Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž-989/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja mlt. OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz OĆV, a ona po Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po Matei Pokrovac Mačkić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama mlt. tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-3104/2021 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-3104/2021 od 22. ožujka 2024. u toč. II) izreke.
II. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje se odluka o trošku sadržana u toč. III) izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pn-3104/2021 od 22. ožujka 2024., osim u dijelu koji se odnosi na trošak medicinskog vještačenja, a u kojem dijelu se djelomično prihvaća žalba tužitelja, te se u tom dijelu odluka o trošku preinačava i sudi:
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu od 199,08 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbijaju se stranke sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.202,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2021. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen kao neosnovan preostali zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.584,63 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a toč. III) izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Predmetna odluka sadrži i rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos naknade štete od 265,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2021.
3. Protiv naprijed citirane točke II) izreke i odluke o trošku sadržane u toč. III) izreke, žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu odluku, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo tj. odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) dosudivši mu naknadu štete u iznosu od 1.202,55 eura jer da nije vodio računa o svim okolnostima slučaja, niti je dao valjane razloge, pa da je odluka nezakonita i nerazumljiva. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i odredbu čl. 223. ZPP-a o slobodnoj ocjeni visine utužene imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći u iznosu od 4,00 eura jer da bi primjerna cijena sata tuđe pomoći i njege bila 5,30 eura. Osporio je i odluku o trošku jer da je sud uspjeh u sporu odredio prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, a ne konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, pa da mu pripada pravo na naknadu troška uz trošak medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi.
5. Protiv odluke o trošku sadržane u toč. III) izreke žalbu podnosi i tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći u bitnom da je u većoj mjeri uspio u sporu, pa da mu je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a trebalo dosuditi parnični trošak.
Predlaže preinačiti odluku o trošku.
6. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.
7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale kao posljedica pada tužitelja 23.03.2021. u prostoru vrtića u Zagrebu ( osiguranika tuženika ), a kojom prilikom je udario glavom u radijator.
9. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:
- da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost tuženika,
- da nije sporno da je tuženik prije utuženja tj. 20.10.2021. isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 2.000,00 kn ( 264,45 eura ), a za koji iznos je tužitelj povukao tužbu što je i konstatirano predmetnom odlukom
- da je između stranaka sporna visina utužene naknade štete
- da je nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj pismenim podneskom od 29.01.2023. snizio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, a čemu da se tuženik usprotivio,
- da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Stipančiću, a kojeg sud prihvaća kao jasnog, stručnog i obrazloženog proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ranu iza desnog uha, te razderotinu nabora ušne školjke, da mu je rana iza uha kirurški obrađena (sašivena), dok je na uški ostavljena da zacijeli spontano, da je tužitelj zbog predmetnog ozljeđivanja trpio strah i to tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, dok je tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta trajao 1-2 dana, srednjeg oko 3 dana i manjeg oko 10 dana ukupno, da je tužitelj trpio bol i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg oko 3 dana, a manjeg još oko 10 dana, da je tužitelju bila potrebna tuđe pomoć tijekom dva tjedna 3 sata dnevno jer da, iako se radi o djetetu koje je još nesamostalno i treba inače svakodnevnu pomoć roditelja, da je zbog rane trebao dodatnu pomoć kako pri održavanju osobne higijene (npr. pri pranju glave, umivanju i oblačenju zbog rane koju nije smio močiti i ozlijediti kad se oblači majica preko glave) tako i zbog toga što 2 tjedna nije odlazio u vrtić, te da se na desnoj ušci tužitelja tek pažljivim promatranjem nazire jedva zamjetan ožiljak uklopljen u nabore uške, dok da iza uha ožiljak nije vidljiv dok se ne razmakne uška, pa da je naruženost tužitelja kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju jedva zamjetna,
- da tužitelju obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, a posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, dob od 4 godine u vrijeme ozljeđivanja ( rođen **.**.2017.) i naruženost opisanu u nalazu i mišljenju vještaka i vidljivu na fotografijama u spisu, pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.300,00 eura, odnosno umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 265,45 eura (2.000,00 kn ) iznos od 1.034,55 eura,
- da tužitelju pripada pravo i na naknadu imovinske štetu po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 168,00 eura, a čija visina je procijenjena primjenom odredbe čl. 223. ZPP- a, odnosno za 42 sata po cijeni od 4,00 eura/po satu.
10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a dosuđuje tužitelju ukupnu neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 1.202,55 eura sa zateznim kamatama od 01.01.2021., dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 1.584,63 eura sa zateznim kamatama. Odluku o trošku donosi na temelju čl. 154. st. 4. ZPP-a jer da su stranke, imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 2.787,18 eura o kojoj je sud odlučivao, približno podjednako uspjele u parnici.
11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u žalbi jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.
12. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio i mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe čl. 1100. st. 2. i čl. 1095. ZOO-a u svezi s čl. 223. ZPP-a odlučujući o visini tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Naime, pravilno je sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića u svezi trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, te naruženja i potrebe tuđe pomoći i njege, kao i ostale okolnosti konkretnog slučaja ( dob tužitelja, fotografije, da se radi o malom djetetu koje se nije sposobno brinuti o sebi, da su mu pomoć i njegu pružali roditelji ) dosudio tužitelju naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.202,55 eura ( umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 265,45 eura ).
14. Pri tom se ističe da je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu štete s osnove tuđe pomoći i njege jer u situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, pripada mu naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, a visina takve naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati takvu uslugu. U konkretnom slučaju tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije priložio dokaze na okolnost visine tuđe pomoći i njege, pa je prvostupanjski sud utvrdio visinu te naknade, slobodnom ocjenom u iznosu od 4,00 eura/po satu, a što prihvaća i ovaj sud.
15. Stoga po stavu ovog suda dosuđeni iznosi predstavljaju naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja tužitelja, pa su žalbeni navodi u tom dijelu neosnovani.
16. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ove presude
17. Također je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja jer su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.
18. Pri tom se u odnosu na žalbene navode tužitelja ističe da je pravilno prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja omjera uspjeha stranaka u sporu, uzeo u obzir tužbeni zahtjev u visini od 2.787,18 eura jer taj iznos predstavlja konačni zahtjev tužitelja. Naime, nesporno je tužitelj pismenim podneskom od 29.01.2023. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu, a čemu se tuženik usprotivio. Smanjenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku u smislu čl. 191. st. 3. ZPP-a, pa je pravilno prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji odlučio i tom dijelu tužbenog zahtjeva na način da je isti meritorno odbijen, posljedično čemu je navedeno valorizirano kroz uspjeh u parnici.
19. U odnosu na žalbene navode tuženika ističe se da trošak nije moguće cijeniti samo kvantitativno, već i kvalitativno, te da je tužitelj u ovoj parnici ipak ostvario naknadu štete u visini većoj od one koju mu je tuženik isplatio u mirnom postupku, dok je tužitelju činjenica postavljanja „previsokog tužbenog zahtjeva“ valorizirana kroz neuspjeh u sporu, posljedično čemu i kroz odluku o trošku.
20. Međutim prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbi čl. 155. ZPP-a. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja kao i odredbu čl. 155. ZPP-a, odnosno uzimajući u obzir da je tužitelj djelomično uspio u sporu, te da je za odlučivanje o njegovom zahtjevu za naknadom štete bilo nužno provesti medicinsko vještačenje, to je tuženik po stavu ovog suda u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura ( 1.500,00 kn ) kao opravdanog i nužnog troška jer bi svaka druga odluka predstavljala nerazmjerno ograničenje na strani tužitelja.
21. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.
22. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, dok je tužitelj uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom, to im nisu priznati žalbeni troškovi, pa je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a odlučeno kao u točci III) izreke ovog rješenja.
23. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I) izreke.
U Rijeci, 11. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
