Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1398/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, predsjednice vijeća Lucije Lasić, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidije Vojković , članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. MU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĆU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, Vukovarska 158, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587 (za Ministarstvo unutarnjih poslova) koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-487/2017 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-487/2017 od 10. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. MU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 2. ĆU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 3. BU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koji glasi:

"1.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima na ime naknade neimovinske štete i to.

- tužitelju pod 1. MU iznos od 310,00 kn

- tužiteljici pod 2. ĆU iznos od 310.000,00 kn

- tužitelju pod 3. OU iznos od 112,500,00 kn

sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od podnošenja tužbe 13. listopada 2017., do isplate.

2. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljima pod 1. MU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 2. ĆU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], pod 3. OU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženoj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 (za Ministarstvo unutarnjih poslova) u roku od 15 dana troškove parničnog postupka od 13.476,00 eura.“

2.Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji (dvije žalbe, osobno i po punomoćniku), pobijajući presudu u cijelosti, navodeći određeno sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti odluku sukladno žalbenim navodima.

3.Na žalbe nije odgovoreno.

4.Žalbe nisu osnovane.

5.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev radi naknade neimovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti bliske osobe, pokojnoga VU koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 24. rujna 2014., na Državnoj cesti kod mjesta Starigrad. Među strankama nije sporan štetni događaj i kako je pokojni VU bio službenik PU Splitsko- dalmatinske, no sporna je odgovornost za nastanak događaja, a tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti stradale osobe za nastanak nesreće te je u tom smislu sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

6.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio:

-kako nije sporno da se 26. rujna 2014. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao VU, sin prvotužitelja i drugotužiteljice te brat trćetužitelja, da je VU dana 24/25. rujna 2014. bio angažiran na poslovima svog radnog mjesta, kako je 25. rujna 2014. motorkotač kojim je navedeni upravljao, reg. oznake [registarska oznaka], bio na servisu te je uredno servisiran i održavan, kao i da je VU bio upućen na natjecanje prometnih policajaca vozača motocikla u vožnji spretnosti koje se trebalo održati 27. rujna 2014., radi čega je upućen u Valbadon dana 26. rujna 2014.,

-kako nije sporno ni da su tužitelju podnijeli nadležnom ODO-u u Splitu zahtjev za mirnim rješenjem spora dana 22. rujna 2017., da je ODO u Splitu taj zahtjev primio 25. rujna 2017., a tužena na zahtjev odgovorila tužiteljima dana 28. rujna 2017., kako je pok. VU sin prvotužitelja i drugotužiteljice te brat trećetužitelja, da je VU bio policijski djelatnik, kao i kako je na temelju naloga VU zadužio motor reg. oznake [registarska oznaka]., marke BMW,

-kako tužitelji u tužbi koju su podnijeli 13. listopada 2017., tvrde da je navedenog dana VU, kao službenik PU Splitsko dalmatinske, upućen od strane Policijske uprave s još trojicom kolega policajaca na športsko natjecanje policajaca motorista koje je trebalo biti održano u [adresa], prije upućivanja na službeni put i natjecanje VU da je radio treću smjenu i to 24. rujna 2014. na 25. rujna 2014. i potom 25. rujna 2014. nakon noćne smjene odvezao motocikl na servisiranje radi pripreme motocikla i odlaska na put, a ujutro 26. rujna 2014. nazočio proslavi dana IU i dodjeli nagrada zaslužnim policajcima i u poslijepodnevnim satima oko 15,00 sati krenuo na put prema [adresa], kako je, temeljem važećih zakonskih odredbi, posebno pravila službe PU SD pok. VU, morao imati najmanje 48 sati odmora nakon odrađene treće smjene, što mu nije bilo omogućeno, već mu je bilo predočeno od strane nadređenih da bude spreman i on i motocikl 26. rujna 2014., te da ide na put i na natjecanje,

-kako je tužena osporila pasivnu legitimaciju navodeći kako je za prometnu nezgodu i samo stradavanje isključivo kriv sada pokojni VU jer je do stradavanja došlo radi neprilagođene brzine kretanja motocikla, kao i da je od 24. rujna 2014. do dana kada je trebao krenuti na put na natjecanje u [adresa], VU imao više od dan i pol odmora, jer se natjecanje trebalo održati 27. rujna 2014., kako je isti po vlastitom nahođenju 26. rujna 2014. nazočio proslavi Dana policije, što nije bio u obvezi, a inače je bio osposobljen i ovlašten rukovati motociklom koji mu je kao sredstvo za rad dano na uporabu,

-kako tužena navodi i da je iz Zapisnika o očevidu MUP-a, PU Zadarske, PP Obrovac, od 26. rujna 2014. razvidno da je do prometne nesreće došlo zbog neprilagođene brzine kretanja motocikla radi čega je vozač izgubio kontrolu nad motociklom, pao te kližući po kolniku prešao na lijevi kolnički trak namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera, kojom prilikom je podletio i udario u prednju desnu stranu vozila iz suprotnog smjera i da je nesporno kako je Euroherc osiguranje d.o.o., na temelju police osiguranja motocikla u vlasništvu MUP-a, isplatilo naknadu štete i to oštećenoj s naslova povrede prava osobnosti iznos od 7.789,86 kn a s naslova imovinske štete na vozilu vlasniku vozila iznos od 59.189,75 kn,

-kako iz Zapisnika o očevidu PP Obrovac od 26. rujna 2014. proizlazi da je do prometne nezgode došlo oko 16, sati, kako je toga dana vidljivost bila dnevna, da je bilo oblačno, promet je bio rijedak, kako je na mjestu nesreće širina kolnika bila 7,20 m i na mjestu nesreće gledao iz smjera kretanja motocikla postoje slijedećim redom prometni znakovi "Opasni zavoj u desno", "Ograničenje brzine na 40km/h", "Kraj naselja Modič" i "Zabrana pretjecanja" kao i prometni znakovi " Usmjerivači prometa", a takvi prometni znakovi su bili i iz smjera Starigrada,

-kako iz nalaza i mišljenja stalnoga sudskog vještaka za cestovni promet i motorna vozila GU, koji je dao na temelju iskaza očevidaca, sudionika u prometnoj nezgodi MUŽ i MUŽP i zapisnika o očevidu od 26. rujna 2014., proizlazi kao je isti utvrdio prema pravilima struke i specijalnosti način nastanka nezgode i mogućnost izbjegavanja nezgode,

-kako se prema nalazu vještaka mjesto prometne nezgode nalazi na kolniku ceste D8 kod 7,8 km, na dionici 11, neposredno prije sraza motorkotač „BMW“ reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kreće se sjevernim prometnim trakom navedene dionice iz pravca istoka u pravcu zapada, oštrim desnim zavojem i neposredno prije vidljivih tragova klizanja desnim bokom po istočnom prometnom traku kreće se sa brzinom od oko 73,7 km/h ili 20,42 m/s, iz pravca sjevera zapadnom prometnom trakom kreće se osobno vozilo „VW Touran“ reg. oznake i broja GM-AR 160 i neposredno prije primarnog naleta kreće se sa brzinom od oko 40,9 km/h ili 11,3 m/s, na udaljenosti od oko 2 metra od početne točke mjerenja u pravcu sjevera i oko 1,2 metra od istočnog ruba kolnika u pravcu zapada dolazi do kontakta desnim bočnim dijelom motocikla „BMW“ s kolničkom površinom sjevernog kolničkog traka, te klizanja istog do mjesta primarnog naleta prednjim dijelom na prednji desni dio osobnog vozila „VW Touran“ i to na udaljenosti od oko 34 metra od početne točke mjerenja u pravcu sjevera i oko 2,6 metara od središnje crte u pravcu juga, nakon čega predmetni motocikl nastavlja kretanje kližući po kolničkoj površini i zaustavlja se podvlačenjem ispod zaštitne metalne ograde na udaljenosti od oko 37 metara od početne točke mjerenja u pravcu sjevera i izvan južnog ruba kolnika,

-kako je, od trenutka kada je predmetni motocikl započeo s klizanjem po kolničkoj površini pa do samog mjesta naleta protekao vremenski interval od oko 1,74 sekunde, za isti vremenski interval i uz brzinu kretanja od oko 40,9 km/h ili 11,3 m/s osobno vozilo „VW Touran“ nalazilo se od mjesta primarnog kontakta udaljeno oko 19,6 metara i tada su se sudionici u ovoj prometnoj nezgodi međusobno mogli uočiti jer je njihova međusobna udaljenost iznosila oko 50 metara, te zaključuje kako razlog destabilizacije predmetnog motocikla na samom mjestu nezgode nije moguće egzaktno odrediti, jer prije mjesta početka tragova struganja i pada bočnim desnim dijelom na kolničku površinu nema vidljivih tragova niti zanošenja niti kočenja predmetnog motocikla,

-kako iz iskaza očevidaca i sudionika u prometnoj nezgodi MUŽ i MUŽP u bitnom proizlazi da su motocikli vozili blizu jedno do drugog s malim odmakom, da bi potom VU proklizao prema njihovom vozilu te ga nisu mogli nikako izbjeći, a sudar je bio neizbježan,

-kako je izveden dokaz i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Milani Varinac Barač koja je u izradila pisani nalaz i mišljenje 1. srpnja 2024., a vještakinja je u zaključku navela kako iz priložene dokumentacije proizlazi da je VU od 19.09.2014. do 24/25.09.2014. radio dva dana uzastopno i to 19.09.2014. i 20.09.2014. po 12 sati, i to preko dana, s korištenjem propisanih dnevnih odmora za vrijeme rada, između ta dva radna dana imao je 13. sati neprekidnog odmora, odnosno nije radio, nakon toga, do slijedećeg stupanja u službu 21.09.2014. u 16. sati imao je neprekinuti odmor od 20 sati, dana 21.09.2014. započeo je raditi u 16,00 sati, te je radio 8 sati sve od 24.00,00 sata uz korištenje dnevnog odmora od 30 min a nakon odrađene smjene bio je izvan raspored neprekidnog 67 sati tj. do preuzimanje dužnosti 24. rujna 2014. u 19,00 sati, kako ovakvim rasporedom rada kod pok. VU nije moglo doći do nastanka umora, a istim rasporedom rada tužena je cijelo vrijeme poštovala odredbu KU iz čl. 11. KU-a prema kojoj između dva uzastopna radna dana službenik ima pravo na odmor od najmanje 12. sati neprekidno, dok je odredbom čl. 12.st.1. KU-a propisano da službenik ima pravo na tjedni odmor od 48 sati tjedno neprekidno što je u ovom slučaju tužena poštovala,

-kako je vještakinja navela da je VU 24. rujna 2014. u 19,00 sati stupio na dužnost koju je obavljao tijekom noći sve do 7 sati 25.09.2016. s korištenjem dva propisana odmora za vrijeme rada s tim što je prema predviđenom rasporedu rada 25/26.09. trebao biti izvan radnog rasporeda, a u priloženoj dokumentaciji nema materijalnih dokaza, egzaktinih pokazatelja (radnog naloga servisa, vrste izvršene usluge, računa servisiranja te mogućih svjedoka koji bi govorili u prilog tome) da je VU 25.09.2014. obavio servisiranje motocikla te da je radi toga proveo cijeli taj dan u servisu i nema materijalnih dokaza da bi on na dan 26.09.2014. od samog početka svečanosti u 7,00 sati u povodu Dana policije bio nazočan sve do završetka svečane akademije u 14,00 sati u vili [adresa], osim tvrdnje tužitelja, a jedina pouzdana činjenica je kako je VU bio nazočan na dodjeli priznanja koje mu je osobno uručeno kao zaslužnom policajcu na svečanoj akademiji u Vili Dalmacija koje je započelo u 13,00 sati i da svi navedeni mogući angažmani ne predstavljaju dio poslova njegovog radnog mjesta na poslovima policijskom službenika – policajca,

-kako navedena vještakinja zaključuje da se ne može kazati kako VU nije bilo omogućeno od strane tužene dovoljno vremena za dug i kvalitetan odmor te da je zbog toga nastupio umor kod istoga što bi se smatralo isključivim uzrokom nastanka predmetne prometne nezgode, kako se s medicinskog aspekta radilo o mladoj osobi, kako je potrebno kraće vrijeme za odmor i za postizanje psihofizičke spremnosti za upravljanje motornim vozilom motociklom, posebno uzimajući u obzir da je isti prije stupanja na radnu dužnost u 19,00 sati 24. rujna 2014. bio izvan rasporeda 67 sati neprekidno i da se nije moglo raditi o kroničnom umoru, te je u razdoblju od 22. do 26. rujna 2014. VU bio sposoban upravljati motociklom te rad u smjenama nije utjecao na njegove psihofizičke sposobnosti,

-kako je vještakinja u usmenoj nadopuni nalaza i mišljenja navela da je u navedenom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor (objavljen u NN broj 104/13 na dan 14. kolovoza 2013.), a člankom 44. Kolektivnog ugovora određeno da se radom u turnusima smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik ili namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 sati, kako je prije stupanja na dužnost **.**.2014. VU u prethodnom radnom ciklusu bio slobodan 48 sati, tj. bio je izvan rada 48 sati prije nego je stupio na dužnost 24. rujna 2014., preuzimanjem dužnosti na dan 24. rujna isti je započeo novi ciklus rada u turnusima (12-24-12-48), odradio u noćnoj smjeni 24/25. rujna 2014. 12 sati i nije bio u radnoj obvezi sve do polaska na put za Valbandon 26. rujna 2014. između 15,00 i 15,30 sati, što znači kako je više od 12 sati bio izvan radnih obveza, a činjenica kako nekoliko godina nije upravljao motociklom, već je upravljao automobila vozač-presretač, nije od utjecaja na njegove vozačke sposobnosti.

7.Polazeći od ovakvih utvrđenja, a odlučujući prije svega o tuženikovu prigovoru zastare potraživanja, prvostupanjski sud navodi kako je uvidom u zahtjev za naknadu štete kojega su tužitelji podnijeli tuženoj preporučenom poštanskom pošiljkom 22. rujna 2017. utvrdio da je došlo do zastoja tijeka trogodišnjeg zastarnog roka sukladno odredbi članka 186.a st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom članka 230. ZOO-a, a koji rok se računa od trenutka kada su tužitelji saznali za štetu i osobu koja je štetu učinila i odredbe članka 238. st. 2. ZOO-a prema kojoj, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kako je do pogibije VU došlo 26. rujna 2014., kada su tužitelji doznali za štetu i možebitnoga štetnika, to da je podnošenjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora 22. rujna 2017. došlo do zastoja zastarnog roka koji je počeo teći 27. rujna 2014. (a protekao bi 27. rujna 2017. da nije bilo zastoja) te je do proteka tog roka ostalo još 5 dana, kako je tužena tužiteljima na njihov zahtjev odgovorila dopisom datiranim s 28. rujna 2017. pa, kada se po uzme u obzir i primjeren rok za dostavu od 8 dana, jer točnog datuma kada su tužitelji primili taj dopis tužene nema i takav dokaz tužena nije dostavila, te da je ostatak od 5 dana do isteka zastarnog roka, a kako su tužitelji tužbu podnijeli 13. listopada 2017., to prvostupanjski sud zaključuje kako je tužba podnesena nakon što je istekao trogodišnji zastarni rok dana 11. listopada 2017. te je već stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.

8.Nadalje, temeljem utvrđenoga činjeničnog stanja, prihvaćajući nalaze i mišljenja sudskih vještaka prometne struke i vještaka medicine rada kao stručno utemeljene i valjano argumentirane, cijeneći i iskaze svjedoka te druge dokaze, prvostupanjski sud je zaključio kako se VU kritične prigode kretao brzinom od 73,7 km/h, iako je na tom dijelu ceste bilo ograničenje brzine od 40 km/h, dakle, kretao se gotovo dvostruko brže od dopuštene brzine, a i vozio je dosta blizu drugom motorkotaču, nije držao propisno rastojanje pa kada se doda da se tako kretao prilikom ulaska u "Opasni zavoj u desno", to je konkretna šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju tužena nije mogla predvidjeti i čije posljedice nije mogla ni izbjeći, ni otkloniti, sve prema okolnostima slučaja. Pritom i kako je VU bio policijski službenik koji se trebao ponašati i poštovati prometne propise, a ne ih kršiti kao što je napravio u konkretnom slučaju, to da tužena kao poslodavac nije mogla takvo njegovo ponašanje predvidjeti niti izbjeći niti otkloniti, tim više što se radilo o policijskom službeniku koji je upravo toga dana dobio priznanje MUP-a radi svog revnosnog, predanog i odgovornog obavljanja policijskog posla i koji je upravo radi svojih sposobnosti poslan na natjecanje u Valbadon i to baš u vožnji spretnosti s motociklom, ka kako tužena nije odgovorna za štetu koju trpe tužitelji.

9.Naposljetku prvostupanjski sud drži utvrđenim da prigovori tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i stručnost nalaza i mišljenje dr. Milane Varinac Barač prema kojemu je tužena kao poslodavac poštivala radno vrijeme i režim u kojem je radio pok. VU, omogućila mu potreban odmor između ciklusa rada 12-24- 12-48, kako to proizlazi i iz Dnevnog rasporeda rada za 22/23.09.2014., 23/24.09.2014., 24/25.09.20114., 25/26.09.2014., 26.27.09.2014., radnog naloga br. 23-IX-11/14 , br. 23-IX-13/14, br. 23-IX-12/14 i Dnevnih rasporeda za dan 19/20.09.2014., 20/21.09.2014., 21./22.09.2014., uz utvrđenja vještakinje kako se u konkretnom slučaju ne bih moglo prema okolnostima slučaja raditi o kroničnom umoru, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je prije rada 24/25.09.2014. isti imao odmor od neprekidno 67 sati te se radilo o mladoj osobi kojoj je potrebno kraće vrijeme za odmor i za postizanje psihofizičke spremnosti za upravljanje motornim vozilom motociklom, a činjenica da nekoliko godina ne upravljanja istim nije utjecala na njegove vozačke sposobnosti motociklom, pritom uzimajući u obzir kako je upravo radi tih sposobnosti i poslan na natjecanje te kako nema dokaza da je radi natjecanja pok. VU u vrijeme kada je bio slobodan, dakle, bez naloga tužene, pretpostavljenih, obavljao dodatno servisiranje motocikla, (koji je bio servisiran 17.09.2014.), kako na strani tužene nema odgovornosti na koju ukazuju tužitelji. Kako se ne radi o umoru VU koji bi bio od presudnog značaja za nastanak prometne nesreće, već da je to isključivo bila njegova vožnja neprilagođenom brzinom prilikom ulaska u opasni desni zavoj, radi čega je došlo do gubitka kontrole nad motociklom, pada i neizbježnog udara u vozilo koje se kretalo iz suprotnog smjera, što potvrđuje i službena zabilješka iz spisa Županijskog državnog odvjetništva u Zadru br. KR-DO-525/14, u kojem postupku je iskaz dao UU, policajac i svjedok očevidac koji se kretao iza Šime Buzova 20-30 metara iza njega na motociklu i vidio je da je isti krivo procijenio zavoj radi čega se naglo nagnuo na desnu bočnu stranu pri čemu je dodirnuo kolnik, strugao o kolniku te prešao na lijevi prometni trak te se izravno sudario s vozilom iz suprotnog smjera te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti kao neutemeljen.

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

11.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

12.Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje pri čemu se predmnijeva obična nepažnja. Prema odredbi članka 1101. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

13.Prije svega valja navesti kako ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilna utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima bi, kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 7. ove odluke, nastupila zastara predmetnog potraživanja, i to stoga što tuženik nije dostavio dokaze o tomu da bi tužiteljima i dostavio odgovor na njihov zahtjev za mirno rješenje spora, a kako to zapravo činjenično pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud izvodi pogrješne zaključke iz u tom pogledu utvrđenih činjenica prema kojima bi, kada se uzme u obzir i primjeren rok za dostavu od 8 dana, navedeni „ostatak roka“ od 5 dana do isteka zastarnog roka, nastupio dana 11. listopada 2017., a kako su tužitelji tužbu podnijeli dana 13. listopada 2017., to i da bi tužba bila podnesena nakon što je protekao trogodišnji zastarni rok. Ovo stoga što tuženik nije dokazao kada je tužiteljima dostavio predmetni odgovor na njihov zahtjev pa u tim i takvim okolnostima nema mjesta računanju „primjerenoga roka za dostavu od 8 dana“, kako to očito pogrješno drži prvostupanjski sud i slijedom toga proizlazi zaključak da tužiteljima navedeni zastrani rok nije protekao.

14.Međutim, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prema kojima je do štetnog događaja, predmetne prometne nesreće, došlo isključivo krivnjom VU koji se kao vozač motocikla kretao brzinom od 73,7 km/h, iako je na tom dijelu ceste bilo ograničenje brzine od 40 km/h, dakle, kretao se gotovo dvostruko brže od dopuštene brzine, a i vozio je blizu drugom motorkotaču i nije držao propisno rastojanje i tako se kretao prilikom ulaska u zavoj unatoč prometnom znaku "Opasni zavoj u desno", te je očito postupao protivno odredbi članka 34. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15, 108/17., 70/19., 42/20., 85/22, 114/22, 133/23, 145/24, dalje ZSPC) prema kojoj odredbi su sudionici u prometu dužni postupati u skladu sa znakovima i naredbama ovlaštenih osoba, propisima o prometnim pravilima te prometnim znakovima postavljenim na cesti. Stoga, uvažavajući sve okolnosti ovoga tragičnog događaja pa i izražavajući razumijevanje za sve njegove posljedice, posebno teške posljedice po osobe koje su njima pogođene, ne preostaje drugo nego zaključiti kako je predmetni događaj i predmetna šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, a tužena tu radnju nije mogla predvidjeti i njezine posljedice nije mogla izbjeći ni otkloniti, kako to pravilno drži prvostupanjski sud. Tužena kao poslodavac nije mogla takvo ponašanje svog službenika i vozača motocikla predvidjeti, izbjeći niti otkloniti, posebno i jer se radilo o policijskom službeniku, a poslodavac nije utjecao na vozačke sposobnosti oštećenika njegovim raspoređivanjem na rad u službi jer se, kako to jasno utvrđuje vještak medicine rada, nije radilo o umoru ŠU koji bi bio od utjecaja (pa niti od presudnog značaja) za nastanak prometne nesreće. U tom pogledu je prvostupanjski sud za svoje zaključke dao u bitnom valjane i prihvatljive razloge na koje, radi izbjegavanja ponavljanja, upućuje i ovaj sud. Pritom prvostupanjski sud pogrješno dovodi u svezu činjenicu što je VU bio i nagrađivani policijski službenik, s njegovom dužnošću poštivanja prometnih propisa u konkretnim okolnostima, jer odredbe ZSPC-a jednako obvezuju sve sudionike u prometu, ali takav pravni stav prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost pobijane presude. Činjenična utvrđenja i navedeni zaključci u pobijanoj presudi, dakle, proizlaze iz svih uvodno detaljno navedenih i citiranih dokaza te ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a tužitelji žalbenim navodima nisu utemeljeno doveli u sumnju njihovu stručnu utemeljenost i pravilnost.

15.Glede žalbenih navoda valja prije svega istaći kako tužitelji u žalbi u bitnom osporavaju sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, iznose svoje stavove o utvrđenim odlučnim činjenicama i posebno osporavaju vjerodostojnost nalaza i mišljenja sudskih vještaka, kao i osporavaju vjerodostojnost gotovo sve dokumentacije, navodeći pritom i da bi se radilo o kaznenom djelu koje bi počinio drugi policijski službenik, kao i da bi određene službene osobe u Policijskoj postaji Obrovac i u Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru nestručno i nesavjesno sastavili određenu dokumentaciju, međutim takvi žalbeni navodi ukazuju se kao neosnovani jer nisu potkrijepljeni relevantnim dokazima, odnosno nisu argumentirani te ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Počinjenje određenoga kaznenog djela je moguće utvrditi jedino pravomoćnom sudskom presudom kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenoga kaznenog djela, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Žalitelji gube iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio sukladno članku 8. ZPP-a, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, a i ocjenjujući vjerodostojnost pojedinih dokaza neposrednom ocjenom i za takvu ocjenu dajući prihvatljive razloge.

16.Osim toga, u pogledu žalbenih navoda koji se odnose na sadržaj dokumentacije koja ima snagu javne isprave treba navesti kako, u smislu članka 230. ZPP-a, isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a tužitelji nisu dokazali da bi u tim javnim ispravama bile netočno utvrđene činjenice ili da su one nepravilno sastavljene.

17.Tužitelji u žalbi iznose svoju paušalnu ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka, pa i svoje tumačenje relevantnih zakonskih odredaba, osporavajući, kako je rečeno, vjerodostojnost nalaz i mišljenja sudskih vještaka, ukazujući da bi sudski vještak za promet i motorna vozila GU naveo kako uzrok prometne nesreće „nije neprilagođena brzina“, međutim iz nalaza i mišljenja tog vještaka ne proizlazi takav zaključak, već naprotiv, vještak je izrijekom naveo kako nije moguće utvrditi egzaktan razlog destabilizacije motorkotača „BMW“ jer na kolniku nisu zabilježeni tragovi kočenja niti zanošenja, prije vidljivih tragova klizanja.

18.Naposljetku, tužitelji uz žalbu prilaži i novi dokaz, Izjavu LU od 18. ožujka 2025., međutim u smislu članka 352.stavak 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Pritom, tužitelji neutemeljeno navode i kako su u tijeku postupka predlagali izvođenje drugih dokaza radi utvrđenja činjenica koje se odnose na servisiranje motocikla te da je te dokazne prijedloge prvostupanjski sud pogrješno odbio, s obzirom da je sve odlučne činjenice u tom pogledu prvostupanjski sud pravilno utvrdio i za takva utvrđenja dao prihvatljive razloge.

19.Žalitelji u žalbi utemeljeno navode kako je prvostupanjski sud, očitom pogrješkom u pisanju brojeva, u izrijeci presude pogrješno naveo novčani iznos kojeg je potraživao prvotužitelj pa je u tom pogledu prvostupanjski sud dužan ispraviti tu očitu pogrješku u pisanju, sukladno članku 342. ZPP-a.

20.Iz svega navedenog vidljivo je kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredaba kada je tužbeni zahtjev odbio, a tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

21.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tužitelji u konkretnom slučaju određeno i ne ukazuju na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka.

22.Polazeći od iznijetog valjalo je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbe kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23.Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelji nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

24.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

Split, 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lucija Lasić