Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-961/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika LT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću odvjetniku u Vinkovcima, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-1/2021-7 od 26. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ps-1/2021-7 od 26. listopada 2023. u točki I. izrijeke, te u točki II. izrijeke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 647,02 EUR / 4.875,00 kuna u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu od 168,80 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Ps-1/2021-7 od 26. listopada 2023. u točki I. izrijeke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da se iseli iz stana u [adresa] u [adresa], koji se stan nalazi u prizemlju, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, smočnice, kupaonice, kao i iz nusprostorija u dvorištu, koja se kuća – stan vodi u zk. ul [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], te da navedenu nekretninu oslobodi od osoba i stvari, te preda u posjed tužitelju, kao i da naknade prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

u točki II. izrijeke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 647,02 EUR / 4.875,00 kuna (šestočetrdesetsedameuraidvacenta/četiritisućeosamstosedamdesetpetkuna), dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, naloženo je tuženiku da umješaču Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 517,62 EUR / 4.125,00 kuna (petstosedamnaesteuraišezdesetdvacenta/četiristodvadesetpetkuna) u roku od 15 (petnaest) dana, te je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev umješača za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan,

u točki III. izrijeke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to protiv točke I. izrijeke i točke II. izrijeke kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno ukoliko to nije moguće da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno provođenje postupka i odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 155,53 EUR i pristojbu na žalbu u iznosu 13,27 EUR, što ukupno iznosi 168,80 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži iseliti iz stana u [adresa] u [adresa], koji se stan nalazi u prizemlju, a sastoji se od dvije sobe, kuhinje, smočnice, kupaonice, kao i iz nusprostorija u dvorištu, koja se kuća

– stan vodi u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a sagrađena je na kč. br. [katastarska čestica], te da tu nekretninu oslobodi od osoba i stvari i preda u posjed tužitelju.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se tužitelj poziva u žalbi.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovu svih izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP-a) utvrdio činjenično stanje izloživši ga u odlomcima 12. do 33. obrazloženja pobijane presude, a koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju

8. Nesporno je između parničnih stranaka da je tužitelj vlasnik predmetnog stana i da se tuženik nalazi u posjedu istog, no obzirom je utvrđeno da tuženik ima status zaštićenog najmoprimca, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u točci I. izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. Prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9.1. Prema odredbi članka 163. stavak 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

10. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je da se tuženi sa svojim roditeljima u posjedu predmetnog stana nalazio od 1973. kada je taj stan dodijeljen rješenjem Vukovarske tekstilne industrije od 21. svibnja 1973. na korištenje tuženikovom ocu DT kao nositelju stanarskog prava i on je za svog života 25. veljače 1992. podnio zahtjev za kupnju predmetnog stana i ishodio suglasnost za privremeno zbrinjavanje davanjem u najam predmetnog stana, ali ne i za otkup istog, da nakon smrti roditelja tuženik sam živi u predmetnom stanu i plaća režije, no ne i najamninu jer ugovor o najmu predmetnog stana u smislu odredbe članka 37. stavak 1. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 - dalje ZNS) nije zaključen.

11. Odredbom članka 30. stavak 1. ZNS-a propisano je da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovog Zakona, stavkom 2. da osobe iz stavka 1. navedenog članka danom stupanja na snagu ovog Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

11.1. Odredbom članka 37. stavka 1. ZNS-a propisano je da osobe koje na dan stupanja na snagu ovog Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima, upisuju se u ugovor o najmu stana, a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu stana, prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o ovisno o sporazumu tih osoba.

11.2. Prema odredbi članka 11. stavak 1. točka 3. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93 – dalje ZSO) korisnikom stana smatra se stanar i članovi njegova porodičnog domaćinstva ako zajedno s njime stanuju, prema odredbi članka 12. ZSO-a članovima porodičnog domaćinstva stanara, prema ovom Zakonu smatraju se bračni drugovi te osobe koje zajedno s njim stanuju posljednje dvije godine i to srodnici po krivi u pravoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, usvojilac i osobe koje je stanar dužan po zakonu uzdržavati, te je odredbom članka 67. ZSO-a propisano da članovi porodičnog domaćinstva (članak 12.) imaju pravo nesmetano koristiti taj stan, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

12. Budući da tuženik kao član obiteljskog domaćinstva njegovog pravnog prednika oca DT nositelja stanarskog prava na kojeg su prešla prava i obveze zaštićenog najmoprimca prema odredbi članka 30., članka 37. stavak 1. i članka 38. stavak 1. ZNS-a, u vezi odredbe članka 11. stavka 1. točke 3., članka 12., članka 60., 61. i 64. stavak 1. ZSO-a, ima status zaštićenog najmoprimca, dakle pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnog stana u smislu odredbe članka 163. stavak 1. ZV-a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je u točci I. izrijeke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, dok na pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu od utjecaja žalbene tvrdnje tužitelja o tome da Republika Hrvatska ne može izdati nikakvo ovlaštenje ili odobrenje za stanovanje u predmetnom stanu, niti presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-120/13 od 5. srpnja 2013 potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1797/13-6 od 6. srpnja 2015.

13. Žalitelju valja navesti kako propust najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu, nema za posljedicu prestanak na temelju zakona nastalog najamnog odnosa, o čemu je pravno shvaćanje zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-889/2010 od 20. travnja 2011. i Rev-506/10-2 od 8. travnja 2012.

14. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je povrijeđeno njegovo pravo vlasništva određeno i zajamčeno člankom 30. stavak 1. ZV-a i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje: Ustav), te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – "Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje: Konvencija).

15. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog testa razmjernosti pravilno ocijenio da tuženikovo pravo na dom prema odredbi članka 8. Konvencije, ima prednost u odnosu na tužiteljevo pravo vlasništva predmetnog stana, te je u tom pogledu naveo sasvim određene razloge u odlomcima 34. do 43. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

16. Ovaj sud drugog stupnja, ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bile povrijeđene odredbe Ustava niti Konvencije, odnosno članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju kojim je uređena zaštita prava vlasništva tako da je propisano: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava (stavak 1.). Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni (stavak 2.).

17. Prema odredbi članka 48. stavka 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.

18. To što prvostupanjski sud zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja, ne predstavlja povredu niti Ustava, niti Protokola 1. uz Konvenciju.

19. Odluka o parničnom trošku u točci II. izrijeke pobijanje presude u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 647,02 EUR / 4.875,00 kn, pravilna je jer je tužitelj spor izgubio i stoga je prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak, s time da tužitelj u žalbi paušalno osporava odluku o trošku, dok ovaj sud drugog stupnja prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

20. Slijedom svega iznijetoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu, a niti razlozi na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke kojom je u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, zatim naloženo tuženiku da umješaču Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 517,62 EUR / 4.125,00 kuna, a s preostalim dijelom preko dosuđenog iznosa zahtjev umješača za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan, te u točci III. izrijeke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. i 2. ZPP-a).

22. Tužitelj nije uspio sa žalbom i stoga je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu od 168,80 EUR odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točci II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 11. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec