Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1341/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Margareti Krivić, odvj. iz [adresa], protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po OD Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 1329/2019-22 od 23. svibnja 2024., 11. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-1329/2019-22 od 23. svibnja 2024. u točkama I do III izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u stadij nove glavne rasprave.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, utvrđena je ništetnim odredba Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između stranaka postupka i to: članak 2. u dijelu koji glasi: „promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, članak 7. u dijelu koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“ i u dijelu koji glasi: „Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.“ Točkom II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.806,60 eura s zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom III izreke naloženo je tuženici platiti tužitelju parnični trošak postupka u iznosu od 1.331,92 eura sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom IV izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška.
2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tuženik u žalbi tvrdi da su sporne odredbe bile razumljive i da se o njima pojedinačno prigovaralo i da je odredba o valutnoj klauzuli bila razumljiva, jasna i lako uočljiva. Tužitelj da je imao mogućnost izbora između kredita u eur i chf. Sud prvog stupnja da se pozvao na utvrđenje iz presude povodom kolektivne tužbe, a takvo utvrđenje da se može primijeniti tek u parnicama radi naknade štete ne i u parnicama radi isplate stečenog bez osnove. Sud prvog stupnja da nije u ovom konkretnom predmetu utvrđivao nerazumljivost odredbi o kamatnim stopama i valutnoj klauzuli te da nije obrazložio na kojim bitnim činjenicama temelji utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tvrdi da nije svaka odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi protivna načelu savjesnosti i poštenja već je sud dužan to utvrđivati u svakom konkretnom slučaju. Nastavno tvrdi i da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da bi se radilo o zabrani manjeg značaja kada bi osporavane odredbe i bile djelomično ništetne. Osporava i odluku suda u dijelu neosnovanosti prigovora zastare i tvrdi da zastara teče od izvršenih uplata i da je tuženik pošten stjecatelj. Zaključno navodi da je pogrešno tužitelj utvrđen nepoštenim stjecateljem jer da je njegovo poštenje trebalo presumirati.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sa pripadajućim zateznim kamatama.
8. Neosnovano tuženik navodi da bi bila ostvarena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti odnosno na koje se poziva tuženik. Presuda nije proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
9. Međutim, sud prvog stupnja je nepotpuno utvrdio činjenično stanje zbog odbijanja dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja i svjedoka TC djelatnika banke na okolnosti informiranog pristanka tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu. Sud prvog stupnja je doista pobijanu presudu temeljio isključivo na utvrđenju iz presude povodom kolektivne tužbe iako ej tuženik predlagao dokaze na okolnosti informirana tužitelja o promjenama vezanim za tečaj CHF.
10. Naime, iz sadržaja odluke Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita, ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Naime, Ustavni je sud zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.
11. Budući da tuženik na okolnosti tih tvrdnji, je li u ovom konkretnom ugovoru dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, o kojima nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu, predlaže saslušanje tužitelja i djelatnika tuženika odbijanjem tog dokaznog prijedloga, sud prvog stupnja je za sada nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
12. Tuženik predlaže i saslušanje Javnog bilježnika, ali taj dokazni prijedlog ne bi bio odlučan jer Javni bilježnik koji je solemnizirao ugovor o kreditu prema važećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti ni dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF ni objasniti parametre promijene kamatne stope.
13. Stoga je valjalo ukinuti pobijanu presudu kako bi prvostupanjski sud u nastavku postupka prihvatio dokazni prijedlog tuženika i proveo dokaz saslušanjem tužiteljice te imajući u vidu citirane odrede Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine te tijeku zateznih kamata, koje sve odredbe dolaze u primjenu, kako je sud prvog stupnja pravilno zaključio, izveo ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na potraživanu isplatu. Pri tom treba kazati da ne bi bile prihvatljive žalbene tvrdnje o djelomičnom ispunjenju ugovora.
14. Iz tih je razloga žalba tuženika uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta sukladno odredbi članka 370. stavak 1. ZPP-a te je predmet vraćen u novu fazu glavne rasprave (članak 377. ZPP-a), a ukinuta je i odluka o troškovima postupka, sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a te će sud prvog stupnja ovisno o osnovanosti glavnog zahtjeva donijeti novu zakonitu odluku i o troškovima postupka. Kod donošenja odluke o troškovima postupka treba voditi računa i o činjenici da tužitelj čija je obveza plaćanja sudske pristojbe na presudu nastupila nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23) ne bi bio obveznikom plaćanja te pristojbe
U Rijeci, 11. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
