Republika Hrvatska
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
4. P-2090/2024
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d. o. o., OIB: 42046322633, [adresa], , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić i Antunović d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate 717,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 04. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 11. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AFRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 42046322633, zastupano po direktoru NŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 717,00 EUR (slovima: sedamsto sedamnaest eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 01.svibnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju AFRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 42046322633, zastupano po direktoru NŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 634,33 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 11. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 25. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d. Zagreb, Petrovaradinska 1 čiji je korisnik KBC Rijeka. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima.
Djelatnici tuženika su dana 01. veljače 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nesporne visine štete međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN.
Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 557-21340-91 u ukupnom iznosu od 2.176,26 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 1.741,01 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 717,00 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Na izvidu štete napisana je cijena sata rada koju tuženik priznaje. Navedeno dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Postupanje tuženika je pogrešno jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada.
Vlasnik popravljenog vozila je sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 14. lipnja 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 717,00 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik 14. lipnja 2024.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnov i visinu tužbenog zahtjeva jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu.
Tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o prometnoj nezgodi od 25. siječnja 2024., nije naveo podatke o vozilu štetnika, nije dostavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja, nije opisao o čemu se nalazi krivnja vozača vozila štetnika, niti je dostavio dokaze iz kojih bi to bilo razvidno niti je na tu okolnost priložio adekvatne dokaze.
Tuženik ističe da je svaka stranka prilikom ostvarenja svojih prava dužna se pridržavati općih načela i to članka 5. i članka 10. Zakona o obveznim odnosima te je u tom smislu oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima za bitno manji iznos na što mu je tuženik ukazivao u mirnom postupku. Tuženik ne spori pravo oštećenika da vozilo popravlja gdje i kada to hoće, međutim ne u cijelosti na teret tuženika. Odluke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga nisu po pravnoj snazi iznad općih načela obveznih odnosa. Tuženik može biti dužan naknaditi najmanji novčani iznos za koji je moguće izvršiti popravak vozila, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio i to po cijeni od 30,00 EUR za sat rada limara i lakirera. Oštećenik nema pravo na potraživanje u razlici cijene popravka što je posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim servisima za manji iznos a ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvi pravni učinak. Vlasnik vozila može imati samo prigovor na kvalitetu popravka ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih popravak u toj radionici ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. Tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da servisi preporučeni po tuženiku ne zadovoljavaju kriterij kvalitete popravka niti bilo koje druge okolnosti zbog kojih je vlasniku vozila popravak u preporučenim servisima bio otegotan. Tuženik osporava službeni cjenik radionice tužitelja jer isti ne može biti mjerodavan dokaz o cijeni sata. Predmetni račun nije dokaz jer je sporan. Osim toga vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete čime je šteta preuveličana.
3. Podneskom od 09. prosinca 2024. tužitelj osporava sve prigovore tuženika kao neosnovane. Naime tužitelj je aktivno legitimiran jer je ustupitelj / oštećenik OTP LEASING d.d. ustupio svoju tražbinu radi ispunjenja koja i nadalje egzistira u utuženom iznosu.
Tuženik je utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika od 30. siječnja 2024. što proizlazi iz izvida štete broj 241110510147/2 te obrazloženih ponuda tuženika od 20. ožujka 2024. i 09. svibnja 2024. time da je samom isplatom tog iznosa potvrdio odgovornost za isplatu štete prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja] koju je imao ugovorenu kod tuženika. Osnovna dužnost štetnika, a time i odgovornog osiguratelja je uspostaviti prijašnje stanje što znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila sukladno članku 1085. ZOO-a.
Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tužitelj napominje da je uz tužbu dostavio svu potrebnu dokumentaciju, cjenik je potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe sa datumom važenja.
Tuženik nema pravo sam ocjenjivati rad i visinu satnice rada tužitelja kao niti ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada.
Stranke svoje odnose slobodno uređuju te su dužne prema čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze.
Tužitelj je obračunao limarske radove u trajanju od 15,10 sati dok je lakirerske radove obračunao na 8,80 sati, potrošni materijal lakirera u iznosu od 226,73 EUR što u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete broj 241110510147/2 te računu popravka broj 557-21340-91
Tužitelj u prilogu dostavlja račune i dokaze o plaćanju u istovrsnim slučajevima gdje CROATIA osiguranje d.d. i ADRIATIC osiguranje d.d. priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenog servisera u iznosu od 60,00 EUR uvećano za pripadajući PDV te čak 80,00 EUR uvećano za pripadajući PDV.
4. Na ročištu od 04. lipnja 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 09. prosinca 2024.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvid štete broj 241110510147/2, u račun popravka tužitelja broj 557-21340-91, u narudžbenicu za popravak od 8. travnja 2024., u obavijest o isplati naknade po obrazloženoj ponudi od 20. ožujka 2024., u obavijest o isplati naknade o obrazloženoj ponudi od 29. svibnja 2024. u uplatu tuženika oštećeniku, proslijeđena tužitelju sa iznosom PDV-a po računu od 11. srpnja 2024., u e-mail korespondenciju, u službeni cjenik radionice tužitelja, u smjernice AZTN od 20. veljače 2020., u Ugovor o ustupanju od 14. lipnja 2024., u notifikaciju od 14. lipnja 2024. i potvrdu o njenom slanju, u ponudu servisa Ford Service Rijeka, u detaljan prikaz transakcije, u obrazac R1.
6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavljanje police osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika, prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada, saslušanje ovlaštene osobe korisnika leasinga KBC Rijeka i ovlaštene osobe tužitelja.
Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika radi saslušanja procjenitelja Ivana Tečića, da se od tužitelja zatraži dostava računa popravka vozila za 2024. sa dokazom da su isti plaćeni, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada, provođenje financijskog vještačenja, prometno ili financijsko vještačenje radi utvrđenja cijene sata lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima, prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada, odnosno prema cijenama sata rada iz dostavljene ponude Ford Service Rijeka.
Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.
Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 14. lipnja 2024. na iznos od 717,00 EUR prema računu popravka za štetu broj 557-21340-91 u ukupnom iznosu od 2.176,26 EUR. U čl. 1. navedenog Ugovora točka 3. stranke su suglasno utvrdile da je tuženik kao dužnik podmirio iznos od 1.741,01 EUR a ostao u obvezi platiti razliku od 717,00 EUR. Temeljem čl. 82. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je izvršio obvezu o obavješćivanja ustupanja tražbine radi ispunjenja sa danom 14. lipnja 2024. kada je obavijestio tuženika. Prema čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu slijedom čega je sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od dana dospijeća tj. 15. svibnja 2024. budući da je prema računu – otpremnici 557-21340- 91 naznačeno dospijeće s danom 15. svibnja 2024.
Tuženik je prema izvidu štete od 01. veljače 2024. utvrdio da je oštećenik OTP LEASING d.d., da se radi o vozilu registarske oznake [registarska oznaka] marke Ford Mondeo, a oštećenja na vozilu odnose se na branik i bočnu stranicu st un d - t. U računu tužitelja 557-21340-91 također je naveden OTP LEASING d.d. kao obveznik plaćanja, podaci o vozilu te specifikacija usluga popravka na automobilu oštećenika u ukupnom iznosu s PDV-om od 2.176,26 EUR.
Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO-a. Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne.
Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR, obrazloženi podnesak od 06.12.2024. u iznosu od 150,00 EUR, pristup na ročište od 04.06.2025. u iznosu od 150,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu na iznosu od 53,08 EUR što ukupno iznosi 634,33 EUR.
Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).
Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).
Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).
Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci
U Zagrebu 11. lipnja 2025.
S U D A C:
JASENKA RUNDEK
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.
DNA:
tužitelju po odvjetniku
tuženiku po odvjetniku
