Poslovni broj: 45 Pn-404/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan o punomoćniku Nikola Mandić odvjetnik iz FM, Mandić, Stanić i Partneri d.o.o. odvjetničko društvo iz Zagreba, trg fašizma 6 protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 zastupan po punomoćniku Barbari Živković odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, Radnička cesta 22, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikoline Balta odvjetnice te zamjenice punomoćnika tuženika EM odvjetničke vježbenice, dana 11. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 isplatiti na ime naknade štete tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.654,45 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.02.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HANZA MEDIA d.o.o. Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 naknaditi tužitelju SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.323,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23.02.2024. godine navodi da su dana 25. studenoga 2023. godine na internet portalu www.jutarnji.hr u tekstu pod naslovom „U sjeni uhićenja mračnog princa ZG asfalta ostao je još jedan privedeni. Prije 4 godine javio se s nevjerojatnom idejom“, autora AM, objavljene su netočne i neosnovane informacije u odnosu na tužitelja te da su time teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja. Ti navodi glase:

- da bi SM počeo kao knežijski lokalni šaner, koji se izmigoljio iz optužnica protiv tzv. male mafije da bi u budućim desetljećima – poglavito u Bandićevoj epohi – postao gospodar Zagreba, a u nekim aspektima i Hrvatske

- da se iza paravana legalnog biznisa koji je sam po sebi bio bizaran (proizvodnja ljesova) SM iz prigradskog Rudeša pipcima raširio kojekuda po Zagrebu i Hrvatskoj, od otpada do medija i sporta

- da je SM preotimanjem Kutlinog radijskog imperija postao gazda nacionalne radiofonije

- da je SM zamalo VM uspio preoteti Dinamo

- da se SM gipko znao izmigoljiti iz svih optužnica ostajući nekažnjen. Dalje se u tužbi navodi da je netočno i neosnovano da se tužitelj tijekom svog poslovnog razvoja bavio bilo kakvim ilegalnim poslovima. Tijekom svih poslovnih aktivnosti tužitelj se uvijek pridržavao ne samo propisanih, nego i moralnih te profesionalnih načela te je ulagao iznimne, ali uvijek legitimne napore u razvoj poduzetništva, istovremeno doprinoseći gospodarstvu na brojnim razinama.

Zatim se navodi da tužitelj nikada nije sudjelovao niti je bio pravomoćno osuđen za bilo kakvo kazneno djelo stoga je navod kako je isti izmigoljio iz optužnica protiv tzv. male mafije u potpunosti netočan i neosnovan. Nadalje, netočne su i neosnovane informacije o navodnom „gospodarenju“ Zagrebom i Hrvatskom, preotimanju Dinama i Kutlina radijskog imperija. Netočne su i informacije o vlasništvu nad medijima i nacionalnom radiofonijom. U odnosu na navode kako se tužitelj uvijek znao „izmigoljiti“ iz optužnica, navodimo kako su isti netočni i neosnovani. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije kriv za počinjenje bilo kakvih kaznenih djela dok je u drugom predmetu USKOK u odnosu na tužitelja obustavio istragu obzirom dokazi pribavljeni tijekom istrage nisu ukazivali na postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da bi isti počinio bilo kakvo kazneno djelo.

Dalje se u tužbi navodi da je tužitelj dugi niz godina na čelu CIOS Grupe, koja je najveća privatna grupacija za gospodarenje otpadom u regiji, zapošljava više od 1.100 ljudi, ukupno sakupi i obradi više od milijun tona otpada godišnje te tako ostvari približno 400 milijuna eura konsolidiranih prihoda uredno podmirujući sve svoje obveze pa je tako za prošlu godinu, uz druga davanja, samo s osnove poreza na dobit i poreza na ekstra profit, uplatila više od 12 milijuna eura u državni proračun

Predmetnim objavama široj javnosti se na jedan iznimno maliciozan način, u cilju nanošenja štete, prikazuje tužitelja kao osobu koja kontinuirano čini kaznena djela, ali uvijek ostaje nekažnjen, kao osobu čije poslovanje je upitno zbog kontinuiranih nezakonitih radnji, a što je u potpunosti netočno i neosnovano. Bez ikakvog pravnog ili drugog osnova tužitelja, a koji je na čelu jednog od najjačih poslovnih subjekata u ovom dijelu Europe, se prikazuje osobom koja „otimajući“ drugima poslove postaje „vlasnik“ svega odnosno kao osobu koja na nezakonit način dolazi ili pokušava doći do imovinske koristi. Jednako tako, tužitelja se prikazuje kao osobu koja je svoje poslovanje započela nekim ilegalnim poslovima. Nedopustivo je da se tužitelj koji je neosuđivana osoba te osoba koja nema nikakvu kriminalnu prošlost neosnovano dovodi u svezu sa kriminalnim stvarima i nezakoniti radnjama, a kako se to u spornom članku navodi. Ovo su neosnovane optužbe kojima je nesporno povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja.

Tužitelj smatra da tuženik nema pravo niti smije objavljivati ovakve netočne informacije. Ovakve tvrdnje nisu primjer kako novinarska profesija treba funkcionirati. Nažalost po tužitelja, posljedice ovakvog pisanja su ogromne. Šteta je nemjerljiva, a nakana onoga tko je sporni sadržaj objavio je zlonamjerna, a koja kao takva u modernim društvima nije prihvatljiva.

Takvo konstruiranje i širenje u medijima neistina i zlonamjernih zaključaka nije prihvatljivo sa stanovišta zaštite časti i ugleda bilo kojeg građanina Republike Hrvatske pa tako u ovom slučaju časti i ugleda tužitelja. Iz svega navedenog je razvidno kako tuženik nije postupao u dobroj vjeri. U našem obveznom pravu dobra vjera je sinonim za načelo savjesnosti i poštenja, te se radi o pravnom standardu čiji se sadržaj određuje od slučaja do slučaja. Ipak ključni pojmovi kod objašnjenja dobre vjere su da je novinar trebao postupati dosljedno i obzirno. Potrebno je istaknuti kako javnost vjeruje medijima i zato mediji moraju objavljivati točne i provjerene informacije o osobi o kojoj pišu kako se ne bi stvorio pogrešan dojam.

U daljnjem dijelu tužbe se navodi da postupajući na navedeni način tuženik je teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužitelja koji je zbog toga trpio i nadalje trpi niz neugodnosti u osobnom i poslovnom životu. Tužitelj se zbog navedenog postupanja tuženika, odnosno objave ovakvih senzacionalističkih, netočnih i neosnovanih informacija opetovano morao i još uvijek mora opravdavati u cijelom nizu životnih i poslovnih situacija i odnosa u kojima se našao i u kojima se još uvijek nalazi.

Zatim se navodi d je tužitelj je poznat i uspješan poduzetnik koji je tijekom čitavog svojeg rada ulagao i ulaže iznimne i uvijek legitimne napore u razvoj poduzetništva, istovremeno doprinoseći razvoju gospodarstva na svim razinama. Ovakvom objavom netočnih i neosnovanih informacija istom je izazvano niz neugodnosti i velika šteta. Tužitelj se zbog objave ovakvih netočnih informacija stalno susreće s neugodnim pitanjima, raznim ružnim komentarima, konstantnom opravdavanju.

Isto tako se navodi da objavom netočnih informacija tuženik je postupio protivno osnovnim postulatima novinske profesije, protivno pažnji dobrog gospodarstvenika i stručnjaka, a čime je tužitelju nanesena nemjerljiva neimovinska šteta koja se očituje u povredi prava osobnosti, poglavito pravo na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te pravo na dobar glas. U konkretnom slučaju radi se o primjeru neetičnog i neprofesionalnog novinarskog postupanja obzirom se prije objave ovakvih neistinitih informacija tuženik nije obratio tužitelju, a kako bi se istom pružila mogućnost očitovanja. Objavom netočnih informacija tuženik je počinio grube povrede prava na čast i ugled tužitelja, te time izravno postupao protivno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, protivno Ustavu Republike Hrvatske, protivno Zakonu o medijima, protivno Kodeksu časti hrvatskih novinara, protivno Općoj deklaraciji o pravima čovjeka, te protivno Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, te protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Jedno od medijskih načela propisano odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o medijima jest to da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana. Obzirom su u konkretnom slučaju objavljene netočne i neosnovane informacije tuženik je postupajući na navedeni način teško povrijedio dostojanstvo, ugled i čast tužitelja

Iako se jamči sloboda izražavanja tužitelj navodi kako sloboda izražavanja predstavlja jedan od bitnih temelja svakog demokratskog društva, međutim sloboda objavljivanja informacija u medijima ograničena je zaštitom ugleda i prava drugih osoba. Nadalje, tužitelj u nastavku citira pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Rev 2257/2013-2, od dana 11. ožujka 2014. godine ( izvor http://www.iusinfo.hr ) u odnosu na slobodu medija, a to je:

„- da u skladu s prethodno iznijetim svaki novinar (putem ovlasti na iznašanje istine u svjetlu ustavnog prava na slobodu medija kao temeljne pretpostavke i najvažnije sastavnice prava na slobodu izražavanja u demokratskom društvu) ima pravo (slobodu) i na kritiku javnih osoba i pravo o njima izraziti svoj sud, ali (jer treba djelovati u okvirima profesionalne etike novinarske struke) ne i pravo štititi se i relativizirati svoje ponašanje samo paušalnim i pukim pozivanjem na istaknute vrijednosti - već stvarnim i dosljednim poštivanjem tih vrijednosti, poštivanjem čovjekova dostojanstva i etičkih načela (uz ostalo) istinitosti, objektivnosti i potpunosti - prema onima o kojima piše, upotrebom u radu (civiliziranim komuniciranjem s javnošću, poštivanjem etike javne riječi i svačijeg prava na privatnost te davanjem točne, potpune i pravovremene informacije) argumentiranih tvrdnji te točnih činjenica i izraza koji čitatelju neće sugerirati nešto što bi samo po sebi ili u smislu cjeline objavljenog članka vrijeđalo ugled, čast i dostojanstvo kritizirane osobe, njegovu privatnost,

- da novinari nemaju pravo bez ikakvih posljedica izmišljati (moguće i zbog senzacionalizma) činjenice i neprovjerenim informacijama o nekoj osobi manipulirati javnošću, iznositi površne vijesti ili vijesti sumnjiva porijekla.“

Navodi se da obzirom su predmetne netočne informacije objavljene na internet portalu, iste su bile dostupne i još uvijek su dostupne velikom broju čitatelja ne samo u Republici Hrvatskoj nego i u inozemstvu stoga je velik broj članova obitelji, prijatelja, poznanika, ljudi iz poslovnih krugova te tužitelju nepoznatih osoba saznalo za netočne informacije uslijed čega su tužitelju postavljali niz neugodnih pitanja kao i iznosili niz štetnih komentara.

Tužitelj je sukladno relevantnim odredbama Zakona o medijima zatražio objavu ispravka kako od glavnog urednika tako i od tuženika, a što je procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe sukladno odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o medijima Tuženik je dana 28. prosinca 2023. godine na internet portalu www.jutarnji.hr objavio ispravak, dok sporni članak nije uklonio.

Međutim, tužitelj navodi kako činjenica da je objavljen ispravak informacije ne znači da je time u potpunosti uklonjena šteta koja je objavom netočne i neosnovane informacije nekome prouzročena. Naime, ukoliko je objavom netočne i neosnovane informacije nekome počinjena šteta u tolikoj mjeri da se ista ne može ukloniti samo objavom ispravka navedene informacije tada isti opravdano ima sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima i sudskoj praksi pravo na novčanu naknadu radi počinjene mu štete.

Tako su u konkretnom slučaju tužitelju teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast, stoga sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o medijima potražuje isplatu naknade za počinjenu mu neimovinsku štetu te predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da tužitelj tužbenim zahtjevom od 23. veljače 2024. godine, tužitelj od tuženika kao nakladnika zahtijeva isplatu pravične novčane naknade u iznosu od EUR 2.654,45 na ime naknade neimovinske štete, a koju je tužitelj navodno pretrpio objavom članka 25. studenog 2023. godine na portalu jutarnji.hr pod naslovom «U sjeni uhićenja mračnog princa ZG asfalta ostao je još jedan privedeni. Prije 4 godine javio se s nevjerojatnom idejom», autora AM.

Tuženik ističe kako je predmetna tužba u cijelosti neosnovana, te u cijelosti osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da je tuženik dana 28.12.2023. godine na portalu jutarnji.hr objavio zatraženi ispravak u vezi utuženog članka. Tuženik navodi kako je objavom zatraženog ispravka, isti tužitelju reparirao sve navodno nastale posljedice objave utuženog članka

Vezano za navode tužitelja da tuženik «sporni članak nije uklonio», tuženik prije svega ističe da institut uklanjanja članka nije predviđen odredbama Zakona o medijima, a zatim ističe kako se ovdje tužitelj nije tuženiku obratio sa zahtjevom za uklanjanje članka, već isključivo sa zahtjevom za objavu ispravka.

Nadalje, tuženik navodi kako ne postoji niti jedan razlog za dosuđivanje satisfakcije tužitelju, budući da je istom kroz objavu ispravka eventualno nastala neimovinska šteta već popravljena. Također, jasno je kako eventualna nastala šteta nije nastala u toj mjeri da bi tužitelju dodatno pripala i zatražena pravična novčana naknada. Prvenstveno istiće da se u konkretnom slučaju radi o članku, koji je u svom cjelovitom tekstu dostupan isključivo pretplatnicima portala jutarnji.hr, koji je na dan objave članka 25.11.2023. godine imao 4.486 pretplatnika. Dakle, posjetiteljima portala jutarnji.hr koji nisu ujedno i pretplatnici istog, dostupan je isključivo sljedeći sadržaj:

«Hrvatske su poslovne karijere predvidljive. One mogu početi u stakleno-metalnom neboderu, u banci, konzultantskoj ili investicijskoj kući. Mogu početi u njedrima politike, u nekakvoj županiji ili stranačkom ogranku. Mogu početi u očevu cvjećarskom kombinatu ili na lokalnoj televiziji. Mogu početi i uličarenjem na gradskom asfaltu. Ali, ma koji od tih početaka imale hrvatske poslovne karijere, one uvijek završavaju na istom mjestu. U pravilu skončavaju u nekoj jadranskoj priobalnoj vali, na nekakvim mrkentama uz more iznad kojih rastu borovina i garig. Takve vale - neka od njih, svaki put druga - ušće su u koje se u Hrvatskoj sve ulijeva. Sav biznis, sva politička moć i sav kriminal na koncu će se sliti u tu istu točku. To je pravilo. A to pravilo od ovog… »

Tuženik ističe kako se u citiranom tekstu niti jednom riječju ne spominje ovdje tužitelj. Štoviše, u citiranom tekstu koristi se općeniti narativ, bez da se izdavaja ikoji pojedinac. Stoga tuženik naglašava kako niti jedan prosječni čitatelj, osim pretplatnika portala jutarnji.hr, citirane objavljene informacije ne povezuje sa ovdje tužiteljem.

U odnosu na sadržaj cjelovitog članka, tuženik ističe sljedeće. Tuženik smatra nepotrebnim obrazlagati kako se u konkretnom slučaju ne radi o članku informativnog karaktera, već o kolumni, u kojoj autor AM, izražava vlastita stajališta i mišljenja o društvenoj stvarnosti, a ne informira javnost.

Tuženik ističe kako je dovoljno citirati rečenice iz kojih je tužitelj crpio utužene informacije, da bi bilo jasno kako se ovdje ne radi o članku informativnog karaktera: «... Novinski stupci ovih su dana bili puni ficleka iz biografije braće SM, koje izgledaju kao zbućkana smjesa «Žice», «Soprana i «Six Feet Under

To je priča o poduzetnicima koji su počeli kao knežijski lokalni šaneri, koji su se izmigoljili iz optužnica protiv tzv. male mafije da bi u idućim desetljećima – poglavito u Bandićevoj epohi – postali gospodari Zagreba, a u nekim aspektima i Hrvatske. Iza paravana legalnog biznisa koji je sam po sebi bizaran (proizvodnja lijesova) braća iz prigradskog Rudeša pipcima su se raširila kojekuda po Zagrebu i Hrvatskoj, od otpada do medija i nogometa.

Jednim su bratskim krakom postali faktički monopolisti u biznisu otpada i najveći kamen u cipeli nove (a ufam se i svake buduće) zagrebačke vlasti. Preotimanjem Kutlinog radijskog imperija postali su gazde nacionalne radiofonije.

Zamalo su VM uspjeli preoteti Dinamo. Gipko su se znali izmigoljiti iz svih optužnica ostajući nekažnjeni, da bi na koncu jedan od braće, DM dopao pritvora zbog komada poluotoka s par borova na južnoj obali Murtera.»

Tuženik navodi kako je iz sintagmi poput «lokalni šaner», «izmigoljiti iz optužnica», «preotimanje radijskog imperija», «preotimanje Dinama» i sl. razvidno kako se radi o satiri, a ne o članku, kojem bi svrha bila informiranje javnosti.

U tom smislu, tuženik ističe da je nejasno kako bi objavljeni vrijednosni sudovi autora članka, odnosno metafore koje je isti koristio prilikom izrade članka, povrijedili nekakvo konkretno pravo ili interes tužitelja. Naime, u utuženom članku autor istog nije iznosio činjenice o tužitelju, već svoje vrijednosne sudove, koji su utemeljeni na javno dostupnim informacijama.

Tužitelj u tužbi navodi sljedeće:

«Netočno je i neosnovano da se tužitelj tijekom svog poslovnog razvoja bavio bilo kakvim ilegalnim poslovima... Jednako tako, tužitelj nikada nije sudjelovao niti je bio pravomoćno osuđen za bilo kakvo kazneno djelo stoga je navod kako je isti izmigoljio iz optužnica protiv tzv. male mafije u potpunosti netočan i neosnovan. ... U odnosu na navode kako se tužitelj uvijek znao «izmigoljiti» iz optužnica, navodimo kako su isti netočni i neosnovani. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije kriv za počinjenje bilo kakvih kaznenih djela dok je u drugom predmetu USKOK u odnosu na tužitelja obustavio istragu obzirom dokazi pribavljeni tijekom istrage nisu ukazivali na postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da bi isti počinio bilo kakvo kazneno djelo.»

Tuženik ističe kako se u utuženom članku nigdje ne navodi da bi ovdje tužitelj «bio pravomoćno osuđen za bilo kakvo kazneno djelo», niti da bi ovdje tužitelj bio «kriv za počinjenje bilo kakvih kaznenih djela.»

Tuženik skreće pažnju kako je nemoguće da bi se bilo tko «izmigoljio» iz optužnice u fazi pravomoćne osuđenosti za kazneno djelo, dakle u fazi dovršenog kaznenog postupka i suđenja pred nadležnim sudom.

Nadalje, tuženik ukazuje kako je iz tužiteljevih navoda razvidno kako postoji jedan predmet u kojem je sud «utvrdio da tužitelj nije kriv za počinjenje bilo kakvih kaznenih djela», te drugi predmet u kojem je «USKOK u odnosu na tužitelja obustavio istragu. Tuženik ističe kako su informacije o navedenim činjenicama javno dostupne, te primjera radi, dostavlja samo neke od javno objavljenih novinskih članaka iz kojih je razvidno: da je ovdje tužitelj 2014. godine bio uhićen u tzv. «Aferi Agram», u kojoj aferi je, među ostalima, bio uhićen i sada pokojni gradonačelnik grada [adresa], MM, te da je 2022. godine, Županijski sud u Zagrebu presudio kako trgovačkom društvu ovdje tužitelja nije bio namješten posao zbrinjavanja otpada u Gradu Zagrebu, kako je USKOK tvrdio da je 2017. godine, kao suvlasnik trgovačkog društva za zbrinjavanje otpada (C.I.O.S. GRUPA d.o.o.), ovdje tužitelj je bio uhićen zbog sumnji na izvlačenje novca i utaju poreza, te da je 2023. godine, USKOK obustavio istragu protiv ovdje tužitelja, jer dokazi pribavljeni tijekom istrage nisu ukazali na postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela.

Nadalje, tuženik ističe ključnu činjenicu, a to je da se tužiteljevo ime ne spominje nigdje u tekstu utuženog članka, već se utužene informacije odnose na «braću SM.» Naime, autor se referira na «braću S, spominje «priču o poduzetnicima» te navodi kako je «na koncu jedan od braće, DM dopao pritvora.» Dakle, autor u utuženom tekstu ne radi distinkciju između braće, već isti «priča» «priču o poduzetnicima.» Tuženik ističe kako prosječni čitatelj ovdje tužitelja može prepoznati isključivo u sljedećoj rečenici: «Jednim su bratskim krakom postali faktički monopolisti u biznisu otpada i najveći kamen u cipeli nove (a ufam se i svake buduće) zagrebačke vlasti.»

Stoga, u odnosu na ostale utužene navode, tuženik se očituje kako slijedi. OM je javno (pa i putem televizije) iznosio informacije o S, te informacije o sukobu sa DM, za kojega je OM tvrdio da mu je «oteo» vlasništvo nad radijskim postajama.

Nadalje, javno su dostupne informacije o tome da je VM iznio sumnje da DM stoji iza napada na istog 2017. godine, prilikom kojeg je VM upucan u natkoljenicu. Isto tako, dostupne su informacije o tome da se DM zaprijetio VM «oteti» Dinamo, jer je VM istog prokazao kao odgovornog za njegov atentat. Vezano za proizvodnju lijesova, tuženik ističe kako je činjenica da je DM, zajedno sa HM, bio suvlasnik trgovačkog društva (PALMA društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju pogrebnih potrepština), koje se bavilo proizvodnjom lijesova. Nadalje, činjenica je da je DM bio dio skupine oko HM, koju skupinu je svojedobno javnost kolokvijalno nazivala «mala mafija», kao što je činjenica da se vodio sudski proces protiv tzv. zločinačke organizacije i to optuženika nazivanih «dečki s F, među kojima je bio i DM. Također, činjenica je da je u tom slučaju 2002. godine donesena oslobađajuća presuda.

Također, činjenica je da su HM i DM sa još dvojicom «dečkiju s Knežije» bili optuženi, pa zatim 2013. godine oslobođeni optužbe da su nizom prijetnji od jednog liječnika iznudili 2,4 milijuna kuna. Slijedom navedenog, tuženik ponovo ističe da tužitelj, kako u zahtjevu za ispravak, tako i u tužbi, demantira informacije koje se ne odnose na samog tužitelja.

Također, tuženik ističe kako je autor u utuženom članku izdvojio « ficleke iz biografija braće S, te da isti nije navodio koji «ficlek» se odnosi na kojeg od braće, što autor nije ni trebao učiniti, budući da se ne radi o članku kojem bi svrha bila informiranje javnosti. Tuženik ističe kako je ovdje utuženi članak objavljen dana 25. studenog 2023. godine, dakle dva dana nakon što je DM uhićen u akciji USKOK-a u slučaju povezanom sa bespravnom gradnjom kamp kućica na otoku Murteru, a o čemu su izvijestili mediji diljem Hrvatske. Tuženik navodi kako su mediji prilikom izvještavanja o akciji USKOK-a, «podsjetili» javnost tko su S, na način da su naveli afere, koje iste prate. Tuženik u prilogu dostavlja samo neke od spomenutih članaka.

Nadalje, tuženik ističe kako je povod za nastanak ovdje utuženog članka bila akcija USKOK-a, u kojoj je uhićeno pet osoba, zbog ilegalno izgrađenih kampova na otoku Murteru, koja akcija se dogodila dva dana prije objave utuženog članka.Tuženik navodi kako su u spomenutoj akciji USKOK-a uhićeni DM, CM, TM i PM, te šefica Ureda za gospodarstvo i turizam šibensko-kninske županije, ĆM. Tuženik ukazuje kako utuženi članak nosi naslov «U sjeni uhićenja mračnog princa ZG asfalta ostao je još jedan privedeni. Prije 4 godine javio se s nevjerojatnom idejom», te da u članku autor analizira «poduzetnički historijat» dvojice uhićenih - DM («... od boga zaboravljena vala dovela (je) do pritvora i dugogodišnjeg mračnog princa zagrebačkog asfalta, DM.») i TM.

Nadalje, ističe se kako se utuženi članak uopće ne bavi osobom, niti djelovanjem ovdje tužitelja, te kako tužitelj imenom i prezimenom uopće nije spomenut u članku. Uvodnom rečenicom «Hrvatske su poslovne karijere predvidljive», te pregledom članka u njegovoj cjelini, razvidno je da u istom autor članka daje kritički osvrt na poduzetništvo u Hrvatskoj:

«... biografija murterskog «investitora» u «kamp» spada u one biografije preko kojih se može ocrtati kako je izgledala rana (a i kasnija) hrvatska tranzicija... To je priča o poduzetnicima koji su počeli kao knežijski lokalni šaneri...u sjeni rudeškog kralja ulice ostao je još jedan privedeni kojem je poduzetnički historijat barem jednako zanimljiv...»

Pritom, autor članka radi satiričnu paralelu sa UM: «U [adresa] UM nisu mogli optužiti za mafijaška posla, pa su mu pronašli financijski prekršaj i zatvorili ga. Hrvatski prinčevi tranzicije prođu kroz sve i svašta nekažnjeni, a onda ih u zatvor odvede naš nacionalni ekvivalent Sauronovu prstenu: vala. I u njoj borovi, škrape i suhozid. Tuženik navodi kako je neupitna činjenica da su kako SM, tako i DM poduzetnici, te da su oba brata ne jednom bila uhićena zbog sumnje na počinjenje kaznenih djela. Autor članka za niti jednog od braće DM ne iznosi tvrdnje o bavljenju ilegalnim poslovima ili o sudjelovanju u počinjenju kaznenih djela, već su takve tvrdnje iznosila tijela kaznenog progona. Tuženik navodi kako će se sasvim sigurno i tužitelj složiti da uhićenja i sumnje na počinjenje kaznenih djela nisu uobičajene etape na razvojnom putu prosječnog hrvatskog poduzetnika.

U tom smislu, tuženik ističe kako je sudska praksa, u razlikovanju činjenica i vrijednosnih sudova, zauzela sljedeće stajalište: činjenice se mogu dokazivati; vrijednosni sudovi se ne mogu dokazivati; pretjerani su oni vrijednosni sudovi za koje ne postoji dovoljno činjenične osnove koja iste podupire.

Tuženik uz ovaj podnesak dostavlja dovoljno dokaza iz kojih proizlazi dovoljno činjenične osnove, koja podupire subjektivne stavove autora izražene u utuženom članku. Tuženik navodi kako za dosuđivanje pravične novčane naknade nije dovoljno da se tužitelj (subjektivno) osjeća pogođenim informacijama iz članka, već je potrebno dokazati da se radi o takvim informacijama koje su objektivno nanijele štetu pravu osobnosti tužitelja. Ovdje valja ponovo napomenuti kako se ovdje tužitelj ne spominje u članku, već se imenom i prezimenom spominje brat tužitelja, DM. Da je cilj autora članka bio na ikoji način difamirati ovdje tužitelja, isti bi sasvim sigurno otkrio identitet tužitelja, a ne bi tužitelja samo usputno spomenuo kao «monopolista u biznisu otpada.»

Tuženik spori da bi utužene informacije prouzročile ikakvu štetu tužitelju, a osobito da bi prouzročile štetu tužitelju kao «poznatom i uspješnom poduzetniku.» Također, tuženik spori da bi uopće došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, a osobito da bi došlo do povrede takvog intenziteta, koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade. Tužitelj u tužbi navodi da je isti «dugi niz godina na čelu CIOS Grupe, koja je najveća privatna grupacija za gospodarenje otpadom u regiji.» Tuženik navodi kako navedeno nije sporno, te da se autor u utuženom članku ovdje uopće ne bi dotaknuo tužitelja da isti nije to što tvrdi da jest – uspješan poduzetnik. Nadalje, tuženik ukazuje kako je autor utuženog članka, kao kolumnist, informacije temeljem kojih je napisao svoj kritički osvrt, crpio je iz javno dostupnih informacija Također, tuženik skreće pažnju da se u utuženom članku iznose vrijednosni sudovi, a ne tvrdnje, te da u utuženom članku nije otkrivena niti jedna informacija, koja zainteresiranoj javnosti već nije dostupna, jer kako je razvidno iz ovog podneska, o S mediji izvještavaju preko 20 godina. Obzirom da ovdje tužitelj, pa ni tužiteljev brat DM, nisu nepoznati hrvatskoj javnosti, te da se u konkretnom slučaju ne radi o članku informativnog karaktera, nejasno je koji su to navodi zbog kojih je tužitelju « izazvano niz neugodnosti i velika šteta.»

Vezano za navode tužitelja da se «radi o primjeru neetičnog i neprofesionalnog novinarskog postupanja obzirom se prije objave ovakvih neistinitih informacija tuženik nije obratio tužitelju, a kako bi se istom pružila mogućnost očitovanje», tuženik navodi sljedeće. U konkretnom slučaju radi se o kolumni u kojoj autor iznosi svoj vlastiti stav i promišljanja, dakle vrijednosne sudove za koje ne važe novinarska pravila koja nalažu poduzimanje mjera radi provjere istinitosti informacija. Tuženik navodi kako je autor mišljenje formirao, te utuženi članak napisao temeljem javno dostupnih informacija, što je uobičajeno za formu novinarskih komentatorskih tekstova.

Konačno, tuženik ukazuje kako se iz navoda tužitelja iz tužbe gdje isti nabraja kako je neosnovano:«- da bi SM...»stječe dojam kako se u utuženom članku navodi što sve SM jest ili nije učinio, što nije točno.

Tuženik ističe kako je ispunjena pretpostavka iz odredbe članka 21. stavka 4. alineje Zakona o medijima, koja propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Tuženik skreće pažnju kako su o aferi s ilegalnim kampovima na Murteru pisali svi mediji, te da se nesumnjivo radi o temi od javnog interesa, o kojoj temi svatko ima pravo izraziti svoj stav, pa tako i autor ovdje utuženog članka. Isto tako, od javnog je interesa da se zna tko su osumnjičeni u aferi oko ilegalnih kampova, kao što je od javnog interesa da postoje tekstovi u kojima se komentira hrvatska zbilja, jer isti doprinose raspravi od javnog interesa. Tuženik ističe kako su informacije u utuženom članku objavljene u dobroj vjeri i da objavljivanjem istih nije nastala šteta tužitelju, stoga je neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu pravične novčane naknade, osobito kada se uzme u obzir da je tuženik, na tužiteljev zahtjev, objavio ispravak utuženih informacija. Tuženik ukazuje da odredba članka 27. stavka 1. Zakona o medijima propisuje sljedeće: Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i Djelatnostima.

Iz citirane odredbe proizlazi pravo novinara, pa i autora ovdje utuženog članka, da iznosi svoja stajališta i o ovdje tužitelju, koji je već dugi niz godina poznat hrvatskoj javnosti, između ostalog kao poznati poduzetnik, kojem je svojedobno suđeno zbog optužbe za počinjenje kaznenog djela, te protiv kojeg je USKOK provodio istragu, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela.

Nadalje, tuženik navodi kako, obzirom na sve javno dostupne informacije, zainteresirana javnost ima priliku sama stvoriti mišljenje o tužitelju neovisno o ovdje utuženom članku, te je nejasno kako bi se ta slika promijenila vrijednosnim sudovima autora utuženog članka.

Nastavno na navedeno, tuženik ističe da ne može svaka informacija povrijediti pravo određene osobe, već to može samo informacija kojom se može umanjiti ugled u javnosti. Obzirom na činjenicu da je tužitelj osoba o kojoj mediji izvještavaju godinama, jasno je da predmetni članak, odnosno vrijednosni sudovi autora, nikako ne mogu utjecati na mišljenje hrvatske javnosti. Tužitelj nije nepoznata osoba o kojoj bi autor članka informirao javnost. Tuženik ističe kako je autor utuženog članka u istom iznio svoj stav o temi od javnog interesa, te da je članak napisan bez namjere da se ikoga vrijeđa, pa tako i bez namjere da se vrijeđa ovdje tužitelja. Također, tuženik ukazuje kako sam tužitelj uopće nije temom utuženog članka, već se autor referira na braću SM u kontekstu cjelokupne teme kojom se autor bavi u utuženom članku.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, te da obveže tužitelja na nadoknadu parničnih troškova tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Impressum (list 9-11 spis) ispis članka autora AM „U sjeni uhićenja mračnog princa ZG asfalta ostao je još jedan privedeni. Prije 4 godine javio se s nevjerojatnom idejom“ (list 12-15 spisa), obraćanje tužitelja tuženiku u mirnom postupku s odgovorom (list 16-24 spisa), predmetni članak te članci o E i DM (list 39-149 spisa), te iskaze svjedoka AM, tužitelja SM, svjedoka ĐM i SMČ svi dana na ročištu održanom dana 14. studenog 2024. godine (list 163-168 spisa).

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Prema odredbi čl. 40 st. 1 Zakona o medijima (NN 59/04, u daljnjem tekstu ZM) svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su povrijeđena njegova prava i interesi. Ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku, podnositelj zahtjeva ima u smislu čl. 46 st. 1 ZM-a pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika.

Prema odredbi čl. 22 st. 2 ZM-a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Iz naprijed navedenog jasno proizlazi da prema odredbama ZM-a postoje 2 izvan sudska postupka i to obraćanje oštećenika nakladniku radi ispravka informacije ili isprike (čl. 22 ZM-a) i obraćanje oštećenika glavnom uredniku (čl. 40 ZM-a).

Pravo na tužbu za naknadu neimovinske štete prema naprijed citiranim odredbama ZM-a ima oštećenik koji je prethodno zahtijevao od nakladnika objavljivanje sporne informacije odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć te je stoga podnošenje takvog zahtjeva procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za isplatu pravične novčane naknade.

Ovdje treba naročito naglasiti da odredbom čl. 22 st. 2 ZM-a nije propisan nikakav obvezan sadržaj zahtjeva za objavljivanje ispravka informacije niti je u istom izričito navedeno da se oštećenik obraća nakladniku radi ispunjenja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi naknade štete protiv nakladnika.

Dakle, prema shvaćanju ovog suda obraćanjem bilo nakladniku bilo glavnom uredniku u tiskovini nakladnika ispunjavaju se procesne pretpostavke za potraživanje naknade štete u sudskom postupku.

Kako je tuženik sam naveo da je objavio zahtjev za objavom ispravka, te uzimajući da je obzirom na dan objave predmetnog članka 25.11.2023. godine te dan podnošenja tužbe 23.02.2024. godine odnosno unutar zakonskog roka, to ovaj sud smatra da su ispunjene procesne pretpostavke za dozvoljenost podnošenja tužbe radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 14. studenog 2024. godine svjedok AM je izjavio da radi kao novinar u Jutarnjem listu od listopada 2000. g. Njegovi članci se objavljuju i u tiskanom izdanju i na portalu Jutarnji.hr. Potvrđuje da se na listu 12-15 spisa nalazi članak čiji je on autor, a tema članka je bespravna gradnja na Murteru. kad mu se čita gornja polovica lista 2 sudskog spisa na kojem se nalaze citati iz njegovog članka potvrđuje da su ti dijelovi vjerno preneseni te može reći da se radilo o činjenicama koje su bile objavljene u medijima o ovdje tužitelju i o čemu se o njemu pričalo. Što se tiče zadnja tri od pet navoda može reći da što se tiče pitanja radija da je crpio saznanja iz članka koji je objavljen u Nacionalu, zatim što se tiče pitanja preotimanja Dinama o tome su objavljeni članci i u Nacionali i na portalu Indeks.hr, a što se tiče zadnjeg navoda radi se o opće poznatoj činjenici da je tužitelj bio pod optužnicama i da je u svim njima bio oglašen nevinim. Prvi navod je zapravo isti kao i ovaj zadnji. Što se tiče drugog od pet spornih navoda iz članaka je saznao da su se tužitelj i njegov brat na početku svog poslovanja obavili proizvodnju ljesova, a što se tiče svega ostalog to je već naprijed naveo. Može reći da su zapravo izvori za sve njegove navode drugi objavljeni članci. On je povjerovao u navode iz tih novinskih članaka iz razloga što se radilo o člancima koji su bili stariji od 10-15 dana pa sve do nekoliko godina, a nije našao da bi bili demantirani. On prije objave ovog članka nije kontaktirao ovdje tužitelja iz razloga što se nije radilo o istraživačkom novinarstvu već o komentatorskom članku gdje je on komentirao ono što je o tužitelju već ranije objavljeno s tim da ponovno naglašava da tužitelj nije bio glavni predmet ovog članka. Nema saznanja da li je vezano uz ovaj članak glavnom uredniku, odnosno nakladniku, došao zahtjev za objavom ispravka. Vezano uz ovaj članak nije dao nikakav drugi iskaz na sudu niti imam saznanja da bi on bio dalje prenošen. Na poseban upit pun. tuženika svjedok iskazuje da je cilj ovog članka bila analiza jednog razvodnog modela gradnje na Jadranu gdje se pojavljuje suspektan kapital iz nekih drugih djelatnosti te se isti koristi uza gradnju u pomoć "susretljivih" lokalnih činovnika te se željelo i upozoriti na trend betonizacije Jadrana. Navodi da se on bavi puno urbanizacijom i problematikom prostora u svojim člancima te je to bio glavni povod pisanju istog. Na poseban upit pun. tuženika svjedok iskazuje da zna za lik i djelo brata ovdje tužitelja te da su njihovi poslovni potezi međusobno isprepleteni te da je isti imao znatan utjecaj na Zagrebačku komunalnu politiku i komunalne poslove. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok zbog čega navodi u članku ovdje tužitelja i kakve veze on ima sa navodnom bespravnom gradnjom na Murteru svjedok odgovora da je on jedan od trojice investitora, zatim na daljnje pitanje odakle mu saznanje da je on investitor odgovara iz javnih izvora, te navodi da su investitori DM, njegov brat, TM i još jedan te da u navodi o ovdje tužitelju zapravo bili uvod u tu priču o tome kako je počeo se razvijati poslovanje DM. Svjedok se ispravlja te navodi da je predmet članka zapravo bio vrat ovdje tužitelja DM, a ne ovdje tužitelj, te da je zapravo mislio na njega, te navodi da on fizički ne razlikuje DM i SM. Na poseban upit raspravnog suca kako komentira činjenicu da se u trećem odlomku teksta govori o braći SM, a zatim se govori o njima u množini svjedok odgovara da se on u tekstu bavio problematikom različitih vrsta kapitala koji su se pojavili kao investitori na Jadranu i to od bankovnog kapitala, privatnog kapitala i najblaže rečenog sumnjivog sivog kapitala. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok iskazuje da su se oba brata SM bavila otpadom. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok iskazuje da mu je poznato čime se bavi ovdje prisutan SM te da to saznanje crpi iz javno objavljenih članaka u medijima. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok iskazuje da koliko on zna praksu Jutarnjeg lista kad god se traži faktografski ispravak da se on objavi kako bi se izbjegla parnica, a da se ne objavljuje u situacijama kad se zapravo pokušava od ispravkom polemizirati sa tvrdnjama teksta. Na poseban upit tužitelja svjedoku zbog čega navodi da je tužitelj sitni lokalni šaner, odnosno osoba koja se bavila sitnim kriminalom, svjedok odgovara da on ima svoju prošlost na Knežiji, zatim vezano uz pitanje odakle mu saznanja da se tužitelj bavio proizvodnjom ljesova, da je on povezan sa tzv. malom mafijom i Murterom, navodi da će za sve dostaviti linkove na članke gdje je to napisano i što je on pročitao, a za Murter navodi da je s tim poslom povezao njegovog brata, a ne njega. Također navodi da će za isprepletenost karijera i poslova DM i E dostaviti linkove na članke gdje je to pročitao. Na poseban upit tužitelja odakle crpi saznanje vezano uz radio odgovara da priznanje da OM nije najpouzdaniji izvor no da su postojali i drugi izvori koji su o tome govorili. Na poseban upit pun. tužitelja vezano uz tzv. malu mafiju da komentira članak koji je tuženik dostavio i nalazi se na listu 122-124 spisa da li se na njemu nalaze ovdje tužitelj svjedok nakon letimičnog pogleda navodi da ne vidi tužitelja na fotografiji i u opremi članka. Na poseban upit pun. tuženika da objasni što je to komentatorski tekst svjedok odgovara da se radi o tekstu koji komentira navode iz drugih objavljenih članaka te može potvrditi da se tu ne radi o samom tužitelju koji je vrlo letimično i spomenut u ovom članku.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje održano dana 14. studenog 2024. godine tužitelj SM je izjavio da je po zanimanju ekonomist, kako unutar Cios grupe postoji jedan ured koji se bavi i praćenjem informacija koje se objavljuju vezano uz Cios grupu i ljude koji u njoj rade SM, te je on preko tog ureda saznao za ovaj članak. na fotografiji se nalazi slika njegovog brata DM. Vezano uz pet spornih navoda koji se nalaze na vrhu lista 2 spisa može reci da on nikada nije bio nikakav šaner i nije se bavio preprodajom tekstila, cigareta i sl., da nikada nije bio povezan s proizvodnjom i prodajom ljesova, da nikada nije imao veze sa preuzimanjem tvrtki koje su se bavile radiodifuzijom ili preuzimanjem njihovog frekvencija, da nikada nije imao veze sa preuzimanjem Dinama, a što se tiče zadnjeg navoda točno je samo to da je bio optužen kao poticatelj na trgovinu utjecajem u tzv. aferi Agram te da je tu pravomoćno oslobođen prije cca dvije godine. Vezano uz tzv. malu mafiju nema nikakve veze sa tim a jedan od optuženih je bio njegov brat DM, a ne on. On je u tom postupku bio oslobođen. Što se tiče glavne teme članka a to je kamp na Murteru može reći da nema nikakve veze s navedenim projektom niti kao investitor niti izvoditelj niti ništa slično, i isto kao ni njegove firme. Također nemam nikakve veze niti poznam lokalne činovnike koji su navodno bili involvirani oko ishođenja odgovarajućih dozvola vezanih uz taj posao. Protiv mene je bio jedan spisu u istražnoj fazi koju je pokrenuo Uskok 2017. g. ali nakon što su saslušali oko 150 svjedoka i izvršili uvid u dokumentaciju odustali su od njega. On je imao više paničnih postupaka radi naknade štete protiv medija i protiv političara vezano uz objavu navoda koje su mi počinile štetu, a i danas ima dva ili tri postupka u tijeku, ali niti jedan nije vezan uz ovaj predmetni članak. On je zbog objave predmetnog članka imao problema te je prvotno bio ljut, frustriran i bijesan te je popio Apaurin da se smiri, zatim je rekao da je imao problema u poslovnoj komunikaciji sa drugim poslovnim partnerima bez obzira što je objavljen demanti ovog članka. Imao je problema i u obiteljskom životu jer su ga čak i unuci zapitkivali da li je istina djede da ti otimaš Dinamo. Mjesecima nakon objave ovog članka imao je problema u komunikaciji s poslovnim partnerima te su zapitkivali da li je istina da je bio šaner i da je želio oteti Dinamo, i kako to da mu se sudilo za malu mafiju. Problem je što u većem intenzitetu te prirode su trajali minimalno tri mjeseca. Sada je u mirovni pa se to sada značajno smanjilo jer nema više poslovnih kontakata. On je predsjednik nadzornog odbora i vlasnik Cios grupe. Zbog predmetnih članaka je bio poništen, frustriran, ljut i žalostan, te da se tako nešto ne bi dogodilo u vrijeme dok je navedeni medij bio u vlasništvu KM. Nije imao problema unutar obitelji ali je sa poznanicima i prijateljima jer uvijek kod čitatelja postoji sumnja na ono što je napisano u nekom mediju je točno te je zbog toga morao se iznova opravdavati i objašnjavati što je istina. Nema saznanja da bi drugi mediji u drugim člancima pisali o njemu da je bio šaner, da se bavio proizvodnjom ljesova, da je bio član tzv. male mafije i sl. odgovorio je da nema saznanja da su ikada objavljeni članci s takvim sadržajem. Što se tiče BM rekao je da je protiv njega podnio kaznenu prijavu no da on nije dostupan Hrvatskom pravosuđu pa da čeka vidjeti što će se dogoditi. Nitko ga iz novinske kuće tuženika nije kontaktirao prije objave ovog članka. Prvo je radio u Industrogradnji, u financijskoj službi od 1979. -1985. g., zatim je radio u sirovini Bjelovar do 1991., zatim je osnovao svoju tvrtku gdje je 1994. g. prodao 50% udjela jednoj njemačkoj firmi, a od iste te firme je 2017. nazad kupio taj udio te je od tada stopostotni vlasnik Cios grupe. Vezano uz pitanje da li je sa bratom DM bio upućen u kalav zajednički poslovni poduhvat odgovorio je da za vrijeme bivše Jugoslavije po zakonu što je bio direktor komercijalne službe sirovine Bjelovar nije mogao osnovati privatnu firmu pa je stoga njegov brat osnovao tvrtku naziva Ciom kao suosnivač, a on je od njega poslije 1991. g. otkupio njegov udio te je 1994. promijenio naziv u Cios. Osim toga nikakve dodirne veze u poslovanju nisu imali. U ostalim se člancima zbog kojih je vodio postupak govorilo i to u Nacionalu vezano uz BM, a tu Telegramu o navodnom pranju novca no nigdje se nije navodilo da bi on bio šaner, da bio sudionik male mafije i sl. Za sada niti jedan od parničnih postupaka radi naknade štete nije pravomoćno okončan. Vezano uz pitanje da li je zbog ovog članka imao poslovnih problema odgovorio je da je u tom periodu dobio obavijest Zagrebačke banke d.d. da zbog novonastalih okolnosti prekidaju kreditni odnos sa tvrtkom tužitelja.

U svom iskazu danom na ročištu dana ¸14. studenoga 2024. godine svjedok SMČ iskazala je kako je ona predsjednik uprave Ciosa. Za predmetni članak je saznala od jedne od službe u Cios grupi. Isti dan je razgovarala o tome sa svojim ocem. Sjeća se razgovora s njim te mogu reći da je sadržaj navedenog članka lože primio, bio je pod vidljivim stresom, govorio je o tome do kada će ga razapinjati iako je pravomoćno oslobođen svih optužbi. Misli da stanje stresa prouzročeno ovim člankom kod tužitelja traje i danas. Njen otac je imao parničnih postupaka radi naknade neimovinske štete i zbog nekih drugih članaka prije ovoga no niti zbog jednog od njih se nije osjećao tako loše kao zbog ovoga, odnosno nije ga tako teško primio. Njen otac je imao problema zbog ovog članka u privatnim i poslovnim komunikacijama s drugim ljudima, te joj se povjerio da mu se neki ljudi više ne žele javiti na telefon a zbog toga je i počeo i dolaziti na sastanke sa investitorima, bankama i sličnim poslovnim partnerima. Naime, sve te veće tvrtke imaju tzv. complaint odjel koji prati sve informacije o trenutnim ili budućim poslovnim suradnicima i ovisno o tome što je objavljeno odlučuju o daljnjoj suradnji s njima. Ti problemi traju još i danas. Nakon ovog članka velike revizorske tvrtke više nisu željele raditi s njima te na njihov upit ne bi poslale ponudu za vođenje revizije. Zbog ovakvih članaka njen je otac želio prodati firmu no potencijalan investitor je nakon početnog uvida jednostavno odustao od te ideje. Svog oca viđa i u firmi i privatno. Nakon ovog članka se povukao u sebe te ne ide nigdje iz kuće, a navela je da je postao nepoželjna osoba. Više ne ide ni na svadbe i rođendane gdje ga pozivaju i sl. Istovjerno kao i tužitelj o njegovom poslovnom putu. Iako se izrijekom ne spominje tužitelj, te se spominju braća SMČ, a iako postoji treći brat on nije poslovno uspješan te da je očigledno da se govori o DM i E u tom članku. Tim više što se govori i o osobama koje se uvijek izmigolje iz kaznenih postupaka. Napomenula je da je jednom prilikom kad se njen otac SM dopisivao s gradonačelnikom oko neke teme, a zapravo je ona bila autor tih dopisa da je pitala novinara zašto ne spomenu nju, a ne njenog oca E, taj novinar joj je odgovorio da ime SM prodaje novine, a ne njeno. Nije joj poznato odakle je ta priča o proizvodnji ljesova braće SM.

U svom iskazu danom na ročištu dana 14. studenoga 2024. godine svjedok ĐM je iskazala kako radi u Cios grupi d.o.o. na poslu člana uprave društva Cios grupe. Cios grupa u svom sastavu ima više pravnih subjekata te ona kao članica uprave Ciosa komunicira s njihovim direktorima i članovima uprave oko poslovanja, u Cios grupi je najviše vezana uz operativu, marketing, PR, i upravljanje projektima. Nakon što je objavljen članak razgovarala je s tužiteljem te je on bio uznemiren, iznerviran, potresen, može se reći miks različitih psihičkih stanja. On ima problema sa srcem te se sjeća da se držao za prsa tijekom tog razgovora, a ona ga je pitala da li treba pomoć. Nakon toga on je promijenio svoje ponašanje, počeo je izbjegavati sastanke, odlaske na skupove, domjenke i sl., iskazao je zabrinutost za svoje unuke i obitelj i sl. I druge su osobe u tvrtki bile frustrirane zbog navedenog članka te da je bilo dosta upita od poslovnih partnera o tome što se događa te da su djelatnici bili frustrirani što se moraju opravdavati i objašnjavati prema trećima iako je Cios grupa od osnutka opsovala zakonito i dobivala poslove putem javnih natječaja.

Nakon što je sud proveo gore navedene dokaze te sukladno naprijed navedenim utvrđenjima ovog suda, ovaj sud smatra da se u predmetnom članku od 25.11.2023. godine, a koji je objavljen na portalu čiji je nakladnik tuženik, objavljen članak autora AM u kojem se iznosi niz tvrdnji.

Točan je navod tuženika da se tužitelj imenom nigdje ne spominje u predmetnom članku, ali valja napomenuti da se govori o braći SM te izrijekom o njegovom bratu DM. Nadalje, valja naglasiti da se govori i o poslovanju vezano uz zbrinjavanje otpada, a opće poznata činjenica je da je ovdje tužitelj SM bio dugogodišnji čelnik tvrtke CIOS koja se specijalizirano bavila zbrinjavanjem različitog otpada.

Zbog toga, ovaj sud smatra da se kod svakog prosječnog čitatelja stvara dojam da se u članku ne govori samo o DM već i o njegovom bratu SM. Valja posebno naglasiti da se predmetni članaka zapravo bavi većim brojem tema s glavnom temom koja se odnosi na navodnu bespravnu gradnju na Murteru. Vezano uz ovaj navod sud ne može prihvatiti navod svjedoka AM da je sa navodnim nezakonitostima uz taj posao zapravo povezao njegovog brata DM, a ne ovdje tužitelja, obzirom da se na najmanje jednom mjestu u članku govori o braći DM što kod čitatelja stvara dojam da je i tužitelj upleten u nekakve nezakonite poslove. Nadalje, vezano uz navode o braći DM sud utvrđuje da se u članku govori i o tome da bi braća DM bili poduzetnici koji su počeli kao knežijski lokalni šaneri, zatim da su se bavili proizvodnjom lijesova, preoteli A njegov radijski imperij kao i da su zamalo VM preoteli Dinamo. Svi ti navodi kod prosječnog čitatelja jasno stvaraju dojam o tužitelju kao nečasnoj osobi koja je povezana sa kriminalnim aktivnostima odnosno kod čitatelja se stvara negativan dojam o ovdje tužitelju. S druge strane sud ne raspolaže nikakvim dokazom da bi tužitelj bio osuđivana osoba zbog bilo kakvog kaznenog djela te je stoga sud vezano uz tu činjenicu dužan imati na umu zakonsku predmnijevu o kaznenoj nevinosti ovdje tužitelja. Kad se sve navedeno uzme u obzir ovaj sud smatra da je predmetni članak itekako podoban da kod prosječnog čitatelja stvori krajnje negativan dojam, o ovdje tužitelju, kao sumnjivoj osobi koja se bavi nezakonitim djelima.

Što se tiče samih posljedica koje je predmetni članak imao po tužitelja valja reći da je sud kao logične i životno uvjerljive prihvatio navode tužitelja te da je zbog toga bio potišten, frustriran, ljut i žalostan, zatim da je pio apaurine da se smiri, te da je imao problema u privatnoj i poslovnoj komunikaciji jer se morao zbog tih navoda opravdavati kako poslovnim parterima tako i članovima svoje obitelji uključujući i svoje unuke. Isto tako sud je poklonio vjeru i navodima tužitelja da je zbog navedenog članka imao i problema u poslovnom svijetu jer su ga poslovni suradnici propitivali o njegovoj ulozi u svjetlu navedenog članka, pa je i njegova tvrtka CIOS imala problema u vidu jednostranog prekida suradnje Zagrebačke banke d.d. u vidu prestanka plasmana kredita za njegovu tvrtku.

Vezano uz navode tuženika te po njemu predloženih svjedoka na okolnost otklanjanja odgovornosti za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj valja navesti da to što su u nekim novinskim člancima kao počinitelji kaznenih djela naveden krug osoba u koje bi ulazio tužitelj ili bi s njima bio povezan, ne predstavlja valjani dokaz na okolnost da bi određena osoba imala osnovani razlog vjerovati da je to točno. Naime, u svakom od tih članaka je mogla biti napravljena namjerna ili nenamjerna greška vezana uz te činjenice tako da to ne može biti relevantan izvor informacija bez detaljnog kritičkog mišljenja i potvrđivanja istih. Ovdje sud posebno ukazuje da su vezano uz poslovanje moguće svima kroz javne upisnike, a to je prvenstveno sudski registar pri trgovačkim sudovima, lako utvrditi tko je bio vlasnik te ovlaštena osoba neke pravne osobe koja se bavila određenim poslovima, no na takve objektivne dokaze se autor članka nije pozvao u istom, a nije niti u tom smislu nije postupao niti tuženik u ovom postupku.

Isto tako sud ne može prihvatiti olako mijenjanje navoda svjedoka AM, autora članka, gdje prvo navodi da ima linkove o člancima gdje je tužitelj povezan sa proizvodnjom lijesova, malom mafijom i Murterom da bi u istoj rečenici malo kasnije rekao da je vezano uz posao na Murteru povezao njegovog brata, a ne tužitelja. Što se tiče navoda ovog svjedoka vezano uz pitanje radija sud ne može prihvatiti kao vjerodostojan izvor ZM koji je i sam bio upleten u više kaznenih postupaka te je bio nedostupan hrvatskom pravosuđu pa da bi sud mogao sud smatrati da je temeljem takovog izvora i još temeljem drugih neimenovanih izvora autor članka i njegov nakladnik imao osnovano pravo povjerovati u istinitost objavljenih navoda u predmetnom članku. Niti za navod o preotimanju Dinama tuženik nije predočio nikakav dokaz da bi tužitelj bio povezan s tom temom.

Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud smatra da su objavljene informacije bile objektivno podobne za narušavanje privatnosti osobnog i obiteljskog života tužitelja koji sam nije javna osoba kao i čast i ugled tužitelja te da su takve informacije mogle izazvati duševnu bol kod tužitelja u tom intenzitetu da isti ima pravo za iste potraživati naknadu štete.

U smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a sud se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade tužitelju rukovodio određenom težinom povrede zaštićenih prava tužitelja i svim ranije navedenim okolnostima slučaja, činjenicom da nije objavljen ispravak informacije odnosno isprika te odredbom čl. 1100 st. 2 ZOO-a kojom je propisano da sud mora voditi računa da sama naknada ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju na ime naknade za pretrpljenu štetu u vidu predmetne povrede prava osobnosti uzimajući u obzir kako tegobe koje je tužitelj pretrpio kako su naprijed utvrđeni te širinu auditorija kojem je navedeni tekst prezentiran, pripada iznos od 2.654,45 EUR te je stoga odlučio kao u toč. I. izreke ove presude. Ovdje valja napomenuti da je pri tom sud uzeo u obzir navod tuženika da je 28.12.2023. godine objavio na svom portalu www.jutarnji.hr zatraženi ispravak, ali ovaj sud smatra da se time nije u cijelosti namirila šteta koju je tužitelj pretrpio objavom predmetnog članka.

Sud je tužitelju dosudio na navedeni iznos od 2.654,45 EUR i zakonsku zateznu kamatu počevši od 23.02.2024. godine, odnosno od dana podnošenja tužbe ovom sudu, pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena temeljem čl. 29 st. 2 ZOO-a, te su tužitelju iste dosuđene na osnovi čl. 1103 ZOO-a (NN 35/05).

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe od 23.02.2024. godine sa 200,00 EUR (tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 10.06.2024. godine sa 200,00 EUR (tbr. 8/19, trošak pristupa na ročišta od 01.07.2024., 14.11.2024. i 28.05.2025. godine sa 200,00 EUR za svako ročište (tbr. 9/1) ili ukupno 1.000,00 EUR. Taj iznos valja uvećati za pripadajući PDV u iznosu do 250,00 EUR (tbr. 46) trošak sudske pristojbe na tužbu do 36,50 EUR te na presudu do 36,50 EUR pa se dobiva sveukupni trošak tužitelja u iznos od 1.323,00 EUR, a koji je iznos dosuđen tužitelju na teret tuženika sukladno uspjehu u sporu.

Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 11. lipnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 11. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.