REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2902/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužiteljice IE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. (OIB 22694857747), Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 29. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 11. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 1.780,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.539,58 eura od 14.3.2015. godine do isplate, na iznos od 240,42 eura od 29.7.2024. godine do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznos od 1.658,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (11.6.25.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 720,00 eura i sa dijelom zahtjeva kojim na iznos od 240,42 eura zakonsku zateznu kamatu potražuje od 14.3.2015. do 28.7.2024. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je pravna sljednica pokojnog TE, koji je ovom sudu podnio tužbu dana 3.6.2015. godine zbog štete pretrpljene u štetnom događaju dana 16.12.2014. godine. U nastavku presude istoga će sud nazivati oštećenikom koji tvrdi da je pretrpio imovinsku i neimovinsku štete krivnjom osiguranika tuženika ČE koji se neoprezno sa parkirališta uključivao u promet u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] tada oduzeo prednost oštećeniku koji je bio na motociklu te je zbog kontakta vozila oštećenik pao.

1.1. Zbog ozljeda pretrpljenih u utuženom štetnom događaju prema konačno postavljenom, povišenom zahtjev potražuje se naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura sa kamatom nakon dana podnošenja zahtjeva u mirom tj. od 14.3.2015. godine do isplate, uz naknadu troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], ali sve druge pretpostavke za odgovornost za štetu osporava, protivi se preinaci zahtjeva povišenjem istoga i osporava tijek kamata. Međutim, u konačnici predlaže tužbeni zahtjev odbiti preko primjerenog iznosa i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidim u europsko izvješće, izjavu, fotografije, medicinsku dokumentaciju, proveden je dokaz prometnim i medicinskim vještačenjem i saslušan je oštećenik, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, a dokaz saslušanjem svjedoka ČE sud nije proveo, jer je tuženik od provođenja tog dokaza odustao.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, do visine i na način kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Iz fotografija dostavljenih po tuženiku sud utvrđuje da su sudionici štetnog događaja isti prijavili tuženiku i da je po odštetnom zahtjevu sam tuženik fotografirao oba vozila, automobil i vespu, da su sudionici bili na mjestu događaja i pobliže pokazali mjesto događaja, time što nisu bili sigurni sa kojeg se točno parkirnog mjesta osiguranik tuženika uključivao u promet, jer je tako naznačeno na dokumentaciji.

4.1. ČE ovjerio je potpis na izjavi u kojoj nesumnjivo priznaje svoju krivnju za prometnu nezgodu i izjavljuje da prilikom uključivanje u promet izlaskom s parkirališta nije propustio sva vozila i na taj način je oduzeo prednost oštećeniku koji je prolazio na vespi. Nadalje, osiguranik tuženika u izjavi navodi da je došlo do laganog, jedva primjetnog kontakta vozila i da je nastavno oštećenik pao na stranu i zadobio tjelesne ozlijede. Konačno u izjavi se navodi da je njegova radnja bila nagla i da oštećenik ni na koji način nije mogao izbjeći nezgodu.

4.2. Takva izjava prihvaća se u cijelosti, jer ni tuženik tijekom izvida štete nije pronašao oštećena na vozilima, ali to ne znači da nije bilo kontakta, laganog i jedva primjetnog.

4.3. Dinamika štetnog događaja proizlazi i iz europskog izvješća koje su popunili sudionici štetnog događaja i koja odgovora izjavi osiguranika tuženika time što je oštećenik tijekom saslušanja u ovom postupku kao tužitelj izjavio da su popunili dva izvješće, prvo koje je bilo krivo, jer su pogrešno označili sudionike i onda valjano, koje je i predao u spis.

4.4. Blaži kontakt sudionika proizlazi i iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja kojim je utvrđeno da je oštećenik zadobio samo ozljedu natučenja kuka, koja nakon provedenog liječenja nije ostavila trajne posljedice.

4.5. Konačno, blaži kontakt proizlazi i iz činjenice da se oštećenik liječniku javio tri dana po štetnom događaja, jer je mislio da će natučenja proći, međutim bilo mu je sve lošije pa je potražio liječničku pomoć, a kako je izjavio.

5. Sve utvrđeno pod 4.-4.5. sud prihvaća u cijelosti, jer se radi o dokumentaciji dostavljenoj po tuženiku, javnim ispravama tj. liječničkoj dokumentaciji, provedenom liječničkom vještačenju na koje stranke nisu imale prigovora i primjedbi, izjavi sudionika prometne nezgode, koji u svojoj izjavi opisuje razloge i nastanak prometne nezgode, što je potvrđeno i sastavljenim europskim izvješće, koje potpisuje oštećenik i ČE.

5.1. Jasno je da oštećenik u svojem iskazu potvrđuje sve utvrđeno u ovoj presudi, ali njegov iskaz, osobe zainteresirane za ishod ovog spora, nije umanjen samo zbog te činjenice. Suprotno, iskaz sa svim provedenim dokazima (4. -4.5) čini logičnu i uvjerljivu cjelinu temeljem koji dokaza sud utvrđuje da je osiguranik tuženika kriv za prometnu nezgodu, jer se neoprezno uključivao u promet i pri tome nije provjerio prometnu situaciju i propustio sva vozila koja se kreću kolnikom na koji se namjeravao uključit. Zbog toga nije uočio oštećenika na vespi, oduzeo mu je prednost i došlo je do kontakta, slabijeg intenziteta (laganije) zbog kojeg je oštećenik pao s vespe.

5.2. Dakle, uzrok nezgode jest protupravno postupanje osiguranika tuženika koje je dovelo da pada oštećenika s vespe i za takvo utvrđenje suda nije bitno kojim se dijelom kolnika vozio oštećenik kao što i nije bitno da na vozilima nisu ostala oštećenja.

5.3. Tako po sudu utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja u svojem nalazu i mišljenju potvrđuje i vještak dipl. ing. Neven Ereš na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora niti primjedbi, a i sud ga prihvaća u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Vještak navodi da analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika radnjom uključivanja u promet skretanjem udesno s parkirališta na kolnik presjeklo put oštećeniku koji se kretao na mopedu i to na kolniku koji se sastoji od jedne prometne trake namijenjene jednosmjernom prometu pa je takva neoprezna radnja uključivanja u promet osiguranika tuženika bila uzrokom prometne nezgode. Nastavno vještak iskazuje da je do naleta došlo prednjim desnim dijelom osobnog vozila osiguranika tuženika na lijevu bočnu stranu vespe oštećenika pri čemu je isti izgubio ravnotežu i zajedno s vespom pao na tlo.

6. Dakle, a primjenom odredbe čl. 1072. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - u daljnjem tekstu ZOO) i do utvrđenja ovoga suda da je osiguranik tuženika u cijelosti kriv za nastanak štetnog događaja, jer sud u ponašanju oštećenika nije našao nikakav stupanj njegove krivnje.

6.1. Zbog toga je tuženik dužan oštećeniku naknaditi svu pretrpljenu štetu, koja je utvrđena provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću, koji nakon uvida u medicinsku dokumentaciju navodi da je oštećenik pregledan u bolnici u [adresa], da su rtg snimke isključile prijelome kralježnice, zdjelice i desne natkoljenice i da je verificirano natučenje desnog kuka. Nakon nekoliko dana, oštećeniku se pogoršava stanje pa se radi daljnja medicinska obrada i opisuju se krvni podljevi u desnoj natkoljenice, nešto napetija i bolna PMV uz ograničene kretnje. Krvni podljev bio je toliko da su se dva puta punkcijom i drenažom izvlačili krvni podljevi. Oštećenik je dobio preporuke o načinu održavanje rane. Pregledan je i po fizijatru te je kroz 10 dana provodio fizikalnu terapiju, završetkom koje je dana 3.2.2015. godine dovršeno liječenje.

6.2. Liječenje je bilo uspješno, jer kod oštećenika nije trajno narušeno zdravlje, ali je tijekom liječenja trpio bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 4 dana i manjeg 45 dana. Strah je kod oštećenika bio jakog intenziteta i kratkog trajanja (primarni strah), nakon toga trpio je sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 4 dana i blažeg 40 dana. Oštećeniku je pomoć i njega druge osobe bila potrebna 2 sata dnevno kroz 35 dana, dakle ukupno 70 sati.

6.3. Stranke nisu imale prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a i sud ga u cijelosti prihvaća, jer je sačinjen u skladu s pravilima struke, nakon uvida u liječničku dokumentaciju.

7. Povezujući sve gore navedeno ovaj sud utvrđuje da je kod oštećenika došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19 st. 2 ZOO-a), a činjenice koje utječu na pravičnu novčanu naknadu propisane su čl. 1100 st. 2 ZOO.

7.1. Povezujući dva gore navedena čl. ZOO-a, imajući u vidu tijek liječenja koji je bio relativno kratak (od 19.12.2014. do 3.2.2015. godine) i trajao je 47 dana, ali je bio izrazito neugodan, jer je obuhvaćao u dva navrata punkciju iz potkoljenice, uz rtg snimanja, provođenje fiziklane terapije, uzimanje analgetika, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka (6.2.) ovaj sud nalazi da pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 1.640,00 eura.

7.2. Oštećenik je iskazao da su mu pomoć pružali roditelji i kćer pa se radi o zahtjevu za naknadu materijalne, nenovčane i nereparirane štete te sud utvrđuje da je u vrijeme pružanja te pomoći (2014-2015. godine) primjerena naknada po jednom satu bila 2,00 eura pa je dosuđen iznos od 140,00 eura (70 sati pomoći uz cijenu od 2,00 eura po jednom satu). Sud ocjenjuje da je isti iznos primjeren troškovima života te stvarnim cijenama koštanja usluga pomoći u kući na tržištu u vrijeme pružanja pomoći.

8. Dakle, oštećeniku pripada naknadu u ukupnom iznosu od 1.780,00 eura, a daljnji zatraženi iznos od 720,00 eura nije osnovan.

9. Protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva povišenjem istoga nije osnovano.

9.1. Tužiteljica, kao pravna sljednica oštećenik, nakon provedenog vještačenja podneskom dana 29.7.2024. godine izvršila je preinaku tužbe povišenjem zahtjeva (početno je tražila ukupno 1.539,58 eura), valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) u vezi s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 5.11.2015. godine, to tužiteljica ne bi mogla preinačiti tužbu.

9.2. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka od takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ali samo ukoliko tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka je iznimno dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio opseg ozljeda i posljedica, kao i odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena, već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

9.3. Kako su u konkretnom slučaju tek po provedenom vještačenju konačno utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu, koje elemente tužiteljica kao laik bez vještačenja nije mogla znati u punom opsegu, to je takvu preinaku valjalo dopustiti.

10. Protivljenje tijeku kamata tuženika djelomično je osnovano. Naime, oštećenik je u tužbi postavio zahtjev za isplatu iznosa od 1.539,58 eura i osnovano je na taj iznos potraživao kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva što je učinio dana 13.3.2015. godine, jer je na taj dan njegovo liječenje u cijelosti bilo dovršeno, a dovršeno je i razdoblje za koje mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

10.1. Zbog toga, a primjenom odredbe čl. čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) tuženik na iznos od 1.539,58 eura treba platiti kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 14.3.2015. godine do isplate.

10.2. Na daljnji dosuđeni iznos od 240,42 eura kamata teče tek od dana povišena zahtjeva tj. od 29.7.2024. godine. VS RH je u brojnim odlukama (Rev 550/14- 2, Rev 1133/2021-2, Rev 447/2024) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen budući da tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe.

10.3. Zbog toga je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva kojim na iznos od 240,42 eura kamatu potražuje do postavljanja zahtjeva za taj iznos.

11. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

12. Tužiteljici je primjenom odredbe čl. 154. st. 2 i čl. 155 ZPP-a dosuđen parnični troška koji se sastoji od troškova zastupanja putem odvjetnika. Priznat joj je troška sastava odštetnog zahtjeva, tužbe, zastupanja na roč. 10.9.15, 5.11.15, 13.1.16, 29.3.16, 7.6.16, 29.4.25, sastav obrazloženog podneska od 16.12.22. i 29.7.24. po 200,00 eura; pristup na roč. 9.4.24, 16.12.24. i sastav podneska od

29.3.22. i 7.7.22. po 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude 100,00 eura ili ukupno 2.300,00 eura što je uvećano za 25% PDV-a (575,00 eura), 53,09 eura sudske pristojbe na tužbu i 70,34 eura na ovu presudu.

12.1. Ukupan troška iznosi 2.998,43 eura, a kako je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 71%, tuženik u omjeru od 29% to je tuženik dužan naknaditi 42% troška dakle 1.259,34 eura, kojem je pribrojen troška vještačenja u iznosu od 399,08 eura, koji je priznat u cijelosti, tako da ukupan troška iznosi 1.658,42 eura, na koji temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a kamata teče od dana donošenja ove presude.

12.2. Primjenom čl. 155. ZPP-a ostali troškovi nisu priznati, jer nisu bili potrebni za vođenje spora, a trošak prijevoda zatražen u iznosu od 100,00 eura nije priznat, jer nije dostavljen dokaz na okolnost visine tog troška niti dokaz da je troška u zatraženom iznosu podmiren.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.