Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-630/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-964/2019-38 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-964/2019-38 od 27. ožujka 2025.:

- u točkama 1. i 3. izreke,

- u točci 2. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku:

na iznos od 3,67 EUR od 1.8.2007. do 30.9.2015.

na iznos od 5,93 EUR od 1.9.2007. do 30.9.2015.

na iznos od 3,66 EUR od 1.12.2007. do 30.9.2015.

na iznos od 1,45 EUR od 1.1.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 5,58 EUR od 1.11.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 7,58 EUR od 1.1.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 11,80 EUR od 1.2.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 13,72 EUR od 3.3.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 8,52 EUR od 1.4.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 9,53 EUR od 1.5.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 1,58 EUR od 2.6.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 0,43 EUR od 1.9.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 0,19 EUR od 1.10.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 3,00 EUR od 1.12.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 7,76 EUR od 1.1.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 14,50 EUR od 2.2.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 13,00 EUR od 2.3.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 22,14 EUR od 1.4.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 20,46 EUR od 1.5.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 23,86 EUR od 1.6.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 53,07 EUR od 1.7.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 47,12 EUR od 3.8.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 65,51 EUR od 1.9.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 59,22 EUR od 1.10.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 49,06 EUR od 3.11.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 70,64 EUR od 1.12.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 103,92 EUR od 1.1.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 84,35 EUR od 1.2.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 91,96 EUR od 1.3.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 83,26 EUR od 1.4.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 84,91 EUR od 1.5.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 122,04 EUR od 1.6.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 125,73 EUR od 1.7.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 156,78 EUR od 2.8.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 140,92 EUR od 1.9.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 123,57 EUR od 1.10.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 134,59 EUR od 1.11.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 133,27 EUR od 1.12.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 141,85 EUR od 1.1.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 149,33 EUR od 1.2.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 150,40 EUR od 1.3.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 145,33 EUR od 1.4.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 148,88 EUR od 1.5.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 151,32 EUR od 1.6.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 147,40 EUR od 1.7.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 148,52 EUR od 1.8.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 145,61 EUR od 1.9.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 139,30 EUR od 2.10.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 146,28 EUR od 1.11.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 149,67 EUR od 1.12.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 147,34 EUR od 1.1.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 138,27 EUR od 09.2.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 136,71 EUR od 12.3.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 147,89 EUR od 20.4.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 132,44 EUR od 21.5.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 128,93 EUR od 1.6.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 128,67 EUR od 2.7.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 130,63 EUR od 17.8.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 137,47 EUR od 1.9.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 144,92 EUR od 1.10.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 141,22 EUR od 1.11.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 144,00 EUR od 1.12.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 147,14 EUR od 1.1.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 138,85 EUR od 1.2.2014.do 30.9.2015.

na iznos od 142,79 EUR od 1.3.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 141,50 EUR od 1.4.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 137,15 EUR od 1.5.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 135,75 EUR od 1.6.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 136,38 EUR od 1.7.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 141,32 EUR od 1.8.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 145,49 EUR od 2.9.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 144,63 EUR od 1.10.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 148,23 EUR od 1.11.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 150,67 EUR od 2.12.2014. do 30.9.2015.

na iznos od 149,23 EUR od 1.1.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.2.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.3.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.4.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.5.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 2.6.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.7.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.8.2015. do 30.9.2015.

na iznos od 149,63 EUR od 1.9.2015. do 30.9.2015.

- u točci 4. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje teku:

na iznos od 58,55 EUR od 1.2.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 59,12 EUR od 1.3.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 134,29 EUR od 1.4.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 130,97 EUR od 1.5.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 129,65 EUR od 1.6.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 131,25 EUR od 1.7.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 128,86 EUR od 1.8.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 128,96 EUR od 1.9.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 130,35 EUR od 1.10.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 140,94 EUR od 1.11.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 133,81 EUR od 1.12.2008. do 30.9.2015.

na iznos od 159,43 EUR od 1.1.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 160,95 EUR od 1.2.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 161,63 EUR od 3.3.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 159,67 EUR od 1.4.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 160,02 EUR od 1.5.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 157,04 EUR od 2.6.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 154,85 EUR od 1.7.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 155,40 EUR od 1.8.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 156,51 EUR od 1.9.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 156,39 EUR od 1.10.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 155,20 EUR od 3.11.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 157,34 EUR od 1.12.2009. do 30.9.2015.

na iznos od 159,05 EUR od 1.1.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 161,49 EUR od 2.2.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 160,88 EUR od 2.3.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 164,21 EUR od 1.4.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 163,53 EUR od 1.5.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 164,73 EUR od 1.6.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 175,42 EUR od 1.7.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 173,16 EUR od 3.8.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 179,86 EUR od 1.9.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 177,48 EUR od 1.10.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 173,69 EUR od 3.11.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 181,54 EUR od 1.12.2010. do 30.9.2015.

na iznos od 168,32 EUR od 1.1.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 162,02 EUR od 1.2.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 164,37 EUR od 1.3.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 161,52 EUR od 1.4.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 161,97 EUR od 1.5.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 173,71 EUR od 1.6.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 174,79 EUR od 1.7.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 184,57 EUR od 2.8.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 179,45 EUR od 1.9.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 173,84 EUR od 1.10.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 125,86 EUR od 1.11.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 125,49 EUR od 1.12.2011. do 30.9.2015.

na iznos od 127,34 EUR od 1.1.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 128,95 EUR od 1.2.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 129,10 EUR od 1.3.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 127,88 EUR od 1.4.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 128,58 EUR od 1.5.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 129,05 EUR od 1.6.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 128,07 EUR od 1.7.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 128,24 EUR od 1.8.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 127,49 EUR od 1.9.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 125,99 EUR od 2.10.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 127,45 EUR od 1.11.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 128,11 EUR od 1.12.2012. do 30.9.2015.

na iznos od 127,49 EUR od 1.1.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 125,38 EUR od 09.2.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 124,93 EUR od 12.3.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 127,32 EUR od 20.4.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 123,78 EUR od 21.5.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 122,89 EUR od 1.6.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 122,74 EUR od 2.7.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 123,06 EUR od 17.8.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 124,48 EUR od 1.9.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 126,02 EUR od 1.10.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 125,08 EUR od 1.11.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 125,59 EUR od 1.12.2013. do 30.9.2015.

na iznos od 126,17 EUR od 1.1.2014. do 30.9.2015.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-964/2019-38 od 27. ožujka 2025.:

- u točci 2. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 8.536,46 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku:

na iznos od 3,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 5,93 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 3,66 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 1,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 5,58 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 7,58 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 11,80 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 13,72 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 8,52 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 9,53 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 1,58 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 0,43 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 0,19 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 3,00 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 7,76 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 14,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 13,00 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 22,14 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 20,46 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 23,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 53,07 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 47,12 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 65,51 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 59,22 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 49,06 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 70,64 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 103,92 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 84,35 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 91,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 83,26 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 84,91 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 122,04 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 156,78 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 140,92 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 123,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 134,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 133,27 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 141,85 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,33 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 150,40 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 145,33 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 148,88 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 151,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 147,40 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 148,52 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 145,61 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 139,30 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 146,28 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 147,34 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 138,27 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 136,71 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 147,89 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 132,44 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,93 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 130,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 137,47 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 144,92 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 141,22 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 144,00 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 147,14 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 138,85 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 142,79 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 141,50 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 137,15 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 135,75 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 136,38 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 141,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 145,49 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 144,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 148,23 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 150,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,23 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 149,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

- u točci 4. izreke na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 10.353,31 EUR i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje teku:

na iznos od 58,55 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 59,12 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 134,29 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 130,97 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 129,65 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 131,25 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,96 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 130,35 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 140,94 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 133,81 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 159,43 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 160,95 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 161,63 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 159,67 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 160,02 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 157,04 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 154,85 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 155,40 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 156,51 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 156,39 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 155,20 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 157,34 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 159,05 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 161,49 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 160,88 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 164,21 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 163,53 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 164,73 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 175,42 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 173,16 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 179,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 177,48 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 173,69 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 181,54 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 168,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 162,02 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 164,37 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 161,52 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 161,97 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 173,71 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 174,79 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 184,57 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 179,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 173,84 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,86 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,49 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,34 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,95 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 129,10 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,88 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,58 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 129,05 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,07 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,24 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,49 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,99 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,45 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 128,11 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,49 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,38 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 124,93 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 127,32 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 123,78 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 122,89 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 122,74 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 123,06 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 124,48 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 126,02 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,08 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 125,59 EUR od 1.10.2015. do isplate

na iznos od 126,17 EUR od 1.10.2015. do isplate

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje odluka o troškovima postupka iz točke 6. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P- 964/2019-38 od 27. ožujka 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 3.778.91 EUR na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka 5. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-964/2019-38 od 27. ožujka 2025. i odluka o odbijanju tužiteljičinog zahtjeva za naknadu troškova postupka iz točke 6. izreke te presude nisu ispitivane u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci 1. izreke utvrđena ništetnim ugovorna odredba članka 4. ugovora o kreditu broj 306-326/2007 sklopljenog 14. lipnja 2007. između tuženika i tužiteljice kojom je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 8.536,46 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom 3. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 6. tog ugovora u dijelu koji se odnosi na sporazum stranaka o jednostranoj izmjeni kamatne stope odlukom tuženika. Točkom 4. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 10.353,31 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke. Točkom 5. izreke odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 2. predmetnog ugovora o kreditu kojim je ugovorena isplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF kao i zahtjev za isplatu iznosa od 5.804,94 EUR sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. Točkom 6. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 3.778,91 EUR sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužiteljica odbijena.

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkama 1., 2., 3., 4. i 6. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavaka 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi postupka je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o 306-326/2007 od 14. lipnja 2007. te kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope koje su odredbe sadržane u tom potrošačkom ugovoru u odnosu na koji su stranke u smislu glave IV.a „Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“ Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015. i 52/2016., dalje ZPK) 21. siječnja 2016. zaključile aneks uz ugovor o kreditu broj 306-326/2007 (dalje: aneks uz ugovor o kreditu).

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provedenim financijskim vještačenjem te saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 14. lipnja 2007. u Rijeci, između tuženika kao banke (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) i tužiteljice kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 306-326/2007 za kupnju stana, s ugovorenim iznosom kredita od 148.300,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 4,20% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate trideset godina

- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju,

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužiteljica plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

- da je riječ o potrošačkom ugovoru zaključenom 14. lipnja 2007. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o valutnoj klauzuli u CHF 14. lipnja 2018.

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., 46/2007., 79/2007., dalje: ZZP/2003) i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007. i 125/2007., dalje: ZZP/2007), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da je, kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/2003 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/2007 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom petotužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora petotužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali

- da se, imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, opravdano tužiteljica u ovoj (posebnoj) parnici za utvrđenje i naknadu poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača

- da je u skladu s navedenom zakonskom odredbom, u ovoj posebnoj parnici za utvrđenje i naknadu u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je zahtjev za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača usvojen

- da sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope nisu jasno i razumljivo sastavljene te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita iznosi 64.318,25 kn /8.536,46 EUR/

- da razlika između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početno ugovorena kamatna stopa iskazana u kunskoj protuvrijednosti prema ugovorenom tečaju na dan isplate (korištenja) kredita iznosi 78,007,18 kn /10.353,31 EUR/

- da su stranke 21. siječnja 2016. sklopile aneks uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015., dalje: ZID ZPK/2015)

- da je taj aneks uz ugovor o kreditu sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015

- da je izračun konverzije u skladu s odredbama članka 19.c ZPK-a

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 22. svibnja 2019.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud sporne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrdio ništetnima te je kao pravnu posljedicu njihove ništetnosti naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi u ukupnom iznosu od 18.889,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od prvog idućeg dana od dana kada je pojedine iznose primio do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovore zastare te je zaključio da tužiteljica sklopljenim aneksom uz ugovoru o kreditu nije u potpunosti obeštećena za štetne posljedice koje su nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, da sklopljeni aneks nije od značaja za osnovanost tužbenog zahtjeva te da se sklopljenim dodatkom tužiteljica nije odrekla potraživanja po osnovi tih ništetnih ugovornih odredbi jer nije bila pravilno informirana.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na taj način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika. Ti razlozi nisu proturječni ni nerazumljivi pa se, suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda u tom dijelu može ispitati.

10. Imajući na umu odredbu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog ugovora, a prema kojoj se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, što su prije svih ugovorne strane, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je ocijenio da tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje (djelomične) ništetnosti ugovora o stambenom kreditu broj 306-326/2007 od 14. lipnja 2007. i to stoga što su te ugovorne odredbe izmijenjene aneksom uz ugovor od 21. siječnja 2016. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, potrošač ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iako je sklopi dodatak ugovoru kojim su izmijenjene te odredbe ugovora, kako bi na temelju toga ostvario eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi kojima tuženik u žalbi osporava pravno shvaćanje suda prvog stupnja o pravnom interesu tužiteljice za podnošenje tužbe za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora.

11. Pravilno je primijenjena odredba članka 502.c ZPP-a kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača. Zbog toga je na pravilno utvrđenu činjenicu da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 87. stavka 1. ZZP/2003 u točci 1. i u točci 3. izreke pobijane presude iste ocijenio ništetnim pa je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a u tom dijelu žalba odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

12. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši u točkama 2. i 4. izreke pobijane presude glavne kondikcijske zahtjeve za isplatu iznosa koji su tijekom otplate kredita do 30. rujna 2015. (dana obračuna konverzije) plaćeni na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sadržanih u ugovoru o kreditu broj 306-326/2007 od 14. lipnja 2007. i to kao pravnu posljedicu njihove nepoštenosti utvrđene u sporu radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.

13. Iz stanja spisa i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da je aneks ugovoru o kreditu od 21. siječnja 2016. sklopljen i ispunjen u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 te da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je izračun konverzije obavljen u skladu s prisilnim propisom iz članka 19.c toga Zakona

- da je prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. preplata tužiteljice po ugovoru o kreditu od 14. lipnja 2007. iznosila 38.066,36 kn

- da se ta preplata, prema sporazumu stranaka, koristila za namirenje budućih uzastopnih anuiteta na način da se 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi.

14. Iako ZZP/2003, kao posebni zakon, propisuje da su nepoštene odredbe ništetne, ne propisuje pravne posljedice ništetnosti tih odredbi. U nedostatku posebnih odredbi ZZP/2003 o posljedicama ništetnosti nepoštenih odredbi, primjenjuju se opća pravila obveznog prava (Zakon o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje: ZOO) ili primjenjivi posebni propisi ako postoje.

15. U odnosu na potrošački ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koje su tužiteljica i tuženik sklopili 14. lipnja 2007. stupio je 30. rujna 2015. na snagu ZID ZPK/2015.

15.1. Uređuje li taj Zakon restituciju za nepoštene ugovorne odredbe iz potrošačkih ugovora o kreditu denominiranih u CHF ili denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to na način koji zadovoljava visoku razinu zaštite potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima koja se jamči odredbama ZZP/2003 ključno je pravno pitanje za odlučivanje o predmetu spora.

16. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP/2003 imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

16.1. Osim toga, nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i o otplati kredita uz valutnu klauzule u CHF iz ugovora o kreditu od 14. lipnja 2007. nakon sklopljenog aneksa ne obvezuju tužiteljicu, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za sve ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR.

16.2. U tom je smislu ostvaren neobvezujući učinak tih nepoštenih ugovornih odredbi u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

17. Načelno gledajući, kad su potrošači izvršili plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, trebaju, uz utvrđenje ništetnosti tih odredbi, imati i pravo na povrat tih plaćanja. Pravo potrošača na povrat posljedica je neobvezujuće prirode ništetne ugovorne odredbe. Bez prava na povrat plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe nema govora o neobvezujućem učinku ex tunc, a što je okvir postavljen člankom 87. stavkom 1. ZZP/2003.

17.1. Stranke su aneksom uz ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je sadržavao ništetnu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetnu odredbu o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZPK-a na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.), osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužiteljice, iskorišteni u njezinu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneskom uz ugovor o kreditu. Drugim riječima, u skladu sa zakonom, u obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništene ugovorene odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF.

18. U tom smislu, prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda, iako ZID ZPK/2015 ne propisuje ništetnost spornih ugovornih odredbi pa stoga niti način restitucije potrošača, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007., na temelju među strankama sklopljenog valjanog aneksa tom ugovoru iskorištene za ispunjenje njezine obveze prema tom aneksu, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, nepravilan je zaključak prvostupanjskog suda da aneks uz ugovor o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. bez obzira na to što ZID ZPK/2015 ne predviđa da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. vraćaju tužiteljici, nego da se iskorištavaju u njezinu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom uz ugovor o kreditu.

18.1. Pritom je za dodati da je u oglednom postupku koji se pred tim sudom vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

18.2. Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/2015 na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

18.3. Naposljetku, aneks uz ugovor o kreditu koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/2015 sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/2015 koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tužena banka. Zbog toga ugovoreni sadržaj aneksa ugovoru o kreditu u smislu članka 49. stavka 5. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/2014. i 110/2015., dalje ZZP/2014) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja aneksa, ne podliježu primjeni druge glave („Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“) trećeg dijela tog Zakona. Osim toga, opseg i sadržaj informiranja u odnosu na sklopljeni aneks također su uređene prisilnom odredbom članka 19.d ZPK-a, a tijekom postupka nisu iznesene tvrdnje o tome da tuženik nije ispunio svoje obveze informiranja u skladu s tim propisom. Imajući na umu da se u skladu s člankom 19.c. stavkom 1. točkom 2. ZPK- a konverzija provodi na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjenjuje kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na način da se na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika (članak 19.c stavak 1. točka 1. ZPK-a) te da je tužiteljici u skladu s člankom 19.d stavkom 2. ZPK-a omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR, očito je da je tužiteljica prilikom sklapanja aneksa uz ugovor bila precizno obaviještena o deviznom tečaju za otplatu kredita i o visini kamatne stope ugovorenih aneksom (jer su promjene kamatne stope i tečaja već realizirani) koji se retroaktivno primjenjuju na njezin ugovorni odnos.

19. Pored činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZPK-a u izračune konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamatna stopa, kao i sve iznose koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, očito je da ta razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom, nakon zaključenog aneksa ugovoru nije (više) bez osnove u imovini tuženika pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

19.1. Tuženik je na temelju sklopljenog aneksa ugovoru o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi, međutim, zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR.

20. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu tužiteljica nije odrekla prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2007. Riječ je, međutim, o neodlučnoj činjenici, imajući na umu pravno shvaćanje ovog suda izraženo u točkama 17.1., 18., 19. i 19.1. ovog obrazloženja, prema kojem ne proizlazi da je na strani tužiteljice sklapanjem aneksa uz ugovor, čija valjanost nije dovedena u pitanje, došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. (obračuna konverzije) platila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi. To stoga što su i ti iznosi iskorišteni za njezin račun (i u njezinu korist) za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim aneksom.

21. Zbog toga je nepravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 14. lipnja 2007. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.

22. Imajući na umu navedene razloge, zaključak je ovog suda da je sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF 14. lipnja 2007. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete aneksom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim aneksom uz ugovor o kreditu. Stoga joj prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripada dosuđena isplata od 18.889,77 EUR.

23. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25. i Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 26.

24. Naposljetku, neodlučno je pozivanje suda prvog stupnja (i tuženika u žalbi) na praksu Suda Europske unije u tumačenju Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). To zato jer je riječ o propisu koji se u ovom postupku ne primjenjuje.

24.1. U skladu s člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, tumačenje dvojbenih odredbi prava Europske unije, uključivo i njegovu primjenu ratione temporis i ratione materiae, u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije. Taj je Sud tumačenje o primjeni Direktive 93/13 dao u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64. To je tumačenje doneseno u skladu s praksom tog Suda koji je više puta dotad ocjenjivao vremensku primjenjivost te Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od 3. travnja 2014., Pohotovosť, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., G, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C- 699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.).

24.2. U skladu s navedenim tumačenjem, Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive (Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 38.)

24.3. Imajući na umu da je i u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, s obzirom na to da je ugovor o kreditu s valutom klauzulom u CHF u odnosu na koji se tužbom zahtijeva povrat iznosa koje je tuženik (i njegov prednik) stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF sklopljen 14. lipnja 2007., ocjena je ovog suda da Direktiva 93/13 nije primjenjiva na ovaj predmet. Naime, tumačenje Suda Europske unije izraženo u citiranoj presudi C-567/2020 djeluje erga omnes i obvezuju sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već istumačio Sud Europske unije u svojoj odluci. To se prije svega odnosi na sve sudove one države članice kojoj pripada nacionalni sud koji je zahtjevom za prethodnu odluku ishodio tumačenje EU prava. Imajući na umu da je tumačenje u predmetu C-567/2020 ishodio hrvatski sud (Općinski građanski sud u Zagrebu), očito je da tumačenje iz te odluke obvezuje i ovaj sud.

24.4. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021., točka 11.

24.5. Pritom je neodlučna činjenica da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica u Luksemburgu (još) 29. listopada 2001. To zato što su u skladu s člankom 1. stavkom 3. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske, uvjeti primanja u članstvo utvrđeni u Aktu priloženom tom Ugovoru. Odredbe tog Akta sastavni su dio tog Ugovora, Kad je riječ o vremenskoj primjeni direktiva, Akt o pristupanju je u tom smislu vrlo jasan. U skladu s člankom 2. toga Akta, "od dana pristupanja, odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije prije pristupanja obvezujuće su za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima i u ovom Aktu." Štoviše, u skladu s člankom 46. i 47. Akta o pristupanju, (tek) od trenutka pristupanja se smatra da su direktive upućene Hrvatskoj te se smatra da je Hrvatska primila obavijest o tim direktivama (tek) u trenutku pristupanja (članak 46. Akta o pristupanju). Hrvatska poduzima mjere koje su potrebne kako bi od dana pristupanja bila usklađena s odredbama direktiva (članak 47. Akta o pristupanju), osim ako je u tom Aktu predviđen neki drugi rok, što za Direktivu 93/13 nije slučaj.

24.6. Istovjetno tumačenje u istovjetnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji dao je i Sud Europske unije u presudi Ynos, C-302/2004 od 10. siječnja 2006. U tom su postupku pravna shvaćanja o primjeni Direktive 93/13 zbog toga što je ugovor o potrošačkom kreditu zaključen u vrijeme trajanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju zastupale španjolska i austrijska vlada. Suprotno tome, Sud Europske unije je i u presudi Ynos izrazio (obvezujuće) tumačenje da nema primjene Direktive 93/13 na ugovore o kreditu koji su u državi članici zaključeni prije njezinog pristupanja Uniji.

25. Slijedom svega navedenog, s obzirom na to da je u odlukama o isplati iz točke 2. izreke pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na iznos od 8.536,46 EUR i iz točke 4. izreke pobijane presude, u dijelu koji se odnosi na iznos od 10.353,31 EUR, pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 19.c ZPK-a, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a u tom je dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju nepoštenih ugovornih odredbi odbijen, ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika koji se odnose na te dijelove pobijane odluke.

26. Iako je tuženik na temelju sklopljenog aneksa uz ugovor o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim aneksom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.).

26.1. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužiteljici i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2005. tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete valjanim aneksom tom ugovoru.

26.2. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje tužiteljičine obveze prema aneksu sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da aneks ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO-a tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 14. lipnja 2007. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim aneksom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.

26.3. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32.

27. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015. kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Stoga je u tom dijelu, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i djelomično su potvrđene točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude, dok su odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačene točke 2. i 4. izreke prvostupanjske presude na način da je zahtjev za isplatu tih zateznih kamata odbijen.

28. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu sa zahtjevima za utvrđenjem, a djelomično i sporednim zahtjevima za kamatu na kondikcije zahtjeve, dok u odnosu na glavne kondikcijske zahtjeve i dijelom na sporedne zahtjeve za kamatu nije uspjela, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima. Stoga je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točci 6. izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se pobija žalbom i uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Zbog toga je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

29. Točka 5. izreke prvostupanjske presude i točka 6. izreke te presude u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer