Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-923/2021-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Laptalo kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Stokrp kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja DŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], (dalje: tužitelji) oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mariju Borasu, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tuženici) oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-9787/15-28 od 11. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-9787/2015-20 od 11. svibnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima predmetne žalbe odlučit će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-9787/2015-28 od 11. svibnja 2021., odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „I Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. VŠ i ad.2. DŠ, naspram tuženika ad.1. ĆŠ i ad.2. SŠ vlasnici nekretnine označene čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za ukupno 60/105 dijela, i to tužitelj ad.1. VŠ za 30/105 dijela, te tužitelj ad.2, DŠ za 30/105 dijela, te se isti ovlašćuju temeljem ove Presude naspram tuženika ad.1. ĆŠ i ad.2. SŠ, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime, svaki za po 30/105 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika ad.1.

ĆŠ i ad.2. SŠ.

II Utvrđuje se da su tužitelji ad.1. VŠ i ad.2. DŠ, naspram tuženika aci.1. ĆŠ i ad.2. SŠ, vlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], za cijelo, i to tužitelj ad.1. VŠ za 1/2 dijela, te tužitelj ad.2. DŠ za ½ dijela, pa se isti ovlašćuju temeljem ove Presude naspram tuženika ad.1 ĆŠ i ad.2. SŠ, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoje ime, svaki za po 1/2 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tužnika ad.1. ĆŠ i ad.2. SŠ.

III Dužni su tuženici ad.1. ĆŠ i ad.2. SŠ, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena) koja na predmetni iznos teče od dana presuđenja pa sve do isplate, sve u slučaju ako se usprotive tužbi.

II Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 10.200,00 kuna .“

2. Protiv pobijane presude žale se tužitelji iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu ukidanje ili preinaku prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijevaju trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama – realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica], površine 68 m2, prikazanog na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića iz lipnja 2019. označenog slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-P-L-A i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo (svaki od tužitelja u ½ dijela), uz trpljenje promjena uknjižbe u zemljišnoj knjizi, eventualno kumulirani zahtjevi na utvrđenje da su tužitelji vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ukupno 68/105 dijela (svaku po 34/105 dijela) i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za cijelo (svaki u ½ dijela) uz trpljenje promjena uknjižbe u zemljišnoj knjizi, činjeničnu osnovu kojih u bitnome čini navodi 1. i 2. tužitelja da su 1988. godine s tadašnjim vlasnikom realizirali kupoprodaju i da se od tada kontinuirano nalaze u mirnom posjedu, i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama (list 1–3, 48, 64 i 67)

6. Prvostupanjski sud je odbio odlučiti o tužbenim zahtjevima iz podneska 1. i 2. tužitelja od 12. studenog 2019. (glavnom i eventualno kumuliranom), postavljenim nakon što je obavljen očevid i izrađena skica po vještaku geodezije, obrazlažući da se radi o preinačenoj tužbi nakon zaključenja prethodnog postupka (prethodni postupak zaključen 18. listopada 2017.), a tužbene zahtjeve iz tužbe odbio je kao neosnovane, jer da iz dostavljenih kupoprodajnih ugovora ne proizlazi da bi tužitelji bili nositelji prava vlasništva na utuženim nekretninama, da je njihov prednik njima prodao put širine 4 m po cijeloj dužini nekretnine SŠ pokojnog V i to po južnoj strani nekretnine označene kao čest. zemlje [katastarska čestica], nova oznaka 3315/1, k. o. [katastarska općina], kao i 4 m2 za izradu ugibališta na istoj nekretnini pri jugoistočnom kutu čest. zemlje [katastarska čestica], a da iz dodatka ugovora o kupoprodaji od 26. srpnja 1988 jasno proizlazi da prednik tužiteljima prodaje i daje im pravo služnosti kolnog puta, a koji je u naravi već izveden od [adresa] do predmetne nekretnine, tako da nitko ne može ometati pravo služnosti puta tužiteljima, a ne pravo vlasništva, od [adresa] do predmetne nekretnine.

7. Osporavajući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio tužitelji tvrde da zahtjevima iz podneska od 12. studenog 2019. (nakon zaprimanja nalaza vještaka geodete, koji je sačinjen nakon zaključenja prethodnog postupka) nije preinačena tužba, da nije jasno kojom odredbom se prvostupanjski sud rukovodio donoseći takav zaključak, da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava (prema realiziranoj kupoprodaji iz 1988. kupili su cijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 681 m2, „put od [adresa] uopće nije predmet postupka, nekretnine parničnih stranaka su od [adresa] udaljene 150 metara, nije uzeto u obzir da su tuženici sagradili zid /omeđili svoju nekretninu / i preostali dio ostavili u njihovom vlasništvu, na što upućuje i provedena parcelacija po tuženicima), da su oni kontinuirano od 1988. u mirnom, samostalnom i kvalificiranom posjedu predmetnih nekretnina, odnosno da su ispunjene pretpostavke stečenog prava vlasništva dosjelosti, da iz obrazloženja uopće nije jasno kojim materijalnim pravom se prvostupanjski sud rukovodio, kad je odlučivao o njihovim tužbenim zahtjevima.

8. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 2. stavkom 2., člankom 190. i člankom 191. ZPP, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude, na koje se opravdano pozivaju žalitelji, a koje povrede su s obzirom na značaj za ishod postupka u dosegu povrijeđenog ustavnog i konvencijskog prava žalitelja na pošteno suđenje, prema kojem je između ostalog sudu nametnuta dužnost učinkovitog ispitivanja podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih po strankama u postupku, uz zadržavanje prava procjene njihove mjerodavnosti za odluku, a što je očito izostalo u dosadašnjem tijeku postupka.

9. Odredbom članka 338. stavkom 4. ZPP je između ostalog propisano da je sud dužan posebno navesti i obrazložiti koje od činjenica je utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje dokaze je izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje odredbe materijalnog prava je primijenio, te se izjasniti ako je to potrebno o pravnoj osnovi spora, o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.

9.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno koje je činjenice prvostupanjski sud utvrđivao, zašto ih je utvrdio, koje dokaze i zašto je izvodio (na temelju čega je zaključio da je „put od [adresa] predmet spora), koje odredbe materijalnog prava je primijenio, nije se izjasnio, iako je bilo potrebno, o pravnoj osnovi spora, niti prijedlozima i prigovorima stranaka.

10. Nadalje, preinačenje tužbe u objektivnom smislu (članak 191. ZPP) nastupa ukoliko pravna priroda činjeničnog stanja iz kojeg se izvodi pravna posljedica o kojoj se treba meritorno odlučiti postane drugačija nego što je ona u prvobitnoj tužbi, a što znači da preinačenje ne postoji ako se isti zahtjev u tijeku spora izvodi iz istih činjenica i ukoliko se po glavnoj stvari traži više nego u tužbi, ili nešto drugo od onoga traženog u tužbi (ne postoji preinačenje tužbe ako se za istu zemljišnu česticu za koju se traži utvrđenje vlasništva odredi površina i označi je se sa slovima u skladu s nalazom vještaka geodete).

10.1. S obzirom da podneskom od 12. studenog 2019. tužitelji nisu promijenili pravnu prirodu činjeničnog stanja iz koje se izvode pravne posljedice o kojoj se trebalo meritorno odlučiti, u odnosu na onu iz tužbe, da nisu tražili više niti nešto drugo od onog iz tužbe, to je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je podneskom od 12. studenog 2019. preinačena tužba, a nastavno i da nije dužan odlučiti o tim zahtjevima jer da su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, a na što s razlogom ukazuju žalitelji.

11. Navedene bitne povrede odredba parničnog postupka nije moguće otkloniti u žalbenom stadiju postupka iz razloga što odlučne činjenice za razrješenje predmetnog spora nisu utvrđene i što je zbog utvrđivanja istih nužno ponoviti suđenje, s obzirom da predložene pravne posljedice tužbenim zahtjevima od podnošenja tužbe, tužitelji ne vežu isključivo na izvedenom pravu vlasništva (pravnom poslu), već i na izvornom stečenom pravu vlasništva predmetnih nekretnina – mirno i kontinuirano držanje predmetnih nekretnina kao svojih od 1988. godine, odnosno ispunjenim pretpostavkama stečenog prava vlasništva po pravilima o dosjelosti i da uvjerenje suda da je određena tvrdnja istinita ne znači da je ona o važna za konkretan spor (o relevantnosti određene činjenične tvrdnje ne zaključuje se samo na temelju rezultata dokazivanja o njenom postojanju, već na temelju pravilne primjene pravilno izabrane pravne norme).

12. Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. - u daljnjem tekstu: ZVDSP), u kontinuitetu i propisima koji su prethodili, uz neznatna odstupanja, koja nisu odlučne za predmetni spor, vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlast, nasljeđivanjem i na temelju zakona (članak 114. stavak 1.).

12.1. Za sve osnove stjecanja vežu se opće pretpostavke svakog stjecanja vlasništva (sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na konkretnom predmetu i pravni temelj za to da taj stjecatelj na konkretnom predmetu stekne pravo vlasništva), a posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva zavisno od vrsti pravnog temelja stjecanja (primjerice pretpostavke za stjecanje po pravilima o dosjelosti – članak 159. u vezi s člankom 160. i člankom 129. ZVDSP, pretpostavke koje mora ispunjavati pravni posao da bi se na temelju njega moglo steći pravo vlasništva, te daljnje pretpostavke koje se trebaju ispuniti - članak 115., članak 119. stavak 1. i 2., članak 120. stavak 1. –3. ZVDSP i druge), i tek kumulativnim ispunjenjem općih i posebnih pretpostavki (zavisno od temelja stjecanja) moguće je donijeti na zakonu utemeljenu odluku.

13. Zbog navedenih razloga je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. i članak 370. ZPP). Ukinuta je i odluka o troškovima postupka budući da dužnost naknade istih zavisi od konačnog ishoda predmetne parnice.

14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud otkloniti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje mu je ukazano, utvrditi odlučne činjenice na temelju pravilno izabranog materijalnog prava, ponovo će odlučiti o tužbenim zahtjevima i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP. Prvenstveno će raspraviti što su u naravi sporne nekretnine-objekti spora tj. čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (da li put i/ili površina s drugom namjenom (kulturom), zatim će utvrditi kada su tužitelji upisani kao vlasnici/posjednici svojih nekretnina, a kad su tuženici - novi vlasnici/posjednici svojih nekretnina, te će također utvrditi jesu li tužitelji znali i mogli znati da su za nekretnine koje su predmet spora upisane u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo tuženika (u katastru na posjed tuženika), te utvrditi tko faktično posjeduje navedene nekretnine, isključivo tužitelji uz suglasnost tuženih i/ili tužitelji i tuženi.

15. Ostavljeno je da se o zahtjevu za naknadu troška povodom predmetne žalbe odluči u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Karlovcu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Laptalo