REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split,

Stalna služba u Trogiru

Poslovni broj: Psp-143/23-25

Obala bana Berislavića 1

21220 Trogir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku u Splitu, Tolstojeva 47, protiv tuženika UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leopoldu Aljinoviću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice II/8, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužitelja JN, uz punomoćnika Dina Pivca, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika Leopolda Aljinovića, odvjetnika u Splitu, na ročištu za donošenje, objavu i dostavu odluke, održanom dana 11. lipnja 2025. godine;

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev postavljen kako glasi:

" Utvrđuje se da je tuženik UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u mirnom suposjedu realnog dijela nekretnine kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji dio je prikazan na Skici lica mjesta br.1. (skica izmjere) „U Splitu, 29. kolovoza 2024.“ izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka, ing.geod., definiran točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11- 12-1 u površini od 156 m2, koja Skica čini sastavni dio ovog Rješenja, time što je zaključao bravom (katancem) kapiju sa istočne strane predmetnog realnog dijela bez da je dao primjerak ključa tužitelju, pa se nalaže tuženiku bez odgode uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da odmah o svom trošku ukloni bravu sa kapije i omogući tužitelju suposjed predmetnog realnog dijela, te se tuženiku zabranjuje ubuduće takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u suposjedovanju predmetnog realnog dijela, sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tuženiku UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove tužitelju JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 2.175,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske odluke do isplate, a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za 3 (tri) postotna poena, primjenjujući za prvo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentnu stopu koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužbom koja je kod suda podnesena 12. listopada 2023. godine, navodi se da se tužitelj nalazi u mirnom suposjedu južnog dijela nekretnine označene kao kč br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji prostor da je odvojen zidom od ostatka navedene nekretnine, te da se nalazi sjeverno od susjedne nekretnine označene kao kč br [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koje je vlasnik tužitelj, a da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je i predmet spora.

2. Tužbom se navodi kako su stranke više desetljeća bile u suposjedu predmetnog sada spornog realnog dijela kojeg su koristili primarno za parkiranje svojih vozila, tako da je predmetni dio nekretnine unatrag nekoliko godina fizički odvojen željeznom kapijom od javnog puta položenoga s istočne strane kako bi se spriječilo njegovo korištenje od strane trećih osoba, ali međutim, da je tuženik krajem rujna 2023. godine, a za što bi tužitelj saznao dana 30. rujna 2023. godine (subota) dolaskom na lice mjesta, zaključao željeznu kapiju s bravom (katancem) i odbio dati primjerak ključa tužitelju i zabranio mu daljnje parkiranje vozila, tako da je ovom radnjom tuženik potpuno isključio tužitelja od dotadašnjeg suposjeda predmetnog realnog dijela nekretnine, zbog čega tužitelj ustaje ovom tužbom tvrdeći da je kao suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja drugog suposjednika koji ga je isključio od dotadašnjega suposjeda.

3. Tužbom prvotno postavljeni generalizirani tužbeni zahtjev radi zaštite suposjeda kojim tužitelj zahtjeva utvrđenja čina smetanja suposjeda od tuženika prema tužitelju na dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog razloga što je tuženik zaključao postojeću ogradnu kapiju s istočne strane realnog dijela te nekretnine bez davanja primjerka ključa tužitelju tražeći sudsku zaštitu na način da se uspostavi ranije posjedovno stanje tako da se ukloni brava postavljena na ogradnoj kapiji i za ubuduće tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje suposjeda tužitelja, tužitelj je konačno precizirao uređenjem tužbe i postavljajući konačni tužbeni zahtjev podneskom od 20. rujna 2024. godine, kakav sada glasi kao u izreci.

4. Pozvan rješenjem ovoga suda od 27. studenoga 2023. godine na davanje odgovora na tužbu, tuženik je podneskom od 9. siječnja 2024. godine podnio odgovor na tužbu izvan onoga roka koji je predmetnim rješenjem suda bio određen, odnosno izvan dodijeljenoga mu roka od trideset dana od primitka tužbe na odgovor, time što je istodobno podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu tvrdeći kako je tuženik imao namjeru pravovremeno podnijeti odgovor na tužbu ali da je o tome pogrešan dokument povučen u elektronički sustav spisa tako izvan onog određenoga roka za podnošenje toga odgovora na tužbu, kojemu se prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tužitelj protivio smatrajući takav naznačeni razlog tuženika neopravdan s prijedlogom da se isti prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje odbije i odgovor na tužbu time odbaci, a koje argumente tužitelja sud nije prihvatio jer su ukazani očito neosnovani, potpuno formalizirani, uzimajući u obzir da je riječ o očitoj tehničkoj pogrešci tuženika koja kao takva ne može sama za sebe imati pravnu konzekvencu odbačaja odgovora na tužbu jer nije riječ o prekluzivnom roku, odgovor na tužbu iako pogrešno upućen zbog tehničke greške podnesen je unutar stadija postupka u kojem stranke mogu iznositi činjenice, ukazivati na navode kojima potkrepljuju te činjenice i za to predlagati dokaze ili ih prilagati, što sve to može tuženik i u podnesku odgovora na tužbu i tijekom cijelog prethodnog postupka do njegova zaključenja, suviše toga što ovdje povodom ovako podnesene tužbe i činjenica naznačenih u tužbi i dokaza koje su priloženi i koji se predlažu nije bilo mjesta donošenju kontumacijske odluke ili odluke bez raspravljanja, što je tužitelj očito neosnovano smatrao.

5. Iz toga razloga sud je rješenjem donesenim na pripremnom ročištu za prethodni postupak održanome 10. travnja 2024. godine prihvatio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje budući je tuženik uz pravovremeno podneseni prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio i propuštenu radnju i to odgovor na tužbu i time dokazao da je imao namjeru pravovremeno podnijeti odgovor na tužbu i da je spriječenost pravovremenoga davanja odgovora na tužbu razlog očite tehničke greške odnosno nedostatka koji ne dovode do prekluzije prava tuženika za davanje odgovora na tužbu, tako da je istodobno postupovnim rješenjem sud tuženika pozvao da u roku od osam dana dopuni podneseni podnesak kvalificiranim elektroničkim potpisom koji je zbog tehničke greške izostajao u skladu s posebnim propisima koji takva pravila o tome reguliraju, što je tuženik učinio i postupio po nalogu suda uređujući takav podnesak otklanjanjem tehničkog nedostatka tako da je tuženik opravdao podnošenje odgovora na tužbu koji je sud uz tužbu ovdje razmatrao.

6. Odgovarajući na tužbu tuženik se istoj protivi u cijelosti na način da predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, osporavajući tvrdnju tužitelju da su stranke bile u zajedničkom suposjedu predmetne nekretnine i to realnog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da je isti jedini i isključivi samostalni posjednik kao i vlasnik za tu nekretninu i da nikada nije dozvolio tužitelju nesmetano parkiranje i prolaz odnosno suposjed te nekretnine kako to u tužbi navodi tužitelj, a i da je predmetna, sada sporna kapija, postavljena prije više od dvadeset godina za koju tužitelj nikada nije imao ključ niti da je katanac postavljen na predmetnu kapiju krajem rujna 2023 godine.

7. U odgovoru na tužbu se nadaje navodi da tuženik nikada nije niti imao interes omogućiti tužitelju nesmetani prolaz preko svoje nekretnine jer s time logično umanjuje vrijednost svoje nekretnine kao i što sebe onemogućava u nesmetanom njenom korištenju i mogućnosti sveukupnoga apsolutnoga, isključivog, rekadentnog i jednovrsnog korištenja vlastite nekretnine u skladu sa svim zakonskim vlasničkim karakteristikama, tako predlažući odbiti prvotno u tužbi postavljen tužbeni zahtjev.

8. Tužitelj s obzirom na izvedene dokaze tijekom ovoga postupka smatra da je uređeni tužbeni zahtjev u svemu osnovan, predlaže ga prihvatiti i naložiti tuženiku naknadu troškova prouzročenih ovim postupkom.

9. Tuženik se tijekom ovoga postupka poziva na izvedene dokaze smatrajući da iz istih proizlazi neutemeljenost tužbe tako i tijekom ovoga postupka u uređenoj tužbi neosnovanost konkretiziranoga tužbenoga zahtjeva, predlažući ga odbiti i naložiti tužitelju naknadu troškova prouzročenih ovim postupkom.

10. U provedenom dokaznom postupku u dokazne svrhe sud je pročitao i izveo sljedeće dokaze i to; pregledani su uz tužbu priložena fotografija, arhitektonski snimak izvedenoga stanja Projektnog biroa Konstruktor d.o.o. Split iz prosinca 2012. godine, položajni nacrt Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Trogir, broj:

986-02/99-01 iz siječnja 1999. godine, skica premjeravanja Zavoda za katastar i geodetske poslove, prijava broj: 936-02/99-01 iz 1999. godine, kopija katastarskog plana, klasa: 935-06/12-01/2226, Ur. broj: 541-26-5-6/1-12-2 od 20. studenoga 2012. godine, kupoprodajni ugovor sastavljen u Splitu 19. srpnja 1991. godine, rješenje Općinskog suda u Trogiru, poslovni broj Z-1358/06 od 28. studenoga 2007. godine, Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir, evidencijski broj: 2602783/2023 od 12. listopada 2023. godine, Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir, evidencijski broj: 2602783/2023 od 12. listopada 2023. godine, Izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir, evidencijski broj: 2602783/2023 od 12. listopada 2023. godine, Izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnoga ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir, posjedovni list 2653 od 12. listopada 2023. godine, Izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnoga ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir, posjedovni list 3984 od 12. listopada 2023. godine, Izvod iz posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područnoga ureda za katastar Split, Ispostave za katastar nekretnina Trogir, posjedovni list 5374 od 12. listopada 2023. godine, Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir od 12. listopada 2023. godine, broj ZU 2578 k. o. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir od 12. listopada 2023. godine, broj ZU 4203 k. o. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Trogir od 12. listopada 2023. godine, broj ZU 3975 k. o. [katastarska općina], fotografija i izvadak iz katastarske mape priloženih uz podnesak tužitelja od 6. svibnja 2024. godine, preslika prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] izdane od MUP Split 2. ožujka 2022. godine, preslika prometne dozvole broj [broj prometne dozvole] izdane od MUP Solin od 1. listopada 2022. godine, izveden je dokaz očevidom na licu mjesta na ročištu održanom dana 18. srpnja 2024. godine koji je izveden sa sudjelovanjem sudskog vještaka mjerničke struke Ante Bošnjaka iz ovlaštene tvrtke za vještačenje Geodetski zavod d.d. Split iz Splita, pregledan je pribavljeni vještački nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ante Bošnjaka iz ovlaštene tvrtke za vještačenje Geodetski zavod d.d. Split iz Splita od 3. rujna 2024. godine, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, te je izveden dokaz saslušanja svjedoka HN, LN, KN, te ŽN i ŠN.

11. Na temelju svih ovako provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, osnovom odredbi čl. 7. st. 1., čl. 8. i čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 , 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- nastavno ZPP-a), ocjenom svakog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno u njihovoj međusobnoj vezi, sud je povodom gornje postavljenog tužbenog zahtjeva odlučio kao u izreci.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Predmet spora jeste zahtjev tužitelja za pružanje zaštite zbog smetanja posjeda na realnom odnosno točno određenom dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao susjedne nekretnine od nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], do kojih nekretnina se pristupa preko nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja javnu nerazvrstanu cestu.

14. Nije sporno da je nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tužitelja, te da je susjedna nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tuženika, te da nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Općine Marina, a što je kao takvo i razvidno iz u tužbi priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Trogir od 12. listopada 2023. godine te što je nesporno između stranaka i iz izvadaka iz posjedovnih listova Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Trogir od 12. listopada 2023. godine.

15. Sporno se i kao relevantno postavilo pitanje je tužitelj imao faktički posjed odnosno zajedno s tuženikom imao stvarni i uspostavljeni suposjed dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i je li tuženik tužbom opisanom radnjom postavljanja i zaključavanja katanca na postojećim pristupnim ulaznim vratima (željeznoj kapiji) koja čini pristup s nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dio nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zasmetao tužitelja u uspostavljenom posjedu te nekretnine odnosno je li mu na taj način oduzeo takav posjed koji je do tada ovaj imao i izvršavao.

16. Položaj predmetnih nekretnina, tako i sporne nekretnine za koju je postavljen tužbeni zahtjev, razvidan je prema prikazu iz tužbe priloženih položajnih nacrta, skice premjeravanja i kopija katastarskog plana, koje je isprave konzumirao i temeljem izvršenog očevida lica mjesta obavljenog na ročištu za glavnu raspravu održanome dana 18. srpnja 2024. godine, po identificiranoj nekretnini koja je ovdje predmet tužbenog zahtjeva, vještački nalaz i mišljenje izradio u ovom postupku imenovani sudski vještak geodetske struke Ante Bošnjak iz tvrtke ovlaštene za obavljanje poslova vještačenja „Geodetski zavod“ d.d. Split.

17. Obavljenim pregledom lica mjesta na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Alina 22, Sevid, utvrđen je predmet spora i to dio predmetne nekretnine koja predstavlja zemljište s kućom za odmor što predstavlja južni dio zemljišta te nekretnine odvojen od ostatka te nekretnine sa sjevera kameno-betonskim zidom izgrađenim do ulazne kapije, koji realni dio ove nekretnine s javne ulice ima zaseban istočni ulaz koji čine dvorišni otvor s dvokrilnim metalnim vratima, te se preko površine toga realnog dijela nekretnine može pristupiti zapadno prema drugoj nekretnini gdje postaje dio površine s kojeg se i na tom dijelu može pristupiti na javnu ulicu koja vodi prema moru, dok je s južne strane ovaj dio nekretnine ograđen (omeđen) betonskim zidom na koji se nastavlja suhozid i koji na taj način dijelu predmetnu nekretninu sa susjednom nekretninom identificiranom kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

18. I na izvedenom očevidu lica mjesta i pregledu sporne nekretnine tuženik je izričit kako su pristupna dvorišna vrata (ulazna kapija) otvoreni samo radi obavljanja sudskog očevida te osporavajući bilo kakvo pravo ili opravdani zahtjev tužitelja da za njegove potrebe otvara ulaznu kapiju ili mu preda ključ za pristup na zahtijevani dio te nekretnine, te time nije sporno da tuženik, koji je u posjedu te sporne nekretnine, zaključava pristupna ulazna dvorišna vrata za taj realni dio nekretnine i da tužitelju osporava bilo kakvu osnovu da traži otvaranje kapije radi ulaska u predmetni prostor nekretnine ili predaju ključa te ulazne kapije, ali je ostalo sporno je li tužitelj ranije, odnosno prije ovog ograničenja, uz tuženika izvršavao suposjed te nekretnine i u koju svrhu, odnosno je li time postupao samostalno ili po nalogu i/ili po traženom odobrenju tuženika.

19. Iz vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Ante Bošnjaka iz Splita iz ovlaštene tvrtke za vještačenje Geodetski zavod d.d. Split od 3. rujna 2024. godine, koji je izrađen sukladno nalogu suda s ročišta za glavnu raspravu održanome na licu mjesta i nakon izvedene identifikacije predmetnih nekretnina, a po izvršenome terenskom geodetskom mjerenju i aerofoto snimanju, prikazan je predmet spora koji se nalazi na dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je u naravi riječ o neasfaltiranom uređenom makadamskom parkirališnom prostoru koji je na priloženim skicama priloga vještačkog nalaza i mišljenja prikazan i označen točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-1, s prikazanom površinom od 156 m2, s definiranim položajem pristupnih metalnih ulaznih dvorišnih vrata položenih između točaka 1 i 2.

20. U istom vještačkom nalazu i mišljenju je prikazan crvenom punom linijom sporni okvirni položaj parkiranja vozila, te je istom prikazano stanje katastarske granice između nekretnine tužitelja označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čestice tuženika označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. Tako je ostalo sporno je li tužitelj osnovano traži sudsku zaštitu posjeda na spornom dijelu nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno je li tužitelj imao raniji posjed na toj nekretnini odnosno njenom realnom dijelu što mu tuženik osporava.

22. Iz izvedenih stranačkih iskaza i to tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka proizlazi u bitnom kako je tužitelj na susjednoj nekretnini od ove sporne tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo s izgradnjom svog objekta čija je izgradnja trajala do početka devedesetih godina prošlog stoljeća kada je taj objekt završen i namijenjen iz garaže u kuću za odmor što do sada takav objekt tužitelj koristi, tako da osim tužitelja povremeno dolaze članovi njegove obitelji, prijatelji, dok je tuženik u ono vrijeme kada je i tužitelj počeo s uređenjem svoga zemljišta (svoje nekretnine u vlasništvu) počeo s uređenjem svojega zemljišta na kojem isto ima objekt namijenjen za stanovanje i iznajmljivanje u turizmu tvrdeći da se površina njegova zemljišta proteže na dio zemljišta gdje se nalazi tužiteljev objekt kao i na onaj dio zemljišta na kojem je prije dvadesetak godina tužitelj samostalno posjekao stablo pelegrina tako da je ograničavajući u tom dijelu zemljište tuženik izgradio zid od betonskih blokova ograničavajući to zemljište od zemljišta tužitelja te je taj dio tako uređenoga zemljišta tuženik namijenio za parkiranje vozila, kakvu namjenu ima i sada te tuženik na tom dijelu parkira svoja vozila dok tužitelju osporava da taj dio zemljišta konzumira za parkiranje vozila.

23. Tužitelj u iskazu tvrdi da je već znatno ranije odnosno od kada je sporno zemljište uređeno za parkiranje vozila, koje je sada u posjedu tuženika, tužitelj cijelo vrijeme neometano koristio za tu svrhu sa znanjem tuženika koji ga nije ometao niti onemogućavao niti mu branio u izvršenju takvih radnji kao i radnji koje su bile poduzimane u vidu parkiranja i prolaska tim dijelom zemljišta članova njegove obitelji, poznanika i prijatelja, te da mu je tuženik bez bilo kakve najave ili povoda onemogućio takve daljnje radnje i time ne samo ometao već u potpunosti ograničio njegov postojeći posjed na tom dijelu zemljišta zaključavajući katancem s lancem vanjska dvorišna ulazna vrata (znatno ranije već postavljenu metalnu kapiju položenu na istočnom dijelu nekretnine s koje se pristupa na javnu cestu) tako da na tom zemljištu tužitelj i članovi njegove obitelji te njegovi gosti više ne mogu parkirati odnosno ne mogu se u tu svrhu služiti predmetnim spornim zemljištem već se tužitelj samo koristi u svrhu parkiranja vozila preostalim dijelom zemljišta koje se nalazi ispred ulazne kapije neposredno iza svoga objekta uz javnu cestu gdje je i često znao parkirati osobno vozilo on ili njegovi ukućani ili gosti, dok od tuženika cijelo ovo vrijeme od kada su dvorišna ulazna vrata zaključana nije dobio ključ za otključavanje te predmetne ulazne kapije, što ovdje postavljenih zahtjevom tužitelj od tuženika sada i traži kako bi nesmetano mogao i dalje koristiti na opisani način sporno zemljište.

24. Tuženik u iskazu tvrdi, pošto je on na ovakav postojeći način uredio svoje zemljište, da je tužitelj parkirao vozila na svojem zemljištu sve do trenutka kada takvu mogućnost više nije imao jer da je sam sebe u tome onemogućio izgradnjom postojećeg objekta na jedinom pristupu nekretnini tako da je tužitelju samo preostalo pravo da parkira svoje vozilo na onom dijelu površine zemljišta ispred kapije koju je tuženik postavio prije otprilike dvadesetipet godina odnosno da tužitelj za tu svrhu koristi zemljište na mjestu gdje je bilo sada od strane tužitelja uklonjeno stablo pelegrina za što tvrdi da je i u tom dijelu zemljišta riječ o njegovom vlasništvu, ali tuženik za sada takvo pravo tužitelju ne osporava ukoliko tužitelj parkira vozilo na način da ne onemogućava ili ograničava nesmetani pristup vozilima tuženika na ili iz spornog dijela zemljišta preko ulazne dvorišne kapije osporavajući mu za tu svrhu raniji ili sadašnji posjed na onom spornom dijelu zemljišta. Tuženik tvrdi da je to sporno zemljište tužitelj koristio samo kao prilaz drugom dijelu zemljišta koje su zajedno koristili tužitelj i tuženik sve do trenutka kada je pravo na tom zemljištu u sporu s trećom osobom tuženik izgubio tako da mu je samom onemogućeno kao i tužitelju pravo korištenja te nekretnine zbog čega je zaključao ulaznu dvorišnu kapiju kako dalje ne bi tužitelj kao i svi drugi koristili preostali njegov dio zemljišta odnosno sadašnje površine zemljišta koja je sporna za koju tuženik tvrdi da je tužitelj kao takvu nije koristio bez njegova odobrenja, koje mu sada tuženik ne daje, smatrajući da tužitelj više niti nema mogućnost nesmetanog korištenja onog dijela zemljišta koje su zajedno koristili do zabrane treće osobe, odnosno da je tužitelj samo koristio pravo posjeda prolaza preko spornog dijela zemljišta tuženika i to za korištenje drugog zemljišta čije je pravo korištenja odnosno posjeda u svrhu parkiranja vozila zajedno s tuženikom izgubio tako da mu je time prestala potreba korištenja i onog spornog dijela zemljišta koje tužitelj za drugu svrhu nije niti mogao koristiti bez odobrenja tuženika koje mu odobrenje tuženik iz svih tih razloga više ne želi dati.

25. Ova iz stranačkih iskaza sporna činjenična pitanja postojanja i konzumiranja posjeda tužitelja na onomu u geodetskom nalazu i mišljenju identificiranom realnom dijelu predmetne nekretnine raspravljena su po iskazima u ovom postupku saslušanih svjedoka, čiji su iskazi međusobno uspoređeni kao i s iskazima parničnih stranaka.

26. Iz iskaza saslušanoga svjedoka HN, susjeda stranaka, koji do svoje nekretnine odnosno vikend kuće prolazi javnim putom pored spornog zemljišta i tužiteljeva objekta i koji na ovom području ipak boravi gotovo samo ljeti, proizlazi da se i ovaj svjedok znao često koristiti spornom površinom zemljišta jer je najlakše na toj površini okrenuti vozilo za povratak što je takvo što koristio i tužitelj kao i što se tužitelj koristio za parkiranje barem jednog, a ponekad i dvaju vozila koja su bila parkirana uz zid sporne nekretnine koju odvaja od nekretnine tužitelja na način da su stajala jedno iza drugog na spornoj površini zemljišta kako ne bi ometala prolaz tuženikovih vozila i to sve do ljetne sezone 2024. godine dok ulazna dvorišna vrata nisu naknadno zaključana iako se ta ulazna kapija nije zaključavala od njenog postavljanja (što je bilo prije znatno više godina) pa do toga trenutka kada je zaključana tako da se i površina toga zemljišta nesmetano od svih koristila tako i na opisan način od strane tužitelja iako se ovaj svjedok njom više ne koristi od trenutka zaključavanja ulazne kapije već se snalazi na drugi način.

27. Iz iskaza saslušane svjedokinje ŽN, isto tako susjede stranaka, koja je od 2006. godine do svibnja 2023. godine imala objekt namijenjen za boravak i iznajmljivanje upravo na kraju javnog puta koji prolazi pored spornog zemljišta tuženika i objekta tužitelja, gdje je tim putem prolazila do svoje nekretnine, koja je na ovom području povremeno odnosno sezonski boravila dok nije otuđila svoju nekretninu, proizlazi da se i ova svjedokinja znala često koristiti spornom površinom zemljišta jer je koristila tu površinu do javnog puta koji vodi prema moru što je takvo što koristio tužitelj za parkiranje svog vozila odnosno vozila njegovih ukućana i gostiju ne tražeći za to posebno odobrenje tuženika i bez ometanja prolaza tuženikovih vozila koje je i ovaj parkirao na spornoj površini bez zabrana i ometanja tužitelja u korištenju iste tako i bez zaključavanja dvorišnih ulaznih vrata kroz cijelo to vrijeme.

28. Iz iskaza saslušane svjedokinje KN, koja je sa svojim suprugom dugogodišnja prijateljica tuženika i koja je dolazila u objekt tužitelja samostalno ili tužitelja u njegovom objektu posjećivala, proizlazi kako je više od petnaest godina koristila za parkiranje vozila spornu površinu nekretnine tuženika na način da bi se vozila parkirala uz ogradni zid koji dijeli nekretnine stranaka i to bez ograničenja ili zabrana ne pitajući za to dopuštenje tuženika, dobivši za to dozvolu od tužitelja i tako smatrajući da je takav prostor parkirališta zajednički od obiju stranaka time da tuženik nikada nije branio ili osporavao takve radnje tužitelju ili njima kroz cijelo to vrijeme kroz koje su se koristili i prolazom tim spornim dijelom zemljišta radi lakšeg dolaska do mora sve do nastanka ovoga spora nastalog između stranaka odnosno od vremena kada je tuženik u rujnu mjesecu 2023. godine ulazna dvorišna vrata počeo zaključavati i od kada više na takav način sporno zemljište ne koriste za parkiranje vozila.

29. Iz iskaza saslušanoga svjedoka ŠN, poznanika tužitelja, koji je povremeno posjećivao i obavljao određene radnje za tužitelja na tom području od druge polovine 2017. godine , a posebno učestalije u razdoblju od 31. ožujka 2021. godine do 5. svibnja 2021. godine kada je obavljao obnovu brodice tužitelju , proizlazi da kada bi ovaj svjedok dolazio sam ili s tužiteljem da je sporno zemljište koristio za parkiranje svojega vozila na način da bi kapiju koja je bila zatvorena otvorio i po povratku vratio odnosno zatvorio bez da bi ga bilo tko u tome ometao ili mu takvu radnju branio, pa tako i tuženik koji je znao za takve radnje, time da se ovaj svjedok više nije mogao koristiti tim zemljištem u srpnju mjesecu 2024. godine kada je ponovnim dolaskom do tužiteljeva objekta zatekao zaključana ulazna dvorišna vrata od sporne nekretnine.

30. Ovim iskazima imenovanih svjedoka, koji su međusobno u bitnom suglasni, bez odlučnih odstupanja odnosno kontradiktornosti i koji su kompatibilni s iskazom tužitelja u tom dijelu, suprostavlja se iskaz saslušanog svjedoka LN

31. Iz iskaza saslušanoga svjedoka LN, koji je sin tuženika, koji gotovo jednako kao i tuženik koristi nekretninu tuženika tako i onu spornu površinu, proizlazi da su odnosi između stranaka bili skladni odnosno prijateljski, tako da su kroz to vrijeme sve do spora između stranaka sporni parkirališni prostor koristile obje stranke pa i tužitelj koji je spornu površinu nekretnine i koristio za parkiranje vozila, ali samo na zahtjev tužitelja i uz uvjet dopuštenja tuženika, odnosno odobrenja tužiteljeva zahtjeva za dopuštanje parkiranja na tom dijelu tako da nije niti bilo sporova između stranaka u pogledu korištenja toga spornog dijela zemljišta odnosno nekretnine tuženika, osim što su nastajali problemi zbog nepotrebnog korištenja toga dijela nekretnine od strane trećih osoba kada je tuženik prije otprilike dvadesetak godina odlučio postaviti ulazna dvorišna vrata kako bi ograničio mogućnost korištenja nekretnine od trećih osoba, po čemu da su se sporna ulazna dvorišna vrata samo povremeno zaključavala lokotom s katancem, ali bez namjere da se u tom dijelu ograničava tužitelja, zbog čega tužitelj nije imao ključ od tih ulaznih dvorišnih vrata jer mu to nije bilo potrebno kada bi tuženik tu boravio jer mu je dopuštao nesmetan ulaz po zahtjevu, sve do trenutka kada je tuženik utvrdio da je lokot s katancem od zaključanih ulaznih dvorišnih vrata nasilno otvoren od strane tužitelja koji je parkirao svoje osobno vozilo na spornoj površini zemljišta tada bez traženja dopuštenja od tuženika od kada tuženik ponovo zaključava ulazna dvorišna vrata i ne daje dopuštenje tužitelju da na spornoj površini parkira on ili njegovi ukućani i gosti odbijajući mu dati ključeve predmetne kapije budući ih ovaj nije nikada niti imao.

32. Ovaj iskaz saslušanoga svjedoka LN, kompatibilan je s iskazom tuženika koji tvrdi da tužitelj nikada nije imao samostalan posjed nekretnine tuženika tako i one sporne površine već da je radnje koje se odnose najviše za parkiranje osobnih vozila kako tužitelja tako i njegovih članova kućanstva ili gostiju tuženik u svakom slučaju odobravao na zahtjev ili zahtjeve tužitelja tako da je tim odobrenjem dopuštao tužitelju takav posjed sve do opoziva, time da su ulazna dvorišna vrata ponekada bila zaključavana katancem s lancem zbog sprječavanja korištenja nekretnine od strane trećih osoba, što kontrira iskazu tužitelja i ostalih saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da se ulazna dvorišna vrata nisu zaključavala sve do trenutka kada je tuženik zabranio tužitelju korištenje te nekretnine odnosno njene sporne površine na kojoj su tužitelj i njegovi ukućani ili gosti do tada dugi niz godina nesmetano uz znanje tuženika i članova njegove obitelji nesmetano koristili, odnosno tu spornu površinu koristili prvenstveno za parkiranje osobnih vozila kojima su dolazili jer nekretnina tužitelja nema mogućnosti za parkiranje vozila izuzev jedne preostale površine koja se nalazi neposredno iza objekta tužitelja i ispred dvorišne ulazne kapije tuženika, gdje tužitelj sada parkira svoje osobno vozilo što mu tuženik takvo što ne osporava.

33. Iz ovih iskaza je nesporno da je tuženik osobno ili putem svojih ukućana i gostiju koristio spornu površinu nekretnine tuženika uz znanje tuženika i da tuženik sve do čina za koji tužitelj tvrdi da predstavlja smetanje njegova posjeda te sporne površine nije branio tužitelju u tu svrhu korištenje nekretnine.

34. Sporno je to što tuženik tvrdi kako je takvo što dopuštao tužitelju po ukazanoj mu potrebi i to na upit odnosno na zahtjev tužitelja za što bi mu ovaj izričito ili pak prešutno dao tako i sada takvo dano odobrenje opozvao, pa da tužitelju ne pripada pravo na takav zatraženi posjed.

35. Kao pobudu za opoziv danog odobrenja tuženik u iskazu navodi okolnosti da je u sadašnjem razdoblju došlo do ograničenja površine potrebne za parkiranje vozila jer je određena površina zemljišta, koja se neposredno nastavlja zapadno od ovog spornog dijela nekretnine, tuženiku oduzeta odnosno da je na to zemljište koje se ranije tijekom promatranog vremena koristilo isto tako kao parkiralište tuženik po zahtjevu treće osobe izgubio na to pravo, tako da za parkiranje na onom spornom dijelu zemljišta koje je predmet tužbenog zahtjeva više nema mjesta, o čemu je istovjetno iskazivao i svjedok LN navodeći u iskazu kako je u međuvremenu tuženik izgubio pravo na jednu nekretninu koju je prethodno koristio za parkiralište, a koja je sveukupno gledajući bila i predstavljala dio površine parkirališta kuće tuženika i da se uslijed toga promijenilo postojeće stanje ograničenjem broja parkirališnih mjesta na najviše tri do četiri osobna vozila s tim da i u tom slučaju pojedina vozila trebaju stajati jedno iza drugog što onemogućava redovito i nesmetano korištenje parkirališta kakvo je bilo ranije do tog trenutka.

36. Iz svih ovih gornje izvedenih dokaza sasvim je razvidno nesumnjiv uspostavljen dosadašnji posjed tužitelja na spornom dijelu nekretnine kada je tužitelj, osim što je parkirao svoje osobno vozilo na mjestu pored odnosno ispred ulaznih dvorišnih vrata nekretnine tuženika, tijekom dugogodišnjeg razdoblja bez ograničenja parkirao osobno ili osobna vozila na spornoj površini same nekretnine tuženika jedno iza drugoga neposredno uz sami zid koji ograničava spornu nekretninu tuženika i susjednu nekretninu tužitelja, te ovdje nije odlučno pitanje o tome ima li tužitelj pravo na tako uspostavljeni posjed jer se u parnici koja se vodi povodom zahtjeva za sudsku zaštitu posjeda o takvom pravu ne raspravlja niti može raspravljati.

37. Ovdje precizirani konačni tužbeni zahtjev unutar ovoga parničnog postupka postavljen je radi smetanja posjeda i sadržava sve elemente o kojima se raspravlja u posjedovnoj parnici odnosno sadržava elemente kojim se utvrđuje čin smetanja posjeda, počinitelj i nalog za otklanjanje posljedica čina smetanja posjeda kao i zabrana svakog takvog ili sličnog čina smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 22. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„ Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- nastavno ZV-a), kojom je odredbom propisano je da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

38. Odredbom čl. 20. st.1. ZV-a, propisano je da bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samostalno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, odredbom st. 2. istog članka toga Zakona, propisano je tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed.

39. Odredbom čl. 21. st.1 ZV-a, propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

40. Odredbom čl. 22. st.2. ZV-a propisano je da u parnicama zbog smetanja posjeda sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

41. Odredbom čl. 10. st.1. ZV-a, propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede stvari je njezin posjednik, dok je st. 2. istog članka propisano tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posredovanju je neposredni posjednik, te je st. 6. istog članka toga Zakona određeno kada isti posjed stvari ili prava ima više osoba da su one suposjednici.

42. Odredbom čl. 11. st.1.ZV-a propisano je da tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika, je nesamostalni posjednik; a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je njegov nositelj, je samostalni posjednik, dok je st.2. istog članka propisano da se posjed smatra samostalnim, dok se ne dokaže suprotno.

43. Odredbom čl. 12. st.1 ZV-a propisano je da posjed nema onaj tko ne izvršava nikakvu svoju vlast glede stvari, dok je odredbom st.2. istog članka propisano da osoba koja je u radnom ili sličnom odnosu ili je u nečijem kućanstvu i postupa pokoravajući se tuđim nalozima glede neke stvari, pa izvršava tuđu faktičnu vlast, nema posjed toga, nego je samo pomoćnik u posjedovanju.

44. Dakle, čin smetanja posjeda je čin (postupanje) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Činom smetanja posjeda se osporava uspostavljena faktična (stvarna) vlast u cijelosti, bilo u nekom obujmu ili u nekom pogledu.

45. Za radnju kojom će se smetanje posjeda izvršiti dovoljna je svijest počinitelja, znanje da se poduzetnom radnjom smeta tuđi posjed, a nije odlučno pitanje namjera da se smeta posjed.

46. Pravo na zaštitu od smetanja posjeda ima svaki posjed koji je faktičan, posljednji i miran, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije i bez obzira kakve je kakvoće.

47. Prema odredbi članka 24. stavak 1. ZV-a, propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

48. Upravo sporna površina nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazana u skici izmjere točkama označenima kao 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11- 12-1, u površini od 156 m2, iz ovdje izvedenoga geodetskog vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Bošnjaka sastavljenoga u Splitu 29. kolovoza 2024. godine, predstavlja uspostavljen suposjed tuženika i tužitelja kao posjednika toga dijela nekretnine pa je vezano za zahtjev zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana svaka ona osoba koja je samovlasno smetala uspostavljeni posjed (uznemiravanjem ili oduzimanjem), odnosno svaka osoba koja je uznemirila odnosno oduzela posjedniku posjed, tako i jedan od suposjednika koji je isključio drugog suposjednika iz posjeda.

49. Sud je ovdje ocjenjujući sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, izveo nedvojben zaključak da je tuženik kao suposjednik i vlasnik nekretnine jednostranim i nenajavljenim zaključavanjem ulaznih dvorišnih vrata odnosno odbijanjem davanja ključeva od te dvorišne kapije tužitelju onemogućio tužitelja za čiju korist je istovjetno takav čin posjeda bio izvršavan, u dosadašnjem posjedu te nekretnine, što bi nesumnjivo ukazivalo da je tuženik izvršio čin smetanja uspostavljenog suposjeda tužitelja na spornom, ovdje iz geodetskog vještačkog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ante Bošnjaka sastavljenom u Splitu od 29. kolovoza 2024. godine, skicom izmjere identificiranom dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (definirano točkama označenima kao 1-2-3-4-5-6-7- 8-9-10-11-12-1, u površini od 156 m2), te time postupao u svoje ime i za svoj račun, pa bi postojala odgovornost čina predmetnog smetanja suposjeda tužitelja na strani tuženika, tako da se ukazuje postavljeni konačni tužbeni zahtjev u svemu osnovan.

50. Imajući u vidu da je tuženik počinio čin smetanja suposjeda nekretnine koja je u određenom dijelu u suposjedu tužitelja koji je na tom dijelu zajedno s tuženikom izvršavao faktičnu vlast opisanim radnjama, koji čin je od tuženika izvršen isključenjem tužitelja iz dotadašnjeg posjeda, to se ukazuje osnovan tužbeni zahtjev koji tužitelj ovom tužbom postavlja, kako u pogledu zahtijevanog utvrđenja čina smetanja posjeda, tako i u pogledu zahtijevanog vraćanja u ranije stanje prije počinjenja smetanja posjeda uz zabranu tuženiku izvršenja budućeg takvog ili sličnog smetanja posjeda, pa je i prihvaćen kao osnovan tužbeni zahtjev kako je to odlučeno kao u točki I. izreke.

51.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1 i odredbi čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrstu predmeta spora i uspjeh stranaka.

52. Tužitelju koji je tijekom ovog parničnog postupka bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, s obzirom na potpuni uspjeh ostvaren u ovom parničnom postupku, priznat je kao opravdan slijedeći parnični trošak, i to trošak zastupanja sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22- nastavno Tarife): kao jednokratna propisana naknada za prvostupanjski postupak, vezano za četiri poduzete radnje u visini od 250 bodova (u što se ubrajaju radnje zastupanja sastava tužbe, sastava podneska od 17. siječnja 2024 godine- odgovora na prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, zastupanja na ročištu za prethodni postupak održanome dana 10. travnja 2024. godine i sastav obrazloženoga podneska od 6. svibnja 2024. godine kojim su se predlagali za izvođenje dokazi) te za svaku slijedeću opravdanu radnju zastupanja u posebnoj naknadi zastupanja na ročištima održanima 13. svibnja 2024. godine – pripremnom ročištu za prethodni postupak , te na ročištima za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi održanima 18. srpnja 2024. godine, 3. prosinca 2024. godine, 10. veljače 2025. godine, 17. ožujka 2025. godine i 7. svibnja 2025. godine, za svako to ročište u visini od po 50 bodova (6x50 što iznosi 300 bodova), kao i za sastav obrazloženoga podneska od 20. rujna 2024. godine kojim se tužitelj izjašnjava u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka te s tim uređuje tužbeni zahtjev kao i obrazloženoga podneska od 2. svibnja 2025. godine kojim se izjašnjava o izvedenim dokazima, što ga za tu radnju pripada trošak u visini od po 50 bodova za svaki taj podnesak (2x50 što iznosi 100 bodova), dakle sveukupno trošak tužitelju kao opravdan pripada u visini od ukupno 650 bodova, imajući u vidu da je vrijednost jednog boda visina iznosa od 2,00 EUR-a, što je tužitelju obistinjen trošak zastupanja u visini iznosa od 1.300,00 EUR-a, ovo uvećano za zatraženi trošak s osnova PDV-a od 25% što iznosi trošak po ovoj osnovi od 325,00 EUR-a s tim da je taj trošak trebalo uvećati sukladno zahtjevu za izdani materijalni trošak očevida lica mjesta i provedeno vještačenje vezano za nagradu i naknadu sudjelovanja sudskog vještaka u ovom postupku u iznosu ovog materijalnog troška od 450,00 EUR-a, kao i zatraženog troška s osnova obveze plaćanja sudske pristojbe na tužbu i odluku suda u postupku smetanja posjeda u iznosu od ukupno 100,00 EUR-a, što čini ukupni opravdano zatraženi trošak tužitelja u iznosu od 2.175,00 EUR-a.

53.Kako je dosuđen trošak tužitelju u iznosu od ukupno 2.175,00 EUR-a, to mu je tuženik kao obveznik s osnova tražbine nastalog troška dužan takav trošak nadoknaditi, zajedno s obvezom zahtijevane naknade pripadajuće zakonske zatezne kamate koja na taj iznos teče počevši od dana ovog presuđenja pa do isplate, po osnovi i po stopi sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21- nastavno ZOO), sve kako je to odlučeno u točki II. izreke.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 11. lipnja 2025. godine.

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja stranke mogu u roku 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA :

- tužitelju po punomoćniku; Dino Pivac, odvjetnik u Splitu,

- tuženiku po punomoćniku; Leopold Aljinović, odvjetnik u Splitu,

- u spis