Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj: Pp-1692/2025-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika TOMATO INTERIJERI d.o.o. i SZ, zbog prekršajnog djela iz članka 229. stavak 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19.) te zbog prekršajnog djela iz članka 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. istog Zakona, postupajući po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, pod brojem:
Klasa: UP/I-116-02/22-01/161 od 29. travnja 2022. godine, nakon glavne i javne rasprave održane 9. lipnja 2025. u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika i braniteljice Marine Parčine, temeljem članka 180., 183., 185. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. ), 11. lipnja 2025. objavio je i
presudio je
Prvookrivljenik TOMATO INTERIJERI d.o.o. za trgovinu i usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 64277761909, zastupana po ŠZ, neosuđivana, kao pravna osoba, zastupana po braniteljici Marini Parčina,
Drugookrivljenik SZ, sin pok. S i pok. JZ, dj. Š, rođen **.**.1962. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], građevinska škola, pismen, SSS, oženjen, dvoje djece, umirovljenik, zaposlen na četiri sata, mjesečna primanja 750,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan, odgovorna osoba u pravnoj osobi u vrijeme počinjenja prekršaja, zastupan po branitelju Zoranu Ivišu, uz zamjeničku punomoć zastupan po Marini Parčina,
krivi su
I. što je inspekcijskim nadzorom 12. travnja 2022. u uredu Državnog inspektorata u Splitu i uvidom u dostavljenu radno pravnu dokumentaciju, dana 28. ožujka 2022. utvrđeno da je u pravnoj osobi Tomato Interijeri, sa sjedištem u [adresa], na poslovima parketara radio NZ (rođen **.**.1977. [adresa]) te mu nisu, iako je radio na poslovima parketara od 15. svibnja 2012. godine do 25. siječnja 2022. dostavili pisani obrazloženi otkaz ugovora o radu, koji mora biti u pisanom obrazloženom obliku i dostavljen osobi kojoj se otkazuje,
čime su postupili protivno odredbi članka 120. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19.), a što je kažnjivo po članku 229. stavak 1. točke
35. i stavka 2. istog Zakona,
II. što radniku NZ koji je radio na poslovima parketara od 15. svibnja 2012. do 21. siječnja 2022. nisu omogućili korištenje godišnjeg za 2020. do 30. lipnja 2021.
čime su postupili protivno odredbi članka 77. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19.), a što je kažnjivo po članku 228. stavka 1. točke
15. i stavka 2. istog Zakona,
te im se temeljem istih propisa te članka 33., 37. stavak 3. točke 1. i 39. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.),
utvrđuje
- prvookrivljenoj pravnoj osobi za prekršajna djela iz točke I. i II. izreke presude NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 2000,00 eura (dvije tisuće eura) za svako
- drugookrivljenoj odgovornoj osobi za prekršajna djela iz točke I. i II. izreke presude NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 600,00 eura (šesto eura) za svako
temeljem članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenicima se
izriče
prvookrivljenoj pravnoj osobi UKUPNA novčana kazna u iznosu od 4000,00 eura (četiri tisuće eura)
drugookrivljenoj odgovornoj osobi UKUPNA novčana kazna u iznosu od 1200,00 eura (tisuću dvjesto eura).
Temeljem članka 33. stavak 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti izrečenu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne.
II. Temeljem članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, svaki.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, viša inspektorica rada, podnijela je 04. svibnja 2022. godine ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, te je ovaj sud donio presudu 24. ožujka 2023. na koju je tužitelj uložio žalbu te je po uloženoj žalbi Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio rješenje pod br. Ppž- 4634/2023 dana 9. siječnja 2025., te je u odnosu na točku I. i III. optužnog prijedloga ukinuo odluku te predmet vratio na ponovni postupak, dok je za točku II. optužnog prijedloga utvrđeno da je nastupila zastara prekršajnog progona.
2. Na zaključenoj glavnoj raspravi predstavnica pravna osobe ŠZ nije pristupila, te je pročitana obrana, a koja se odnosi na pravnu i odgovornu osobu, a braniteljica izlaže kao na prethodnim zapisnicima. U pisanoj obrani se navodi da okrivljena pravna osoba nije počinila prekršaje. Da okrivljenik nije bio u obavezi dostaviti radniku pisani i obrazloženi otkaz iz razloga što okrivljenik radniku nije niti izjavio otkaz već je radnik njemu izjavio otkaz. Shodno tome da se dostavlja obrazac En-3P iz kojeg je razvidno da je razlog prestanka svojstva osiguranika otkaz radniku što je razvidno i iz obavijesti o prestanku ugovora o radu od 25. siječnja 2022. u kojem je navedeno da ugovor o radu prestaje otkazom radnika. O tome da je radnik NZ dao poslodavcu otkaz ugovora o radu, a ne okrivljenik njemu predlaže da se saslušaju SZ, KZ i TZ. Svi navedeni imaju saznanja da je radnik NZ poslodavcu izjavio otkaz, a ne poslodavac njemu iz razloga što su u trenutku davanja otkaza od strane radnika bili prisutni samom događaju ili imaju neposredna saznanja o tome. Obzirom da poslodavac nije radniku dao otkaz, već rednik njemu, poslodavac nije ni bio u obvezi radniku dostavljati pisani i obrazloženi otkaz jer ga poslodavac nije ni dao. Da je poslodavac radniku izjavio otkaz ugovora o radu, a ne obrnuto, zasigurno bi radnik isti otkaz osporavao pred sudom te da je iz navedenog razvidno da nije počinio prekršaj, jer da bi se ostvarilo obilježje prekršaja mora postojati otkaz koji poslodavac daje radniku, a ne obrnuto kao što je slučaj u ovom predmetu. Što se tiče godišnjeg odmora za radnika NZ, koji se okrivljenicima stavlja na teret da su počinili prekršaj kažnjiv po članku 228. stavka 1. točke 15. i stavka 2. istog Zakona ističe da okrivljenici nisu počinili prekršaj za koji ih se tereti. Obzirom na sve prethodno navedeno da je u cijelosti neosnovan optužni prijedlog kojim se okrivljenicima stavlja na teret da radniku nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora za 2020., jer iz prethodno dostavljene dokumentacije i obrazloženja je razvidno da je radnik za navedenu godinu u cijelosti iskoristio godišnji odmor. Iz navedenog je razvidno da nisu ostvarena obilježja prekršaja za koje se okrivljenike tereti, odnosno da u postupanju okrivljenika nije bilo namjere niti svijesti o protupravnosti djela. Ujedno ne postoji krivnja kao konstruktivni element prekršaja stoga da ne može ni biti kažnjen za počinjenje istog, zbog čega se predlaže da se donese presuda kojom će se osloboditi okrivljenika od optužbe. Podredno, ukoliko Prekršajni sud ne nađe osnovanim prethodno postavljeni prijedlog, predlaže se da primjenom članka 37. Prekršajnog zakona primjeni odredbe o ublažavanju kazne, budući okrivljenik do sada nije prekršajno kažnjavan što se može provjeriti u evidenciji suda.
3. Na zaključenu glavnu raspravu okrivljenik SZ, odgovorna osoba, iskazuje da je razumio što mu se stavlja na teret te da se ne smatra krivim. U svojoj obrani navodi da je istina da je kod njega radio radnik NZ od 15. svibnja 2012. do 25. siječnja 2022., a 25. siječnja 2022. došao je u njegov ured tražeći da se dogovore u vezi prestanka radnog odnosa, govorio je da bi išao iz firme, ali da ne bi želio izgubiti pravo sa Zavoda, da mu je rekao da neće više raditi, a već prije Tri kralja mu je rekao da neće raditi, a 25. siječnja 2022. došao je u njegov ured, tražio je da se dogovore, a on da mu je rekao da mu nedostaje radnika tako da ga ne može proglasiti viškom, a to vrijeme od Tri kralja pa sve do 25. siječnja 2022. nije radio, ali mu je to plaćeno i računalo mu se da je na godišnjem odmoru, a sve to bez njegove dozvole. Nakon toga, kako je rekao da ne želi više raditi, da ga je poslao kod knjigovođe ČZ, a nakon 10-15 minuta kad je napustio njen ured, rekla mu je da nije htio potpisati ugovor o prekidu radnog odnosa, ali na njegovu inicijativu, tako da on nije htio primiti taj ugovor o prestanku rada, tako da je ostao i nepotpisan, a za nekih više od mjesec dana prestanak ugovora o radu mu je dostavljen poštom. Istina je da mu je omogućio korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu do 30. lipnja 2021. godine. Također iskazuje da ostaje i pri pisanoj obrani. Nakon što je upoznat sa iskazom svjedoka NZ, ostaje pri onom što je naveo, te je točno da se protiv njega vodi postupak zbog neisplate godišnjeg odmora i otpremnine, a ne radi nezakonitog otkaza, ali da se ne može sjetiti o kojem se godišnjem odmoru radi, radi čega se vodi postupak radi neisplate. Na upit suda, tko sastavlja ugovore o radu odnosno prestanak ugovora o radu u ovom slučaju, iskazuje da ga sastavlja knjigovođa, što je bilo i u ovom slučaju, a na upit suda, istina je da je rekao knjigovođi da radniku prestaje ugovor o radu jer je isti dao otkaz, znači otkazom radnika, a ista radniku uručuje otkaz ugovora o radu, a da je već rekao da on nije htio primiti navedeni dokument, o čemu ga je knjigovođa obavijestila nakon 10-15 minuta. Na upit suda, točno je da je dolazilo i odlazilo dosta radnika, međutim nikada nije bilo s niti jednim radnikom problema u vezi prestanka radnog odnosa, a niti ga je itko od radnika tužio radi neisplate plaća, otpremnine. Okrivljenik i braniteljica iskazuju da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi okrivljenik se priklanja završnoj riječi braniteljice.
4. Na zaključenoj glavnoj raspravi braniteljica Marina Parčina u završnoj riječi navodi da ostajem pri završnoj riječi od 21. ožujka 2023. Ističe da je iz provedenih dokaza nakon ukidne odluke razvidno da okrivljenici nisu počinili prekršaj za koji ih se tereti te da je unatoč postojanju uredne radno pravne dokumentacije ovaj postupak pokrenut isključivo temeljem izjave radnika NZ, a što je potvrdila i danas saslušana svjedokinja inspektorica HZ, a prethodno je iskazala da pravna osoba nije počinila niti jedan prekršaj, a u odnosu na točku 1. optužnog prijedloga predlaže da se ispita svjedok KZ i LZ, te ističe da u spisu prileži evidencija za platne liste, a iz kojih proizlazi da je upravo radnik na svoj vlastiti zahtjev spajajući neradne dane i blagdane koristio godišnji odmor.
5. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci NZ, KZ i svjedokinja inspektorica HZ, te je izvršen uvid u prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, ugovor o radu na određeno vrijeme, evidencije o radnom vremenu, prijava HZMO, obračunske isprave za isplatu plaće, punomoći, prestanak ugovora o radu, zamjenička punomoć odvjetnika Zorana Iviša, odluka o imenovanju predstavnika, čita se iskaz svjedoka NZ, zapisnik o saslušanju svjedoka NZ, presuda i rješenje VPS br. Ppž-4634/2023 od 9. siječnja 2025.
6. Svjedok NZ u svom iskazu navodi da je kod okrivljenika radio nešto manje od 10 godina i to sve do 12. siječnja 2022. Sjeća se da je bila srijeda i da se nalazio u kancelariji SZ jer su prethodno radili u Primoštenu pa mu je dostavio mjere letava, odnosno što su radili, a sve to po njegovoj poruci koju je dobio na mobitel. Da mu je tada ujedno i rekao da mu plati godišnji odmor za 2021. godinu, na što mu je on tada odgovorio da je duga godina, da ne zna što je pod tim mislio, na što mu je opet rekao da mu treba platiti godišnji jer mu ga nije platio za 2021. godinu, da bi mu SZ tada rekao da on uvijek traži neka prava kako za sebe tako i za radnike te da što se njega tiče, da više ne radi kod njega, da može ići. Osim njega tu su se nalazili kolege TZ i KZ. Kako je tada rekao da od tog dana više ne radi, onda da su on i KZ otišli, a TZ je ostao i dalje raditi u pravnoj osobi, s tim da je i KZ nastavio dalje raditi. Dana 13. siječnja 2022. da je ponovno otišao kod gospodina SZ, te mu je tada rekao da on više ne radi te da se javi kod knjigovođe, te da ima godišnji odmor do 25. siječnja 2022. te da je potpisao to korištenje godišnjeg odmora. Nakon što je otišao kod knjigovođe, da mu je ponuđeno da potpiše sporazumni raskid ugovora, međutim on to nije htio potpisati jer da nije dao otkaz, nakon čega je otišao, te je nastavio koristiti godišnji odmor do 25. siječnja 2022., radilo se o 12 dana godišnjeg odmora, te smatra da se radilo o godišnjem odmoru za 2021. godinu, a za 2021. godinu imao je 22 dana godišnjeg odmora, a u 2021. za tu godinu nije iskoristio niti jedan dan godišnjeg odmora, tako da godišnji odmor na koji je imao pravo u 2021. godini nije koristio. Nakon 10ak dana susreli su se u gradu te su otišli na piće, te da je tada gospodinu SZ rekao da ima pravo na godišnji odmor kao i na otpremninu, da bi mu on tada rekao da mu može dati 3000,00 kuna, da ako hoće to uzeti da može, a ako ne, da ga može tužiti, da ga može prijaviti. Nikakve papire, a pritom misli na papire tijelima HZMO i HZZO nije mu dao, tako da se nije mogao prijaviti nadležnim tijelima, a niti na Zavod te nije imao nikakva prava za Zavoda, a nakon četiri mjeseca i to točnije 19. travnja 2022. na kućnu adresu dostavljen mu je otkaz, odnosno dostavljen mu je prestanak ugovora o radu, a u kojem je navedeno da je dao otkaz, ali ne zna točno kojeg dana, a što nije točno, dakle, najprije mu je rekao odnosno ponudio da potpiše sporazumni otkaz ugovora o radu 25. siječnja 2022., a kada je to odbio jer se ne može raditi o sporazumnom raskidu ugovora, tada mu je na kućnu adresu odnosno u travnju 2022. došao prestanak ugovora o radu, a u kojem je navedeno da je on dao otkaz, a što nije točno. Kada je uz taj otkaz dobio i prijave na HZMO i HZZO, otišao je na zavod za zapošljavanje te se prijavio, a u jedno je otišao i kod odvjetnika te je sada u tijeku radni spor. Na upit ja godišnji odmor nije koristio za više godina između ostalog nije ga koristio za 2020. do 30. lipnja 2021. godine. Nakon što mu je predočen prestanak ugovora o radu, iskazuje da mu je u siječnju 2022. bio ponuđen na potpis sporazumni raskid ugovora o radu, ali da ga nije želio potpisati, jer mu je poslodavac rekao da ja ne treba dolaziti na posao. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika, iskazuje da nije istina da je izjavio otkaz poslodavcu, te predlaže da se kao svjedoci ispitaju KZ i TZ. Također tvrdi da nije iskoristio godišnji odmor, a kada je ovo sve prijavio Državnom inspektoratu i nakon što su mu bile predočene evidencije o radnom vremenu, da je vidio da je u evidencijama navedeno da je koristio godišnji odmor, međutim to nije istina, jer je u to vrijeme radio, te se da se može sjetiti gdje je radio, a par puta je sa njim radio i kolega KZ. Na upit braniteljice, je li mu ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu, te da li se radi o ovom dokumentu iz spisa svjedok iskazuje; ja mislim da se radi o tom dokumentu iz spisa. Na upit braniteljice, zašto je došao na posao 13. siječnja 2022. ako mu je već 12. siječnja 2022. po njegovoj izjavi poslodavac rekao da ne dolazi, svjedok iskazuje da je došao radi toga jer on nije dao otkaz, a isto je radi toga što je prije 15 godina radio kod istog poslodavca te kada ga je bolio zub, da se javio poslodavcu te da je taj dan otišao s posla, te mu je u to vrijeme kada nije došao sljedeći dan na posao dao otkaz, pa se bojao da to ne bi učinio i ovaj put, te je unatoč tome što mu je rekao da više ne radi, ove prigode, ipak sljedećeg dana otišao na posao. Na upit braniteljice, iz kojeg je razloga 12. siječnja 2022. tražio da mu se isplati godišnji odmor za 2021. godinu, te je li mu poznato do kada se koristi godišnji odmor za 2021., svjedok iskazuje da mu nije poznato, ali da je ipak tražio da mu se isplati godišnji odmor. Na upit braniteljice, svjedok iskazuje da je usmeno upozoravao poslodavca radi godišnjeg odmora, a nije pismeno istog upozoravao na to. Na upit braniteljice, u vezi čega se vodi spor pred Općinskim sudom u Splitu, svjedok navodi da se vodi radi neisplate godišnjeg odmora i otpremnine, a na daljnji upit braniteljice vodi li se spor radi nezakonitog otkaza, iskazuje da ne zna, da je to sve kod odvjetnika Vedrana Milića iz Splita.
7. Svjedok KZ u svom iskazu navodi da je bio prisutan kada se sve to odvijalo, tako da mu je poznato što se dogodilo, između okrivljenika i NZ došlo je do jedne prepirke, a u vezi nekog novca, te je on tada NZ rekao da bi najbolje bilo da više ne dolazi, da ne treba od sada dolaziti, a i njemu je tada rekao da može ići taj dan jer da nema s kim raditi jer je radio u paru sa NZ, sve se to događalo u siječnju kada su se vratili iz Primoštena. Da se on drugi tjedan vratio raditi, a i TZ je tada radio i ostao raditi, a na upit iskazuje da više ne radi kod poslodavca i to od listopada 2023. Na upit suda, sljedeće dane NZ nije dolazio na posao jer mu je poslodavac rekao da ne dolazi. Na upit okrivljenika što je bilo prije toga, zašto nisu išli u Stobreč raditi, svjedok iskazuje da je točno da toga dana nisu išli u Stobreč raditi jer nešto nije bilo dogovoreno, ispoštovano, a tada je došlo do prepirke i svađe između okrivljenika i NZ te mu je okrivljenik tada rekao da ne treba više dolaziti na posao. Na upit braniteljice je li radnik NZ tražio od okrivljenika da mu se plati godišnji odmor, svjedok navodi da je istina da je to NZ pitao, a u vezi godišnjeg odmora može reći da nikada nije bio određen te se nikada nije znalo kada se točno ide, otišlo bi se par dana, pa bi opet gazda zvao da se vrati s godišnjeg, to je što se njega tiče, tako i ostali radnici, dakle točno je da je NZ tražio da mu se plati godišnji odmor unatrag više godina. Na upit braniteljice je li neisplata za godišnji odmor za 2021. uzrok ovog sukoba odnosno prepirke i svađe između okrivljenika i NZ, točno je da je to bio uzrok, radilo se koliko mu je poznato i o više godina. Na upit braniteljice svjedok iskazuje da ne surađuje i da ne radi sa NZ. Na upit braniteljice, svjedok iskazuje da mu poslodavac ništa nije ostao dužan.
8. Svjedokinja inspektorica rada HZ u svom iskazu navodi da je podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika, a sve temeljem izjave radnika NZ, a što se tiče otkaza ugovora o radu, u Zakonu o radu je propisano da se radniku mora dostaviti pisani i obrazloženi otkaz ugovora o radu, nisu propisani rokovi, već se na rokove primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Što se tiče radno pravne dokumentaciju u koju je izvršila uvid, sukladna je pravilniku, međutim nije sukladna izjavi radnika, te je temeljem izjave radnika podnesen optužni prijedlog. Na upit je li zapisnik sačinjen uz upozorenja po Prekršajnom zakonu, radilo se o zapisniku iz 2022., a nakon ovoga da su dobili upute točnije preporuke da svjedoke i ostale ispituju i saslušavaju sukladno odredbama Prekršajnog zakona te da ih upozore na članak 173. Prekršajnog zakona. Na upit braniteljice je li poslodavac dužan radniku išta uručivati, pritom misli na obrazloženje kada radnik poslodavcu izjavljuje otkaz, svjedokinja iskazuje da mu nije dužan uručivati ništa već mu je samo dužan vratiti radno pravnu dokumentaciju.
9. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka te analizirajući obranu okrivljenika kao i sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, nedvojbeno je da su okrivljenici počinili prekršaje opisane u izreci presude.
10. Odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o radu, propisano je da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, a odredbom članka 229. stavka 1. točke 35. istog Zakona propisano je da će se pravna osoba kazniti novčanom kaznom ako otkaz nije u pisanom obliku, nije obrazložen ili ako nije dostavljen radniku, te je za pravnu osobu propisana novčana kazna u iznosu od 8090,00 do 13270,00 eura, a za odgovornu osobu u iznosu od 920,00 do 1320,00 eura.
11. Odredbom članka 77. stavka 1. Zakona o radu, propisano je da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana, a člankom 228. stavka 1. točke 15. istog Zakona, propisano je da će se novčanom kaznom od 4110,00 do 7960,00 eura kazniti pravna osoba ako radniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, osim u slučaju prestanka ugovora o radu, a stavkom 2. istog članka propisana je novčana kazna za odgovornu osobu u iznosu od 530,00 do 790,00 eura.
12. Obrana okrivljenika u kojoj poriču počinjenje prekršaja navodeći da je radnik otkazao ugovor o radu 25. siječnja 2022. nije osnovan. Naime, točno je da se u spisu nalazi prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme zaključen između okrivljenika i radnika NZ **.**.2012., a koji prestaje otkazom ugovora radnika 25. siječnja 2022., međutim prestanak ugovora o radu nije potpisan od strane radnika, već je samo potpisan od strane poslodavca, međutim, provedenim dokaznim postupkom odnosno imajući u vidu iskaz radnika NZ koji u svom iskazu tvrdi da on nije dao otkaz, već da kada je po nalogu poslodavca otišao kod knjigovođe da nije htio potpisati ugovor, a u kojem je tada bilo navedeno da se radi o sporazumnom raskidu ugovora, dakle, da takav ugovor nije htio potpisati jer da nije dao otkaz, a poslodavac da mu je tada na poslu, ispred kolega TZ i KZ rekao da ne treba dolaziti na posao, da od toga dana više ne radi, te da ima pravo koristiti godišnji odmor do 25. siječnja 2022., što znači da mu je po proteku godišnjeg odmora prestao radni odnos, ali da takav ugovor nije htio potpisati jer nije dao otkaz, te slijedom navedenog iskaza, kao i iskaza svjedoka KZ, koji u cijelosti potvrđuje iskaz radnika NZ, navodeći da je poslodavac tada rekao radniku NZ da ne treba više dolaziti, dakle, da je ugovor o radu između poslodavca i radnika NZ prestao 25. siječnja 2022., te da mu poslodavac nije uručio otkaz ugovora o radu, iako je poslodavac dužan dostaviti otkaz onoj osobi, u ovom slučaju NZ, kojoj se otkazuje ugovor, a da nije dostavio otkaz ugovora NZ kojim mu se otkazuje ugovor proizlazi i iz iskaza odgovorne osobe u kojoj navodi da kako radnik nije htio potpisati ugovor o prekidu radnog odnosa, a do kojeg je došlo na inicijativu radnika, te da je ugovor ostao nepotpisan te da mu je za nekih više od mjesec dana ugovor o radu dostavljen poštom, za zaključiti je da poslodavac nije postupio sukladno propisima, te radniku nije dostavio otkaz ugovora o radu, a što je bitno da bi radnik mogao ostvariti svoja prava kako na Zavodu za zapošljavanje tako i prava kod nadležnih tijela mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, budući da je odredbom članka 120. stavka 4. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da se podaci o prestanku osiguranja za osiguranike iz članka 9. stavka 1. točke 1. -7. ovog Zakona dostavljaju u roku od 24 sata od prestanka rada odnosno prestanka radnog odnosa, iz čega proizlazi kako okrivljenici radniku kojem je prestao radni odnos 25. siječnja 2022. nisu dostavili u propisanim rokovima pisani otkaz ugovora o radu, uslijed čega nije niti mogao biti prijavljen nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te je slijedom iznesenog u potpunosti prihvaćen iskaz svjedoka radnika NZ, svjedoka KZ, dok je obrana okrivljenika u potpunosti neosnovana kao i njihovog branitelja, te je ista usmjerena jedino na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
13. Provedenim dokaznim postupkom također je utvrđeno da okrivljenici radniku NZ nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora za 2020. godinu, a koji se trebao iskoristiti do 30. lipnja 2021., a što također proizlazi iz iskaza okrivljene odgovorne osobe SZ koji u svom iskazu navodi da je radnik NZ kod njega bio 25. siječnja 2022. te koji navodi da radnik od Tri kralja pa sve do 25. siječnja 2022. nije radio, ali da mu je to plaćeno i da se radniku računalo kao da je na godišnjem odmoru, dakle isto ukazuje da radnik nije iskoristio godišnji odmor za 2020. godinu do 30. lipnja 2021., te da su okrivljenici postupili prethodno citiranim odredbama članka 228. Zakona o radu, sve nezavisno od toga što bi iz evidencija o radnom vremenu proizlazilo drugačije, međutim kako je već navedeno iskaz svjedoka NZ je u potpunosti prihvaćen te je temeljem iskaza NZ, sud odlučio o krivnji okrivljenika za ovaj prekršaj.
14. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaje iz točke I. i II. izreke presude valjalo ih je proglasiti krivima i kazniti.
15. Pri odmjeravanju kazne okrivljenicima uzete su u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, ranije ponašanje okrivljenika, njihovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, imovinske prilike, težina počinjenih prekršaja, što do sada nisu osuđivani, okrivljenicima je temeljem odrede članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ublažena novčana kazna, smatrajući da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja, te da će se tako izrečenom kaznom odnosno ukupnom kaznom djelovati kako represivno tako i preventivno prema okrivljenicima odnosno da će se postići svrha kažnjavanja.
16. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.
17. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 11. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Martina Šušnjara v. r.
Vinka Kulić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
Dostaviti:
1. okrivljenicima
2. tužitelju
3. branitelju Zoranu Ivišu
4. braniteljici Marini Parčina
5. u spis