Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

    Ulica grada Vukovara 84

    Poslovni broj: Pn-2171/2024-112

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lidija Horvat, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ĆJ, vježbenice kod Lidije Horvat, odvjetnice iz Zagreba i zakonskog zastupnika tuženice Andree Jeromele Lučić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, dana 11. lipnja 2025. godine,

    p r e s u d i o  j e

    I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju AJ iznos od 3.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2013. godine do isplate, sve po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AJ u preostalom dijelu za iznos od 5.956,14 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

    III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju AJ trošak parničnog postupka u iznosu 488,75 eur, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo

    . / .

    polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    IV. Odbija se zahtjev tužitelja AJ za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

    V. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj u tužbi od 10. rujna 2013. godine navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u periodu od 5. siječnja 2009. godine do lipnja 2009. godine u Zatvoru u Zagrebu, nakon čega je premješten u Zatvor u Požegi, gdje je bio do 10. rujna 2010. godine. U razdoblju od 3. siječnja 2012. godine do 25. rujna 2012. godine ponovno je bio u Zatvoru u Zagrebu, a od 10. studenog 2012. godine do 07. veljače 2013. godine u Zatvoru u Požegi. Tužitelj ističe da je kaznu izdržavao u ponižavajućim uvjetima, koji se prije svega protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvara kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Navodi da je temeljno pravo zatvorenika pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Požegi smatra da se radi o smještaju nedostojnom čovjeka. Tužitelj navodi da je u Zatvoru u Zagrebu 22 sata dnevno provodio u sobi, u kojoj se nalazi i sanitarni čvor (tzv. čučavac) bez adekvatne ventilacije i koji od ostatka prostorije nije u potpunosti odijeljen i gdje se vidi gornji dio tijela zatvorenika u stajaćem položaju, dok se sobom šire neugodni mirisi, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete, dok se u istom prostoru poslužuje i hrana, čije konzumiranje je radi nedostatka prostora i nedostatne ventilacije te sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. S obzirom da za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, kako navodi tužitelj, isti su bili primorani jesti "na smjene" ili na krevetu, što predstavlja ponižavajuće postupanje i kršenje zakona i pravilnika, kao i standarda za postupanje sa zatvorenicima. Nadalje, tužitelj navodi da su sobe u Zatvoru u Zagrebu prenapučene te da je raspoloživi prostor po osobi ispod minimuma standarda propisanog zakonom (sobe su površine 18-20 m2, zajedno sa sanitarnim čvorom, a u istima boravi 6-8 zatvorenika). U takvoj sobi zatvorenici provode 22 sata dnevno, obzirom da u Zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagovaonica, a ne postoji niti mogućnost za bavljenje kojom od slobodnih aktivnosti. Madraci na kojima zatvorenici spavaju su dotrajali, neugodnog mirisa te iz njih vire žice. Osvijetljenost u sobi vrlo je slaba, te su po cijeli dan uključene neonske lampe, koje su nedovoljne za čitanje. S vanjske strane prozora postavljena je aluminijska zaštita koja sprječava pogled i zamračuje sobu. Ljeti je u sobi nepodnošljivo vruće, a u sobi nema nikakve ventilacije. Zimi je pak grijanje nedostatno pa zatvorenici znaju vrijeme provoditi u jaknama. Održavanje osobne higijene u Zatvoru je uvelike otežano, obzirom da je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno u trajanju od 5-10 minuta u zapuštenoj i prljavoj kupaonici, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Zbog nedostatka sredstava za održavanje osobne higijene i čistoće prostorija u kojima borave zatvorenici, a koje je Zatvor dužan osigurati, uvjeti života su dodatno otežani. Hrana koja se poslužuje ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, a cijene proizvoda u kantini su previsoke i nerealne. Kontakti s osobama izvan zatvora vrlo su otežani, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje. Nadalje, tužitelj navodi da su ga pravosudni policajci jednom prilikom smjestili u tzv. sobu gumenjaru, skinuli ga do gola, vezali ga lisicama te dva dana povremeno tukli palicom po glavi, u kojem periodu mu nisu dali da pije vodu niti su mu donijeli hranu. Tužiteljeva majka je o navedenome obavijestila nadležne ustanove te zatražila pomoć, međutim bez rezultata. Zdravstvena zaštita u Zatvoru u Zagrebu je također neadekvatna, do liječnika se vrlo teško dolazi (mogućnosti liječničkog pregleda je svakih nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci od iskazane potrebe za pregledom), niti Zatvor raspolaže adekvatnim liječnicima. Tužitelju je bila izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja se nije adekvatno provodila. Nadalje, tužitelj ističe da je u Zatvoru u Požegi bio smješten u sobi veličine 20 m2, u kojoj je bio zajedno s još 5 osoba. U sobi nije bilo sanitarnog čvora niti pristupa pitkoj vodi, pa je boravak u Zatvoru bio dodatno otežan i ispod svake razine ljudskog dostojanstva. Zbog izuzetno malog prostora u kojemu se nalaze kreveti i ostali inventar, nije bilo dovoljno prostora za kretanje, a s obzirom na takve uvjete mogućnost boravka na otvorenom u trajanju od dva sata dnevno nije bila dostatna. Početkom prosinca 2009. tužitelj je premješten u sobu od 15 m2, gdje je također boravio zajedno sa još 5 osoba. Soba također nije imala sanitarni čvor, ali se tijekom dana isti mogao koristiti na odjelu. Međutim, preko noći nije bilo niti pristupa vodi niti sanitarnom čvoru. Prilikom dolaska u Zatvor u Požegi u studenom 2012. tužitelj je smješten u sobu veličine 13 m2, gdje je bio smješten zajedno sa još 3 osobe. Higijenski uvjeti u Zatvoru u Požegi bili su vrlo loši, a Zatvor nije omogućavao zatvorenicima higijenske potrepštine u dovoljnoj mjeri. Hrana nije udovoljavala zdravstvenim i prehrambenim standardima, a zdravstvena zaštita je bila na najnižoj mogućoj razini. U sobama nije bilo dovoljno prirodnog svjetla i svježeg zraka niti bilo kakve ventilacije, pa je obzirom na prenapučenost istih, boravak u Zatvoru bio dodatno otežan. Također, kontakti s osobama izvan zatvora bili su vrlo otežani te tužitelj nije bio u mogućnosti viđati svoju obitelj. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da su mu teško povrijeđena prava zajamčena zakonskim propisima te da se ne provodi pravilno ni sam program izvršavanja kazne zatvora, obzirom da se zatvorenike ni na koji način ne priprema za izlazak iz zatvora. Osim toga, tužitelj navodi da je veliki dio kazne izdržavao kao maloljetnik te su uvjeti u kojima je boravio uvelike utjecali za njegovo već narušeno psihičko zdravlje. Nadalje, tužitelj navodi da za cijelog svog izdržavanja kazne zatvora nije imao mogućnost za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na druženje, sportske aktivnosti, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni, a sve navedeno, po mišljenju tužitelja, potkrijepljeno je Izvješćima pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. godinu, u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode. Nadalje, tužitelj navodi da je uputio zahtjev za sudsku zaštitu Županijskom sudu u Zagrebu, ne bi li mu se zaštitila prava koja mu pripadaju po samom zakonu, međutim odgovor nikada nije zaprimio. Tužitelj u tužbi još dodaje da se dana 2. svibnja 2013. godine, temeljem članka 186.a ZPP-a obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora, međutim, dopisom od 2. kolovoza 2013. godine ODO Zagreb obavijestilo je tužitelja da ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora. Slijedom navedenog, a budući da mu je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a te čl. 1046. ZOO-a, i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje 70,00 kuna / 9,29 eur po svakom danu provedenom u navedenim uvjetima, pa kako je tužitelj (kako navodi) proveo ukupno 964 dana u navedenim uvjetima, to potražuje od Republike Hrvatske na ime naknade štete iznos od 67.480,00 kuna / 8.956,14 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva - 2. svibnja 2013. godine Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, do isplate.

    2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava svoju odgovornost te se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva. Ističe i prigovor zastare potraživanja naknade štete za razdoblje prije 2. svibnja 2010. godine, primjenom Zakona o obveznim odnosima, temeljem kojeg potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Tuženik nadalje ističe da su u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Požegi u odnosu na tužitelja bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu na mogućnost održavanja osobne higijene (čl. 76. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora), opremljenosti zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenika u čistim i primjerenim uvjetima, kad god to zatvorenici žele (čl. 74. st. 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora), pružanju kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite tužitelju. U odnosu na navode o "neadekvatnom smještaju" tuženik ističe obrazloženje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem: U-III-3717/2009 od 3. ožujka 2011. godine, u odnosu na povredu članka 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske i članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Navedena ustavnosudska odluka je objavljena u "Narodnim novinama" broj 35/2011. Neadekvatni smještaj kojeg ističe tužitelj, a koji je prema nalazu pučkog pravobranitelja od 18. svibnja 2010. godine posljedica starosti zgrade kaznionice i prenapučenosti ne predstavlja, po mišljenju tuženika, sam po sebi, niti u vezi s drugim postupcima uprave Kaznionice prema tužitelju situaciju koja bi kod tužitelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili bi čak predstavljala objektivni izraz nečovječnog postupanja. Iz tog razloga, kako navodi tuženik, nije osnovana tvrdnja da bi tužitelj u ovom predmetu bio izložen nečovječnom postupanju te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih povreda bi došlo zbog prenapučenosti zatvora i ne osiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika. Nadalje, tuženik ističe da je za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno ispunjenje sljedećih pretpostavki: postojanje subjekata štetne radnje - štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje. Subjekti obveznog odnosa u konkretnom slučaju su tužitelj i tužena, a štetna radnja u konkretnom slučaju bi se sastojala od "neadekvatnog smještaja" za vrijeme izdržavanja mjere pritvora i kazne zatvora tijekom boravka tužitelja u zatvorima, zbog čega je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, što tužitelj ničim ne dokazuje. Svi navodi o neadekvatnom smještaju i navodnoj patnji tužitelja tijekom izdržavanja mjere pritvora i kazne zatvora su po mišljenju tuženika paušalni. Slijedom navedenog, tuženik smatra da tužitelju nije povrijeđeno bilo koje od prava zajamčenih Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Ustavom Republike Hrvatske ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zbog čega predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. U odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Zagrebu tuženik navodi da se tužitelj u razdoblju od 5. siječnja 2009. godine do 5. svibnja 2009. godine nalazio u pritvoru Zatvora u Zagrebu te je boravio na I. zatvorskom odjelu, u sobi broj 13, te u sobi broj 16 sa još pet do šest pritvorenika, od 5. do 27. svibnja 2009. tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Centru za dijagnostiku, a boravio je na V. zatvorskom odjelu u sobi broj 89, sa još pet do sedam zatvorenika, u razdoblju od 4. siječnja do 25. rujna 2012. tužitelj se nalazio u istraženom zatvoru te je boravio na III. zatvorskom odjelu u sobi broj 52 sa još pet do šest istražnih zatvorenika. Sve sobe u kojima je tužitelj boravio imaju površinu od po 21,10 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2), a volumen istih je po 49,80 m3, sobe nisu pregrađene, te svaki zatvorenik može koristiti svu površinu i volumen sobe. Tuženik nadalje ističe da soba ima četiri prozora visine 86 i širine 67 cm (ukupne površine 3,20 m2) koji se mogu otvarati, čime je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla. Umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7,00 do 23,00 sata. Objekt zatvora nije klimatiziran, a otvaranjem prozora omogućava se prozračivanje. U sobama se nalazi stol sa dvije klupe i još stolica, prema potrebama zatvorenika, a konzumiranje dostavljenog obroka hrane zatvorenik ima na raspolaganju po 30 minuta za doručak i večeru, a za ručak jedan sat, sukladno Dnevnom rasporedu zatvorenika tog Zatvora. Objekt zatvora nema blagovaonice te svi zatvorenici neovisno o statusu dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama. U zatvoreničkim sobama sanitarni čvor je odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Zatvorenici nepušači se u pravilu smještaju odvojeno od zatvorenika pušača. Dezinsekcija objekta zatvora obavlja se najmanje četiri puta godišnje, dok se deratizacija obavlja dva puta godišnje samo za objekt zatvora, a ne i zatvoreničkih soba. Zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela, sukladno tehničkim mogućnostima, te zatvorenici u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku vodu (hladnu i toplu), što omogućuje dodatno održavanje higijene. Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici rublja, a prema Dnevnom rasporedu za zatvorenike obavlja se svakih 15 dana. Pokrivači se peru najmanje jedan put godišnje, a madraci i jastuci se mijenjaju ako su oštećeni. Sukladno Dnevnom rasporedu za zatvorenike, omogućen je svakodnevni boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje dva sata. Zatvorenicima su osigurana najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosni od najmanje 3000 kcal dnevno. Sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se održava centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se ne grije. Zatvoreniku je svakodnevno omogućavan odlazak kod zatvorskog liječnika, a u Zatvoru Zagreb osigurana je skrb liječnika specijalista psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Telefonski razgovori (redoviti) s obitelji obavljaju se jedanput tjedno u trajanju od 8 minuta uz mogućnost izvanrednih razgovora uz odobrenje uprave Zatvora. Zatvoreniku je na njegov trošak omogućena nabava različitih potrepština u prodavaonici zatvora. Šišanje se obavlja prema potrebi zatvorenika. Svakom su zatvoreniku pri dolasku u zatvor te za vrijeme boravka u istom omogućene potrepštine za održavanje osobne higijene: sapun, pasta za zube, četkica za zube, pasta za brijanje, jednokratna britvica za brijanje, šampon za kosu, toaletni papir. U odnosu na smještaj tužitelja u Zatvoru u Požegi tuženik navodi da je tužitelj dana 11. studenog 2012. godine u 20,10 sati priveden u Zatvor u Požegi po službenicima PP Kutjevo, zaprimljen je i upoznat sa pravima i obvezama zatvorenika za vrijeme boravka u zatvoru, a tom prilikom isti je izjavio da ne želi koristiti mogućnost rada, koji mu je zakonski zajamčen u skladu s mogućnostima ustanove. Smješten je u sobu broj 14 (površine 12,84 m2 / 38,52 m3) u kojoj je boravio s 5 osoba 1 dan, 4 osobe 60 dana i 3 osobe 27 dana. Ne stoji tvrdnja da je bio smješten u sobi cca 20 m2 jer takva soba u Zatvoru niti ne postoji, a u svim postojećim sobama ima sanitarni čvor sa WC školjkom i tekućom vodom. Telefonski kontakt omogućen mu je s članovima obitelji, djevojkom i drugim osobama, kao i posjete od strane ovih osoba temeljem odobrenja nadležnog suda, a sukladno s Kućnim redom i Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora. Za vrijeme boravka u Zatvoru u Požegi 7 puta je bio na pregledu kod zatvorskog liječnika i to zbog nesanice i zbog povišenog krvnog tlaka (vađeni lab. nalazi čije su referentne vrijednosti bile u granicama normale). Nisu zaprimljene molbe od strane tužitelja niti za bilo kakve druge potrebe ili aktivnosti koje su dostupne zatvorenicima. Tijekom izdržavanja mjere istražnog zatvora, tužitelj nije niti na koji način podnosio pritužbe upravitelju Zatvora u Požegi, niti sucu Županijskog suda koji je u 10 navrata obišao sve zatvorenike (zatvorenike i istražne zatvorenike) u Zatvoru u Požegi. Primjedba vezana uz zdravstvenu zaštitu nije objektivna s obzirom na činjenicu da je u kratkom vremenu boravka u zatvoru tužitelj 7 puta posjetio zatvorskog liječnika te je upućen na laboratorijske pretrage u OŽB Požega, iz čega proizlazi da je boravak istoga u zatvoru odgovarao zdravstvenim standardima te mu nije ugroženo pravo na duševno i tjelesno zdravlje. Vezano za pritužbu na mogućnost rada u zatvoru, tuženi je priložio prijamni zapisnik u kojem tužitelj izjavljuje da ne želi raditi, niti je kasnije iskazao interes za radom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

    3. Presudom ovog suda posl. br. Pn-2789/13-18 od 12. prosinca 2014. godine naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj da isplati tužitelju AJ iznos od 25.480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. svibnja 2013. godine do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 3.307,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2014. godine do isplate, pod točkom II. izreke navedene presude odbijen je zahtjev tužitelja AJ za isplatom iznosa od 42.000,00 kn sa zatraženom kamatom, dok je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju AJ isplatiti tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 4.043,00 kn.

    4. Povodom žalbe tužitelja i tužene na gore navedenu presudu Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Gžn-568/15-2 od 20.10.2015. godine ukinuo presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2789/13 od 12. prosinca 2014. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

    5. Nadalje, presudom ovog suda posl. br. Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju AJ iznos od 5.000,00 kn / 663,61 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2013. godine do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 62.480,00 kn / 8.292,52 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju isplatiti tuženici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu 10.650,00 kn / 1.413,50 eur, pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa kao neosnovan, dok je pod točkom V. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

    6. Povodom žalbe tužitelja i tuženice na gore navedenu presudu, Županijski sud u Zagrebu je presudom posl. br. Gž-1073/20-2 od 12. svibnja 2020. godine, odbio žalbu tužitelja AJ kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine, u dijelu pod točkom II, III i V izreke, pod točkom I. izreke Županijski sud u Zagrebu je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja AJ za naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, dok je pod točkom III. izreke naložio tužitelju AJ da isplati tuženici Republici Hrvatskoj trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn.

    7. Međutim, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III- 3968/2020 od 12. rujna 2024. godine, pod točkom I. izreke Ustavna tužba je djelomično usvojena, pod točkom II. izreke ukinuta je u odnosu na uvjete boravka podnositelja u Zatvoru u Požegi presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž- 1073/2020-2 od 12. svibnja 2020. godine i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine te je u ukinutom dijelu predmet vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje, dok je pod točkom IV. izreke Ustavna tužba odbijena u odnosu na uvjete boravka u Zatvoru u Zagrebu te je odbijen pod točkom V. izreke i podnositeljev zahtjev za naknadu troškova ustavnosudskog postupka.

    8. Tužitelj u podnesku od 23.04.2025. godine navodi da je tužitelj tijekom boravka u Kaznionici u Požegi i Zatvoru u Požegi 169 dana boravio u prostoriji u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora, a 26 dana imao je između 3 i 4 m2 te ističe da se postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 8.956,14 eur odnosi na boravak tužitelja u Kaznionici u Požegi od 27.05.2009. do 10.09.2010. godine i Zatvoru u Požegi od 10.11.2012. do 7.12.2013. godine, tako da tim podneskom (list 667 spisa) konačno potražuje 8.956,14 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora - 2. svibnja 2013. godine do isplate, te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

    9. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev ovdje tužitelja za naknadom štete u iznosu od 8.956,14 eur, po osnovi povrede prava osobnosti i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički duševni integritet, te povredu prava na dostojanstvo, a zahtjev se odnosi na boravak tužitelja u Kaznionici u Požegi od 27.05.2009. do 10.09.2010. godine i Zatvoru u Požegi od 10.11.2012. do 7.12.2013. godine. Naime, Ustavni sud u obrazloženju svoje Odluke broj: U-III-3968/2020 od 12. rujna 2024. godine kojom između ostalog ukida u odnosu na uvjete boravka tužitelja u Zatvoru u Požegi presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1073/2020-2 od 12. svibnja 2020. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru (Kaznionici) u Požegi od 27. svibnja 2009. godine do 10. rujna 2010. godine te zaključuje da sudovi nisu utvrdili u kojim sobama je tužitelj boravio u tom razdoblju, jesu li se u sobama nalazili sanitarni čvorovi te jesu li bili u potpunosti odijeljeni od sobe, dok u odnosu na boravak tužitelja u Zatvoru u Požegi od 11. studenog 2012. do 7. veljače 2013. godine Ustavni sud zaključuje da sudovi nisu utvrdili kolika je površina sanitarnog čvora koji se nalazi unutar soba u kojima je tužitelj boravio.

    10. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kv-I-514/12 od 25. rujna 2012. godine (list 12-13 spisa), u presliku nalaza KBC Zagreb, Klinika za psihološku medicinu od 1. prosinca 2011. (list 14 spisa), u presliku dopisa suca istrage Zatvora u Zagrebu od 19. ožujka 2012. (list 15 spisa), u presliku pisma liječniku od 21. ožujka 2012. (list 16 spisa), u presliku kontrolnog pregleda od 6. travnja 2012. (list 17 spisa), u presliku povijesti bolesti od 24. listopada 2012. (list 18 spisa), u gmail poruke majke tužitelja u vezi s prijavom Kaznionice u Remeticu od 6. kolovoza 2012. (list 19-21 spisa), u presliku Zahtjeva tužitelja radi zaštite prava i zakonitosti u postupku izvršenja pritvora i ukidanja istražnog zatvora (list 22-25 spisa), u presliku Zahtjeva za mirno rješenje spora od 2. svibnja 2013. (list 26-28 spisa), u presliku odgovora tužene na zahtjev za mirno rješenje spora od 2. kolovoza 2013. (list 29 spisa), u evidenciju sudskog nadzora za vrijeme boravka tužitelja u zatvoru te prijemni zapisnik – izjavu o radu (list 40-44 spisa), u presudu Europskog suda za ljudska prava od 6. studenog 2012. godine - predmet Longin protiv Hrvatske (list 51-60 spisa), uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu sastavljen na licu mjesta u Zatvoru u Zagrebu u predmetu poslovni broj Pn-3920/12 od dana 13. rujna 2013. godine (list 75-76 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja AJ koji se u Zatvoru u Požegi nalazio u razdoblju od 11. studenog 2012. do 7. veljače 2013. godine te medicinsku dokumentaciju (list 82-86 spisa), izvršen je uvid u Izvješće Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. lipnja 2014. godine o uvjetima života u zatvorima (list 91-101 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka TJ, EJ, ŠJ, ZJ, SJ, HJ, BJ, PJ, FJ, UJ te tužitelja AJ (list 109-113 spisa), izvršen je uvid u predmet Tunis protiv Estenije (list 129-140 spisa), izvršen je uvid u dopis Zatvora u Zagrebu od 31. svibnja 2016. godine (list 169 spisa), izvršen je uvid u dopis Zatvora u Zagrebu od 2. siječnja 2017. godine (list 176-177 spisa), izvršen je uvid u dopis Zatvora u Zagrebu od 3. siječnja 2017. (list 180-181 spisa), izvršen je uvid u dopis Kaznionice i zatvora u Požegi od 25. svibnja 2017. te u presliku osobnika tužitelja AJ (list 189-251 spisa), u dopis Kaznionice i zatvora u Požegi od 30. svibnja 2017. te presliku osobnika tužitelja u vezi s kaznom maloljetničkog zatvora (list 253-423 spisa), u dopis Zatvora u Zagrebu od 17. srpnja 2017. (list 428-432 spisa), u dopis Kaznionice i zatvora u Požegi od 7. srpnja 2017. godine (list 430-432 spisa), saslušani su svjedoci CJ i AJV (list 449-451 spisa), izvršen je uvid u zapisnik o sudskoj nagodbi u predmetu ovog suda posl. br. Pn- 2003/16 od 22.11.2018. godine (list 452 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici od 22. studenog 2018. i od 3. veljače 2017. godine u predmetu ovog suda poslovni broj: Pn-2003/16 (list 472-475 spisa), saslušan je svjedok NJ (list 482-483 spisa), izvršen je uvid u Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 16. srpnja 2019. godine (list 484-494 spisa), izvršen je uvid u dopis Zatvora u Zagrebu od 19.11.2019. godine (list 503-510 spisa), u dopis Zatvora u Požegi (list 613-615 spisa), u dopis Kaznionice u Požegi od 23. prosinca 2024. godine (list 621-622 spisa), u dopis Zatvora u Požegi od 17.02.2025. godine (list 629 spisa), u dopis Kaznionice u Požegi od 18. veljače 2025. godine (list 633 spisa), u dopis Kaznionice u Požegi od 3. travnja 2025. godine (list 662 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

    11. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, stranke su na zadnjem ročištu izjavile da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

    12. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan.

    13. Među strankama nije sporno da je tužitelj u Kaznionici u Požegi, Odjelu za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora, izdržavao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 2 godine i to od 27.05.2009. godine do 10.09.2010. godine, te da je bio u Istražnom Zatvoru u Požegi u razdoblju od 11.11.2012. godine do 7. veljače 2013. godine, a što bi jasno proizlazilo i iz ostalih izvedenih dokaza, posebice iz dopisa Kaznionice i zatvora u Požegi od 25. svibnja 2017. godine (list 189) i dopisa od 30. svibnja 2017. godine (list 253 spisa).

    14. Među strankama je u ovoj fazi postupka sporno je li tužitelju za vrijeme navedenog boravka u Kaznionici u Požegi, Odjelu za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora i u Zatvoru u Požegi povrijeđeno pravo osobnosti u vidu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet, kao i pravo na dostojanstvo, te ima li tužitelj s tim u svezi pravo na naknadu neimovinske štete. Isto tako sporna je osnovanost istaknutog prigovora zastare od strane tuženika.

    15. Uvidom u presliku zahtjeva za mirno rješenje predmetnog spora (list 26-28 spisa), utvrđeno je da se tužitelj istim obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. ZPP, a koji je zahtjev Općinsko državno odvjetništvo zaprimilo 2. svibnja 2013. godine.

    16. Uvidom presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu br. N-DO- 461/13 od 2. kolovoza 2013. godine (list 29 spisa) utvrđeno je da navedeni zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora nije prihvaćen.

    17. Iz preslike osobnika tužitelja AJ (list 189-251 spisa) vidljivo je da se isti nalazio u Zatvoru u Požegi u istražnom zatvoru od 11.11.2012. godine (uhićen je 10.11.2012. godine) do 7.02.2013. godine, a temeljem rješenja o određivanju istražnog zatvora Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Kir-411/12 od 11.11.2012. godine i rješenja o produljenju istražnog zatvora Županijskog suda u Slavonskom Brodu, br. Kir-442/12 od 7.12.2012. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 274. st. 2. i 1. KZ/97, dok je dana 7.02.2013. godine pušten na slobodu temeljem rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Kir-118/13 od 7.02.2017. godine. Nadalje, vidljivo je da je tužitelj potpisao izjavu da ne želi raditi, da je tužitelju višekratno odobravana posjeta i uporaba telefona sukladno kućnom redu te da mu je višekratno pružana zdravstvena zaštita.

    18. Iz dopisa Zatvora u Požegi (list 617-618 spisa), proizlazi da se tužitelj AJ nalazio u zatvoru u Požegi samo u razdoblju od 11. studenog 2012. godine do 7. veljače 2013.godine (uhićen 10.11.2012.), temeljem rješenja o određivanju istražnog zatvora, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Kir-411/12 od 11.11.2012. godine. Nadalje, u dopisu stoji da se u ostalim vremenskim razdobljima nije nalazio u zatvoru u Požegi. Za cijelo vrijeme boravka u zatvoru u Požegi, bio je smješten u sobi br. 14 sa zatvorenicima i na dane kako slijedi:

    - u razdoblju od 11.11.2012. do 13.11.2012. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 14.11.2012. do 27.11.2012. sa tri zatvorenika,

    - u od 28.11.2012. do 2.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 3.12.2012. do 3.12.2012. – JEDAN DAN sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 4.12.2012. do 17.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 18.12.2012. do 19.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 20.12.2012. do 27.12.2012. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 28.12.2012. do 31.12.2012. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 1.01.2013. do 31.01.2013. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 1.02.2013. do 1.02.2013. (JEDAN DAN) sa četiri zatvorenika,

    - u razdoblju od 2.02.2013. do 7.02.2013. sa dva zatvorenika,

    Veličina sobe broj 14 je 12,84 m2, te 32,52 m3 zraka, a u istoj se nalazi sanitarni čvor s tekućom vodom. Sve sobe su opremljene adekvatnim brojem kreveta i garderobnim ormarićem za osobne stvari, stolom i pripadajućim brojem stolica. Sobe održavaju sami zatvorenici koji dobiju sredstva za čišćenje. Jednom tjedno redovito se sredstvima za dezinfekciju tretiraju sanitarni čvorovi i kupaonice zatvorenika, a dezinfekcija i dezinsekcija prostora u kojem borave zatvorenici obavlja se više puta godišnje od strane Zavoda za javno zdravstvo. U sklopu kvadrature sobe nalazi se sanitarni prostor s umivaonikom i tekućom pitkom vodom, te se zatvorenicima omogućava svakodnevno pranje tijela. Sanitarni prostor sa WC školjkom odvojen je od ostalog prostora zidom visine od oko 180 cm, a umjesto vrata je postavljen plastični paravan koji se mijenja po potrebi. Pravilnikom o kućom redu je predviđeno tuširanje dva puta tjedno, a ukoliko je to potrebno omogućava im se i više puta tjedno. Sobe imaju centralno grijanje i prozore koji se po potrebi otvaraju, te je dostupno dnevno svjetlo uz dodatnu umjetnu rasvjetu. Plahte i jastučnice mijenjaju se svakih 15 dana, dok se posteljine i ručnici peru u praonici rublja u zatvoru. Dva puta mjesečno je zatvorenicima omogućeno prozračivanje deka i madraca o čemu evidenciju vodi medicinska sestra, dok se deke peru i nekoliko puta godišnje. Zatvorenici imaju pravo sami prati svoje rublje u prostorima kupaonice, gdje im je dostupna topla voda, a koje se u zimskom periodu suši u podrumskim prostorijama gdje je grijanje, a u ljetnim mjesecima unutar kruga zatvora. Zbog poboljšanja uvjeta smještaja provedena je sanacija sanitarnih čvorova, kupaonice, kuhinje i zajedničkih prostorija koje koriste zatvorenici. Zidovi prostorija se u pravilu liče jedan put godišnje iz čega je razvidno da se u kvalitetu boravka zatvorenika konstantno ulaže. Nadalje, u dopisu stoji da je tužitelju, kao i ostalim zatvorenicima Zatvora u Požegi, omogućen izlazak na svježi zrak dva puta dnevno u trajanju od jednog sata, kojom prilikom se isti mogao družiti ili baviti određenim sportskim aktivnostima. Navedenu mogućnost isti je svakodnevno i koristio. Za vrijeme boravka u zatvoru u Požegi, tužitelju je omogućen kontakt sa članovima obitelji, djevojkom i drugim osobama, kao i posjete od strane ovih osoba, temeljem odobrenja nadležnog suda, a u skladu s Kućnim redom i Pravilnikom o kućnom redu u zatvorima za izvršavanja istražnog zatvora. Svim zatvorenicima, pa tako i tužitelju zakonski je omogućen rad sukladno mogućnostima Zatvora, ali isti je prilikom zaprimanja u Zatvor u Požegi izjavio kako ne želi koristiti mogućnost rada, iako je od strane liječnika utvrđeno kako je radno sposoban. Tijekom izvršavanja mjere istražnog zatvora u Zatvoru u Požegi, tužitelj se nije žalio, niti je na bilo koji način podnosio pritužbe upravitelju zatvora. U dopisu još stoji kako se tužitelj nije prituživao niti sucu izvršenja koji je barem u 10 navrata obišao zatvor u Požegi u spornom razdoblju.

    19. Iz dopisa Zatvora u Požegi od 17.02.2025. godine proizlazi da je sanitarni čvor, koji se nalazi u sklopu zatvoreničke sobe, površine 1,89 m2.

    20. Iz preslike osobnika tužitelja AJ (list 253-423 spisa) proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Požegi, odjelu za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora izdržavao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 2 godine u razdoblju od 27.05.2009. godine do 10.09.2010. godine, a sve temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu br. KMP-2/09 od 19. ožujka 2009. godine, a sve zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. Nadalje, iz osobnika proizlazi da je tužitelj dolaskom u Kaznionicu u Požegi kao osuđeni maloljetnik raspoređen u pojedinačni program izvršavanja kazne maloljetničkog zatvora, da je raspoređen u zatvoreni odjel

    - tretmanska skupina bez pogodnosti, da je uposlen u uslužnim djelatnostima, da je uključen u sportsku sekciju (nogomet, stolni tenis, teretana), da je ostvario skupinu s pogodnostima od 1.12.2009. godine, da je zbog potrebe posla premješten s radnog mjesta iz uslužnih djelatnosti na rad u kuhinji na poslove podjele hrane, da je 18.01.2010. godine premješten iz zatvorenog u poluotvoreni odjel Kaznionice u Požegi te da su mu odobrene pogodnosti izlaska iz kaznionice s članovima obitelji u mjesto u kojem se nalazi kaznionica, da je u poluotvorenom odjelu kaznionice uposlen u radionici održavanja te da je postigao razinu pogodnosti naročito uspješan...

    21. Iz dopisa Kaznionice u Požegi od 23.12.2024. godine proizlazi da je AJ bio primjereno smješten u spavaonici s odvojenim sanitarnim čvorom, da je na raspolaganju imao korištenje prostora dnevnog boravka koji je bio opremljen TV prijamnikom i DVD- uređajem, te brojnim društvnim igrama (točan podatak o brojnom stanju nemaju jer se navedeni podaci čuvaju u arahivu pet godina). Slobodno vrijeme se provodilo na šetnici Odjela i na sporskim terenima u krugu Odjela (košarkaško i nogometno igralište, te stol za stolni tenis i teretana). Bio je radno angažiran u Radionici uslužnih djelatnosti, gdje je primao novčanu naknadu za rad. Program izvršavanja kazne maloljetničkog zatora tekao je uredno, te je isti ostvario pogodnost korištenja vlastitog TV prijamnika i CD-playera u sobi. Slobodno vrijeme je provodio organizirano baveći se sportskim aktivnostima. Program izvršavanja procijenjen je razinom "naročito uspješan", te je i molba za uvjetni otpust pozitivno riješena. Po dolasku u Kaznionicu u Požegi u Odjel maloljetničkog zatvora, svi maloljetnici su bili upućeni u svoja prava i obveze, a AJ tijekom boravka u Odjelu maloljetničkog zatvora nije imao primjedbi na smještaj, nije podnosio žalbu upravitelju, sucu izvršenja niti Ministarstvu pravosuđa, Središnjem uredu za zatvorski sustav. Isto tako, iz dopisa Kaznionice u Požegi od 18. veljače 2025. godine proizlazi da je tužitelj bio smješten u sobi koja je imala sanitarni čvor, primjereno odvojen u sklopu sobe, a površina istog je bila 4m2, dok iz dopisa od 3.04.2025. godine (list 662 spisa) proizlazi da podaci o osobama s kojima je tužitelj bio u kojoj sobi nisu više dostupni jer su ih isti čuvali sukladno zakonu 5 godina.

    22. Svjedok SJ u svom iskazu navodi da je u zatvoru u Požegi u sporno vrijeme kao i danas bio dežurni. Kada je pogledao osobu tužitelja u sudnici može reći da ga se prisjeća i da je bio na istražnom odjelu u sobi koja ima 12,82 m2 pa se pripremio i zna da je jedan dan u toj sobi bio s 5 osoba, 60 dana sa 4 osobe i 27 dana sa 3 osobe, a pravilo je kao i u ostalim zatvorima na 4 m2 jedna osoba. U sobi se nalazi i sanitarni čvor omeđen sa tri zida, a na četvrtom je pravan koji kompletno zatvara sanitarni čvor, sa WC školjkom, umivaonikom, ogledalom i tekućom vodom i to je jedina soba u Zatvoru Požega koja ima i toplu vodu. Pravilo je da izlaze na zrak jedan sat dopodne, jedan sat popodne, u kojem vremenu mogu osim šetnje igrati tenis i košarku. Po sobama ako žele mogu im dati društvene igre, pa tako npr. sve sobe imaju šah i televizor. Zdravstvena zaštita je takva da liječnik pregledava zatvorenika dva puta tjedno, sestra svaki dan daje terapije i njoj se može predati zahtjev za posjet liječniku, a kako su mali zatvor, u pravilu ne prođe puno vremena od zahtjeva do posjeta liječniku. Jede se u sobama u kojima su 4 stolice za stolom, a ako ima 5 zatvorenika što je rjeđe, dodaju mu tu petu stolicu. Higijenske potrepštine dijele svakom zatvoreniku jedanput mjesečno, i to pastu za zube, četkicu, šampon, toaletni papir, a po potrebi ako zatrebaju, a kada dolaze na tuširanje, nude im i pjenu i britvice za brijanje. Tuširanje je organizirano najmanje dvaput tjedno u jednoj prostoriji od četiri tuša. U sobi zatvorenika nema kanala za ventilaciju već se prema njihovom dogovoru otvara i zatvara prozor, a mogu imati i ventilator. Pravila su da posjetitelji mogu posjetiti zatvorenika četiri puta mjesečno, ali mora postojati odobrenje suca za osobe koje ga mogu posjetiti, s time da to može biti i češće ako su praznici ili slično, a posjet traje od 20-30 minuta.

    23. Svjedok HJ u svom iskazu navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu svog kolege SJ kojeg mu je sudac pročitao, a on je u sporno vrijeme bio dežurni zatvora. Misli da je tužitelj kada je došao u njihov istražni zatvor bio punoljetan. U pravilu se maloljetni pritvorenici stavljaju u odvojene prostorije od punoljetnih, ali u situacijama prekapacitiranosti uz odobrenje suca ih je moguće staviti zajedno s punoljetnim.

    24. Svjedok BJ u svom iskazu navodi da u sobi u kojoj je bio s tužiteljem na odsluživanju kazne 2009. godine, osim njih dvojice bilo je ukupno 6 ili 7 osoba, svatko je imao svoj krevet, unutar sobe nije bilo sanitarnog čvora, tako da kada bi trebali na WC trebali su pozvoniti, no čuvara nije bilo odmah, oni bi nekad igrali ping-pong, tako da bi čekali. Kada ga sudac pita može reći da su imali nekakvo pravilo da oko 7 ili 8 ujutro i to soba po soba su imali pravo otići u sanitarni čvor na tuširanje i u pravilu su tada ostajali oko 10 minuta, a jednako tako i navečer od 12,30 sati kada su imali pravo zadržati se desetak minuta, pravo na tuširanje imali su, misli, jednom dnevno. No izvan ovoga za sve ostalo su morali zvoniti, tako su svi zvonili, onda su redovno morali čekati da ih puste, jer nisu puštali sve zatvorenike u isto vrijeme, a navečer iza 20,00 sati su znali pišati u bocu jer oni ne bi dolazili. Prehrana im je omogućavana u posebnom prostoru blagovaone, imali su pravo na dva sata šetnje u okviru kojeg su se mogli baviti sportom, ali ne izvan toga. Na upit suda kako je bilo u sobama, svjedok je odgovorio da su im znali gasiti grijanje, prozori su bili stari pa je znao ulaziti snijeg i voda, te da nije bilo baš ugodno. U prostoru za tuširanje bila su dva tuša koja su bila između odvojena, a na odjelu koji koristi taj tuš bilo je oko 25-30 zatvorenika. Misli da je tužitelj bio punoljetan, kao i on kad su bili u tom zatvoru. Oni su u Požegi mogli raditi. Slagale su se kvačice za zavjese. Konkretno imao je osnovnu školu pa je pitao odgajateljicu da li bi mogao završiti srednju školu, a ona mu je odgovorila da to još nije u funkciji. Misli da su se posteljine i ručnici mijenjali svaka dva tjedna. Svaka dva tri tjedna dali bi im jedan kvadratić s listićima toaletnog papira. Ne može se sjetiti koliko puta je tražio četkicu za zube, ponekad ju je dobio, a ponekad i nije dobio jer je nije bilo, a bio je tamo 3 godine. Po sobi bi davali jednu pjenu za brijanje i sapun. U nedostatku toaletnog papira sami su u kantini kupovali isti. U vrijeme dok je bio u zatvoru, svjedok ističe da je bio bolestan, ali bi mu uvijek rekli da mora čekati petak jer je petkom bio posjet liječniku, te bi mu u petak i omogućili posjet liječniku.

    25. Svjedok UJ u svom iskazu od 16. rujna 2014. godine navodi da zna da je njen sin izašao bolestan iz maloljetničkog zatvora jer je obolio na živce, a kada ju sudac pita kako i zašto odgovara da je to zbog maltretiranja pravosudnih policajaca, što zna jer joj je to rekao sin, a govorili su joj i drugi ljudi koji su tamo bili. Razlog ovog oboljenja su i nehigijenski uvjeti jer se nije mogao tuširati. Ujedno je obolio jer nije imao pravo na dovoljno posjeta i poziva, a na pitanje suca odgovara da mu je ona dolazila tri puta tjedno u posjete, ali je smjela biti najviše desetak minuta iza stakla, a trebala je biti najmanje pola sata i bez stakla kako bi mu pomogla da lakše prebrodi to vrijeme. Često nisu radile telefonske slušalice u prostoru za posjete pa dok bi promijenili mjesto prošlo bi vrijeme. Svjedok ističe da tužitelj nije dijete s ulice, da je bio odličan učenik, da je došao iz dobre obitelji, a nije mu omogućeno da bude više vremena s njom, što smatra da je bilo potrebno. Svjedok ističe da je tužitelj u vrijeme ulaska u maloljetnički zatvor imao 20 godina. Kada je bio optužen za to da je vozio vozilo u pljački i bio u istražnom zatvoru 2012. godine, opet su ga maltretirali pravosudni policajci. Navodi da se precizno sjeća i danas je sigurna da je to bio 6.08.2012. kada ju je sin nazvao i rekao da je upravo izašao iz gumenjare te joj je ispričao da je tražio od komandira više puta da mu donese terapiju, odnosno propisane lijekove, što ovaj nije htio učiniti, a sin je to tražio par puta, nakon čega je zbog toga bio bahat i živcirao se, popustili su mu živci, a komandir se zbog toga naljutio, pozvao dodatne čuvare, te su ga izvukli iz sobe, istukli te ga vezali oko struka i stavili ga u gumenjaru. Naime, oko struka su mu stavili lance i istim tim lancima vezali noge i ruke, a unutra je bio 48 sati koliko se sjeća. UJ ističe da je tada zvala sutkinju koja je sljedeći dan posjetila njenog sina i poslije su je odmah maknuli sa slučaja. Zbog ovog stanja isti dan je mailovima tražila od ministarstva i telefonom od Remetinca da tužitelja odmah odvedu na pregled u bolnicu, ali to nisu napravili. Ovo sa vezivanjem u gumenjari je bilo 2012. godine u pritvoru.

    26. Tužitelj AJ u svom iskazu navodi da je bio u Zatvoru u Zagrebu od 15.01.2009. godine do lipnja 2009. godine na 1. odjelu, da je bio sedma osoba u sobi, imao je 20 godina i suđen je po maloljetničkom zakonu. Smjestili su ga u krevet pod prozorom, bila je zima i hladno, inje se uhvatilo na zid. U sobi je bilo vrlo neugodno, po noći su se zatvorenici ustajali, obavljali nuždu u sanitarnom čvoru, pa se i čula buka i smrad, zbog čega nije mogao spavati. Ponekad su se i pritvorenici potukli ili bi po noći padali na njegov krevet jer bi zapinjali pri odlasku na WC. Jeo je na način da bi sjedio na svom krevetu i nekako uspio staviti tacnu na stol. Uvjeti kakvi jesu je sramota i sve je već napisao u tužbi. Navodi da se u ovom razdoblju kupao jedanput tjedno jer mu više nije bilo omogućeno, ručak je u prosjeku 80% bio solidan, a doručak i večera su bili loši, nedostatni. Navodi da je tražio psihijatrijsku pomoć, a njega su tamo liječili tabletama za narkomane jer ih samo narkoman može i dobiti. Nije mislio piti te lijekove za narkomane, htio je da ga odvezu njegovom liječniku psihijatru kojem se naručio i koji ga je očekivao, ali ga oni nisu htjeli voziti s obrazloženjem da ga on ne želi primiti. Tužitelju je nakon izlaska iz pritvora dr. A rekao da ga nitko nije kontaktirao i da bi on izgubio posao da ga ne primi kao pacijenta. Što se tiče odlaska u gumenjaru, to je bio dan oko vremena kada mu se trebalo roditi dijete, nisu mu dali na telefon, inatili su mu se, rekao je komandiru, koji je taj dan ušao 5-6 puta, jer je bio nervozan i živčan i nije bio kriv jer su ga oslobodili, da mu donese tabletu za smirenje, pa je on prvi put rekao da hoće, ali je došao za 5 minuta po nešto drugo i nije mu donio, pa ga je ponovno molio te je isti obećao da hoće, ali ponovno nije i tako 5-6 puta, nakon čega mu je tužitelj rekao "pa dobro hoćeš ti radit svoj posao ili ne", a ovo jer je u njegovoj sobi bila terapija koju je mogao uzeti po potrebi, nakon čega se komandir uvrijedio i rekao "sad ćeš ti vidjet" i doveo još pravosudnih policajaca. Tada je pozvao tužitelja da izađe van, zavezali su mu ruke i odveli u gumenjaru, zavezali ga lancima oko struka, preostalim lancem ruke i noge te su ga tukli. Kada su ga vratili u sobu nije ni znao koliko je vremena prošlo. Kasnije je doznao da je prošlo dva dana. Nadalje, tužitelj u iskazu ističe da je u Požegi bilo malo kvadrata, ali se ne buni toliko na to, bili su mali prozori pa je bilo malo zraka. U sobi je bio WC na kojem, koliko se sjeća, uopće nije bilo vrata, već zavjesica ili paravan, to je soba 12. U Požegi je uvijek bilo zima u sobi, htio je kupovati kvalitetnije higijenske potrepštine pa je to kupovao u kantini, nije točno da su davali ono što je iskazivao svjedok, tamo je bio 3 ili 4 mjeseca, morao je kucati za odlazak na WC, nije bilo vode, ljeti nisu mogli piti. U 2,3 ujutro vršili su nuždu na guski jer je čuvar spavao i nije se javljao na zvono. Tužitelj navodi da je tamo najprije slagao kvačice, pa su ga nagradili da radi u kuhinji, pa nakon godinu i pol dana je prešao u poluotvoreni tip kaznionice i radio na održavanju zelenih površina. Inače je završio za strojarskog tehničara. U Požegi je tražio da završi fakultet, ali mu nisu dali. Njegovo zdravstveno stanje je danas narušeno, posebno psihičko zdravlje, odvojen je od obitelj, njegovo dijete danas ne živi s njim. Navodi da prije odlaska u zatvor nije posjećivao psihijatra. Navodi da se vrtio po svim vijestima i novinama kao najveći kriminalac, time je povrijeđeno njegovo dostojanstvo. Sve što je naveo o uvjetima u pritvoru i zatvoru je povrijedilo njegovo dostojanstvo.

    27. Svjedok NJ u svom iskazu navodi da se tužitelja AJ sjeća zato što zna da je imao problema čini mu se s jednim okom i samo iz tih razloga ga je vjerojatno zapamtio. Navodi da je bio upravitelj zatvora u Požegi u vrijeme kada je tužitelj AJ bio u zatvoru u Požegi, a bio je u zatvoru od 11.11.2012. do **.**.2013. AJ nalazio se u sobi broj 14 na odjelu pritvora, soba veličine 12,85 m2 i 38,5 m3, nalazio se u toj sobi jedan dan s još 4 zatvorenika, ukupno 5, 6 dana s 4 zatvorenika i 27 dana s 3 zatvorenika. Unutar sobe se nalazi sanitarni čvor u kojem se nalazi wc školjka, topla i hladna voda. To je bila soba za smještaj žena pa je on u toj sobi imao i toplu vodu što u ostalim muškim sobama nema. WC je ograđen od ostalog dijela sobe sa 3 zida, u sobi se nalaze metalni ormari, stol i 4 stolice. Grijanje je centralno u skladu sa propisima, a ventilacija prirodnim putem, odnosno dva prozora koja se mogu otvarati. Za vrijeme boravka u zatvoru zatvorenik je 7 puta tražio pomoć liječnika što je i dobio, dakle u periodu od 3 mjeseca ispada da je bio svakih 12-13 dana kod liječnika. Ordinirana mu je propisana terapija koju mu daje medicinsko osoblje u zatvoru. Zatvorenici imaju mogućnost rada, ali tužitelj nije radio i potpisao je izjavu da ne želi raditi. Šetnja zatvorenika je dva sata dnevno, sat ujutro i sat popodne. Imao je kao i ostali zatvorenici pravo na telefonske razgovore i to ukupno 20 min tjedno na brojeve koje mu je odobrio sudac istrage. Za vrijeme boravka u zatvoru, a svjedok ga obilazi ponedjeljkom i petkom, dok dežurne smjene obilaze svakodnevno, nije bilo evidentirano nikakvih primjedbi od strane tužitelja AJ, a isto tako tužitelj se nije žalio ni sudu, a na što ima pravo. Svjedok nadalje ističe da je pravilo da sudac obilazi pritvorenike i u tom periodu dok je tužitelj bio u pritvoru u Požegi, sudac koji je bio određen za nadzor i kontrolu postupanja prema pritvorenicima u tih oko 3 mjeseca posjetio je zatvor 10 puta, pri čemu nije bilo evidentirano nikakvih primjedbi od tužitelja AJ. Za vrijeme boravka u zatvoru zatvorenici imaju mogućnost korištenja zatvorske kantine dva puta tjedno, tužitelj je mogao koristiti knjižnicu što nije koristio, te su organizirane neke sportske aktivnosti u kojima tužitelj također nije sudjelovao. Zatvorska posteljina se mijenja svakih 14 dana, za što postoji posebna evidencija. Tužitelj je bio u zatvoru u Požegi u istoj situaciji kao i ostali pritvorenici, niti mu se pogodovalo, niti je bio u gorem položaju. Na upit punomoćnika tužitelja svjedok je odgovorio da je tužitelj AJ bio u zatvoru u Požegi samo isključivo u periodu od 11.11.2012. do 07.02.2013., a izvan tog perioda ne postoje nikakvi podaci, dakle nije moguće da je izvan tog perioda bio u zatvoru u Požegi jer njima se to nikada nije desilo. Što se tiče sanitarnog čvora odgovara da se radi o ograđenom prostoru sa tri zida koja nisu do stropa, umjesto vrata postoji plastična zavjesa, a unutra se nalazi WC školjka, umivaonik sa toplom i hladnom vodom. Obroci se poslužuju u sobi zato što se radilo o istražnim zatvorenicima. Tuširanje je bilo dva puta tjedno s tim da odobrenjem liječnika tuširanje može biti češće, a što je tražio AJ pa se tuširao tri puta tjedno, a svaka soba je išla na tuširanje posebno, s tim da se radi o novim tuš kabinama i svatko se tuširao odvojeno. Zatvorenici su zaključani po sobama 22 sata dnevno, a dva sata dnevno su vani na zraku što je u skladu s kućnim redom. Sportske aktivnosti se organiziraju vikendom i to izvan ova dva sata kad su zatvorenici van sobe. Na poseban upit suda odgovara da je hrana u zatvoru u Požegi dok je bio upravitelj bila super, točnije zatvorenici su imali tri obroka dnevno i to za doručak obično kavu, čaj, hrenovke, namaz i sl., za ručak kuhani obroci, a za večeru su pritvorenici također dobivali kuhane obroke, najmanje sukladno standardima, čime je osigurano oko 3500 kalorija dnevno po svakom zatvoreniku. Svjedok još dodaje da zatvor Požega proizvodi svoju hranu za zatvor, pa napominje da imaju farmu sa godišnjom proizvodnjom od 5000 svinja, imaju vrt koji rade zatvorenici površine dva hektara, plus plastenici, plus peradarski dio gdje proizvode jaja i piliće, tako da zatvorenici imaju svježu i zdravu hranu sa sezonskim namirnicama.

    28. Saslušan ponovno na ročištu dana 12.03.2025. godine (list 656-658 spisa) svjedok NJ navodi da ostaje kod svog iskaza koji je dao sudu dana 11. rujna 2019. godine. Na upit tuženika odgovara da je hrana u zatvoru dobre kvalitete i da preporuke za izradu hrane daje Prehrambeno tehnološki fakultet u Zagrebu, a sve to je rađeno iz razloga što je bilo prigovora na kvalitetu hrane, pa je Ministarstvo u suradnji sa Prehrambeno tehnološkim fakultetom izradilo smjernice za pripremu hrane za cijeli zatvorski sustav. Zavod za javno zdravstvo 4 puta godišnje kontrolira zdravstvenu ispravnost hrane i to dođu na licu mjesta i oni uzimaju uzorke hrane, a isto tako provjeravaju i mikro biološku čistoću i urednost kuhinje. Uzorci hrane čuvaju se tri dana u slučaju pojave bolesti i slično da se može ispitati kvaliteta te hrane, a nikada nije bilo problema i primjedbi i pojave neke bolesti radi hrane. Jednom mjesečno sastaju se glavni kuhar i predstavnici zatvorenika gdje se mogu iznijeti primjedbe i sugestije u vezi s hranom, a prija svake podjele hrane, hranu je dužna kušati i probati dežurna medicinska sestra. Zatvorenici sami održavaju čistoću prostorija u kojima borave, a sredstva za čišćenje osigurava im zatvor. Svjedok navodi da zatvorenici na trošak zatvora dobivaju sapun, šampon za kosu, pastu za zube, četkice za zube, wc papir. Navodi da zatvorenici dva sata dnevno mogu šetati na svježem zraku, a osim ta dva sata tijekom godine se organiziraju primjerice sportske igre zatvorenika gdje mogu igrati nogomet, košarku i slično. Zatvorenici su u sobama imali radio, televiziju, mogli su podizati knjige iz knjižnice i slično, a zatvorenici koji su željeli raditi, mogli su i raditi, međutim tužitelj je potpisao da ne želi raditi. U vezi sa smjernicama i preporukama Prehrambeno tehnološkog fakulteta svjedok navodi da je hrana pripremana prema njihovim smjernicama i to misli i 2012. i 2013. godine, ali to bi točno trebao provjeriti, a to bi mogao nakon što provjeri dostaviti sudu na broj spisa.

    29. Prije svega valja reći da je sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu dokumentaciju u koju je izvršen uvid, posebice dopise Zatvora u Požegi i Kaznionice u Požegi, te preslike osobnika tužitelja AJ. Nadalje, sud je iz istih razloga prihvatio i iskaze svjedoka SJ, HJ, BJ, i NJ, pa i samog tužitelja u određenom dijelu koji nije u suprotnosti s iskazima ostalih saslušanih svjedoka i dokumentacije koja prileži spisu, a imajući u vidu da su njihovi iskazi uvjerljivi i u bitnome sukladni dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Naime, u odnosu na iskaze svjedoka BJ i tužitelja valja reći da su isti iskazivali po svom sjećanju, te da se u pojedinim dijelovima njihovi iskazi u potpunosti ne podudaraju s dokumentacijom koju je za tužitelja dostavio Zatvor u Zagrebu i Zatvor u Požegi, a koja točno prati tijek izdržavanja kazne tužitelja od početka do završetka iste, te koju dokumentaciju je sud u cijelosti prihvatio. Isto tako i sam tužitelj u svom iskazu navodi da je u Požegi bilo malo kvadrata, ali se ne buni toliko na to, bili su mali prozori pa je bilo malo zraka. Ističe da je u sobi bio WC na kojem, koliko se sjeća, uopće nije bilo vrata, već zavjesica ili paravan, a onda dijametralno suprotno iskazuje da je morao kucati za odlazak na WC, da nije bilo vode, da ljeti nisu mogli piti te da su u 2,3 ujutro vršili nuždu na guski jer je čuvar spavao i nije se javljao na zvono. Nadalje, sud ne prihvaća iskaz svjedoka UJ jer je njen iskaz po mišljenju suda previše subjektivan. Naime ista ističe da je tužitelj obolio jer nije imao pravo na dovoljno posjeta i poziva, te da nisu bili dobri higijenski uvjeti, a na pitanje suca je odgovorila da je ona dolazila tri puta tjedno u posjete tužitelju.

    30. Glede prigovora zastare valja reći da je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 2. svibnja 2013. godine, koji nije prihvaćen podneskom tuženice od 2. kolovoza 2013. godine. Nakon toga tužitelj je podnio tužbu 10. rujna 2013. godine, odnosno u roku od 3 mjeseca od njegova neprihvaćanja. Slijedom navedenog, a budući da je od izlaska tužitelja iz Kaznionice u Požegi (izašao je 10. rujna 2010. godine) do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku (2. svibnja 2013. godine), prošlo manje od tri godine (čl. 230. ZOO-a), jasno je da navedeno razdoblje, kao i za razdoblje provedenu u Zatvoru u Požegi (iz zatvora u Požegi izašao je 7.02.2013. godine) nije nastupila zastara.

    31. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj u Kaznionici u Požegi, odjelu za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora izdržavao kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 2 godine u razdoblju od 27.05.2009. godine do 10.09.2010. godine, a sve temeljem presude Županijskog suda u Zagrebu br. KMP-2/09 od 19. ožujka 2009. godine, a sve zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj dolaskom u Kaznionicu u Požegi kao osuđeni maloljetnik raspoređen u pojedinačni program izvršavanja kazne maloljetničkog zatvora, da je raspoređen u zatvoreni odjel - tretmanska skupina bez pogodnosti, da je uposlen u uslužnim djelatnostima, da je uključen u sportsku sekciju (nogomet, stolni tenis, teretana), da je ostvario skupinu s pogodnostima od 1.12.2009. godine, da je zbog potrebe posla premješten s radnog mjesta iz uslužnih djelatnosti na rad u kuhinji na poslove podjele hrane, da je 18.01.2010. godine premješten iz zatvorenog u poluotvoreni odjel Kaznionice u Požegi te da su mu odobrene pogodnosti izlaska iz kaznionice s članovima obitelji u mjesto u kojem se nalazi kaznionica, da je u poluotvorenom odjelu kaznionice uposlen u radionici održavanja te da je postigao razinu pogodnosti naročito uspješan...

    32. Slijedom navedenog, imajući u vidu da tužena nije dostavila sudu podatke o smještaju tužitelja, sud smatra da je u razdoblju od 27.05.2009. do 18.01.2010. godine, dakle u razdoblju od 236 dana, tužitelj bio u neadekvatnim uvjetima u Kaznionici u Požegi. S obzirom na to da Kaznionica u Požegi nije dostavila precizne podatke o smještaju tužitelja u razdoblju od 27.5.2009. do 10.9.2010. godine, samim time nije s uspjehom osporila tužiteljeve tvrdnje glede njegovog smještaja. Naime, tužitelj je tijekom postupka naveo da su uvjeti u Kaznionici bili vrlo loši, u sobi nije bilo sanitarnog čvora niti pristupa pitkoj vodi pa je boravak bio dodatno otežan, pa se imajući u vidu presudu Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske, pravilo o teretu dokazivanja prebacuje na tuženu koja ima pristup informacijama kojima se mogu potvrditi ili opovrgnuti te tvrdnje, a što tuženica nije učinila.

    33. Naprotiv, u razdoblju od 18.01.2010. godine, kada je premješten iz zatvorenog u poluotvoreni odjel Kaznionice u Požegi, a gdje su mu odobrene pogodnosti izlaska iz kaznionice s članovima obitelji u mjesto u kojem se nalazi kaznionica, da je u poluotvorenom odjelu kaznionice uposlen u radionici održavanja te da je postigao razinu pogodnosti naročito uspješan..., jasno je da se nije radilo o lošim i ponižavajućim uvjetima, radi kojih bi osnovano imao pravo na naknadu štete.

    34. Nadalje, sud je utvrdio da se tužitelj nalazio se u zatvoru u Požegi u razdoblju od 11. studenog 2012. godine do 7. veljače 2013. godine (uhićen 10.11.2012.), temeljem rješenja o određivanju istražnog zatvora, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Kir-411/12 od 11.11.2012. godine. Za cijelo vrijeme boravka u zatvoru u Požegi, bio je smješten u sobi br. 14 sa zatvorenicima i na dane kako slijedi:

    - u vremenskim razdoblju od 11.11.2012. do 13.11.2012. sa tri zatvorenika,

    - u vremenskim razdoblju od 14.11.2012. do 27.11.2012. sa tri zatvorenika,

    - u vremenom razdoblju od 28.11.2012. do 2.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 3.12.2012. do 3.12.2012. – JEDAN DAN sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 4.12.2012. do 17.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 18.12.2012. do 19.12.2012. sa dva zatvorenika,

    - u razdoblju od 20.12.2012. do 27.12.2012. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 28.12.2012. do 31.12.2012. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 1.01.2013. do 31.01.2013. sa tri zatvorenika,

    - u razdoblju od 1.02.2013. do 1.02.2013. (JEDAN DAN) sa četiri zatvorenika,

    - u razdoblju od 2.02.2013. do 7.02.2013. sa dva zatvorenika,

    Veličina sobe broj 14 je 12,84 m2, te 32,52 m3 zraka, a u istoj se nalazi sanitarni čvor sa tekućom vodom. Sve sobe su opremljene adekvatnim brojem kreveta i garderobnim ormarićem za osobne stvari, stolom i pripadajućim brojem stolica. WC, odnosno sanitarni čvor, koji se nalazi u sklopu zatvoreničke sobe, površine je 1,89 m2. Slijedom navedenog, jasno je da je tužitelj u Zatvoru u Požegi kada je boravio u sobi 14, s tri zatvorenika (ukupno 62 dana) na raspolaganju imao samo 2,74 m2 osobnog prostora, te da je jedan dan boravio s još 4 zatvorenika pa je imao samo 2,19 m2 osobnog prostora, dok je preostalo razdoblje boravka, kada je boravio u sobi s još dva zatvorenika imao na raspolaganju 3,65 m2 osobnog prostora (27 dana).

    35. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (presuda od 20. listopada 2016.) i mogu se sažeti kako slijedi:

    1) potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika,

    2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

    3) oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

    -smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna,

    -takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

    -podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru,

    -u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima,

    -za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju,

    -o neuračunavanju sanitarnog čvora u ukupnu površinu sobe ESLJP se u presudi Muršić protiv Hrvatske pozvao na metodologiju Europskog odbora za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja - Commitee for the Prevention of Torture (u daljnjem tekstu: CPT). Mjerodavni dio presude Muršić protiv Hrvatske o neuračunavanju sanitarnog čvora u ukupnu površinu sobe glasi: "Konačno, Sud smatra kako je važno pojasniti metodologiju za izračun minimalnog osobnog prostora stavljenog na raspolaganje zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika da bi mogao izvršiti procjenu temeljem članka 3. Sud smatra, na temelju metodologije CPT-a o tom pitanju, da se sanitarni čvor unutar sobe ne smije uračunati u ukupnu površinu sobe. S druge strane, izračun raspoložive površine u sobi treba uključivati prostor koji zauzima namještaj. Ono što je bitno u ovoj procjeni je to jesu li se zatvorenici mogli normalno kretati unutar sobe.

    36. Imajući u vidu ove stavove, te utvrđenje suda da je tužitelj u razdoblju od 27.05.2009. do 18.01.2010. godine, dakle u razdoblju od 236 dana, bio u neadekvatnim uvjetima u Kaznionici u Požegi, dakle u manje od 3m2 osobnog prostora, te da je tužitelj u Zatvoru u Požegi kada je boravio u sobi 14, s tri zatvorenika (ukupno 62 dana) na raspolaganju imao samo 2,74 m2 osobnog prostora, te da je jedan dan boravio s još 4 zatvorenika pa je imao samo 2,19 m2 osobnog prostora, dok je preostalo razdoblje boravka (27 dana), kada je boravio u sobi s još dva zatvorenika imao na raspolaganju 3,65 m2 osobnog prostora (kada se odbije sanitarni čvor od 1,89 m2, a imajući u vidu da se ta kvadratura prema gore navedenim stavovima ne umanjuje za površinu namještaja), ovaj sud zaključuje da je tužitelj u Kaznionici u Požegi bio ukupno 236 dana u sobi u kojoj je imao manje od 3m2 osobnog prostora te u Zatvoru u Požegi 62 dana, odnosno ukupno 298 dana manje od 3m2 osobnog prostora, dok je u Zatvoru u Požegi 27 dana imao oko 3,65 m2 osobnog prostora, međutim, ostali uvjeti koji se odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, po mišljenju suda nije bila u Zatvoru u Požegi na takvom nivou koji bi isključivao povredu čl. 3. Konvencije. Ovdje valja reći da tužitelj u podnesku od 23.04.2025. godine navodi da je tijekom boravka u Kaznionici u Požegi i Zatvoru u Požegi 169 dana boravio u prostoriji u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora, a 26 dana imao je između 3 i 4 m2 te ističe da se postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 8.956,14 eura odnosi na boravak tužitelja u Kaznionici u Požegi od 27.05.2009. do 10.09.2010. godine i Zatvoru u Požegi od 10.11.2012. do 07.02.2013. godine.

    37. Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojoj Odluci broj: U-III-3232/2021 U-III- 3485/2021 od 27. lipnja 2023., ocjenjujući uvjete boravka u sličnim sobama (Zatvor u Zagrebu), iznio je stav da uvjete boravka u sobama sa sanitarnim čvorom koji nije bio u potpunosti odvojen od ostatka prostorije, u kojima se posluživala i konzumirala hrana, primjenom načela i standarda iz predmeta Muršić protiv Hrvatske i Longin protiv Hrvatske treba smatrati nedvojbeno nečovječnim i ponižavajućim te da predstavljaju povredu prava iz članaka 23. i 25. Ustava, te članka 3. Konvencije. Takav stav u cijelosti prihvaća i ovaj sud i zaključuje da su tužitelju u vrijeme kada je boravio u navedenim uvjetima i gore navedenim razdobljima u Zatvoru u Požegi i u Kaznionici u Požegi i to za 325 dana boravka u istima, povrijeđena prava iz članaka 23. i 25. Ustava, te članka 3. Konvencije.

    38. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužitelju boravkom u Zatvoru u Požegi i u Kaznionicu u Požegi i to za 325 dana smještaja u neodgovarajućim uvjetima, povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na dostojanstvo i da nisu nisu osnovani prigovori tuženika da su gore navedeni uvjeti boravka u zatvoru mogli biti kompenzirani nekim drugim pogodnostima koje je tužitelj imao.

    39. Glede dosuđene visine štete valja reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj gore navedenoj odluci naveo da je pri razmatranju dostatnosti i primjerenosti dosuđenog iznosa zadovoljštine, potrebno napraviti raščlambu sudske prakse ESLJP-a te uzeti u obzir iznose zadovoljština koje je zbog povrede zabrane zlostavljanja propisane člankom 3. Konvencije u činjenično i pravno sličnim predmetima dosudio ESLJP, uzimajući u obzir i specifične okolnosti svakog pojedinog predmeta. Tako je ESLJP u predmetu Hrnčić protiv Hrvatske zbog jedne godine i devet mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju dosudio 7.600,00 eura naknade za nematerijalnu štetu, u predmetu Kopić protiv Hrvatske zbog četiri godine i deset mjeseci smještaja u neodgovarajućim uvjetima podnositelju je dosudio 12.500,00 eura, a u predmetu Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske zbog mjesec dana smještaja u neodgovarajućim uvjetima ESLJP je podnositelju dosudio 1.400,00 eura naknade.

    40. Cijeneći sve utvrđene uvjete boravka tužitelja u Zatvoru u Požegi i u Kaznionici u Požegi i to za 325 dana smještaja u neodgovarajućim uvjetima, ali imajuću u vidu i konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u podnesku od 23.04.2025. godine u kojem sam tužitelj navodi da je tijekom boravka u Kaznionici u Požegi i Zatvoru u Požegi 169 dana boravio u prostoriji u kojoj je imao na raspolaganju manje od 3m2 osobnog prostora, a 26 dana imao je između 3 i 4 m2 te da se postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 8.956,14 eur odnosi na boravak tužitelja u Kaznionici u Požegi od 27.05.2009. do 10.09.2010. godine i Zatvoru u Požegi od 10.11.2012. do 7.12.2013. godine, tako da tim podneskom (list 667 spisa) konačno potražuje 8.956,14 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora - 2. svibnja 2013. godine do isplate, ovaj sud smatra da zbog povrede prava osobnosti tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 eur, te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos. Isto tako tužitelju su na dosuđeni iznos sukladno odredbi čl. 1103. ZOO dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva - 2. svibnja 2013. godine do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, pri čemu je sud imao u vidu da je šteta zasigurno nastala do tog dana.

    41. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u preostalom dijelu od 5.956,14 eur, jer ovaj sud nalazi da bi dosuđivanje tužitelju većeg iznosa naknade od dosuđenog bilo protivno cilju kojem služi ta naknada, kao i da bi se time pogodovalo težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom. Naime, prilikom odlučivanja o visini naknade uvijek treba imati na umu neizbježnu razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanja kazne zatvora.

    42. Glede parničnog troška valja reći da je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-III-3968/2020 od 12. rujna 2024. godine, pod točkom I. izreke Ustavna tužba je djelomično usvojena, te je pod točkom II. izreke ukinuta u odnosu na uvjete boravka podnositelja u Zatvoru u Požegi presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1073/2020-2 od 12. svibnja 2020. godine i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine te je u ukinutom dijelu predmet vraćen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na ponovno odlučivanje, dok je pod točkom IV. izreke Ustavna tužba odbijena u odnosu na uvjete boravka u Zatvoru u Zagrebu te je odbijen pod točkom V. izreke i podnositeljev zahtjev za naknadu troškova ustavnosudskog postupka. Slijedom navedenog, jasno je da navedenom Odlukom Ustavnog suda nisu ukinute presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-1073/2020-2 od 12. svibnja 2020. godine i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3822/15 od 30. prosinca 2019. godine u dijelu u kojem je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.650,00 kn / 1.413,50 eur. Slijedom navedenog, tužitelju je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak koji je nastao nakon ukidne Odluke Ustavnog suda. Tužitelju je tako za zastupanje na ročištu dana 6.12.2024. godine priznato 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 7.01.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav obrazloženog podneska od 4.03.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 12.03.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 10.04.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za sastav obrazloženog podneska od 23.04.2025. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 29.04.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za sastav podneska od 29.04.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), što ukupno čini 575 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.437,50 eur. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a (NN 70/19), a budući da je tužitelj u ovoj fazi postupka uspio s osnovom u cijelosti, a s visinom 33,50%, odnosno ukupno sa 67%, a tužena s 33,00%, te da je razlika u uspjehu u korist tužitelja 34%, tužitelju je na ime parničnog troška dosuđen iznos od 488,75 eur pod točkom III. izreke presude.

    43. Tužitelju je temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona na dosuđeni iznos parničnog troška dosuđena i zatezna kamata koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kako je i tražio.

    44. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu, presudu i na žalbu budući je tužitelj zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, a dokaz da je oslobođen nije dostavio sudu, niti je platio sudsku pristojbu. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak za sastav ustavne tužbe, sastav podneska od 2.11.2020., te podneska od 29.05.2024. i 7.05.2024. godine, budući da navedeni podnesci ne prileže sudskom spisu, a o istom trošku nije odlučio ni Ustavni sud, pozivajući se načelno na čl. 23. Ustavnog zakona, po kojem dosuđivanje troškova ustavnosudskog postupka nije pravilo, već je rezervirano za iznimne situacije.

    45. U smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

    U Zagrebu, 11. lipnja 2025. godine

    Sudac

    Goran Goluža

    UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

    Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

    DNA:

    pun. tužitelja

    tuženiku po OGDO

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.