Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-350/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RWA Hrvatska d.o.o., iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715, zastupanog po punomoćniku Goranu Jariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić j.t.d. u Osijeku, protiv 1. tuženog LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji,odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-981/2021-21 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tuženih te se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-981/2021-21 od 27. ožujka 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-981/2021- 21 od 27. ožujka 2025. odlučeno je:

"I. Ugovor o kupoprodaji od 25. rujna 2020. sklopljen između I. tuženog LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužitelju RWA Hrvatska d.o.o. iz Osijeka, Zapadno predgrađe 18, OIB: 42621503715, za iznos od 25.599,70 EUR-a (dvadesetpettisućapetstodevedesetdeveteurasedamdesetcenti) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovog parničnog postupka, te su I. tuženi LE i II. tužena ME dužni trpjeti da tužitelj RWA Hrvatska d.o.o. svoju tražbinu namiri prodajom nekretnina upisanim u:

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 5862 m2,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 9701 m2,

- zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] oranica crna bara površine 5776 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 2306 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 2217 m2, kč. br. [katastarska čestica] oranica bostoni površine 92 m2.

II. Nalaže se I. tuženom LE i II. tuženoj ME naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju RWA Hrvatska d.o.o. u iznosu od 2.310,46 EUR (dvijetisućetristodeseteuraičetrdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). U žalbi navodi kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer je u obrazloženju presude navedeno da je nekretnina fiktivno prodana 2. tuženoj, kako je oštetio tužitelja jer je prodao nekretninu, pa se tužitelj nije mogao naplatiti, a da je on prodao nekretninu da bi mogao namiriti vjerovnike koji ne mogu čekati. Ističe kako tužitelj ima još nekoliko godina za naplatu potraživanja, da ne vidi štetu, da je tužitelj mogao pokrenuti ovrhu na njegovim pokretninama, ali ju nije pokrenuo. Navodi kako na ročišta nije mogao dolaziti zbog zdravstvenog stanja, pa predlaže žalbu usvojiti i ukinuti pobijanu odluku.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija i 2. tužena zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. ZPP-a. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud navodi da je znala o postojanju dugovanja 1. tuženika, ističe da s 1. tuženikom nije u rodu, da mu je punica, da su svi papiri bili uredni te je odlučila kupiti predmetne nekretnine. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku ukinuti ili preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.

4. U odgovoru na žalbu 1. i 2. tuženih tužitelj osporava sve žalbe navode, predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku odluku.

5. Žalba 1. tuženika nije osnovana.

5.1. Žalba 2. tužene nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji dužnika (paulijanska tužba). Tužitelj pobija Kupoprodajni ugovor zaključen između 1. i 2. tuženih, traži utvrđenje da ugovor gubi učinak u onome dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine prema 1. tuženiku.

7. U predmetu nema spora da je između parničnih stranaka 1. tuženika kao prodavatelja i 2. tužene kao kupca 25. rujna 2020. zaključen Kupoprodajni ugovor predmet kojeg su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica].

8. Nadalje, nije sporno da se 2. tužena na temelju Kupoprodajnog ugovora intabulirala u zemljišnim knjigama kao vlasnica navedenih nekretnina.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi obzirom na navode 1. i 2. tuženih prijeporno je, prije svega, je li 2. tužena znala ili morala znati da navedenom radnjom nanosi štetu tužitelju. Prijeporno je je li 1. tuženik prodajom nekretnine "oštetio" tužitelja.

10. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe 1. i 2. tuženih, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a ni žalitelji u žalbi određeno ne upiru da bi bila počinjena neka od navedenih povreda.

11. Neosnovano 1. tuženik i 2. tužena osporavaju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

12. U postupku pred prvostupanjskim sudom, osim ranije navedene nesporne činjenice zaključenja Kupoprodajnog ugovora, još je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj u postupku pred FINA-om pokušao naplatiti zadužnicu oznake OV-1845/17, da je zadužnica zaprimljena na naplatu 18. svibnja 2018., da po zadužnici nije ništa naplaćeno, a glavnica tražbine ovrhovoditelja iznosi ukupno 192.880,95 kuna / 25.599,07 EUR (sve ovo na dan 7. rujna 2021.),

- da prema službenoj evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova 1. tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila,

- da su nekretnine koje su predmet kupoprodaje bile u fiducijarnom vlasništvu društva AGRO BEKETINCI, te je nakon brisovnog očitovanja 1. tuženik opet upisan kao punopravni vlasnik navedenih nekretnina, nakon čega je nekretnine otuđio,

- da su 1. i 2. tuženici srodnici po tazbini (2. tužena je majka supruge 1. tuženika), te se radi o prvom stupnju tazbinskog srodstva.

Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima 1. tuženika i 2. tužene, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Osim toga, valja navesti da 1. tuženik u odgovoru na tužbu izrijekom navodi "…da je tužitelju krivo što se nije naplatio prije ostalih vjerovnika, ali on (tužitelj) gleda svoje interese…" pa je pravilan stav prvostupanjskog suda da se radi o pravnoj radnji poduzetoj na štetu vjerovnika od strane dužnika.

14. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima 2. tužene prema kojima kao punica nije mogla znati za dugovanje njenog zeta, ovo obzirom na zakonsku presumpciju iz članka 67. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

15. Naime, prema odredbi iz članka 66. ZOO-a svaki vjerovnik čija tražbina je dospjela za isplatu i bez obzira kada je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (stavak 1.). Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine (stavak 2.).

16. Prema odredbi iz članka 67. stavak 1. ZOO-a naplatno raspolaganje se može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojim je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (stavak 1.). Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istoga stupnja, smatra se da je trećoj osobi bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

17. Prema tome, u članku 67. stavak 2. ZOO-a sadržana je zakonska presumpcija (oboriva) prema kojoj se smatra da je trećoj osobi koja je tazbinski srodnik tužitelju (u konkretnoj situaciji prvi stupanj tazbinskog srodstva) bilo poznato kako dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Istovremeno treća osoba (2. tužena u ovom predmetu) mogla je obarati ovu presumpciju, odnosno ona je trebala dokazivati da nije znala za postojanje dugovanja 1. tuženika. Iz stanja spisa ne proizlazi da je 2. tužena ponudila dokaze na okolnost kako nije znala da se kupoprodajom nanosi šteta tužitelju.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, obzirom na nespornu činjenicu, da su novčana sredstva 1. tuženika pri FINA-i bila blokirana, da zadužnica nije naplaćena, te obzirom na činjenicu da 1. tuženik nema osobno vozilo, pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe iz članka 66. stavak 1. i 2., te iz članka 67. stavak 2. ZOO- a za utvrđenje da je pravna radnja 1. tuženika poduzeta na štetu tužitelja u predmetu.

19. Prvostupanjski sud je pravilno, uz primjenu odredbe iz članka 70. ZOO-a utvrdio da poduzeta pravna radnja gubi učinak prema tužitelju u onoj visini koja je potrebna za namirenje njegove tražbine.

20. Nuzgred se napominje da je poštovan i rok za podnošenje tužbe u smislu odredbe iz članka 71. stavak 1. ZOO-a (odnosno da je tužba podnesena u trogodišnjem roku od raspolaganja).

21. Tužitelj je u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom pa mu pripada pravo na naknadu parničnog troška kojeg je prvostupanjski sud pravilno i odredio u skladu s odredbom iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22. Slijedom svega iznešenog, u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbe 1. i 2. tuženih odbiti kao neosnovane, te pobijanu odluku potvrditi.

23. Tuženiku nije priznat kao parnični trošak sastav odgovora na žalbu, jer se u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a ne radi o trošku koji je potreban za vođenje postupka.

24. Slijedom iznešenog presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo