznosi svoj stav i viđenje dotadašnjeg tijek postupka, nije jasno izjavio da stupa u parnicu, na mjesto umješača.

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, tužitelj ispravljanjem tužbe u pravcu datuma i mjesta nastanka prometne nezgode nije preinačio tužbu, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, a na što jasno ukazuje i odredba čl. 191. st. 3. ZPP-a.

17. U tom je kontekstu neosnovan i prigovor zastare, koji je prvostupanjski sud pravilno otklonio, utvrdivši dan nastanka predmetnog štetnog događaja, dovršetak liječenja, kao i datum podnošenja tužbe, a cijeneći pri tome odredbu čl. 230. st. 1. ZOO-a (pogrešno se pozivajući na čl. 376. st. 1. ZOO-a), odnosno cijeneći da je tužba podnesena unutar propisanog trogodišnjeg zastarnog roka.

18. Neosnovano se žalbom ukazuje na odredbu čl. 22. st. 1. ZOOP-a kojom je propisano ''Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu''. Naime, kako iz provedene rekonstrukcije, tako i iz nalaza vještaka proizlazi da se štetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti na kojoj se odvija promet, a ne na privatnoj površini.

19. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

20. Tuženiku i trećoj osobi nije priznat trošak sastava žalbe, budući da nisu uspjeli u žalbenom postupku (analogna primjena čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

22. Kao nepobijane ostaju neizmijenjene točka I. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 14.514,00 kn, točka II. izreke u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak od 1.785,90 kn te točka III. izreke.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec