Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-122/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Marasović, odvjetnici u Zagrebu, Vurovčica 7, protiv tuženika Hrvatski savez slijepih, Zagreb, Draškovićeva 80/1, OIB: 49466521634, zastupan po punomoćniku Draženu Lančiću, odvjetniku u Zagrebu, Tuškanova 32, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr- 89/2023 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod posl.br. Pr-89/2023 od 18. ožujka 2025. u točkama I. i II. izreke.

II Tužiteljici se ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. rujna 2017. nezakonita i nedopuštena, zatim zahtjev radi poništenja predmetne odluke i radi sudskog raskida Ugovora o radu, kao i zahtjev radi naknade štete u visini od 9.045,59 eur sa zateznom kamatom (toč. I. izreke). Tužiteljica je u toč. II. izreke obvezana naknaditi tuženiku troškove postupka od 3.062,50 eur sa zateznom kamatom suđenom od presuđenja. U toč. III. izreke odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troška od 59,03 eur.

2. Protiv te odbijajućeg dijela presude žali se tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP). Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji, a podredno ukine.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi tvrdi kako je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama a oni postojeći da su nejasni i međusobno proturječni, kao što su proturječni i sa stanjem spisa. Ovi se žalbeni navodi ne prihvaćaju jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te tvrdnjama stranaka ocjenom svih izvedenih dokaza. Kako nije ostvarena ni jedna druga apsolutno bitna povreda na koje ovaj sud u smislu čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti pobijanu je presudu moguće ispitati.

6. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koji se u bitnome obrazlažu tvrdnjom kako se u ponašanju tužiteljice nisu ostvarili elementi teške povrede obveza iz radnog odnosa, štoviše njezino postupanje nije bilo protivno niti jednom internom aktu tuženika i stoga se ne može ocjenjivati opravdanim razlogom za otkaz. Pojašnjava kako tuženik ničim nije dokazao da je tužiteljica za angažiranje izvođača radi popravka cijevi u zgradi trebala pribaviti suglasnost Upravnog odbora tuženika ili da bi se radilo o odluci koju donosi Upravni odbor. Naprotiv tužiteljica je sukladno Statutu tuženika kao izvršna direktorica bila ovlaštena autonomno donositi odluke o ovoj vrsti pravnog posla i u tu svrhu sklapati ugovore. I pored navedenog, tužiteljica je obavijestila Upravni odbor o radovima a što je razvidno iz Izvještaja za razdoblje od 31. 3. 2017. do 9. 6. 2017. Prihvaćanjem skuplje ponude za izvođenje radova tuženiku nije nastala šteta kako se u Odluci o otkazu netočno navodi, naprotiv tužiteljica je štetu spriječila obzirom su tuženikovi najmodavci i zakupci prijetili tužbama radi štete koja bi im nastala zbog puknuća cijevi pa je radove kao hitne i nužne valjalo što prije poduzeti. U izboru izvođača nije bilo propusta budući ponuda izvođača tvrtke Agram unatoč tome što je bila povoljnija ujedno nije bila odgovarajuća iz više razloga. Prije svega, tvrtka Agram je već izvodila radove na vodovodnim instalacijama i prema saznanjima tužiteljice rad nije bio obavljen kvalitetno zbog čega je bilo pritužbi. S druge strane, izabrani izvođač tvrtka D&D instalacije nudila garanciju za radove i k tome obavila radove u većem opsegu od onog koje je nudila tvrtka Agram što sud prvog stupnja nije cijenio. Pobija i pravilnost utvrđenja suda da bi bio održan rok od 15 dana od saznanja za razlog izvanrednog otkazivanja budući iz iskaza svjedoka NP proizlazi da je tuženik saznao za isti 9. lipnja 2017.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev radi utvrđenja nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu koja je odluka donesena iz više razloga. Sud prvog stupnja nije našao osnovanim da bi postupanja tužiteljice koja se odnose na tvrdnju da bi financijski oštetila društvo sklapanjem nepovoljnih ugovora o najmu, brisanje službenih mailova, dopuštenje pristupa GP u prostorije tuženika suprotno odluci Upravnog odbora, te nesavjesno obavljanje radnih zadataka na radnom mjestu voditeljica projekta, predstavljala povredu obveza iz rada. Stoga ovi otkazni razlozi nisu predmetom razmatranja u žalbenom postupku.

8. Međutim, sud je prvog stupnja utvrdio opravdanim otkazni razlog opisan kao prihvaćanje nepovoljne ponude za izvođenje radova na instalacijama zgrade zbog čega je društvo financijski oštećeno a što je dovelo do gubitka povjerenja poslodavca.

Ocjenom izvedenih dokaza sud je utvrdio:

-da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme od 15. lipnja 2000. kao voditeljica projekta te da je 1. siječnja 2016. imenovana izvršnom direktoricom tuženika,

- da je tužiteljica kao izvršna direktorica tijekom ožujka 2017. provodila postupak izbora ponuda za popravak puknuća vodovodne cijevi koja predstavlja zajednički dio zgrade. Tužiteljica je pribavila dvije ponude i to tvrtke Agram na iznos od 19.368,09 kn, te tvrtke D&D instalacije na iznos od 52.520,00 kn te je u ovom postupku tvrdila kako je zbog nestručnosti tvrtke Agram odnosno stručnosti druge tvrtke koja je obavila dubinsko snimanje i dala garanciju na izvedene radove, ponuda D&D instalacije prihvaćena,

-ubrzo nakon sklapanja ovog pravnog posla dolazi do puknuća druge vertikale koja je u cijelosti zamijenjena i za te je radove tvrtka D&D instalacije dala ponudu od 48.136,06 kn (list 110 spisa), dok ponude drugih izvođača nisu zatražene

-da je sve radove izvela tvrtka D&D instalacije kojoj je odmah po primitku obje ponude (dakle, prije izvođenja radova) tuženik isplatio cijenu usluge kako je ona navedena u ponudama, a što je potvrdila svjedokinja CP, voditeljica računovodstva tuženika

-da tužiteljica urudžbirala samo ponudu tvrtke D&D instalacije, ali ne i ovu drugu, povoljniju ponudu i da je članovima Upravnog odbora tvrdila kako je izdana garancija za radove od 5 godina iako je zapravo izdana na rok od 2 godine

-da tužiteljica da izvođačem radova nije sklopila pisani ugovor o djelu i ugovor o jamstvu, već se radilo o sklapanju ugovora usmenim putem

-da su svi radovi okončani prije održavanja sjednice Upravnog odbora 9. lipnja 2017. u povodu koje je tužiteljica kao izvršna direktorica sastavila Izvještaj o radu udruge za razdoblje 31. 3. 2017. do 9. 6. 2017. u kojem je opisala da je došlo do pucanja cijevi, da je angažiran drugi izvođač koji je dao jamstvo od 5 godina umjesto dosadašnje tvrtke Agram koja nije ponudila jamstvo za radove, da se radovi ne mogu u cijelosti podmiriti iz sredstava pričuve zbog nedostatka novaca, te da je tuženik kao upravitelj zgrade dužan osigurati normalan život stanara pa je u tu svrhu „ dobio za popravak cijevi 60%, a 40% će biti plaćeno iz sredstava koje tuženik ubire od najamnina“

-da je na sjednici Upravnog odbora održanog 9. lipnja 2017. nazočila i tužiteljica kada je suočena s brojnim pitanjima i prigovorima članova Upravnog odbora koji su tvrdili da je postupak izbora izvođača bio netransparentan jer sve ponude nisu urudžbirane, nije osnovana natječajna Komisija, ponude nisu predane zatvorenoj omotnici, nije jasno zašto je odabrana bitno nepovoljnija ponuda koja je za tuženika iznosila izdatak od 100.000,00 kn ukupno i to radi popravka zajedničkih dijelova zgrade. Iz Zapisnika sa te sjednice (list 41 spisa) utvrđeno je kako tužiteljica nije dala nikakvo obrazloženje vezano za ove prigovore, a kamo li argumentirano. Upravni odbor je smatrao da je tužiteljica kao izvršna direktorica napravila značajan propust jer Odboru nije pružila informacije o postupku izbora izvođača zbog čega joj je, za to postupanje, te niz drugih razloga (prethodno navedenih za koje sud prvog stupnja nije našao dokazanim povredu obveza iz radnog odnosa) izglasano nepovjerenje i ista je smijenjena s funkcije izvršene direktorice

-tužiteljica i tuženik 9. lipnja 2017. sklapaju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditeljica projekta

-tuženik angažira stalnog sudskog vještaka za arhitekturu i graditeljstvo OPR sa zadatkom da procijeni jesu li radovi bili potrebni i da li plaćena cijena odgovara stvarnoj vrijednosti radova. Iz nalaza i mišljenja (list 56 spisa) koji je u svemu potvrđen iskazom iste saslušane u svojstvu svjedoka, proizlazi da su radovi bili potrebni jer se radilo o starim i dotrajalim instalacijama, međutim da je ponuda Agrama bila detaljno razrađena po vrstama radova, količini i cijeni za razliku od ponude D&D instalacija (razvidno i usporedbom ponuda na listovima 110, 147 i 149 spisa). Vještakinja je zatražila još dvije ponude i na temelju toga je zaključila kako ponuda tvrtke Agram odgovora stvarnoj tržišnoj cijeni radova. Da se radilo o nepotpunoj ponudi tvrtke D&D instalacije potvrdio je u iskazu i svjedok RP, tehnički referent zaposlen kod tuženika koji je opisao kako je ponudu tvrtke D&D instalacije proslijedio tvrtki Agram koja je dala specificiranu i povoljniju ponudu.

- nalaz i mišljenje tuženik zaprima 8. rujna 2017. o čemu se raspravlja na sjednici Upravnog obora održanoj istoga dana i tuženik donosi Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 18. rujna 2017.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje kako se ostvario otkazni razlog koji opravdava donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Smatra sud da u ovim okolnostima slučaja kada se cijena radova prema ponudama znatno razlikovala, kako je tužiteljica iako je bila ovlaštena samostalno donositi odluke kao izvršna direktorica, trebala prije izbora izvođača Upravnom odboru prezentirati sve ponude i dati sve potrebne informacije kako bi nakon sveobuhvatne rasprave mogla donijeti odluku. Tužiteljica nije postupila na ovaj način, a Izvještaj kojeg je podnijela za razdoblje od 31. 3. 2017. do 9. 6. 2017. ne sadrži potpune i istinite podatke. Nije potpun jer se u njemu ne navode podaci o nazivu izabranog izvođača, ponudi i cijeni i općenito gledano izvješće nije bilo dovoljno detaljno jer ne spominje da je pristigla još jedna, povoljnija ponuda, a nije bilo niti istinito jer duljina garancije koju je dao izabrani izvođač nije iznosila pet, već dvije godine.

10. Sud još utvrđuje kako tužiteljica nije dokazala da bi stanari zgrade bili nezadovoljni ranijim izvođačem, štoviše iz iskaza RP da proizlazi kako isti nema saznanja da se itko žalio na kvalitetu radova. Imajući u vidu sve navedeno, a posebno okolnost da tužiteljica ni u stranačkom iskazu nije pojasnila razloge zbog kojih je samostalno i bez izvještavanja Upravnog odbora donijela odluku o izboru višestruko skuplje ponude za izvođenje radova, sud prvog stupnja smatra da je takvim postupanjem ostvarila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava odluku o izvanrednom otkazu. Pored toga, opisano postupanje tužiteljice dovelo je do gubitka povjerenja tuženika što predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Budući je tuženik u zakonskom roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. Zakon o radu („Narodne novine„ broj 93/14- dalje ZR) donio Odluku o izvanrednom otkazu jer je svoje sumnje potvrdio zaprimanjem nalaza i mišljenja vještaka dana 8. rujna 2017. u kojem se vještak očitovao o stvarnoj vrijednosti radova i nepovoljnijoj ponudi, to je udovoljeno i ovoj pretpostavci da se otkaz tuženika utvrdi zakonitim. Iz tih razloga i pozivom na odredbu čl. 116. ZR odbija zahtjev radi utvrđenja nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu, ako i zahtjev radi sudskog raskida Ugovora o radu i isplati naknade štete po toj osnovi, sve pozivom na čl. 125. st. 1. ZR.

11. Svi navedeni zaključci suda prvog stupnja rezultat su pravilne ocjene dokaza i pravilne primjene materijalnog prava pa ih žaliteljica navodima žalbe nije uspjela dovesti u dvojbu.

12. Tužiteljica smatra da nema internog propisa kojim bi njena autonomija u donošenju odluka bila ograničena i da nije dužna ishoditi suglasnost Upravnog odbora prethodno donošenju odluke. Takvi stajalište nije ispravno.

13. U spisu predmeta se nalazi Statut tuženika od 10. travnja 2015. kojim su određeni poslovi i ovlaštenja tijela Saveza. Izvršni direktor prema čl. 29. Statuta sudjeluje u radu na sjednicama tijela Saveza bez prava odlučivanja ali s pravom iskazivanja mišljenja, priprema materijale za sjednice tijela Saveza, sklapa ugovore i poduzima druge pravne radnje u ime i za račun Saveza. Izvršni direktor za svoj rad kao i rad stručne službe odgovara Upravnom odboru.

14. Predsjednik Saveza prema čl. 30. Statuta odgovara Upravnom odboru za provođenje zaključaka i odluka Upravnog odbora, te je ovlašten sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun Saveza.

15. Upravni odbor prema čl. 28. utvrđuje potrebe i mogućnosti Saveza za obavljanje gospodarskih i drugih djelatnosti i predlaže Skupštini usvajanje godišnjeg financijskog izvješća, Strateškog plana, plana rada i financijskog plana za slijedeću godinu, te izvješća o radu za prethodnu godinu. Sve navedene dokumente prema čl. 24. Statuta usvaja Skupština Saveza.

16. Dakle, ovlast sklapanja pravnih poslova izvršnog direktora ne podrazumijeva donošenje odluke o potrebi sklapanja pravnog posla kako to pogrešno smatra žaliteljica, već prema citiranim odredbama Statuta podrazumijeva izvršenje odluke koju je donijelo za to nadležno tijelo. Odluke o obavljanju gospodarskih i drugih djelatnosti, te one financijske prirode donosi Skupština Saveza na prijedlog Upravnog odbora. Na taj način Upravni odbor brine o financijskoj likvidnosti društva i ovlašten je donositi sve odluke u tom segmentu te nadzirati provođenje financijskog plana usvojenog na Skupštini Saveza, pa tako i onu koja je predmetom spora a radi se o izvođenju radova i izboru „najpovoljnije“ ponude koja ne odgovara tržišnoj cijeni radova budući se na taj način preuzimaju novčane obveze koje terete Savez. Odnosno osobito ovu odluku budući se odnosi na financiranje radova radi popravka zajedničkih dijelova zgrade čime se prihvaćaju novčane obveze koje pored tuženika terete i ostale suvlasnike zgrade i takve obveze trećih osoba tuženik po zakonu nije dužan snositi. Stoga se po mišljenju ovog suda radi o odluci koju ne donosi tužiteljica, već Upravni odbor u okviru usvojenog financijskog plana, a je li se tužiteljica pridržavala godišnjeg financijskog plana ista se o tome niti jednom riječju nije očitovala odnosno ovu okolnost smatrala bitnom.

17. Tužiteljica odgovara za svoj rad Upravnom odboru, isto kao i Predsjednik Saveza koji provodi odluke Upravnog odbora, te ovaj sud suprotno stajalištu suda prvog stupnja smatra kako tužiteljica nije imala ovlast samostalnog odlučivanja o izboru izvođača radova. Imala je ovlast provesti (izvršiti) odluku Upravnog odbora i zato je bila dužna o svim detaljima u postupku izbora izvođača izvijestiti Upravni odbor te na temelju odluke tog tijela Saveza sklopiti Ugovor o djelu. Rezultati dokaznog postupka potvrđuju da na taj način tužiteljica nije postupala jer je smatrala da se radi o njezinoj autonomnoj ovlasti, a nije ni sporno da Upravni odbor o navedenom nije donio odluku.

18. Kada bi se i uzelo da tužiteljici Statut daje ovlast donošenja odluka financijske prirode kako to smatra sud prvog stupnja, onda bi se u najmanju ruku radilo o suodlučivanju sa Upravnim odborom do čega nije došlo. Izvještaj za razdoblje od 31. 3. 2017. do 9. 6. 2017. kojeg je tužiteljica podnijela Upravnom odboru ne predstavlja pravovremeno informiranje Upravnog odbora u cilju donošenja zajedničke odluke budući je podneseno nakon što su radovi već izvršeni i plaćeni od strane tuženika. Osim toga, s pravom je sud prvog stupnja ocijenio da se radi o nepotpunom, nerazumljivom i dijelom neistinitom Izvještaju jer istom nedostaje obrazloženje svih okolnosti slučaja sa popratnom dokumentacijom kako bi Upravni odbor na temelju potpune informiranosti mogao donijeti odluku.

19. No i pored toga, što je tužiteljica postupala mimo ovlasti određenih Statutom, rezultati dokaznog postupka potvrđuju kako je postupak izbora najpovoljnijeg izvođača proveden netransparentno i tužiteljica predloženim dokazima nije uspjela uvjeriti ovaj sud da je njezin izbor nepovoljnije ponude bio opravdan. Prije svega nije dokazano da bi bilo prigovora na rad prethodnog izvođača, zatim utvrđeno je da je tužiteljica davala neistinite informacije o trajanju jamstva, pri čemu je za primijetiti kako prilikom preuzimanja znatne financijske obveze za Savez nije sastavila pisane ugovore o djelu i jamstvu, što bi predstavljao minimum u poslovanju pravne osobe. Niti žalbeni navod o hitnosti i nužnosti izvođenja radova ne opravdava postupanje tužiteljice u prihvaćanju nedovoljno specificirane i nepovoljnije ponude bez odluke Upravnog odbora, već okolnosti konkretnog slučaja potvrđuju opravdanom konstataciju iz Odluke o otkazu ugovora o radu da je na ovaj način nanesena financijska šteta Savezu. Tužiteljica tvrdi da nije, no argumentum a contrario teško bi se dalo zaključiti da bi šteta bila manja da su se radovi izvodili po povoljnijoj ponudi. Tako da se ni ove žalbene tvrdnje da bi svojim postupanjem tužiteljica zapravo spriječila štetu za Savez ne prihvaćaju.

20. Bez uspjeha se u žalbi ukazuje da su radovi koje je izvela tvrtka D&D instalacije bili većeg opsega od onih koje je nudila tvrtka Agram. Iz nalaz vještaka i iskaza svjedoka RP proizlazi da su obje tvrtke dale ponudu za istu vrstu radova samo što je jedna odgovarala tržišnoj cijeni kako to proizlazi iz nalaza vještaka, a druga ju je bitno premašila. Osim toga, za izvođenje radova na drugoj vertikali tužiteljica nije tražila drugih ponuda nego je prihvatila onu od tvrtke D&D instalacije. Iz čega je za zaključiti da u situaciji kada pri izboru ponuđača nije bilo transparentno koje je radove kao nužne i hitne potrebno izvršiti, a niti je to tužiteljica u iskazu pojasnila ili na te okolnosti predložila dokaze, već je prihvaćala ponude tvrtke D&D instalacije sada bez osnove ovu okolnost nastoji prikazati sebi u korist.

21. Konačno sve priložene isprave u spisu, kao i iskazi svih saslušanih svjedoka i zz tuženika potvrđuju da je tužiteljica postupala samoincijativno provodeći izbor ponuđača na netransparentan način čime je postupala suprotno odredbama Statuta, te ovaj sud ne može izdvojit niti jedan izvedeni dokaz koji bi išao u prilog tvrdnjama tužiteljice.

22. Slijedom narečenog s pravom je sud prvog stupnja ocijenio da je u postupanju tužiteljice ostvarena osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa te da uz uvažavanje svih okolnosti slučaja nastavak radnog odnosa nije moguć zbog gubitka povjerenja poslodavca uslijed čega je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita i dopuštena u smislu odredbe čl. 116. ZR. Identično je pravno stajalište zauzeo i Vrhovni sud u revizijskoj odluci Rev-992/20 kojom su u ovom predmetu ukinute odluke nižestupanjskih sudova.

23. Jednako kao što se Vrhovni sud u citiranoj odluci očitovao da je tuženik tek po obavljenim provjerama putem sudskog vještaka stekao visoki stupanj vjerojatnosti o počinjenju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega su žalbeni navodi o propuštanju roka od 15 dana za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu neutemeljeni. Naime, pravilno je sud prvog stupnja prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda utvrdio da je tuženik na sjednici od 9. lipnja 2017. imao sumnje i određena saznanja o učinjenoj povredi, no ista su potvrđena do visokog stupnja vjerojatnosti zaprimanjem nalaza vještaka 8. rujna 2017. čime je Odluka o izvanrednom otkazu od 18. rujna 2017. donesena u okviru zakonskog roka. Utoliko je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 116. ZR kada je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu odbijen kao neosnovan, kao i ono iz odredbe čl. 125. ZR osnovom koje su odbijeni zahtjevi radi sudskog raskida ugovora o radu i radi naknade štete.

24. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

25. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP jer je zakonito utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP pri čemu ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP kod odluke o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, već samo u okviru prigovora stranaka koji su ovdje izostali.

26. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer u istom nije uspjela.

U Rijeci 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar