Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-2387/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Crikvenica, od 2. ožujka 2025., KLASA: 211-07/25-1/3144; URBROJ: 511-09-27-25-1, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se prigovor okrivljenog CF kao neosnovan i pobijani prekršajni nalog potvrđuje.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni SF dužan je platiti troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prekršajnim nalogom okrivljeni SF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura.
1.1. Istim nalogom okrivljeniku je, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
1.2. Okrivljenik je nadalje obvezan naknaditi i troškove prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
2.1. Okrivljenik moli da mu se umanji novčana kazna obzirom da je samo on u obitelji zaposlen, dok mu je supruga nezaposlena, te imaju troje djece pa mu je novčana kazna iznimno visoka. Nadalje, okrivljenik traži ukidanje mjere zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije“, obzirom da živi u [adresa], a zaposlen je u rhh u tvrtki „hhe“ d..o.o., te mu je neophodna vozačka dozvola zbog odlaska na posao i radi prijevoza djece u vrtić i školu, kao i ostale obveze vezane za njih.
2.2. Okrivljenik predlaže da se njegov prigovor prihvati.
3. Prigovor je neosnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nije počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda prigovora u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo već izreklo posebnim zakonom minimalno propisanu novčanu kaznu za počinjeni prekršaj, budući da je za predmetno djelo propisana novčana kazna u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura. Tako izrečenu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini, opasnosti i pogibeljnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Podnositelj prigovora ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti niti doprinosi dokaze kojima bi dokumentirao materijalne i obiteljske prilike, postojanje kojih bi učinilo osnovanim preinačenje izrečene najniže mjere novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja.
6. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku određenom prekršajnim nalogom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, računajući od primitka ove drugostupanjske odluke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda prigovora ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, sukladno odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, s obzirom na težinu i značaj djela, opravdano i zakonito izreklo navedenu zaštitnu mjeru. Izrečena zaštitna mjera određena je unutar zakonom propisanog vremenskog okvira (od jednog mjeseca do dvije godine), u trajanju koje je razmjerno težini počinjenog prekršaja, osobnima ličnosti okrivljenika koji je kao vozač očito nedovoljno svjestan opasnosti i pogibeljnosti ovog prekršaja. Zbog svega navedenog, i ovaj Sud smatra da je izrečena zaštitna mjera opravdana i u skladu s ciljem ograničenja prava u konkretnom slučaju, kako to propisuje članak 51.a Prekršajnog zakona.
7.1. U vezi paušalnih navoda prigovora da mu je vozačka dozvola neophodno potreban radi odlaska na postao koji obavlja u erg te radi prijevoza djece, ističe se da istima okrivljenik nije doveo u pitanje pravilnost odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri i duljini njezinog trajanja, tim više što navode prigovora nije potkrijepio nikakvim dokazima o činjenicama na kojima temelji prigovor, u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, a nepotkrijepljeni navodi ne mogu se uzeti u obzir.
7.2. Osim toga, okrivljenik je prilikom konzumiranja alkohola, prije nego je započeo vožnju, trebao voditi računa o svim okolnostima dakle, neophodnosti vozačke dozvole te se ponašati u prometu sukladno prometnim propisima, što je propustio učiniti te svojim ponašanjem snosi posljedice ovakvog čina.
7.3. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza te prilike.
8. Paušalni iznos troškova postupka po prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okviru raspona propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, br 18/13.), bliže minimalno propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Crikvenica u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
