Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-814/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženih 1. EU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. CUS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba tuženika zastupana po punomoćniku OU, odvjetniku iz [adresa], radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P- 2294/2019-21 od 07. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-2294/2019-21 od 7. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci i naloženo je tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 6.138,43 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da u ostavinu iza pok. IU ne ulazi stan br. 78 na X (desetom) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe kupaonice, nužnika, predsoblja, degažmana, lođe i spremišta ukupne površine 59,85 čm koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest.br. [katastarska čestica], po novoj izmjeri est.br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisan u [broj poduloška]/zk. ul. br [broj ZK uloška] knjige PU Grad Zagreb Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb kao vlasništvo FU. Tužitelj smatra da predmetni stan ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. FU jer da je, živeći u istom kućanstvu s majkom FU tijekom njenog života i nakon njezine smrti, plaćao otkup stana i time stekao vlasništvo istog.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj rješenjem poslovni broj O-1273/17 od 26. ožujka 2019. upućen na pokretanje ovog postupka protiv tuženih radi utvrđenja da predmetni stan ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice FU; da je FU bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu i da je, kao kupac, s Republikom Hrvatskom- Ministarstvom obrane, kao prodavateljem, dana 23. studenog 1995. sklopila Ugovor o kupoprodaji stana i to temeljem zahtjeva za kupnju stana od 5. listopada 1995. i čl. 50. b Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. FU da je, sukladno čl. 4. toč. 2. Ugovora o kupoprodaji stana od 23. studenog 1995., dana 2. prosinca 1995. uplatila učešće za kupnju predmetnog stana u iznosu 2.349,10 kn i rješenjem poslovni broj Zs- 6239/99 od 4. travnja 2000. je upisana kao vlasnica istog. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da je FU žalbom od 10. travnja 1989. na Višu vojnu stambenu komisiju Garnizona Grada Zagreba, a pobijajući rješenje 5-27/89 od 21. ožujka 1989. vojno stambene komisije garnizona Grada Zagreba, u bitnome tražila da se u navedenom rješenju " navede i prizna" sin CU; da je dopisom Komande Garnizona br 5-27/89 od 18. travnja 1989. žalba vraćena FU jer da je podnesena nenadležnom organu budući da je nadležan Komitet za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine u kojoj se stan nalazi. Nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj od 27. lipnja 1974. i njegova supruga EUS od 16. srpnja 2000. imaju prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana- [adresa].
6.2. Kraj izostanka bilo kakvih pisanih isprava iz kojih bi proizlazilo da je pok. FU za života, kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetnog stana, raspolagala predmetnim stanom u korist tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje da je zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, nesporno je da ne postoji pisana isprava kojom bi pok. FU za života pravnim poslom raspolagala predmetnim stanom eventualno u korist ovdje tužitelja, a u smislu odredbe čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZVDSP). To što je tužitelj eventualno otplaćivao rate otkupa stana da mu ne daje nikakvo stvarnopravno ovlaštenje nad stanom, već eventualno obveznopravni zahtjev prema tuženicima. Također da je irelevantno tko je i temeljem čega smjestio pok. FU u dom, tko je plaćao njezin smještaj u domu, tko je kupio pravo korištenja grobnog mjesta, tko je platio troškove pogreba ostaviteljice i u kojem iznosu, kao i trošak izrade nadgrobnog spomenika jer to nije ni u kakvoj vezi sa stjecanjem prava vlasništva nad stanom koji je predmetom spora. Tužitelj da je naveo da je postojao dogovor između stranaka da on otplaćuje stan i da kasnije i postane njegov vlasnik, o čemu da nije ništa iskazao u svojem iskazu, kao što niti prvotuženik nije iskazivao o bilo kakvom dogovoru u vezi vlasništva na stanu po smrti majke. Kako ne proizlazi da bi pok. FU, kao upisani vlasnik stana, tijekom života na bilo koji zakonom propisani način manifestirala volju da nakon njezine smrti stan pripadne u vlasništvo tužitelju, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1. Naime, tužitelj smatra da je on vlasnik predmetnog stana, a ne ostaviteljica, a vlasništvo da je stekao plaćanjem otkupa predmetnog stana. Čak i ako je tužitelj plaćao rate otkupa stana, to je irelevantno jer ga to ovlašćuje, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud, na obveznopravni zahtjev prema tuženima, a ne može temeljem navedene činjenice steći pravo vlasništva stana. Također je irelevantno tko je platio troškove smještaja ostaviteljice u dom i troškove njezinog pogreba jer ukoliko su i točni navodi tužitelja da je on snosio navedene troškove, temeljem te činjenice (plaćanja ostaviteljičinih troškova) ne može steći pravo vlasništva stana.
8.2. Nadalje, također je irelevantno što se događalo za vrijeme dok je stan bio u režimu stanarskog prava, odnosno činjenica da je ostaviteljica htjela da i tužitelj bude naveden kao stanar predmetnog stana. To stoga jer je to bilo 1989. godine, a u međuvremenu je, prestankom stanarskog prava, ostaviteljica otkupila predmetni stan i postala njegova vlasnica. Kada bi bili točni navodi tužitelja da je ostaviteljica htjela da stan pripadne njemu, logično bi bilo da je to i realizirala na neki zakonom propisani način (ugovor o darovanju, oporuka isl.), a nesporno je da ostaviteljica nije u vezi toga zaključila nikakav pravni posao.
8.3. U odnosu na žalbene navode tužitelja da je sud trebao saslušati predložene svjedoke JU, SU i C i DU radi utvrđenja činjenice postojanja dogovora između stranaka da tužitelj otplaćuje stan i da temeljem toga kasnije stekne njegovo vlasništvo, valja reći da sud odlučuje koje će dokaze provesti i da je u konkretnom slučaju, iako nije saslušao predmetne svjedoke, sud pravilno utvrdio činjenično stanje.
9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
U Rijeci, 11. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
