REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-3380/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ediju Crnovšaninu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 zastupan po punomoćniku Deanu Kuhariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Kuharić i Kuharić u Koprivnici, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Edija Crnovšanina, odvjetnika i Deana Kuharića, odvjetnika, dana 11. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 isplatiti tužitelju ZA iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti iznos od 11.909,05 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na iznos neimovinske štete od 11.455,05 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 464,00 EUR počev od 11. lipnja 2025. do isplate, sve to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 8.889,91 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na iznos neimovinske štete od 8.791,17 EUR od 23. srpnja 2020. do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 98,74 EUR počev od 11. lipnja 2025. do isplate, sve to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 5.236,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 10. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15.3.2019. oko 7,30 doživio tešku prometnu nesreću u Zagrebu na kolniku Gruške ulice u neposrednoj blizini Konzuma u svojstvu bicikliste. Prometnu nesreću u cijelosti je izazvao ĆA prilikom upravljanja osobnim vozilo, reg oznake [registarska oznaka] na način da je isti uslijed neprilagođene brzine kretanja, prilikom izlaska sa parkirališta sa zadnjim dijelom vozila naletio na bicikl koji je upravljao tužitelj, a sve prema opisu iz Izvješća o prometnoj nezgodi. Tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio teže tjelesne povrede u vidu povrede kralježnice i povredu lijeve ruke sa težim neurološkim tegobama, povredu desne noge, te posljedično oštećenja vida i vidne funkcije, ali i daljnje teže posljedične psihičke tegobe što je sve detaljno opisano u med. dokumentaciji, koja se dostavlja u prilogu ove Prijave odštetnog zahtjeva. Kao posljedica prometne nesreće kod tužitelja su zaostale trajne posljedice iza doživljenog teškog psihičkog stresa koje izazivaju zasebne duševne boli zbog povrede duševnog integriteta, a što je dovelo do posljedice i na rad štitnjače sve opisano u med. dokumentaciji koja se dostavlja. Tužitelj je pretrpio znatan strah velikog intenziteta i to trenutni kao direktnu posljedicu prometne nesreće i sobne životne ugroženosti, te kasniji strah vezan za sam ishod tijeka liječenja, a kao posljedica nesreće iza doživljenog posljedičnog teškog psihičkog stresa, zaostale su znatne trajne posljedice koje tužitelju izazivaju daljnje duševne boli zbog povrede duševnog integriteta. Tužitelj je trpio zbog težine povrede kao posljedicu prometne nesreće između ostalog jake i znatne fizičke boli jakog intenziteta u kumulativnom iznosu do 15. dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 30 dana te kasnije bolove manjeg intenziteta od 100 dana. Tužitelje temeljem osnovano potražuje pravičnu novčanu satisfakciju, uzevši u obzir da se radi o težem višestrukom obliku stradavanja u skladu sa odredbom članka 19., a u svezi sa odredbom članka 1046 i 1100 Zakona o obveznim odnosima naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 140.000,00sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe. Tužitelj s naslova tuđe pomoći i njege drugih osoba za vrijeme strogog mirovanja nakon operacije i povreda kao i nemogućnosti samostalnog kretanja potražuje ukupni iznos od 6.000,00 kn sa zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužitelj je tuženiku dostavio Odštetni zahtjev, koji je tuženik zaprimio 13.7.2020. ali tuženik nije isplatio pravičnu novčanu satisfakciju s naslova neimovinske i imovinske štete, slijedom čega tužitelj prema konačnom zahtjevu iz podneska od 22.08.2023. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.655,05 EUR,

- za pretrpljeni strah iznos od 1.858,11 EUR,

- za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 15.926,73 EUR

- za pretrpljene duševne boli zbog naruženja iznos od 796,33 EUR

- za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 562,74 EUR,

ukupno 20.808,96 EUR sa zateznom kamatom na neimovinsku štetu od 20.246,22 EUR počev od 23.07.2020., a na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od 526,74 EUR počev od presuđenja do isplate, kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju odnosno činjenicu da je vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 470630402. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način kako to tužitelj navodi u tužbi te tuženik osporava isključivu odgovornost svog osiguranika. Tuženik predlaže da se na okolnost dinamike štetnog događaja sasluša svjedok VA, [adresa] te da se sasluša tužitelj osobno nakon čega se predlaže provesti dokaz prometnim vještačenjem. Tuženik osporava mogućnost nastanka ozljeda navedenih u med. dokumentaciji u predmetnoj prometnoj nezgodi jer osnovano smatra da tužitelj nije dokazao da bi kritične zgode nisu ispunjeni biomehanički uvjeti za nastanak ozljeda navedenih u med. dokumentaciji tužitelja. Da je tomu tako razvidno je iz oštećenja na vozilima koja u minorna. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Prvenstveno je nejasno na temelju čega je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u visini od čak 147.750,00 kn jer čak i da se prihvati stav tužitelja da se sve tegobe koje se navode u med. dokumentaciji u uzročno posljedičnoj vezi s navodnom nezgodom, zatraženi iznos je previsoko postavljen. Za apostrofirati je da tegobe tužitelja koje se odnose na neurološke deficite i oštećenja vida nisu u uzročno posljedičnoj vezi s eventualnim zadobivanjem trzajne ozljede niti s konkretnim predmetnim štetnim događajem. Iste se u sudskomedicinskom smislu ne mogu smatrati zadobivenim u predmetnom štetnom događaju imajući u vidu vremenski odmak kao prekid kauzalnog lanca između istih i same predmetne nezgode. Nadalje se osporava uzročno posljedična veza između nezgode i poremećaja funkcije štitnjače tužitelja, obzirom je notorno da pad s bicikla ne uzrokuje hormonalne disbalanse. U odnosu na psihičke tegobe tužitelja, ističe da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice s psihijatrijskog gledišta razvidno je iz činjenice što istom nije postavljena dijagnoza PTSP-a već su tegobe koje tužitelj navodi, prolazne naravi, a koje se naposljetku i ne mogu objektivizirati u sudsko medicinskom smislu. Tuženik se ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja međutim predlaže da se isto provede po Medicinskom fakultetu u Ljubljani radi nepristranosti vještaka, a vještaci koji surađuju s navedenim ustanovama bi bili u mogućem konfliktu interesa te zbog kompleksnosti konkretnog vještačenja valja provesti vještačenje po vještacima nekoliko specijalnosti, slijedom čega prednje iznesena činjenica maksimalno dolazi do izražaja. Tuženik inzistira da sud naloži tužitelju dostaju cjelokupnog zdravstvenog kartona u spis, u vremenskom intervalu od 20.5.1986. do dana ispisa zdravstvenog kartona kako bi se utvrdilo cjelokupno zdravstveno stanje tužiteljice i opseg neupitnih degenerativnih promjena, te mogućih traumatskih ozljeđivanja kako prije tako i poslije predmetnog štetnog događaja. Tuženik ističe da tužitelj može radi zaštite privatnosti tražiti isključenje javnosti s glavne rasprave, ali nema pravo niti sudu niti drugoj strani u postupku zatajit odlučne činjenice za ovu pravnu stvar, a koje će biti razvidne samo i isključivo iz zdravstvenog kartona tužitelja. U odnosu na potraživanje s osnova troškova liječenja ističe se sa troškovi liječenja u privatnim ustanovama nisu objektivno opravdani obzirom je tužitelj sve navedene pretrage mogao obaviti na teret HZZO-a. Tužitelj ničim nije dokazao suprotno. Ukoliko mu je liječenje bilo onemogućeno u sustavu HZZO-a da preglede izvršene u privatnim ustanovama izvrši u ustanovama zdravstvene zaštite u sustavu HZZO-a utoliko tužitelj ima pravo na povrati troškova od HZZO-a sve temeljem odredbe čl 87.st 2. Slijedom svega navedenog se osporava pasivna legitimacija u odnosu na troškove liječenja kao i osnovanost istih. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti smatrajući isti neutemeljenim. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Europsko izvješće o prometnoj nezgodi (list 7 spisa), odštetni zahtjev tužitelja (list 8-10 spisa), očitovanje tuženika na odštetni zahtjev od 23.078.2020. (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 12-95, 109-123 spisa), račune troškova liječenja (list 96-99 spisa)

4. Nadalje proveden je dokaz kombiniranim prometno medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 138 – 141 spisa) i prof. dr. sc. Davoru Mayeru (list 143-144 spisa), usmenim saslušanjem istih vještaka (list 160-161 spisa), medicinskim vještačenjem po dr. Abelu Balašku, kirurgu dr.sc. Branimiru Cerovskom, oftamologu i dr. Gordanu Makariću, psihijatru (list 171- 177 spisa), pisanom dopunom vještva dr. Gordana Makarića (list 207 spisa), dr. Branimira Cerovskog (list 213 spisa) te pisanom dopunom vještva sva tri vještaka (list 223-225 spisa), ako i saslušanjem tužitelja (list 127-128 spisa) i svjedoka RA (list 135-136 spisa).

5. Među parničnim strankama je nesporna aktivna i pasivna legitimacija.

6. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj, uzročno-posljedična veza između nastalih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja i odgovornost i time osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica među strankama, prije svega dinamike nastanka samog događaja, odgovornosti i uzročno posljedične veze između nastalih ozljeda i štetnog događaja ovaj sud je izvršio uvid Europsko izvješće o nezgodi (list 7- spisa), te proveo dokaz prometnim vještačenjem i kombiniranim prometno- medicinskim vještačenjem, te saslušao tužiteljicu i svjedoke.

8. Iz Europskog izvješća o prometnoj nezgodi razvidno je kako je isti potpisan po tužitelju i osiguraniku tuženika OA u kojem stoji kako su predmetnoj nezgodi sudjelovali osobno vozilo marke AUDy A4, reg. oznake [registarska oznaka] osiguran kod tuženika policom broj [broj police] na kjem su u ovoj nezgodi ogreban zadnji branik i vrata prtljažnika, dok je tužitelj u ovoj nezgodi upravljao biciklom, dok je iz sačine skice mjesta događaja razvidno kako je tužitelj upravljao sredinom kolnika, dok je osiguranik tuženika izlazi unatražnom vožnjom sa parkirnog mjesta te da je na vozilo osiguranika tuženika kada se polovicom vozila nalazilo na kolniku kojim se kretao tužitelja, došlo do naleta bicikla tužitelja na stražnji dio vozila osiguranika tuženika.

9. Radi razjašnjenja samog nastanka događaja i dinamike odigravanja istog u svom iskazu tužitelj ZA navodi da je predmetnog dana upravljao biciklom, kretao se nogostupom Držićeve ulice od njegove zgrade koja se nalazi na kbr. 64 b prema Poljičkoj ulici u kojoj je zaposlen. Kada je došao do obližnjeg dućana shvatio je da je zaboravio kod kuće laptop te je skrenuo na kolnik Gruške ulice, kako bi se vratio kući. On je prešao na mjestu gdje je nogostup spojen sa kolnikom. Promet nije provjeravao, jer je odmah skrenuo u desno, budući da sa lijeve strane nije bilo vozila, dok mu sa desne strane vozilo nije niti moglo naići, jer je ulica jednosmjerna. Na jednoj nizbrdici po kojom se kretao cca 20 km/h, ali se i žurio, jer je kasnio na posao. Iznenada je sa njegove desne strane sa parkirališta izašlo vozilo te ga svojim prtljažnikom udarilo u desnu stranu tijela, uslijed čega je izgubio ravnotežu i pao na tlo. U ovoj nezgodi zadobio je posjekotinu glave, lijeve šake, lijeve podlaktice, desnog koljena i desnog gležnja, a od kojih ozljeda se još uvijek liječi. Na bolovanju je zbog ozljede bio cca 4-5 mjeseci, a nakon toga dobio otkaz. Nezgoda se dogodila ujutro u 7:15 sati. On u ovoj nezgodi nije zadobio nikakav prijelom. Vozilo nije imalo uključene pokazivače smjera, te ga on nije uočio do trenutka naleta. Prvi kontakt vozila bio je u volan bicikla, a potom u desni dio nogu, te je uslijed toga pao na tlo, 2-3 metra prema naprijed i prema lijevo od mjesto kontakta. Policiju nisu zvali, jer mu je osiguranik tuženika rekao da je bio umoran i da me nije vidio. Oni su potpisali Europsko izvješće o prometnoj nezgodi. On se navečer javio u bolnicu, zbog bolova u koljenu i ramenu. Za vrijeme liječenja u kući, pomoć i njegu su mi pružali roditelji i djevojka u vidu obavljanja kućanskih poslova, higijenskih potreba, prehrane. Nije imao kacigu za vrijeme vožnje bicikla, ali je imao bljeskalice na biciklu. Ostalu opremu, prsluk, štitnike za koljena nije imao. Dan je bio bez padalina. Potvrđuje vjerodostojnost podataka iz Europskog izvješća koje prileži spisu i da ga je osobno potpisao.

10. U svom iskazu svjedok RA navodi da je predmetnog dana upravljao svojim vozilom marke Audi A4, a izlazio je sa parkirališnog prostora u Gruškoj ulici, iza Konzuma u kvarta Savica. Lijevo od njega nalazila su se druga parkirna druga vozila te nakon što se uvjerio da može nesmetano krenuti prema nazad, on je započeo radnju unutrašnje vožnje sasvim lagano te kada se već polovicom vozila nalazio izvan parkirnog mjesta, tužitelj je volanom svoga bicikla udario u njegov gepek. On njega nije uočio niti u jednom trenutku već samo začuo udarac. Kada je izašao iz vozila zatekao je tužitelja na tlu i bicikl sa desne strane moga vozila. Primijetio je ogrebotine na njegovom licu, te je tužitelj započeo prepirku oko toga tko je koga vidio. Policiju nisu zvali, jer na vozilo nije bilo nikakvih oštećenja, oni su potpisali Europsko izvješće o ovoj nezgodi. Tužitelj je nakon nekoliko trenutaka normalno ustao sa tla i otišao. U svezi ove nezgode protiv njega nije vođen nikakav postupak. Iznad reg. pločice, odnosno znaka Audia uočio sam trag gume u dužini od pola metra, očito od gume volana dok je na braniku bila urezana crta od pedale dužine cca 30 cm. Ja na vozilu nisam imao uključene pokazivače smjera. Kada je izašao iz vozila tužitelj je bio udaljen od vozila cca 3 metra. Tužitelj nije nosio kacigu, a niti je bicikl bio nešto posebno označen.

11. U svom dijelu kombiniranog prometno-medicinskog vještva vještak dipl. ing. Igor Jakoplić navodi da se nezgoda dogodila na kolniku Gruške ulice u Zagrebu, iza trgovine „Konzum“. Prema javno dostupnim podacima i snimkama s interneta radi se ravnoj dionici kolnika koji prolazi sa sjeverne strane trgovine. Prema iskazu tužitelja, u trenutku sudara se morao kretati od zapada prema istoku, a dalje slijedi da je vozilo osiguranika tuženika moralo biti parkirano s južne strane kolnika prednjim dijelom okrenuto prema jugu i okomito na kolnik. Na narednim fotografijama je vidljiva dionica Gruške ulice iza trgovine „Konzum“ gledano iz smjera zapada prema istoku. Vidljiva je okvirna prosječna udaljenost između desnog tj. južnog ruba kolnika i parkiranih vozila od oko 1 metar. Prema priloženoj skici vozilo osiguranika tuženika se do mjesta sudara izvuklo stražnjim bridom do razdjelne crte na kolniku, dakle preko cijele južne prometne trake. Stranica 3 od 4 Širina prometne trake iznosi oko 3 metra. Slijedi da je vozilo osiguranika tuženika od parkirne pozicije do mjesta sudara prevalilo duljinu puta od oko 4 metra. Mjesto sudara se dakle nalazilo na sredini kolnika, a gledano obzirom na uzdužnu os kolnika mjesto sudara se ne može utvrditi. Na osobnom vozilu su nastala oštećenja u vidu ogrebotina na stražnjem braniku i poklopcu prtljažnika, a na biciklu tužitelja na desnoj ručici upravljača. Prema oštećenjima, opisanom i na skici prikazanom načinu kretanja sudionika nezgode slijedi da su uzdužne osi vozila u trenutku sudara mogle biti pod kutom od 10°. Tužitelj je iskazao da se u trenutku sudara kretao brzinom od oko 20 km/h, a spominje i da se kretao po kolniku u padu. Pad kolnika na opisanom mjestu nezgode nije uočljiv, a pretragom javno dostupnih snimaka i fotografija Gruške ulice ne nalazim dionicu s izraženijim padom. Brzinu kretanja bicikla u trenutku sudara nije moguće utvrditi tehničkim načinima. Prilikom kontakta je došlo do zapinjanja desne strane upravljača bicikla za vozilo i do zakretanja upravljača u desno, zbog čega je došlo do trenutne destabilizacije bicikla i tužitelja i padanja na njegovu lijevu stranu na kolnik. Brzinu kretanja neposredno prije nezgode ne mogu utvrditi tehničkim načinima. Osobno vozilo osiguranika tužitelja se u trenutku sudara moglo kretati brzinom u području 10-15 km/h. Tužitelj je prilikom sudara mogao biti u kontaktu desnom stranom tijela sa stražnjim dijelom vozila. Prilikom kontakta je došlo do pada tužitelja na kolnik, a brzina udara tijela tužitelja na kolnik zavisi i od njegove sudarne brzine, koju ne možemo utvrditi. Visina težišta tijela tužitelja pri kretanju na biciklu se mogla nalaziti na visini od oko 1,00 - 1,20 metara od tla. Ako uvažimo da je sudarna brzina tužitelja na biciklu iznosila najmanje 10 km/h, tada bi slijedilo da je tužitelj pri padu na kolnik mogao imati brzinu od oko Vudara tuž. u podlogu = 2,78 2 1,1 9,81 2  x x = 5,4 m/s tj. 19,5 km/h. Pri padu je tužitelj svojim dijelovima tijela mogao doći u kontakt s cjevastim okvirom bicikla, drugim dijelovima bicikla, kao i s asfaltnom podlogom. U svom mišljenju vještak navodi Prilikom nezgode je došlo do sudara između tužitelja koji se kretao kolnikom na biciklu i stražnjeg dijela osobnog vozila osiguranika tuženika AUDI reg. oznake [registarska oznaka], koji je vožnjom u nazad izlazio iz parkirnog mjesta, okomitog na kolnik. Prilikom sudara je došlo do zapinjanja desne strane upravljača bicikla za stražnji dio vozila pri čemu je došlo do zakretanja upravljača bicikla u desno i pada tužitelja i bicikla na njegovu lijevu stranu. Sudarnu brzinu tužitelja nije moguće utvrditi tehničkim načinima, a ako uvažimo da je sudarna brzina iznosila oko 10 km/h, tada bi slijedio da je tužitelj pri padu na kolnik imao brzinu od oko 19,5 km/h. Pri padu je tužitelj svojim dijelovima tijela mogao doći u kontakt s cjevastim okvirom bicikla, drugim dijelovima bicikla, kao i s asfaltnom podlogom.

12. U svom dijelu kombiniranog prometno-medicinskog vještva prof. dr. sc. Davor Mayer navodi da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći, naletom osobnog vozila na bicikl kojim je upravljao pri čemu je pao na kolnik, dok je su medicinskom obradom i utvrđene ozljede te postavljene dijagnoze: natučenje glave s oguljotinom i manjim krvnim podljevom čeono-sljepoočno lijevo; istegnuće mišića vrata; natučenje i otok lijevog ramena sa razdorom tetive mišića supraspinatusa i istegnućem brahijalnog živčanog spleta; natučenje i izljev u desnom koljenu s razdorom prednjeg križnog ligamenta; natučenje i otok desnog gležnja. Obrađivan je po psihijatru, psihologu, endokrinologu i oftamologu. U svom mišljenju vještak je naveo, imajući u vidu utvrđenja iz prometnog vještva i iskaz tužitelja kako kontakt osobnog vozila i bicikla je bio minimalnog intenziteta, ali dostatan da dovede do destabilizacije bicikla i posljedičnog pada. Sve utvrđene ozljede navedene u prethodnom tekstu, mogle su nastati u opisanoj dinamici tužiteljeva pada na kolnik, više na lijevu stranu tijela i uzročno su povezive s predmetnim štetnim događajem. Eventualne posljedice događaja na fikciju organa vida moći će po potrebi ocijeniti vještak oftalmološke struke.

13. Prigovarajući istom vještvu u dijelu sudsko medicinskog vještaka u podnesku od 23.02.2022. tužitelj je naveo da se spis dostavi stalnom sudskom vještaku sudske medicine dr. Davor Mayer radi davanja mišljenja na okolnost utvrđivanja uzročne veze između opisanih povreda i prometne nesreće opisane od strane prometnoga vještaka, sve sukladno prethodnom Rješenju suda kojim se nalaže sudskim vještacima nalaz i mišljenje izraditi na okolnost uzročno posljedične veze između ozljeda tužitelja i štetnog događaja. Iz Nalaza i mišljenje prometnoga vještaka dipl. ing. Igor Jakoplić jasno proizlazi da se radi o naletu zadnjeg dijela osobnoga vozila marke AUDI 4 “ koji je vožnjom unazad izlazio sa parkirnoga mjesta okomitog na kolnik “, iz čega proizlazi nedvojbena krivnja osiguranika tuženika. Ukoliko tuženik i nadalje spori odgovornost svojega osiguranika tužitelj predlaže dopunsko–usmeno očitovanje sudskoga vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igor Jakoplić u dijelu krivnje sudionika na prometnu nesreću ( uvid u podnesak tuženika – odgovor na tužbu ). Tužitelj temeljem gore navedenoga podredno predlaže dopunsko – usmeno saslušanje stalnoga sudskoga vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila dipl. ing. Igor Jakoplić na gore navedenu okolnost utvrđivanja odgovornosti za prometnu nesreću uzevši u obzir i dati iskaz osiguranika tuženika. Tužitelj ističe da je od strane sudionika sukladno važećim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ispunjeno tzv. Europsko Izvješće o prometnoj nezgodi koji je jedinstveni obrazac, koji služi za utvrđivanje činjeničnog stanja o nastanku prometne nesreće, kao i priznanje krivnje sudionika za samu prometnu nesreću, a propisano člankom 101. Zakona o osiguranju kojim su sudionici prometne nezgode dužni popuniti i potpisati i međusobno razmijeniti Europsko izvješće o prometnoj nezgodi. Za napomenuti je da intenziteta oštećenja na osobnom vozilu nije relevantan kod zadobivanja povreda prilikom pada bicikliste.

14. U svom usmenom očitovanju na ročištu dana 21. 11. 2022., dr. Davor Mayer navodi da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Eventualno nošenje biciklističke kacige ne bi imalo utjecaja na vrstu i opseg zadobivenih ozljeda. Naime jedina ozljeda na glavi tužitelja bila je površinske naravi, a radilo se o krvnom podljevu sa oguljotinom smještenom na dijelu glave koji kaciga ionako ne može nužno zaštititi pa je do ovakvog ozljeđivanja moglo doći neovisno o nošenju kacige. Na poseban upit tuženika pojašnjava da je pri padu s bicikla istegnuće vrata odnosno trzajna ozljeda moguća kao kontaktna ozljeda, nastala udarom glave o tlo, odnosno o čvrstu prepreku što je praćeno forsiranim istezanjem vrata. Istegnuće vrata kod tužitelja je po svemu sudeći nastalo upravo ovim mehanizmom odnosno udarom glave o tlo.

15. Vještak dipl. ing. Igor Jakoplić je također naveo kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na prigovore tužitelja odgovara da se o krivnji i odgovornosti kao prometni vještak ne može izjasniti, već se može izjasniti o uzroku nezgode i mogućnosti izbjegavanja nezgode. O navedenom se nije u pisanom nalazu izjasnio zato jer tuženik koji je na pripremnom ročištu predložio provesti kombinirano prometno medicinsko vještačenje nije to zatražio. U pogledu dinamike nastanka štetnog događaja odgovara da je uzrok nezgode izlazak osobnog vozila osiguranika tuženika iz parkirališnog mjesta na kolnik bez da je prethodno vozača propustio tužitelja koji se kretao kolnikom. Radnja uključivanja osobnog vozila je mogla trajati oko 1,7 sekundi, a u tom vremenu je tužitelj mogao izbjeći sudar pri prethodnom kretanju svim brzinama u rasponu od 0-17 km/h. Mjesto događaja je pregledno, a vidljivost je bila dobra. Na pitanje tuženika da li se kod ispravnih automobila uključuje stražnje svjetlo za vožnju unazad pri kretanju vozila unazad odgovara da se obavezno pali čim se ručica mjenjača stavlja u položaj za vožnju unazad. Moguće je da se biciklist kretao po sredini kolnika kako je to skicirano na izvješću o prometnoj nezgodi, a navedeno je u konkretnom slučaju umanjilo štetne posljedice nezgode jer je tužitelj imao više vremena za reakciju i nije došlo do direktnog udara u desni bok osobnog automobila. Ja ne mogu pokazati točno mjesto događaja jer je u spisu dostupan samo podatak o ulici u kojoj se dogodila nezgoda i informacija da se dogodila iza trgovine Konzum. Obzirom da je profil ulice gotovo nepromijenjen po cijeloj dužini ulice ne očekuje da bi došlo do promjene utvrđenih parametara ukoliko bi se obavljao očevid.

16. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl. ing. Igora Jakoplića i dr. Davora Mayera, te usmeno očitovanje istih vještaka kao objektivno i stručno sačinjeno prema pravilima prometne i sudsko medicinske struke u kojem su vještaci na jasna i argumentiran način, temeljem postojeće dokumentacije u spisu u trenutku vještačenja utvrdili dinamiku nastanka ove nezgode, te pri utvrđenoj dinamici uzimajući u obzir i iskaze sudionika utvrdili jasnu uzročno-posljedičnu vezu između nastalih ozljeda tužitelja i predmetnog događaja, a vještak dr. Mayer je u svom usmenom očitovanju argumentirano otklonio sve prigovore tuženika.

17. Sukladno čl. 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/20 17, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024, dalje ZOSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.(2) Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

18. Sukladno čl. 44. istog Zakona prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovoga Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.

19. Čl. 45. istog zakona propisano je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili s drugih sličnih površina) dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje.

20. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, te analizirajući iskaze tužitelja i saslušanog svjedoka, te uzimajući u obzirom dio vještva dipl. ing . Igora Jakoplića u pogledu opisa štetnog događaja, nastalih oštećenja na vozilu, proizlazi kako se tužitelj predmetnog dana kretao svojim biciklom sredinom kolnika Gruške ulice brzinom u području 10-15 km/h, a da se osiguranik tuženika kretao unatražnjom vožnjom sa obližnjeg parkinga, te zadnjim dijelom ušao do razdjelne crte kolnika Gruške ulice u kolnički trak u kojem se kretao tužitelj, koji je u tom trenutku naletio na stražnji dio vozila osiguranika tuženika, te je prilikom kontakta došlo do zapinjanja desne strane upravljača bicikla za vozilo i do zakretanja upravljača u desno, zbog čega je došlo do trenutne destabilizacije bicikla i tužitelja i padanja na njegovu lijevu stranu na kolnik, te sud u navedenom dijelu poklanja vjeru iskazu tužitelja i saslušanog svjedoka kao objektivno i u međusobnom suglasju, i sukladnim vještačkom nalazu.

21. Iz ovakvog opisa štetnog događaja nedvojbeno proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za predmetni događaj budući da je prije svega nesmotrenom i krajnje opasnom vožnjom vršio izlazak sa parkinga na kolnik i oduzeo prednost biciklu tužitelja koji očito nije prekoračio brzinu kretanja, a kretao se po glavnoj ulici, ne ostavljajući tužitelju očito primjereno vrijeme za reakciju i izbjegavanje sudara, čime je postupio protivno citiranoj odredbi čl. 45. ZOSPC-a.

22. Osiguranik tuženika tijekom postupka uopće ne obrazlaže da li je prije početka opisane radnje unatražne vožnje sa parkinga imao mogućnost okretanja vozila i time prednjim dijelom vozila se uključiti u promet na kolnik glavne ulice kako zbog bolje preglednosti, tako i izbjegavanja opasnosti, pa slijedom svega navedenog razvidno je kako je osiguranik tuženika zasigurno odgovoran za predmetni događaj u kojem je tužitelj zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji i medicinskom vještvu povedenom u ovom postupku, a što u svom vještvu navodi i dipl. ing.BA.

23. Na okolnost osnovanosti i visine sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalom sudskom vještaku dr. Abelu Balaško, dr. Branimiru Cerovskom i dr. Gordanu Makariću koji u svom vještvu navode da je tužitelj stradao kao vozač bicikla u prometnoj nezgodi 15. ožujka 2019.g., na način opisan u tužbi. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji pri tome je zadobio: natučenje glave s oguljotinom i manjim krvnim podljevom čeono-sljepoočno lijevo; istegnuće mišića vrata; natučenje i otok lijevog ramena sa razdorom tetive mišića supraspinatusa i istegnućem brahijalnog živčanog spleta; natučenje i izljev u desnom koljenu s razdorom prednjeg križnog ligamenta; natučenje i otok desnog gležnja Iz medicinske dokumentacije: 15.3.2019. pregled kirurga: pacijent jutros nastradao kao biciklist… zadobio direktan udarac u desno koljeno i desni gležanj automobilom, potom pao s bicikla na lijevu polovicu tijela, udario lijevom polovicom glave. Žali se na bolnost vrata i lijevog ramena. nije gubio svijest, negira mučninu, bez povraćanja. Pri pregledu kirurga 17.5.2023. iz anamneze se saznaje da do štetnog događaja nikada nije imao ozljedu ramena niti koljena. Bio je aktivni sportaš koji se nakon štetnog događaja prestao baviti sportom. Na pregled donosi i medicinski karton LOM iz kojeg je vidljivo da do štetnog događaja nije imao tegoba sa lokomotornim sustavom. Navodi da konstantno ima bolove u lijevom ramenu te mu se javljaju bolovi u desnom koljenu nakon dužeg hodanja (cca hodanje oko 1 km i duže). Lagano šepa prilikom hodanja. Status: PVM vrata napeta, kretnje izvodi u ograničenom pokretu uz terminalnu bolnost. Muskulatura lijeve nadlaktice i podlaktice hipotrofična, GMS u odnosu na desnu ruku oslabljena. Osjet oslabljen, abdukcija samostalno do 80 st, uz otpor 15 st. Abdukcija preko 80 st. ne izvodi zbog bolova uslijed sindroma sraza. Rotacije ograničene. Muskulatura desne noge hipotrofična, koljeno otečeno, bez izljeva, Z +++, Abdukcija potkoljenice izaziva bol s medijalne strane u visini zglobne pukotine. NCS ekstremiteta je uredan. Ostali status je uredan. S kir. strane bol jakog intenziteta- 2 dana, srednje jakog intenziteta 9 dana. Na prvoj kontroli 11 dana nakon ozlijede još uvijek perzistra napetost PVM, otok koljena te je ispunktirano 40 ml hemoragičnog izljeva iz koljena koje je stvaralo pritisak i pojačanu bolnost. Bol slabog intenziteta: 80 dana, a do kontrole ortopeda od 6.6.2019. u kojem se navodi da bol još perzistira kako u ramenu tako i u koljenu, a uslijed rupture stabilizatora ramena i rupture stabilizatora koljena. S obzirom da je takva bol trajna, a uslijed nestabilnosti ramena i koljena daljnje vrijednosti boli ulaze u trajno smanjenje životne aktivnosti. Smanjenje životne aktivnosti: Pareza lijevog pleksusa brahijalisa 15%, labavost desnog koljena u 2 smjera 8 %, smanjena pokretljivost desnog ramena jakog stupnja 10 %. Ukupno smanjenje životne aktivnosti s kir. strane je 23%. Tuđa njega i pomoć potrebna je 2 sata dnevno tijekom 6 tjedana, a za obavljanje svih poslova jer je za to vrijeme noga bila imobilizirana tutor longetom, a štakama se nije mogao služiti uslijed ozljede lijevog ramena i pareze l.plexusa brahijalisa te je praktički pacijent u tom razdoblju bio nepokretan. Zatim 4 sata tjedno tijekom slijedeća 2 mjeseca , a za obavljanje težih kućanskih i drugih poslova kao što su čišćenje, duže stajanje npr. kod kuhanja, nošenje težih tereta npr. vrećica s namirnicama itd. Nakon 3 mjeseca od ozljede mišljenja je da više ne treba tuđu njegu i pomoć. S kir. strane prisutno je naruženje lakog stupnja, manifestira se u blagom šepanju koje se pojačava kod dužeg hodanja, te je vidljivo drugoj osobi ponekad. Pri pregledu psihijatra 3.4.2023.g.do predmetnog štetnog događaja negira psihičkih tegoba. Aktualno navodi da mu se život promijenio “bio sam sportaš, a danas ne mogu raditi, bio sam konobar, pa poslije IT-i, ne mogu gledati u kompjuter, kao baba sam, živim sa roditeljima, nema posla, zbog razdražljivosti me ostavila cura, bolje da me kamion pokupio možda ne bi dobio takve glupe ozljede, nisam zamišljao takav život“. Loše spava “ne mogu zaspati, spavam par sati pa se probudim, ne sjećam se što sam sanjao“. Raspoloženje mu je promjenljivo “nisam sretan kad sam sam, živčan sam“. nadalje navodi “više nisam sjeo na bicikl, kad prelazim ulicu gledam da me netko ne pogodi. S 36 godina da se nečega bojim to je strašno“. Povremeno, navodi, koristi Normabel “kad previše razmišljam o tome“. Psihički status: priseban, kontaktibilan, orijentiran. Formalno urednog misaonog tijeka. U sadržaju afirmira osjećaj osobne insuficijencije i osujećenosti, javlja loše reguliran san, povremene intruzije sjećanja. Eutimičan, no emocionalno labilan. Sniženog je frustracijskog praga. Situacijski je napet i anksiozan. Intelektualno-mnestičke funkcije shodne su dobi i izobrazbi. Pregled oftalmologa (11.4.2023.g.) Pri dolasku na pregled za potrebe vještačenja tužitelj se žali da se brzo umara kod napora vida na blizinu, vid mu se zamuti, oči počnu suziti uz bolove, smeta ga zablještenje. VOD 1.0 VOS +1.0/90=1.0. F ou PNO svjetlije. FMRZ ou manje izdašne. BM: ou prednji segment uredan. Amplituda akomodacije reducirana (3,5/4.0 D). Uvidom u Osobni zdravstveni karton (za razdoblje 24.12.2007. – 11.1.2023.) koji tužitelj prilaže na uvid ne nalaze se nove i nepoznate informacije koje bi utjecale na ocjenu smanjenja životnih aktivnosti uzrokovano predmetnim ozljeđivanjem. S oftalmološkog stajališta tužitelj je u štetnom događaju zadobio kraniocervikalnu ozljedu uz oštećenje vidne funkcije (vidno polje, nepotpuna unutarnja oftalmoplegija) uslijed čega slabije vidi sa strane (treba okrenuti glavu da vidi da mu netko prilazi sa strane), brzo se umara kod napora vida na blizinu uz bolove u očima i osjećaj umora, izraženu svjetloplahost što dovodi do smanjenja općih životnih aktivnosti. Tužitelj je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2). Navedeno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naime, tužitelj je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se opisana simptomatika. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja: Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti objedinjeno i realno vještaci cijene 38% (s kirurškog stajališta 23%, s psihijatrijskog stajališta 10%, s oftalmološkog stajališta 15%), te će tužitelj u tom omjeru morati ulagati pojačane napore u svom životu. Računi za liječenje iz privatnih poliklinika Nado, Svjetlost, Sv. Katarina (list spisa 91, 92, 93, 96, 99, mogli su se obaviti na teret HZZO-a. Računi za participaciju (list spisa 89, 90, 94, 97) su opravdani.

24. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 22.08.2023. tužitelj navodi kako prigovara dijelu nalaza i mišljenja sudskoga vještaka kirurške struke dr. Abel Balaško, ali i ukupnom zajedničkom mišljenju sudskoga vještaka psihijatrijske struke dr. Gordan Makarić i sudskoga vještaka oftalmološke struke dr. Branimir Cerovski u dijelu ocjene smanjenja životne aktivnosti i iznesenoga mišljenja vještaka suprotno odredbama ZPP i to prema slijedećem. Nije sporno da je tužitelj je u prometnoj nesreći zadobio višestruke tjelesne povrede, u vidu različitih organskih sustava dijela fizičkoga integriteta ( povreda ruke i noge, povreda živca desne ruke i povreda vida i vidne funkcije ) i psihičkoga integriteta ( psihičke posljedice ), odnosno zadobio je između ostaloga natučenje glave s oguljotinom i manjim krvnim podljevom čeono - sljepoočno lijevo, trzajnu povredu vrata - istegnuće mišića vrata, natučenje i otok lijevog ramena sa razdorom tetive mišića supraspinatusa i istegnućem brahijalnog živčanog spleta, natučenje i izljev u desnom koljenu s razdorom prednjeg križnog ligamenta, natučenje i otok desnog gležnja. Sudski vještak dr. Abel Balaško unatoč činjenici da je kliničkim pregledom utvrdio“ PVM vrata napeta, kretnje izvodi u ograničenom pokretu uz terminalnu bolnost “ i citirao da je FSVK pokazala kočenu inklinaciju distalnih segmenata i održanu reklinaciju i da je C4, a C4 je rekliniran u odnosu na trup C5, dok je u ventralnoj fleksiji trup C4 inkliniran u odnosu na trup C4, a C4 je inkliniran u odnosu na trup C5, a što bi odgovaralo instabilitetu segmenata C3 C4 i C4 C5 “ na 2 nivoa nije utvrdio trajnu invalidnost iza povrede kralježnice, što je možebitna omaška ?, a dok sama invalidnosti prema Orijentacijskim kriterijima iznosi u opsegu od 5 – 7 %. Predlaže se posebno očitovanje vještaka kirurške struke o posljedicama iza povrede vrata. Tužitelj ističe da je i ocjena iza povrede desnog koljena kliničkim pregledom utvrđena u 2 smjera ocjenjena ispod medicinskoga kriterija iz razloga jer prema Orijentacijskim Medicinskim Tablicama opisana povreda iznosi od 10 - 15 %, te se u tom smjeru se prigovara. Tužitelj prigovara u dijelu nedostaka valjanoga ali i medicinski prihvatljivoga objedinjavanja ocjene ukupnoga smanjenja životne aktivnosti, primarno jer nije prihvatljiva metodologija objedinjavanja kako je izneseno u dijelu mišljenju vještaka dr. Balaško, sve iz razloga jer isti unatoč činjenic i da je utvrdio u postotku da “pareza lijevog pleksusa brahijalisa iznosi 15%, labavost desnog koljena u 2 smjera 8 %, smanjena pokretljivost desnog ramena jakog stupnja 10 % a dok ukupno smanjenje životne aktivnosti s kirurške strane iznosi 23% ”. Iz mišljenja vještaka kirurške struke dr. Balaško vidljivo je da je temeljem isključivo povrede različitih ekstremiteta ( živac ruke, desna noga, vrat ? ) pogrešno data ukupna ocjena od 23 % zbog smanjenja životne aktivnosti. Naime ukoliko bi se i prihvatila ocjena pojedinih povreda od strane vještaka kirurške struke jer bi tada kirurško umanjenje iznosilo 27,45 ( 15,00% + 7,5 % + 5,04% ) i bez povrede vrata. Metodologija nije prihvatljiva iz razloga jer se radi o oštećenju različitih tjelesnih funkcija, a tim više jer je naknadno PONOVNO IZVRŠENO OBJEDINJIVANJE sa oftalmološkom i psihijatrijskom stranom, pri čemu dolazi do dvostrukoga objedinjvanja trajnih posljedica. Tužitelj ukazuje da medicinski vještaci iznose mišljenje stručnom medicinskom ocjenom, ali kao jedan od elemenata koji služi za prosudbu su i općeprihvaćene orijentacijske medicinske tablice, koje služe kao orijentir, i to na način kako je navedeno u Orijentacijskim Medicinskim Tablicama grupe autora godine koji izričito u Uvodu navode da se “ primjenjuju samo za ocjenu smanjenja životne aktivnosti i predstavlja samo jedan od elemenata za prosudbu neimovinske štete“. Upravo iz Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti opisuje se iznošenje postotka ( % ) za prvu i svakako najtežu povredu, a što je u konkretnom slučaju živac lijeve ruka koje je ocjenjeno 15 % ili ev. oftalmološke posljedice od 15 %, dok bi svaka daljnja povreda ( psihičke tegobe, desna noga, lijevo rame ) i druge trajne posljedice participirale u omjeru od 3/4 ili 0,75%, daljnja treća povreda sa 0,63 %, te svaka daljnja od 0,50 % trajnih posljedica, a ne kako je pogrešno izneseno u mišljenju primarno vještaka kirurške struke ( koji smanji u kiruškom dijelu, a poslije u zajedničkom mišljenju ), a za što ne postoji prihvaljivo niti valjano medicinsko obrazloženje. Tužitelj napominje da dvostruko smanjenje trajnih posljedica nije medicinski prihvatljivo. Tužitelj posebno specificira pojedinu povredu prema opisanim trajnim posljedicama i to: - sa kirurškoga stajališta pareza lijevog pleksusa brahijalisa - 15,00 % ( 100 % ) - sa oftalmološkog stajališta - 11.25 % ( 15% - 0,75) - sa psihijatrijskoga stajališta - 6,3 % ( 10% - 0,63) - sa kirurškoga stajališta smanjena pokretljivost desnog ramena jaki stupanj - 5,0 % ( 10%- 0,50 ) - sa kirurškoga stajališta labavost desnog koljena u 2 smjera - 4,0 % ( 8% - 0,5 ) - sa kirururškoga stajališta daljnja povreda vratne kralježnice - 3,0 % ( 6% - 0,5 ) Ukupno umanjenje životne aktivnosti bi prema općeprihvaćenim Orijentacijskim medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja objektivno iznosilo 41,55 % Prihvaćenom metodologijom, niti ukupna ocjena vještaka ne odgovara medicinskim načelima objedinjivanja, jer bi i tada trajne posljedice iznosile 40,55 % ( 23 % + 11,25 + 6,3 % ). Ukoliko bi se i pravilno primijenila metodologija o višestrukim povredama, tada bi se uzelo svaka pojedinačna povreda na način da prva najteža povreda iznosi u punom obimu od 100 % ( 15 % ), a svaka iduća u manjem ali prihvatljivom postotku, ali svakako bez dvostrukoga objedinjavanja. Nadalje se predlaže saslušanje sudskih vještaka i na samu činjenicu završetka liječenja. Tužitelj predlaže zajedničko usmeno saslušanje sudskoga vještaka a podredno izvođenje novoga medicinskoga vještačenja po drugom sudskom vještaku kirurgu ( alt. ortopedu ).

25. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 03.10.2023. tuženik navodi kako je sudski vještak dr. Balaško smanjenje životne aktivnosti s aspekta pareze lijevog pleksusa brahijalisa cijenio 15% što je u potpunosti medicinski neutemeljeno. Naime, u ovakvim situacijama izuzetno je bitno napraviti neurološki pregled te RTG i MRI, kao ključne alate koji pomažu u dijagnozi brahijalnog pleksusa. Prvi nalaz u kojem se spominje oštećenje brahijalnog pleksusa datira od 25.04.2019. izdanom od strane specijalne bolnice Sv. Katarine u kojem se navodi kako nalazi u korelaciji sa mehanizmom i ozljede i kliničkom slikom primarno odgovaraju oštećenju grana brahijalnog pleksusa lijevo te se preporuča učiniti EEG, BAER, MR vratne kralješnice i lijevog brahijalnog pleksusa. Sljedeći nalaz neurologa je datiran s 10.02.2020. također izdanom od strane specijalne bolnice Sv. Katarina u kojem se ponovno ovdje tužitelj poziva da učini EEG i BAER obradu. Posljednji nalaz neurologa, a vezan uz parezu lijevog pleksusa brahijalisa datira od 19.08.2020., a u kojem se navodi kako – obzirom na nalaz MR C kralješnice (tek djelomično uvjerljiv), preporučam učiniti još MR brahijalnog pleksusa lijevo, te konzultacije neurokirurga i/ili fizijatra. Dok MR brahijalnog pleksusa nije učinjen, odnosno isti ne prileži spisu. Navedenim nalazom je također utvrđeno kako su EEG, VEP, BAER uredni. Štoviše i u kasnijim nalazima, točnije nalazu od 04.09.2020. izdanom od strane specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke toplice se navodi kako se sugerira MR. Slijedom navedenog, tuženiku je nejasno temeljem čega je gore navedeni vještak utvrdio smanjenje životnih aktivnosti u opsegu od čak 15% s aspekta pareze lijevog pleksusa brahijalisa, odnosno tuženik ističe kako navedeno smanjenje životnih aktivnosti nije objektivizirano medicinskom obradom. Nadalje, postavlja se pitanje zašto tužitelj, po navodno postavljenoj dijagnozi pareze brahijalnog pleksusa nije liječen, odnosno operiran. Naime, kirurško liječenje ozljeda brahijalnog pleksusa nužno je za povrat funkcije mišića ozlijeđenog uda i najbolje je pristupiti operaciji unutar prvih 6 mjeseci od ozlijede obzirom da denervirani mišići ruke sa vremenom atrofiraju. Nastavno, javlja se pitanje, da je tužitelj pristupio operaciji, pod uvjetom da uistinu ima dijagnosticiranu parezu lijevog pleksusa brahijalisa, da li bi isto dovelo do smanjenja životnih aktivnosti, ako da, u kojem stupnju. Vještak je s aspekta labavosti desnog koljena cijenio smanjenje životnih aktivnosti s 8% što je ponovno u cijelosti neosnovano. Naime, navedeno smanjenje životnih aktivnosti se temelji na subjektivnom osjećaju ovdje tužitelja. Iz svih nalaza priloženih spisu proizlazi kako su tužitelju nalazi za desno koljeno u granicama normalnog. Tuženik ovdje ukazuje na nalaze od: - 15.03.2019. u kojem se navodi bolnost koljena bez ikakvih indicija za daljnjom kiruškom obradom. - 26.03.2019. u kojem se navodi kako je Z test negativan te je NC status uredan - 11.04.2019.

– u kojem se navodi kako je Ć test negativan te je stanje uredno - 17.02.2020.

– navodi se poboljšanje te kako postoji blaži instabilitet desnog koljena - 15.06.2020.

– navode kako je stanje s desnim koljenom stalno te se preporuča operativni zahtjev, a na koji tužitelj očigledno nije otišao Tuženik ističe kako navedeno smanjenje životnih aktivnosti nije objektivizirano medicinskom obradom, već subjektivnim osjećajem samog tužitelja. Testovi poput Z te V, iako idu u korist toga da tužitelj ne trpi nikakve objektivizirane bolove, nisu sigurni pokazatelj nastalog oštećenja, već bi se isto trebalo utvrditi medicinskom obradom. Naime, radiološkim nalazom od 29.08.2019. utvrđeno je kako postoji prekid kontinuiteta prednjeg križnog ligamenta, dok su svi ostali nalazi uredni. Kako nije došlo do potpune rupture, potrebno je bilo provoditi fizikalnu, odnosno konzervativnu terapiju, a u kojem slučaju dolazi do potpunog zarastanja za od 6 do 12 tjedana. Navođenje kako se tužitelj aktivno bavio sportom prije štetnog događaja također nije od presudne važnosti obzirom da isto nije ničim dokazano. Naime, tužitelj je prije štetnog događaja bio pretio slijedom čega nije životno logično da je isti bio aktivni sportaš. Ukoliko sud prihvati činjenicu da je tužitelj bio aktivni sportaš, ne može se isključiti činjenica da je isti otprije imao probleme s ligamentima, a koje nije medicinski zaliječio, već samo konzervativno. Sudski vještak je smanjenje životne aktivnosti s aspekta smanjene pokretljivosti desnog ramena cijenio 10% što je u potpunosti medicinski neutemeljeno. Tuženik čitajući medicinsku dokumentaciju ne dolazi do zaključka da je tužitelju u štetnom događaju uopće nastala ozljeda desnog ramena, slijedom čega predlaže vještaku da ukaže temeljem čega je došao do takve ocjene. Tuženik predlaže da se gore navedeni vještak očituje da li je prilikom davanja ocjene smanjenja životnih aktivnosti cijenio činjenicu da tužitelj boluje od skolioze i alordoze te da isti ima degenerativne promjene IV diska, a kako to proizlazi iz dokumentacije. Naime, navedene dijagnoze spadaju u skupinu degenerativnih promjena, a što znači da iste nastaju kroz duže vrijeme te nikako nisu mogle biti posljedica same prometne nesreće. Tuženik predlaže da se vještak izjasni o tjelesnom stanju tužitelja prije same prometne nesreće, uzimajući u obzir tuženikove navode. Tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju prim. dr. med. Gordana Makarića. Naime, tužitelj je činjenicu da je dobio otkaz ugovora o radu te činjenicu da ga je ostavila djevojka podveo kao posljedice prometne nesreće. Štoviše, i činjenicu upale štitne žlijezde je tužitelj podveo kao posljedicu prometne nezgode, a isto je u cijelosti medicinski neutemeljeno. I prije same prometne nesreće tužitelj je bio osoba koja je tada, sa 34 godine živio s roditeljima, i očigledno nije bio zadovoljan time, kako proizlazi iz predmetne medicinske dokumentacije, tužitelj je očigledno sve negativne stavke u svom životu odlučio podvesti kao posljedicu prometne nesreće. Tuženik ističe kako posljedice, a kako ih navodi ovdje vještak, nisu srazmjerne prometnoj nezgodi. Naime, tuženik razumije da se vještačenje s psihijatrijskog aspekta temelji na subjektivnom dojmu, no obzirom da iz psihoanaliza koje je provodio tužitelj proizlazi kako je tužitelj nadprosječno inteligentna osoba, to tuženik ima svako pravo sumnjati da tužitelj manipulira postupkom. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se vještak očituje na sljedeća pitanja: - da li su psihičke posljedice, a koje je tužitelj ovdje zadobio, uobičajene za ovakav tip prometne nezgode - da li činjenica da je tužitelj izostavljao terapiju (nalaz psihijatra od 23.10.2019.) doveo do povećanja smanjenja životnih aktivnosti - da li je tužiteljevo općenito nezadovoljstvo svojim životom prije prometne nezgode, dovelo do pojačanih reakcija na stres i situaciju u kojoj se našao tužitelj - da li je dio tegoba na psihičkom planu posljedica autoimune bolesti štitnjače, i ako jest, predlaže se vještaku razdvojiti koji dio se odnosi isključivo na posljedice prometne nezgode, a koji na bolest štitnjače Nadalje, tuženiku je nejasno kako je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu, slijedom čega predlaže da tužitelj u spis dostavi otkaz ugovora o radu, da se iz navedenog vidi da li je isti bio sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme. U nalazu od 9. listopada 2019. se navodi kako je tužitelju povratkom s bolovanja prekinut radni odnos. Prvenstveno, navedeno ponašanje poslodavca tužitelja je u cijelosti nezakonito, te je nejasno zašto tužitelj nije uopće pokušao zadržati svoj posao. Također, obzirom da tužitelj ističe kako je prekinuo jedanaestogodišnju vezu i to kao posljedica prometne nesreće, tuženik predlaže da se sasluša nekadašnja djevojka od tužitelja. Tuženik u cijelosti osporava bolest štitnjače kao posljedicu prometne nezgode, obzirom da je nesporno od strane liječnika utvrđeno kako se u navedenom predmetu radi o autoimunoj bolesti. Tuženik u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Branimira Cerovskog. Naime, tuženik prvenstveno ističe kako je od same prometne nesreće, pa do prvog pregleda po liječniku oftamologu prošlo dva i pola mjeseca. Prema nalazu specijalne bolnice za oftamologiju „Svjetlost“ od 03.06.2019. proizlazi kako ovdje tužitelj ima blaže koncentrično suženje vidnog polja i to na oba oka. Tuženik predlaže da se vještak očituje koja je klasifikacija bolesti od koje boluje tužitelj i temeljem koje je cijenio smanjenje životnih aktivnosti.

26. U pisanoj dopuni vještva od 26.01.2024. dr. Gordan Makarić navodi kako je psihijatrijski dio zajedničkog vještačkog nalaza i mišljenja sačinio temeljem analize dinamike štetnog događaja, tijeka liječenja i podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, te konačno rezultata vlastitog pregleda. Analizirane su i druge nepovoljne okolnosti u životu tužitelja (gubitak, posla, prekid emocionalne veze, bolest štitnjače etc.). U nalazu psihijatra od 23.10.2019.g. navodi se “Pokušava izostaviti terapiju“, dok se u nalazu psihijatra od 2.11.2020.g. navodi “Redovno uzima psihofarmake da bi se lakše suočavao sa svakodnevnim problemima…“ Sukladno rješenju Suda vještačio je konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme, te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. U cijelosti ostaje kod psihijatrijskog dijela našeg pisanog nalaza i mišljenja od 21.5.2023.g.

27. U pisanoj dopuni vještva dr. Branimir Cerovski navodi kako od same prometne nesreće do prvog pregleda po oftalmologu prošlo 2,5 mjeseca. Možda preciznije 9 tjedana. Prema nalazu specijalne bolnice Svjetlost od 3.6.2019. proizlazi kako ovdje tužitelj ima blaže koncentrično suženje vidnog polja i to na oba oka. Spisu prileži grafička prezentacija samog nalaza testiranja vidnog polja od 3.6.2019. na stranicama spisa 24,25. što je sam vještak interpretirao u pisanom nalazu i mišljenju. Koja je klasifikacija bolesti od koje boluje tužitelj i temeljem koje je cijenio smanjenje životnih aktivnosti. Dijagnoza je navedena u nalazu oftalmologa (str.54,64 spisa):

Posttraumatska nepotpuna unutarnja oftalmoplegija obostrano. Posttraumatska optička neuropatija.

28. Podnescima od 26.02.2024. i 15.03.2024. stranke su prigovorile pisanim dopunama vještva dr. Makarića i dr. Cerovskog predlažući njihovo usmeno saslušanje.

29. U zajedničkoj pisanoj dopuni vještva od 09.04.2023. sva tri vještaka zajednički navode da je brahijalni pleksus anatomska struktura koja se sastoji od živaca koje se protežu iz leđne moždine na razini od petog vratnog do prvog torakalnog kralješka. To se naziva pleksus ili cijepanje jer nakon što živci napuste kralježnicu spajaju se zatim kolabiraju i ponovno se cijepaju tvoreći živce u ruci. Uslijed naglog okretanja glave u stranu ili pada na rame brahijalni pleksus se može rastegnuti i oštetiti živce koji ga tvore. Ovisno o stupnju oštećenja i zahvaćenom dijelu pleksusa, postoje određeni neurološki simptomi povezani s motoričkim i senzornim smetnjama u pojedinim dijelovima ruke. Lezije brahijalnog pleksusa – razred I najblaži stupanja kod kojeg nema oštećenja živčanih vlakana, ali je kratkotrajno poremećeno živčano provođenje, razred II – aksoni su prekinuti, ali je ovojnica živca očuvana, III stupanj- potpuni prekid živaca. Ozljede 1 i 2 stupnja ne bi se detektirale MR pretragom, niti rtg pretragom koja inače služi za dijagnostiku koštanih struktura. Jedina objektivna pretraga koja ukazuje na ozljedu živca je EMNG pretraga kojom određujemo da li živac provodi impulse ili ne. EMNG pretraga govori u prilogu oštećenja gornjih grana plexusa branhijalisa. Uslijed neaktivnosti navedenog živca posljedično dolazi do hipotrofije muskulature lijeve ruke, a što je kasnije evidentirano u nalazima neurologa. Na žalost medicina nije tako napredovala da se uspješno vrši neuroraphia živaca plexusa branhijalisa. Kod MR dokazane disrupcije kompletnog živca bilo je u svjetskoj literaturi nekoliko pokušaj aneurorafije istog ali s upitnim rezultatima. Adekvatno liječenje je FT što je pacijent činio, a radi poticanja reinervacije živca. Sukladno navedenom a prema udžbeniku, načela sudskomedicinskog vještačenja, R, O. Djelomična paraliza plexusa bronhijalisa do 35%, kliničkim pregledom i preostalom funkcijom istu je ocijenio s 15% što smatra objektivnim. Labavost desnog koljena. Tužitelj ima verificiranu rupturu prednjeg križnog ligamenta koja je posljedica nezgode. Prednji križni ligament je jedan od stabilizatora koljena te u slučaju da ga nema koljeno pleše. Slobodna volja pacijenta je da li će ići na operativni zahvat ili ne. U ovom slučaju pacijent nije išao na operativni zahvat i kao posljedica nezgode ima zaostalu nestabilnost koljena. Smanjena pokretljivost desnog ramena. Oštećeni je zadobio razdor tetive supraspinatusa UZV nalazom dokazana, te dokazana kliničkim pregledom ortopeda koja osim što stabilizira rame omogućuje aktivnu abdukciju te anteflksiju ramena preko 90 st. Iz nalaza fizijatra vidljivo a isto tako iz og. kliničkog pregleda vidljivo je da je aktivna abdukciija desnog ramena do 80 st te da je stanje konačno. Normalna abdukcija je do 180 st. Dakle radi se o značajnom smanjenju opsega pokreta navedenog ramena. Sukladno navedenom a prema udžbeniku; načela sudskomedicinskog vještačenja umanjena pokretljivost ramena u srednjem stupnju 10%. Što smatram objektivnom. Skolioza I degenerativno promjene 4 i. v. diska nemaju veze s navedenim ozljedama.

30. U podnesku od 09.12.2024. tužitelj je predložio usmeno saslušanje vještaka.

31. U svom usmenom očitovanju na ročištu od 21.03.2025. vještaci su naveli kako ostaju u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i pisane dopune, a u odnosu na podnesak tužitelja od 9.12.2024., u odnosu na objedinjenu ocjenu trajnih posljedica navode da sukladno uobičajenom sudsko med. praksi nije moguće aritmetičko zbrajanje posljedice ozljeđivanja po raznim specijalnostima već se čini upravo što su naveli u našem pisanom nalazu i mišljenju objedinjavanje. Navedenu ocjenu smatramo primjerenom, te kod iste u cijelosti ostajemo. U odnosu na kirurški dio vještva dr. Balaško navodi da funkcionalne snimke vratne kralježnice navode da tužitelj ima instabilitet u segmentu C3 C4, C4 C5 u opisu radiologa nije precizirano koliko je taj instabilitet. Isto tako FSVK su zastarjela metoda utvrđivanja ozljede vratne kralježnice koje se temelji na subjektivnom dojmu radiologa. Jedina objektivna pretraga je MR kralježnice koji nije učinjen, dakle liječnik ordinarius nije smatrao da ga treba napraviti i kao takvu ne mogu prihvatiti oštećenje u svezi trajne ozljede vratne kralježnice. Terminalno ograničenost pokretljivost vrata koju sam utvrdio na pregledu ne utječe na ocjenu invalidnosti. MR kralježnice nije preporučen. U nalazu ne piše instabilitet u milimetrima. Navode da su koristili metodu koja je uobičajena i preporučena od Hrvatskog društva za med. vještačenju pri Hrvatskom liječničkom zboru, odnosno da se za najtežu ozljedu vrednuje 1/1 sljedeću ¾ i sljedeću ½. Najteže su ozljede iskazane po kirurgu, a to je lezija pleksusa brahijalisa od 15%, zatim oftalmološka ozljeda od 15 % i potom psihijatrijska 10%., te dugogodišnjim kliničkim iskustvom i stručnim znanjem. Ovo su samo smjernice i oni imaju diskrecijsko pravo objediniti ukupnu ocjenu koju smatramo primjerenom. Smatraju da je liječenje tužitelja završeno sa psihijatarskog stajališta, status psihičkih funkcija status stabiliziranje 2.11.2020, sa oftalmološkog stajališta 17.11.2020., a kirurškog 17.2.2020. Na poseban upit koliko dijagnoze poremećaja prilagodbe (F43.2) i mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja (F41.2) iz 2010. utječu na ocjenu kvalifikatornih okolnosti s psihijatrijskog stajališta navode da se tužitelj nije sjetio istih, a navedene se dijagnoze jednokratno upisuju u srpnju 2010. S toga nisu od značenja. Ozljeda oporavaka živca se može oporaviti nakon godinu dana. U literaturi je navedeno da do oporavka može doći nakon 24 mj. a negdje piše i nakon godinu dana. Iz iskustva govorim da ukoliko ne dođe do oporavka u godinu dana, da do oporavka neće niti doći. Magnet nije metoda za određivanje da li je živac oštećen ili ne, jedina relevantna metoda jest EMNG. Operacijsko liječenje bi utjecalo na poboljšanje no ne znači da bi operacija uspjela. UZV je relevantna metoda za određivanje ozljede tetiva. Oštećenje tetive rotatora da je kirurški saniran bi bio u poboljšanju, ako operacija uspije. Nakon operacije uslijediti bi jači bolovi, jači strah, i naruženje. Oštećenje branhijalnog živca ima smisla liječiti fizikalnom terapijom do godine dana, a kasnije više ne. Tužitelju nije preporučen operativni zahvat niti za ozljedu koljena, niti ramena.

32. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dr. Abela Balaška, dr. Branimira Cerovskog i dr. Gordana Makarića, kao i sve njihove pisane dopune i usmena očitovanja budući da su sačinjena temeljem postojeće dokumentacije u spisu, nakon pregleda tužitelja i uvida u zdravstveni karton, te imajući u vidu da su vještaci na jasan i transparentan način utvrdili vrste ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj nezgodi, da između predmetnih ozljeda i štetnog događaja postoji jasna uzročno posljedična veza, te da je ocjena kvalifikatornih okolnosti donesena je temeljem navedenog sukladno stručnom znanju i dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Također vještaci su jasno obrazložili u odnosu na objedinjenu ocjenu trajnih posljedica navodeći da su koristili metodu koja je uobičajena i preporučena od Hrvatskog društva za med. vještačenju pri Hrvatskom liječničkom zboru, odnosno da se za najtežu ozljedu vrednuje 1/1 sljedeću ¾ i sljedeću ½. Najteže su ozljede iskazane po kirurgu, a to je lezija pleksusa brahijalisa od 15%, zatim oftalmološka ozljeda od 15 % i potom psihijatrijska 10%., te dugogodišnjim kliničkim iskustvom i stručnim znanjem, da sukladno uobičajenom sudsko med. praksi nije moguće aritmetičko zbrajanje posljedice ozljeđivanja po raznim specijalnostima već se čini upravo što su i naveli u pisanom nalazu i mišljenju objedinjavanje, pa slijedom svega navedenog sud nije usvojio prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja na navedenu okolnost, kao ni prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja na okolnost svih kvalifikatornih okolnosti.

33. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, dalje ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

34. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti sud je uzeo u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda medicinski obrađena po specijalistu kirurgu-ortopedu, neurologu, psihijatru, fizijatru, oftamologu, da je zadobio natučenje glave s oguljotinom i manjim krvnim podljevom čeono-sljepoočno lijevo; istegnuće mišića vrata; natučenje i otok lijevog ramena sa razdorom tetive mišića supraspinatusa i istegnućem brahijalnog živčanog spleta; natučenje i izljev u desnom koljenu s razdorom prednjeg križnog ligamenta; natučenje i otok desnog gležnja, kraniocervikalnu ozljedu uz oštećenje vidne funkcije (vidno polje, nepotpuna unutarnja oftalmoplegija) uslijed čega slabije vidi sa strane (treba okrenuti glavu da vidi da mu netko prilazi sa strane), brzo se umara kod napora vida na blizinu uz bolove u očima i osjećaj umora, izraženu svjetloplahost što dovodi do smanjenja općih životnih aktivnosti, a na psihičkom planu je prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), te nastavno Poremećaja prilagodbe, iz čega je razvidno da tužitelj trpi fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kako to nedvojbeno proizlazi iz predmetnog vještva dr. Abela Balaška, dr. Branimira Cerovskog i dr. Gordana Makarića, a imajući u vidu i starost tužitelja (rođena 1986.).

35. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, a sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08) i čl. 223. ZPP- a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.655,05 EUR, koliko isti i potražuje konačnim zahtjevom.

36. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.700,00 EUR, no kako tužitelj za ovaj vid štete potražuje iznos od 1.858,11 EUR, to je isti odbijen u preostaloj razlici od 158,11 EUR kao prekomjerno zatraženim.

37. Slijedom navedenog, a imajući u vidu trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 38%, a koje su posljedica predmetne nezgode, a u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.600,00 EUR, no kako tužitelj za ovaj vid štete potražuje iznos od 15.926,73 EUR, to je isti odbijen u preostaloj razlici od 8.326,73 EUR kao prekomjerno zatraženim.

38. Imajući u vidu da je vještačkim nalazom utvrđeno naruženje tužitelja kao posljedica ove nezgode u vidu u blagog šepanju koje se pojačava kod dužeg hodanja, te je vidljivo drugoj osobi ponekad, a i sud je neposrednim uvidom također utvrdio da je riječ o istom naruženju ponekad vidljivim trećim osobama te predstavlja naruženja lakog stupnja, dakle očito je riječ o naruženju zbog kojeg tužitelj može trpjeti nelagodu, sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, sud je utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 EUR, no kako tužitelj za ovaj vid štete potražuje iznos od 796,33 EUR, to je isti odbijen u preostaloj razlici od 296,33 EUR kao prekomjerno zatraženim.

39. Na okolnost pružanja pomoći i njege sud je iz predmetnog vještva utvrdio kako je tužitelju bila potreba tuđa pomoć u trajanju od ukupno 116 sati, dok je iz životnog iskaza tužitelja u tom dijelu sud utvrdio kako su mu za vrijeme liječenja u kući, pomoć i njegu su mi pružali roditelji i djevojka u vidu obavljanja kućanskih poslova, higijenskih potreba, prehrane.

40. Budući da se inače s naslova pomoći druge osobe cijena određuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu gdje stanuje tužitelj mogla pružiti takvu uslugu, sud je imajući u vidu da tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da su joj pomoć i njegu pružale profesionalne osobe, (već roditelji i djevojka) koji inače plaćaju trošak poreza i doprinosa, a sud primjerenom smatra cijenu sata tuđe pomoći i njege od 4,00 EUR, to bi tužitelju za ovaj vid štete pripadao iznos od 464,00 EUR, a u smislu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, no kako tužitelj za ovaj vid štete potražuje iznos od 562,74 EUR, to je isti odbijen u preostaloj razlici od 98,74 EUR kao prekomjerno zatraženim.

41. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 11.919,05 EUR (od čega na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti u iznosu od 11.455,05 EUR i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 464,00 EUR), no kako tužitelj konačnim zahtjevom potražuje iznos od 20.808,96 EUR, to je isti odbijeni u preostalom dijelu od 8.889,91 EUR (od čega na ime naknade neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti u iznosu od 8.791,17 EUR i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 98,74 EUR) kao prekomjerno zatraženim, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na osnovi čl. 29. st. 1. ZOO-a i to na ime neimovinske štete od 11.455,05 EUR počev od 23.07.2020. do isplate, a na iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od presuđenja, tj. 11. lipnja 2025. kao kasnijeg datuma do isplate, a sve to do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

42. Analizirajući navedene zakonske odredbe, sud je zaključio kako je istim sankcioniran svaki onaj dužnik koji ne ispuni svoju novčanu obvezu po dospijeću, s time da dužnik koji je dakle obvezan platiti određeni novčani iznos s naslova pravične novčane naknade dolazi u zakašnjenje ako tu novčanu obvezu ne ispuni na dan dospijeća, odnosno na dan podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, pa vjerovnik, u konkretnom slučaju tužitelj, može od tog dana zahtijevati i zakonsku zateznu kamatu.

43. Obzirom je iz stanja spisa vidljivo da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku dana 13.07.2020., bez obzira kada je liječenje tužitelja okončano istom zatezna kamata pripada od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa bi tuženik bio zasigurno u zakašnjenju sa isplatom neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od toga dana, no kako tužitelj zateznu kamatu na neimovinsku štetu potražuje od kasnijeg datuma, tj. 23.07.2020. do isplate, a na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu od presuđenja do isplate, to mu je ista dosuđena u cijelosti slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

44. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka za slijedeće parnične radnje: za sastav odštetnog zahtjeva 500,00 EUR, za sastav tužbe 500,00 EUR, za sastav podnesaka od 15.01.2021., 23.02.2022., 22.08.2023., 25.10.2023. svaki u iznosu od 500,00 EUR, te za pristup na ročište 14.06.2021., 25,10,2016,, 15.02.2022., 21.11.2022., 16.01.2024., 21.03.2025. svako u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 6.000,00,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.500,00 EUR, a na osnovi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42., kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 241,95 EUR i presudu u iznosu od 241,95 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama. ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03, u daljnjem tekstu: ZSP), time da je tužitelj dva puta zatražio trošak sastava podneska od 25.10.2023., koji mu nije dosuđen.

45. Nadalje tužitelju je dosuđen trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 597,25 EUR, dopune istog od 66,36 EUR, bez obzira na uspjeh u sporu.

46. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda Tarife u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, i uspjehu u sporu prema konačnom zahtjevu u podnesku od 22.08.2023. u iznosu od 20.808,96 EUR, kao i uspjeh stranaka u sporu.

47. Tužitelj je u sporu uspio u osnovi 100% i visini od 57,28% (dosuđeni iznos od 11.919,05 EUR podijeljen konačnim zahtjevom od 20.808,96 EUR), pa kad se zbroj ova dva postotaka podijeli sa 2, tužitelj je uspio u omjeru od 78,64%, dok je tuženik u sporu uspio sa 21,36 % (samo u pogledu visine 42,72%:2), pa kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, tužitelj je u postupku uspio u omjeru od 57,28%.

48. Slijedom navedenog tužitelju je sukladno čl. 154.st. 3. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.236,79 EUR, time da mu je trošak medicinskog vještačenja dosuđen bez obzira na uspjeh u sporu, dok je tuženik zbog svega navedenog u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je slijedom navedenog valjalo u pogledu parničnog troška stranaka odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

49. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 11. lipnja 2025. do isplate.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka koja je bila na ročištu za uručenje ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva nije uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud. Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva je uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a za Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 241,95 EUR

2. Tuženiku po pun.