Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž Ob-109/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja CL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice VL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Baričević, odvjetnici u Sesvetama, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-589/23-22 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-589/23-22 od 9. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da dug po nenamjenskom Ugovoru o kreditu broj 178-50- 7444201 od 17. studenoga 2017. sklopljen između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužitelja je zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove.

II. Nalaže se tuženici VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju CL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.843,52 EUR (slovima:jedanaesttisućaosamstočetrdesettri eurapedesetdvacenta) sa zateznim kamatama tekućima od 24. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici VL nadoknaditi tužitelju CL troškove parničnog postupka u iznosu od 1.497,34 EUR, u roku od 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.

3.Na žalbu je odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje da je dug po nenamjenskom Ugovoru o kreditu broj 178-50-7444201 od 17. studenoga 2017. sklopljenog između Raiffeisenbank Austria d.d. i tužitelja zajednički dug tužitelja i tuženice na jednake dijelove i isplata iznosa od 11.843,52 eura sa zateznim kamatama iz osnove otplaćenog kredita u visini ½ dijela, za razdoblje nakon prestanka bračne zajednice odnosno za razdoblje od 15. svibnja 2019. do dana otplate kredita 23. ožujka 2023.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile brak 3. lipnja 1995., a koji je brak razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P Ob- 118/19 od 16. rujna 2020., kao i da je do faktičnog prestanka bračne zajednice došlo 15. svibnja 2019. Nije sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelj kao korisnik kredita sa Raiffeisenbank Austria d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 178-50- 7444201 od 17. studenoga 2017. na iznos od tadašnjih 200.000,00 kuna te da je riječ o nenamjenskom kreditu. Također, nije sporno da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice podizale i druge kredite.

7. Međutim, sporno je je li kredit sklopljen za zajedničke obveze bračne stečevine stranaka, slijedom čega postoji li obveza tuženice na isplatu utuženog iznosa.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 178-50-7444201 od 17. studenoga 2017. utvrđeno je da je čl. 5. Ugovora određeno da se kredit koristi za podmirenje novčanih obveza korisnika kredita i/ili založnog dužnika prema kreditoru ili drugim vjerovnicima, izravnim prijenosom sredstava kredita na račune na kojima se vode kreditne obveze, dok se eventualna razlika koja preostane nakon podmirenja tih obveza isplaćuje na račun korisnika kredita otvoren kod kreditora ili u gotovini. Kredit se koristio jednokratno najkasnije do 28. veljače 2018. Nadalje, utvrđeno je da je u čl. 7. Ugovora određen način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu te da mjesečni anuitet iznosi 2.355,29 kuna, dok je uvidom u otplatni plan sud utvrdio da je kredit u cijelosti isplaćen 17. studenoga 2017. Nadalje, uvidom u dopis Raiffeisenbank Austria d.d.od 23. ožujka 2023., prijevremenu otplatu kredita Raiffeisenbank Austria d.d. od 23. ožujka 2023. i potvrdu o uplati Raiffeisenbank Austria d.d. utvrđeno je da je predmetni kredit tužitelj u cijelosti otplatio 23. ožujka 2023. u ukupnom iznosu od 26.544,56 eura, i to konačnom uplatom u iznosu od 15.232,46 eura.

9. Na temelju iskaza parničnih stranaka, posebno tužitelja i svjedoka DL, utvrđeno je da je predmetni ugovor sklopljen prije desetak godina na iznos od tadašnjih 200.000,00 kuna. Novci koji su dobiveni iz tog kredita iskorišteni su za uređenje i održavanje kuće, kućanstva i okućnice. Tako je napravljena fasada na kući, nadstrešnica na terasi, renovirana je kuhinja, dnevni boravak, dvije spavaće sobe. Izgrađena je pečenjara, nešto je otišlo i na uređenje garaže, ne može se sada točno sjetiti, ali zna da se nešto uređivalo u garaži, pola po pola sa djedom. U kuhinji da su kupljeni uređaji, i to primjerice pećnica, zatim radna ploča i općenito elementi za kuhinju, kupljen je TV, stolice i stolovi, u kupaonici su stavljene pločice, stavljen je i laminat, dakle, novac je utrošen općenito za renovaciju interijera u kući. Novac da je utrošen i za renovaciju kuće i dvorišta u [adresa], što se tiče dvorišta postavljena je ograda i uređeni okolni objekti, tj. radiona. Što se tiče kuće u [adresa], tu je uređivana kupaona, kompletan dnevni boravak, kuhinja, krovište. Inače ta kuća je bila od pokojnog ujaka BL, sa majčine strane, te da je tužitelj platio dugove koji su ostali iza njega, dio je platio od tog kredita, a dio tako što je prodao svoje braniteljske dionice, a sve kako bi tu kuću mogla naslijediti majka. Ovo je svjedoku poznato jer je negdje do 17-18 godine živio u toj kući sa svojim roditeljima i sve je vidio vezano za uređenje, a znao je ponekad i pomoći po potrebi fizički ako je što trebalo. Za školovanje i uzdržavanje njega i brata roditelji su trošili iz plaće, možda je neki i dio išao iz tog kredita, to sa sigurnošću ne može tvrditi. Što se tiče vrijednosti svih radova, to mu nije poznato, zna samo da je fasada na kući u kojoj su živjeli koštala oko 50.000,00 kuna. Nakon prestanka braka kredit cijelo vrijeme plaća tužitelj, to mu je poznato jer mu je to rekao, a zna i da mu se skida s plaće iznos za kredit. Inače, za vrijeme braka roditelja samo je otac bio zaposlen, a nije niti siguran je li se majka zaposlila nakon što su se razveli. Misli da je mjesečni iznos rate oko 2.500,00 kuna. Sve što je prethodno naveo u svom iskazu bilo je plaćeno iz predmetnog kredita. U vrijeme sklapanja predmetnog kredita imao je 16 godina, a o kreditu ima saznanja, jer je o tome čuo od roditelja, a i vidio je što se radilo. Istina je da su prodani auto i motokultivator, a ti novci utrošeni su za ujakov sprovod, kao i na dio duga o kojem je već prethodno govorio, s time da ne zna koliko je bio visok taj dug.

10. Prvostupanjski sud je pravilno, u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i životno logičan, a koji je i u skladu sa spisu priloženom dokumentacijom i sa iskazom saslušanog svjedoka dok nije prihvaća iskaz tuženice u dijelu u kojem je u suprotnosti s prihvaćenim iskazom tužitelja. Pri tom treba ukazati na proturječnosti iskaza tuženice gdje navodi da je imala saznanja o podizanju kredita i da se istome protivila te da je bilo prebijanja nekih ranijih kredita te navoda iznijetih po tuženici tijekom postupka, kao i to da je kredit podignut bez njezinog znanja i da nema nikakvih saznanja na što su potrošeni ti novci.

11. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj tijekom trajanja bračne zajednice podigao kredit na iznos od tadašnjih 200.000,00 kuna, od čega je iznos od 170.000,00 kuna banka obračunala za refinanciranje ranijih kredita kako je to i utvrđeno uvidom u čl. 5. Ugovora, a preostali iznos od 30.000,00 kuna isplaćen je na ruke tužitelja, od čega je dio utrošen na troškove kredita, a dio na zatvaranje kartica kojima je plaćana bijela tehnika i drugi životni troškovi stranaka nastali tijekom trajanja bračne zajednice. Iz suglasnih iskaza stranaka utvrđeno je da su stranke dizale i ranije kredite, a koja novčana sredstva su utrošena za zajedničke potrebe bračne zajednice. Parnične stranke su uređivale nekretninu i okućnicu u kući oca tuženice gdje su stanovali za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i kuću u [adresa], kupovali su bijelu tehniku kojom su opremali stan i druge pokretnine, kao i motorno vozilo, a sve navedeno podmirivano je putem kartica i podizanjem kredita. Stalna novčana primanja imao je jedino tužitelj koji je bio zaposlen, dok je tuženica bila zaposlena svega par mjeseci i nije imala stalnih novčanih primanja, a novčana sredstva ostvarena iz plaće stranaka, kao i novčana sredstva dobivena od udomljenja mlt. djeteta (na razdoblje od 3 godine uz mjesečnu naknadu od 2.700,00 kuna), mirovine bake tuženice koja je živjela sa strankama (u razdoblju od 5 godina i primala mirovinu od 2.500,00 kn), te novčana sredstva dobivena od ujaka tuženice u iznosu od 33.000,00 kuna (ostatkom iznosa od 12.000,00 kuna podmirena su dugovanja od ujaka) utrošena su za tekuće životne troškove obitelji stranaka (stranke imaju dvoje zajedničke djece) i pogreb bajke tuženice. Ušteđevinu stranke nisu imale. Polazeći od navedenog, utvrđeno je da su novčana sredstava dobivena od predmetnog kredita utrošena na zajedničke potrebe bračne zajednice. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednice vršio mjesečne uplate sve do dana konačne otplate kredita, dakle, u utuženom razdoblju, te da tuženica na ime otplate tog kredita nije platila ništa.

12. Prema odredbi članka 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u daljnjem tekstu: ObZ), za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

13. Kako je tužitelj, kao bračni drug, sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu za vrijeme trajanja bračne zajednice preuzeo obveze u vezi s bračnom stečevinom jer su novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu utrošeni za stjecanje imovine koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a da je isključivo tužitelj kao korisnik kredita samostalno vraćao kredit nakon prestanka bračne zajednice, to sukladno odredbi čl. 44. ObZ-a za obveze bračni drugovi odgovaraju u jednakim dijelovima. Radi toga, tužitelj ima pravo na naknadu polovine rata kredita od iznosa koji je plaćao po predmetnom ugovoru o kreditu u razdoblju od 15. svibnja 2019. (dan prestanka bračne zajednice) do 23. ožujka 2023. kada je kredit konačno otplaćen, jer se radi o dugu koji tereti oba bračna druga.

14. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju dokumentacije Raiffeisenbank Austria d.d. koja je priložena u spisu, a koja dokazuje vrijeme i visinu pojedinih uplata koje je tužitelj plaćao na ime povrata dugovanja kredita, a koje na dan 31. svibnja 2019. (faktična bračna zajednica stranaka nesporno je prestala 15. svibnja 2019.) iznosi 23.687,03 eura za koje je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica dužna podmiriti polovinu u ukupnom iznosu od 11.843,52 eura sa zateznim kamatama tekućima od idućega dana od dana konačne otplate kredita 24. ožujka 2023.

15. Polazeći od navedenog, prvostupanjski sud je pravilno, temeljem odredbe članka 44. ObZ-a utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom polovine otplaćenog kredita nakon prestanka bračne zajednice stranaka do konačne otplate kredita.

16. Radi toga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan i tuženici naložio da tužitelju naknadi parnični trošak.

17. Žalbeni razlozi i navodi tuženice su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženica s obzirom na pravno relevantnu dokumentaciju banke na temelju koje je utvrđena visina otplaćenog kredita nije bilo potrebno izvođenje dokaza financijskim vještačenjem niti je tuženica predložila takvo vještačenje. Donošenjem pobijane presude nisu povrijeđena tuženičina Ustavna prava niti prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

18. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 11. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić