1              Poslovni broj: I Kž-359/2022-4

Poslovni broj: I Kž-359/2022-4

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. lipnja 2022. broj K-2/2022-11, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog A. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku proglašen je krivim optuženi A. B. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. KZ/11. Na temelju navedenih zakonskih propisa i uz primjenu članka 48. stavka 1. u vezi članka 34. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine s tim da mu je na temelju članka 56. i članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda za dio kazne zatvora u trajanju jedne godine te je određeno da se taj dio kazne neće izvršiti ako optuženik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku je u neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju jedne godine uračunato vrijeme oduzimanja slobode po djelatnicima Policijske uprave šibensko-kninske u vezi s kaznenim djelom za dane 12. i 13. prosinca 2017.

 

2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.,126/19. i 80/22 – dalje: ZKP/08.) optuženi A. B. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. - 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu ukine te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Žalbu je podnio i optuženi A. B. putem branitelja, odvjetnika M. M., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Najprije valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom od 8. prosinca 2021. broj I Kž-112/2020. već ranije, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-5/2018. od 24. rujna 2019. prihvatio žalbu optuženika i ukinuo pobijanu presudu kojom je optuženik osuđen da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. KZ/11.

 

9. Državni odvjetnik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, dok su razlozi o odlučnoj činjenici nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a sve to u odnosu na odlučnu činjenicu stupanj krivnje optuženika kod počinjenja djela.

 

9.1. Protivno prigovoru državnog odvjetnika izreka presude je razumljiva, potpuno je jasno da je prvostupanjski sud odlučio da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, dakle, da je bio svjestan da kao posljedica njegove radnje može nastupiti smrt žrtve i da je pristao na takvo ostvarenje djela, a to je i obrazložio u točki 15. pobijane presude i navedeni razlozi suprotno žalbenim navodima nisu nejasni ni proturječni. Drugo je pitanje što se državni odvjetnik s takvim zaključkom prvostupanjskog suda ne slaže, što predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.2. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

10. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik, kada pobijaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10.1. Tako, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik pokušava pobiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, dakle, da je bio svjestan da svojim postupanjem može usmrtiti oštećenicu S. M. rođ. G. i da je na to pristao, smatra da, iz iskaza oštećenice o ponašanju optuženika da ju je počeo gušiti najprije rukama, a potom konopom i sadržaju izgovorenih riječi "da je sve isplanirao i da namjerava ići do kraja i da će umrijeti od ljubavi" te ocjenom drugih izvedenih dokaza, proizlazi da se u konkretnom slučaju radilo o izravnoj namjeri usmrćenja oštećenice.

 

10.2. No, protivno takvim žalbenim tvrdnjama državnog odvjetnika, ocjena je ovog suda da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, na temelju vjerodostojnog iskaza oštećenice, sadržaja izmijenjenih poruka između oštećenice i optuženika, fotografije pomagala koju je oštećenica uz popratni komentar poslala optuženiku te kronologiju događaja na kojem je prvo došlo do neuspjelog pokušaja dobrovoljnog seksualnog odnosa, a potom i do postupanja koje je predmet inkriminacija iz optužbe, da je optuženik predmetne zgode postupao s neizravnom namjerom, dakle, pristao je na posljedicu da usmrti oštećenicu i tu je namjeru stvorio u trenutku povratka iz wc-a, gdje je konzumirao opijate nakon čega je došlo do vidljive promjene u njegovu ponašanju (točka 9.1. pobijane presude). Jednako tako, u odnosu na žalbene navode o propustu prvostupanjskog suda da utvrdi motiv postupanja optuženika i ranijem nasilnom ponašanju i prijetnjama optuženika prema oštećenici, državni odvjetnik zapravo kritizira ispravnost utvrđenih činjenica iako ih pogrešno naznačuje kao nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog djela i činjenicu da su optuženik i oštećenica unatoč prekidu ljubavne veze nastavili održavati kontakte, tim žalbenim navodima nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda na postupanje optuženika neizravnom namjerom usmrćenja oštećenice.

 

10.3. Optuženik s druge strane tvrdi da iz rezultata provedenog dokaznog postupka i tako utvrđenih činjenica uopće ne proizlazi da bi tom prigodom imao namjeru usmrtiti oštećenicu, već da se u konkretnom slučaju radilo o dogovorenom, dobrovoljnom i ranije upražnjavanom sadističko-mazohističkom odnosu, osporavajući vjerodostojnost iskaza oštećenice koja je takav odnos u cijelosti negirala, a koji je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio. U žalbi optuženik osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda smatrajući da je žrtvin iskaz opovrgnut svjedočenjem žrtvine prijateljice, svjedokinje V. J., koja je iskazivala o masnicama na rukama, a zbog kojih je oštećenica i preko ljeta nosila odjeću s dugim rukavima, sadržajem poruka koje su izmjenjivali žrtva i optuženik te fotografijom sa seksualnim pomagalima za sadističko-mazohističke odnose koje je oštećenica poslala optuženiku, a ukazuje i na izostanak obrambenih ozljeda.

 

10.4. Međutim, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o izostanku dogovora i dobrovoljnosti na sadističko-mazohistički odnos kritične zgode uz manifestaciju nasilja, udaraca i gušenja konopom, a koji prvostupanjski sud temelji prvenstveno na iskazu oštećenice, ali isto tako i na iskazu svjedokinje V. J. i fotografijama izgleda oštećenice nakon događaja, nalazu vještaka sudske medicine dr. K. B. i vještaka psihijatra dr. V. N., nasuprot šturoj, nedorečenoj i djelom kontradiktornoj obrani samog optuženika koju opravdano sud ocjenjuje nevjerodostojnom. U pogledu ranije održavanih seksualnih odnosa na koje se upire u izjavljenoj žalbi posebno treba istaknuti da iz iskaza svjedokinje V. J., kojoj se oštećenica povjeravala proizlazi kako ona na njoj nikada nije primijetila nikakve ozljede na licu, poput krvnog podljeva oba oka, oguljotina donje usne te krvnih podljeva i oguljotina oko vrata (koje bi proizašle iz upražnjavanja sado-mazo seksualnih odnosa), a kakve je oštećenici kritične zgode nesporno zadao optuženik. Prema tome, imajući u vidu navedeno, i po ocjeni suda drugog stupnja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nasilje koje je optuženik manifestirao kritične zgode nije rezultat dobrovoljnog i dogovorenog, a osobito navodnoj njihovoj uobičajenoj sadističko-mazohističkog odnosa. Pritom nije od značaja izostanak obrambenih ozljeda na što neosnovano ukazuje ovaj žalitelj.

 

10.5. S obzirom na sve izneseno, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da su se u postupanju optuženika stekla sva bitna objektivna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju s dobrovoljnim odustankom iz članka 110. KZ/11., u vezi s člankom 34. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 1. KZ/11. jer je optuženik samostalno prekinuo započeto počinjenje kaznenog djela i takav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10.6. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetnika i optuženika, koji se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

11. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da izrečena kazna ne ostvaruje specijalnu i generalnu prevenciju, optuženik nakon kaznenog djela koje mu se stavlja na teret nema prijava i postupaka za nova djela i nije dovoljno cijenjena okolnost dobrovoljnog odustanka.

 

11.1. Ispitujući odluku o kazni, ovaj je sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, koje su, u smislu odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11. od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je pravilno u odnosu na optuženika kao otegotno cijenio da su kod oštećenice nastupile posljedice, (prema kazivanju svjedokinje V. J., dala je otkaz, tri mjeseca nije izlazila iz kuće, osjećala je nelagodu i stalno se osvrtala) i optuženikovu dosadašnju osuđivanost, ali ne u značajnijoj mjeri jer se radi o posve drugačijem kaznenom djelu (krivotvorenje isprave), dok je kao olakotno cijenjeno da je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, izrazio je žaljenje, djelo je ostalo u pokušaju, da je dobrovoljno prekinuo započeto kazneno djelo, stupanj krivnje i pobude. Jednako tako, prvostupanjski sud je opravdano primijenio odredbe o tzv. zakonskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. KZ/11., budući da je riječ o pokušaju kaznenog djela ubojstva s dobrovoljnim odustankom, te je optuženika na temelju članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a što je ujedno i najniža kazna zatvora koja se za kazneno djelo ubojstva u pokušaju može izreći. Stoga nije ni moguće optuženika osuditi na kaznu zatvora u kraćem trajanju. Nadalje, optuženiku je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda, pri čemu je prvostupanjski sud odredio da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine (dakle u polovici) ima izvršiti, dok se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Tako određenu djelomičnu uvjetnu osudu i ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenom, i to kako svim ispravno u prvostupanjskoj presudi utvrđenim i nabrojenim olakotnim okolnostima, tako i težini i opasnosti počinjenog djela. Nadalje, rok provjeravanja u trajanju od tri godine za dio uvjetovane kazne zatvora Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra odgovarajućim. Stoga je izrečena kazna u cijelosti podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazni iz članka 41. KZ/11. Slijedom toga nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

12. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 24. kolovoza 2023.