REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P- 694/2020-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, na temelju prijedloga sudske savjetnice Valentine Čubrilo Šišić, u pravnoj stvari tužiteljice: AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26 a, protiv tužene: ABŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mladenka Babić Braović, odvjetnica u Splitu, Martinski prilaz 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Petra Bačića, odvjetnika u Splitu i zamjenice punomoćnika tuženika Martine Braović, odvjetnice u Splitu, 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.789,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 145,00 EUR teku od 30. rujna 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. listopada 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. studenog 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. prosinca 2015. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. siječnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 28. veljače 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. ožujka 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. travnja 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. svibnja 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. lipnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. srpnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. kolovoza 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 30. rujna 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 31. listopada 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 30. studenog 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 31. prosinca 2016. do isplate

- 148,00 EUR teku od 31. siječnja 2017. do isplate

- 148,00 EUR teku od 28. veljače 2017. do isplate

- 148,00 EUR teku od 31. ožujka 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 30. travnja 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 31. svibnja 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 30. lipnja 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 31. srpnja 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 31. kolovoza 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 30. rujna 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 31. listopada 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 30. studenog 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 31. prosinca 2017. do isplate

- 160,00 EUR teku od 31. siječnja 2018.. do isplate

- 160,00 EUR teku od 28. veljače 2018. do isplate

- 160,00 EUR teku od 31. ožujka 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 30. travnja 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 31. svibnja 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 30. lipnja 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 31. srpnja 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 31. kolovoza 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 30. rujna 2018.do isplate

- 164,50 EUR teku od 31. listopada 2018. do isplate

pa do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  je

I. Smatra se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 1.776,20 eura.

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženoj iznos od 1.900,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 25. veljače 2020., tužiteljica navodi kako su ona i tužena, suvlasnice stana u [adresa] u [adresa], na 5. katu, označenim brojem 23, površine 54,65 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, a koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u KPU Split, [broj poduloška], za po ½ dijela svaka. Vlasništvo navedenog stana stranke da su stekle nasljeđivanjem iza smrti njihove majke pok. ZB, umrle **.**.2015. S obzirom da je nakon smrti majke tužena držala u posjedu navedeni stan te u njemu stanovala zajedno sa svojim suprugom i odbijala ga predati u suposjed tužiteljici, tužiteljica je 11. svibnja 2016. pokrenula parnicu radi predaje u suposjed, a u kojoj je i uspjela i to presudom broj P- 2432/2016 od 5. svibnja 2017. pravomoćnom 26. listopada 2017. S obzirom da tužena u navedenom predmetu nije predala stan sukladno presudi tužiteljica je zatražila ovrhu, radi uvođenja u suposjed te je naknadno doneseno rješenje o ovrsi broj: Ovr-393/2018 od 13. veljače 2018. Nakon što je zaključkom od 26. listopada 2018. određena provedba rješenja o ovrsi tužena je dana 25. listopada 2018. dobrovoljno predala punomoćnici tužiteljice ključeve stana, a nakon čega su se tužiteljica i njezin suprug PB uselili u navedeni stan te u njemu stanovali zajedno sa tuženom i njezinim suprugom. Tužiteljica ističe da je tužena držala u samostalnom posjedu navedeni stan od 3. rujna 2015. do 25. listopada 2018. te je na taj način ostvarila ne pripadajuću korist od posjedovanja stana u dijelu od ½ koji je u suvlasništvu tužiteljice. Tužiteljica ističe kako je tužena kao nepoštena posjednica dužna naknaditi sve koristi koje je imala. Prema stavu tužiteljice realna najamnina za navedeni stan u utuženom razdoblju iznosila je 400,00 eura mjesečno odnosno da bi tužena ostvarila nepripadnu korist u visini od 200,00 eura mjesečno, to jest za ukupno 38 mjeseci da je ostvarila nepripadnu korist u iznosu od 7.600,00 eura.

1.1. Tužiteljica je u postupku, a nakon provedenog vještačenja sudskog vještaka Slavena Runje smanjila tužbeni zahtjev sa prvotnog od 7.565,20 eura za 1.776,20 eura, na iznos od 5.789,00 eura, podneskom od 15. travnja 2024.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 27. ožujka 2020., tužena se protivi svim navodima iz tužbe te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: izvatka iz KPU Split, PU 1842 (list 5 spisa), potvrde od 25. listopada 2018. (list 6 spisa), dopisa Porezne uprave, Područni ured Split od 23. siječnja 2024. (list 50 spisa), dopisa Porezne uprave, Područni ured Split od 29. siječnja 2024.(list 51 spisa), građevinskog vještva

– elaborata stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje (list 56-77 i 82-100 spisa), očitovanja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje od 7. prosinca 2024. (list 133 spisa).Izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Splitu br: P-2432/2016 i Ovr-393/2018.Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 36-37 spisa) i tužene (list 42-43 spisa).

4. Punomoćnici su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su suvlasnice stana u [adresa], u [adresa] na 5. katu, označenom brojem 23, površine 54,65 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, a nalazi se u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], upisanoj u KPU Split, [broj poduloška].

7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjev odnosno da li tužiteljica ima pravo potraživati naknadu na ime korištenja njezinog suvlasničkog djela nekretnine za utuženo razdoblje.

8. Člankom 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 dalje u tekstu ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.

8.1. Člankom 165. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 6. istog članka propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova prava i obveze ravnaju se prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

8.2. Prema članku 18. stavak 3 ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

9. Tužiteljica je u svom iskazu danom 25. travnja 2023. u bitnome navela kako su ona i njena sestra, ovdje tuženica naslijedile stan koji je predmet ove tužbe nakon smrti njihove majke, koja je umrla **.**.2015. U tom stanu da je za života živjela njena majka i sestra sa svojim suprugom, a sestra je i nakon smrti majke nastavila živjeti u tom stanu. U ostavinskom postupku koji se vodio kod javnog bilježnika da je zatražila suposjed stana tj. na ostavinskoj raspravi su se ona i tužena dogovorile da svakoj pripadne jedna polovina imovine, a nakon što je njena sestra, ovdje tužena, potpisala zapisnik od javnog bilježnika sestra da joj je rekla da će protiv nje podići tužbu i da se s ničim ne slaže. Tužiteljica navodi da je tužena podigla tužbu protiv nje zbog vlasništva čitavog stana, a u kojem postupku nije uspjela. Navodi da je tužena bila u posjedu stana do 25. listopada 2018., a za predaju u suposjed morala je podići tužbu u kojem postupku je dobila pravomoćnu presudu na temelju koje joj se stan predaje u suposjed i na temelju koje je pokrenula ovršni postupak. U ovršnom postupku joj je tužena četiri dana prije ovršne radnje dobrovoljno predala ključeve od stana. Tužiteljica i tužena da su se po predaji ključeva dogovorile da će stan prodati, a stan je i prodan. Tužiteljica ističe da smatra da joj pripada najamnina za te tri godine u kojima je tužena koristila samostalno stan.

10. Tužena je u svom iskazu danom 20. rujna 2023. u bitnome navela da je ključ dobrovoljno nudila tužiteljici nakon smrti njihove majke, ali ga tužiteljica nije htjela uzeti. Nakon šest mjeseci na ostavinskoj raspravi su se posvađale oko mirovine pok. majke. Tužena navodi kako je otišla na banku kako bi tužiteljicu isplatila, a stan da je tada koštao 80.000.00 eura, dakle trebalo joj je 40.000.00 eura ali je imala samo 35.000,00 eura. Tužiteljica joj je tada htjela staviti plombu na stan a tužena da joj je rekla da ju nitko ne može izbaciti jer se ona dvije godine brinula o bolesnoj majci i zbog toga nije radila. Tužena navodi da je ostavina riješena na način da je svaka od sestara dobila jednu polovinu imovine, a tako je bilo i na odnosu na stan. U nekom postupku koji se vodio pred sudom da je predala tužiteljici ključeve od stana, u kojem su živjeli ona i suprug. Tužena navodi kako misli da je tužiteljici predala ključeve u jedanaestom mjesecu 2017., te je tužiteljica odmah počela seliti stvari u stan i u njega konačno uselila u šestom mjesecu 2018. i to sa suprugom i sa kćerkom koja je studirala u Zagrebu. Navodi kako se iz stana iselila u desetom mjesecu 2018. u podstanarstvo, jer nisu mogli živjeti zajedno. Prebivalište još uvijek da ima na adresi [adresa] jer je stanodavac ne želi prijaviti na adresi u kojom je u najmu, a kupac stana se sa time suglasio. Navodi kako je predmetni stan prodan, a tužiteljica je u njemu živjela sve do prodaje. Ističe kako je spor sa tužiteljicom nastao oko mirovine pok. majke o kojoj se ona brinula dvije godine a da za to vrijeme nije tražila pomoć od tužiteljice. Navodi kako je ključeve predala 25. listopada 2018. te da ranije tužiteljica nije mogla ući u stan.

11. Nakon provedenog izračuna vrijednosti mjesečnih najmova nekretnine kao i ukupne vrijednosti najma za nekretninu, stan u [adresa] na 5. katu, površine 54,65 m2, kat. č. [katastarska čestica], upisanoj u KPU Split, [broj poduloška], stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slaven Runje, dipl. ing. građ. u svom procjembenom elaboratu od 27. ožujka 2024. u bitnom navodi da se s obzirom na površinu stana, katnost i lokaciju tržišna vrijednost najma predmetne nekretnine u razdoblju od 3. rujna 2015. do 25. listopada 2018. može procijeniti u ukupnom iznosu od 11.600,00 eura odnosno vrijednost ½ tržišne vrijednosti najma da bi iznosila 5.800,00 eura. Procjena je učinjena poredbenom metodom na način da je iz baze kupoprodajnih cijena – cijena najma stanova postojao dovoljan broj poredbenih najmova stanova sličnih procijenjenom stanu.

11.1. Tužiteljica nema primjedbi na vještvo sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slaven Runje, dipl. ing. građ. od 23. ožujka 2024., te podneskom od 15. ožujka 2024. sukladno vještvu smanjuje tužbeni zahtjev na iznos od 5.789,00 eura.

11.2. Tužena prigovara nalazu i mišljenju vještaka u svom podnesku od 23. travnja 2024., navodeći kako iz elaborata nije razvidno da li je vještak utvrdio okolnost nepostojanja lifta u stambenoj zgradi koja bi mogla utjecati na visinu cijene najma. Navodi kako vještak nije imao neposredan uvid u stanje predmetnog stana u utuženom razdoblju, a što je istaknula svojim podneskom od 27. ožujka 2024. u kojem navodi kako je u utuženom razdoblju zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan nije imala lift a da su tužena i njezin suprug u stanu zbog dotrajalosti vršili preinake na način da su brusili i lakirali parkete u obje sobe, skidali zidne tapete, gletali obje sobe, postavili mrežicu, obojali te je u stan postavljeno električno mjerilo za struju. Ističe kako je vještak u elaboratu naveo jediničnu vrijednost cijene najma stana na dan očevida (koji nije održan) međuvremenskim izjednačavanjem koristeći se indeksom cijena stambenih objekata u razdoblju od 2019., do 2023., kao i ugovorima o najmu sklopljenima u razdoblju od veljače 2022. do ožujka 2024., koji nisu relevantni za utuženo razdoblje. Tužena smatra da je mjesečna cijena najamnine određena od strane Porezne uprave u Splitu dopisom od 23. siječnja 2024. (list 50 spisa), u iznosu od 199,08 EUR ili 3,98 EUR po m2 opravdana i sukladna.

11.3. U očitovanju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slaven Runje, dipl. ing. građ. od 7. prosinca 2024. vještak se na prigovore tužene iz podneska od 23. travnja 2024. očituje na način da navodi kako su parametri koji su uzeti u izračun u Elaboratu parametri koji su jedini propisani odredbama Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine br. 78/2015) i Pravilnikom o metodama procjene tržišne vrijednosti nekretnina (Narodne novine br. 105/2015), te druge parametre, za sada nije dopušteno primjenjivati. Ističe kako je dan očevida naveden u vještvu dan pregleda vanjskog dijela zgrade i zajedničkih dijelova zgrade. Navodi kako se u stan nije moglo pristupiti obzirom da je stan prodan. Cijene najmova stana, kako je i navedeno u procjembenom elaboratu, je pribavio iz baze podataka „e-nekretnine“, koje su jedini relevantni i dopušteni izvor podataka. Podatci koji se mogu koristiti su podatci ne stariji od četiri godine i koji se međuvremenski izjednačuju temeljem indeksa cijena stambenih objekata objavljenih od DZS. Navodi kako procjena vrijednosti visine najma dobivena o Porezne uprave nije relevantna obzirom da u Republici Hrvatskoj, prema članku 9. stavak 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, osobe ovlaštena za procjenu vrijednosti nekretnina su Stalni sudski vještaci za procjenu vrijednosti nekretnina.

11.4. Tužena u podnesku 11. prosinca 2024. ističe kako i dalje nije odgovorena na okolnost nepostojanja lifta u predmetnoj zgradi a koja je s obzirom da se stan nalazi na petom katu moglo utjecati na visinu cijene najma stana. Ističe i kako smatra da je visina utvrđena od strane porezne uprave pravno relevantna pogotovo u slučajevima kada stranke ne inzistiraju na provođenju vještačenja a s obzirom na činjenicu da se u predmetni stan nije moglo pristupiti.

11. 5. Sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slaven Runje, dipl. ing. građ. na iskazane prigovore tužene očituje se na način da prigovor otklanja sukladno očitovanju od 7. prosinca 2024.

11.6. Sud je prihvatio nalaz i mišljenja vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Slavena Runje, dipl. ing. građ. od 27. ožujka 2024. Vještvo je stručno, logično i uvjerljivo. Za očekivati je da u poreznoj upravi rade službenici koji su kompetentni u upravnom postupku, po potrebi, procijeniti tržišnu vrijednost najma nekretnine, što ne znači da sud koji ne raspolaže za to potrebnim stručnim znanjem, radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u sudskom postupku, nije ovlašten primijeniti sva propisana dokazna sredstva pa tako i vještačenje. Sud je u tu svrhu, na prijedlog tužiteljice, proveo vještačenje, a tužena tvrdi da je ispravna visina najamnine utvrđena od strane Porezne uprave, odnosno da je Porezna uprava ovlaštena utvrđivati tržišnu vrijednost najma nekretnine. Već u samom dopisu na koji se tužena poziva Porezna uprava navodi kako nije nadležno tijelo za utvrđivanje i vođenje evidencije o cijenama najmova stanova. Cilj suda je osigurati sudsku zaštitu prava i pravnih interesa stranaka, dakle provesti sudski postupak po pravilima propisanim zakonom. S obzirom na navedeno, sud je ovlašten utvrđivati činjenice, služeći se svim zakonom propisanim dokaznim sredstvima te samostalno prosuditi koje se činjenice trebaju utvrditi i odlučuje o dokazima na temelju kojih će to učiniti, po pravilima o dokazivanju u parničnom postupku.

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice stana u [adresa], površine 54,65 m2 za isplatu na ime naknade za korištenje njenog suvlasničkog dijela, kao suvlasnice ne posjednice, od tužene kao druge suvlasnice i posjednice cijelog stana.

14. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka 164. i 165. Zv-a, na kojima tužiteljica osnovano temelji činjenične navode tužbe ( tako i Rev- 1367/2017. Rev-1509/2017. i Rev-3299/2014.) a sve:

- s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZV-a, koje glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika treba primijeniti članak 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

- s obzirom na to da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je predmetna nekretnina uporabljena tako da je promijenila identitet i da zbog toga nije bilo moguće ili gospodarski nije bilo opravdano njeno vraćanje tužiteljici.

15. Međutim, neovisno o iznesenom, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjev trebalo je uzeti u obzir i to:

- da je člankom 38. stavak 1. ZV-a propisano: „Nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.“,

- da je člankom 42. stavak 1. ZV-a propisano: „Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.“,

- da u smislu tih odredaba ZV-a, do podjele predmetne nekretnine i utvrđenja koji njen realni dio pripada svakom od suvlasnika, odnosno, svi suvlasnici imaju pravo koristiti cijelu nekretninu („izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti“).

16. Tužiteljica je u smislu članka 38. ZV-a i članka 165. ZV-a dokazala da je izrazila svoju volju za su posjedovanjem predmetnog stana. Nadalje za istaknuti je da je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je tužena koristila cjelokupnu nekretninu, tužiteljica za utuženo razdoblje nije imala ključeve stana, ali je pokrenula postupak pred općinskim sudom u Splitu te zatražila predaju u suposjed, koji je i dobila temeljem presude br.: P-2432/2016 od 5. svibnja 2017. pravomoćne 26. listopada 2017. U postupku pred ovim sudom br.: Ovr-393/2018 25. listopada 2018. prije provedbe ovrhe tužena je dobrovoljno predala ključeve stana. Sud je stajališta kako je tužena od časa smrti pok. majke, ostaviteljice navedenog stana, nepoštena posjednica cijelog stana jer je za čitavo vrijeme bila svjesna da je tužiteljica suvlasnica. U prilog tome govore iskazi stranaka koji se u bitnom slažu u činjenici kako su na ostavinskoj raspravi obje znale da su suvlasnice svaka za ½ stana.

17. Međutim, upitno je koja bi se to korist ostvarila korištenjem samo suvlasničkog fizički, realno neodređenog dijela takve nekretnine i bi li se taj dio uopće mogao dati u najam pogotovo stoga što je davanje u najam posao izvanredne uprave za koji se traži suglasnost svih suvlasnika, a za koju tužena tvrdi da je tužiteljica ne bi ishodila. Dakle, u navedenoj situaciji jedan od suvlasnika ne može tražiti naknadu za korištenje nekretnine koja se nalazi u suvlasništvu dok se ne provede dioba, a bez suglasnosti drugog suvlasnika. Svaki suvlasnik ima pravo na korištenje cijele stvari u opsegu svog suvlasničkog dijela. Do trenutka podjele tužiteljica ne bi niti mogla vršiti samostalna raspolaganja s obzirom da među strankama nije postojala suglasnost glede upravljanja.

18. Slijedom iznesenog, u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. Vrhovni sud RH je 26. travnja 2021. zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) je potreban pristanak tuženika).

Tužiteljica je tužbom potraživala isplatu iznosa od 7.565,20 eura. Nakon provedenog vještačenja je postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.789,00 eura, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 1.776,20 eura. Tuženik se nije usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe. Slijedom iznesenog, sud je dužan odlučiti i o navedenom dijelu tužbenog zahtjeva, radi čega je, a na temelju članka 193. ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. (tako i ŽS Pula Gž- 1405/2021. i ŽS ZG Gž-1341/2022. od 13. prosinca 2022.).

20. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 17. ožujka 2023., 21. travnja 2023. i 27. ožujka 2024. po 25 bodova, za sastav podnesaka od 23. travnja 2024. i 11. prosinca 2024. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 22. travnja 2021. 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 14. rujna 2021., 25. travnja 2023., 20. rujna 2023., 12. ožujka 2024. i 20. siječnja 2025. po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 9. studenog 2023. 25 bodova, dakle ukupno 950 bodova što pri vrijednosti boda sa zatraženim paušalom od 2,00 eura predstavlja iznos od 1.900,00 eura. Nije priznat trošak sudske pristojbe prema odluci suda kao neodređen.

21. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. lipnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun tuženika

- u spis